REPUBLIKA HRVATSKA

P-4384/2024

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Stalna služba u Starom Gradu

21 460 Stari Grad

Novo Riva 3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, Stalna služba u Starom Gradu, po sucu Ivanu Striniću, u pravnoj stvari tužitelja KT pok. MT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnica Anita Drinković, odvjetnica u Zagrebu, Ulica Frane Bulića 3, protiv tuženika pod 1) OT pok. K, nepoznata boravišta, pod 2) ČT, nepoznata boravišta, pod 3) IT pok. MT, nepoznata boravišta, pod 4) ZT, nepoznata boravišta, pod 5) TT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 6) KTĐ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 7) ŠT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 8) PT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 9) AT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 10) JT rođ. UT iz [adresa], pod 11) ST iz [adresa], pod 12) UT iz [adresa], pod 13) LT iz [adresa], pod 14) RT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 15) ŽT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 16) HT iz [adresa], pod 17) NT pok. M iz [adresa], pod 18) ET iz [adresa], pod 19) GT iz [adresa], pod 20) KTĐC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 21) ĆT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 22) DT rođ. O iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 23) BT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 24) FT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], pod 25) MT iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, 27. ožujka 2025.

presudio je:

I. Utvrđuje se da je tužitelj VT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik dijela k. č. br. zgr [katastarska čestica] površine 113m², označen slovima (N,O,P,Q,R,S,T) i dijela k.č.br zgr 279 površine 16m², označen slovima (U,V,A22,A1), što u naravi predstavlja kuću, pomoćnu zgradu i okućnicu, te prolaz na dijelu k. č. br. zgr. [katastarska čestica], površine 41m² označen slovima (R,S,T,U,V,A22,A21,W), upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Starom Gradu, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], prema skici izmjere oznake S69/2023, izrađenoj od ovlaštenog geodete dip.ing.geod. CT, što su tuženici dužni priznati u roku od 15 dana jer u protivnom to priznanje zamjenjuje ova Presuda, te su dužni trpjeti uknjižbu prava vlasništva te nekretnine za korist tužitelja.

II. Tuženici su dužni trpjeti parcelaciju dijela k. č. br. zgr [katastarska čestica] površine 113m², označen slovima (N,O,P,Q,R,S,T) i dijela k.č.br zgr 279 površine 16m², označen slovima (U,V,A22,A1), što u naravi predstavlja kuću, pomoćnu zgradu i okućnicu, te prolaz na dijelu k. č. br. zgr. [katastarska čestica], površine 41m² (R,S,T,U,V,A22,A21,W), upisanu u zemljišne knjige Općinskog suda u Starom Gradu, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], na način da se iz te nekretnine izdvoji fizički i geometrijski određen realni dio, koji obuhvaća fizičke dijelove, k. č. br. zgr [katastarska čestica] površine 113m², označen slovima (N,O,P,Q,R,S,T) i k.č.br zgr 279 površine 16m², označen slovima (U,V,A22,A1), što u naravi predstavlja kuću, pomoćnu zgradu i okućnicu, te prolaza na dijelu k. č. br. zgr. [katastarska čestica], površine 41m² označen slovima (R,S,T,U,V,A22,A21,W), označeno na skici izmjere oznake S69/2023, izrađenoj od ovlaštenog geodete dip.ing.geod. CT i da se od navedenih fizičkih dijelova temeljem ove Presude po njezinoj pravomoćnosti i temeljem prijavnog lista izrađenog po ovlaštenom geodeti i potvrđenom od nadležnog ureda za katastar formira kao samostalna čestica zemljišta s novim katastarskim brojem, te da se izvrši provedba navedene parcelacije u zemljišnoj knjizi.

III. Tuženici su dužni trpjeti da se temeljem ove Presude i prijavnog lista temeljem kojeg će se provesti parcelacija, dijela k. č. br. zgr [katastarska čestica] površine 113m², označen slovima (N,O,P,Q,R,S,T) i dijela k.č.br zgr 279 površine 16m², označen slovima (U,V,A22,A1), što u naravi predstavlja kuću, pomoćnu zgradu i okućnicu, te prolaz na dijelu k. č. br. zgr. [katastarska čestica], površine 41m² (R,S,T,U,V,A22,A21,W), opisana u toč.2. ove Presude, u zemljišnim knjigama izvrši uknjižba prava vlasništva na novoformiranoj čestici zemljišta nastaloj tim prijavnim listom na ime tužitelja KT, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika.

Obrazloženje

1. Predmetni parnični postupak pokrenut je zaprimanjem tužbe između gore navedenih parničnih stranaka, sve radi utvrđenja prava vlasništva nad česticama kako je pobliže navedeno u izreci ove presude.

2. Tužbom se navodi da je tužitelj preko svojih prednika u samostalnom posjedu fizičkog dijela nekretnine označenog na katastarskom planu preklopljenim sa stanjem terena oznake S69/2023, izrađenog od ovlaštenog inženjera geodezije CT i to dijela k. č. br. zgr [katastarska čestica] površine 113m², označen slovima (N,O,P,Q,R,S,T) i dijela k.č.br zgr 279 površine 16m², označen slovima (U,V,A22,A1), što u naravi da predstavlja kuću, pomoćnu zgradu i okućnicu, te prolaz na dijelu k. č. br. zgr. [katastarska čestica], površine 41m² (R,S,T,U,V,A22,A21,W), sve upisano u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Starom Gradu, u ZU 2318 k. o. [katastarska općina], dugi niz godina, te su kako prednici tužitelja, tako i tužitelj posjedovali nekretninu kao pošteni, istiniti i zakoniti posjednici. Naime, tužiteljev otac pok. ĐT bio je u samostalnom, mirnom i poštenom posjedu predmetne nekretnine, a nakon njega na isti način i tužitelj, a takvo stanje stvari djelomično je evidentirano i kod Odjela za katastar nekretnina Stari Grad u posjedovnom listu br.78, k. o. [katastarska općina], u kojem je tužitelj upisan kao posjednik nekretnine označene kao kat. čest. zgr [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Suprotno navedenom, u zemljišnim knjigama, na predmetnoj nekretnini, kao vlasnici dolaze upisani: OT. K, KB pok. ĐT, IT pok. ĐT, MB pok. ĐT, te OB pok. ČB, koji su nepoznate osobe. IB pok. KT je umrla, te je istu naslijedio njezin sin pok. ĐT pok. ĐT, a njega zatim njegov sin VT – ovdje tužitelj. ZB, pok. Č je umro, te su ga naslijedila njegova djeca i to KTĐ, TB, te ŠB koji je umro 2015., te je svoju imovinu ostavio svojoj sestri KTĐ i TB. PB ženu LT nasljeđuju njezina djeca AB i PT. ČB pok.PT je umro, nije imao djece i njega su naslijedili njegovi nećaci AB i PT, a MTĐ, koja nije imala djece naslijedili su njezini nećaci AB i PT. JB pok ČB, naslijedili su AT pok. IT i JT rođ.ŽT. UB pok. IT se udala za SB, te je nakon njezine smrti njezina imovina raspoređena njezinim zakonskim nasljednicima i to ST, LB i LT. JT Dobra pok. ČB, je majka od RB koji je umro i njegova nasljednica je njegova žena RT. AT je umro, te je imao troje djece i to pok. ŽB, pok.HB, te MT. Pok. HB nije imao djece te je svu svoju imovinu ostavio ŽT suprugu svoje sestre pok. ŽB koju je također naslijedio njezin suprug ŽT. MT živi u [adresa]. NB, drugim imenom UB, je umrla te ju je naslijedio njezin sin pok. EB, kojeg je naslijedila njegova supruga HT. GB, je živio u [adresa] i nije imao djece, te je svoju imovinu ostavio NT, pok M. ĆB, živjela je u Dubrovniku, te ju je naslijedila kćer ET koja živi u [adresa]. DB, naslijedila je njezina kćer, BB, a nju je naslijedila GT. FB je umro, živio je u Dubrovniku, te je imao jednog sina VB, koji je također umro, te je svoju imovinu ostavio svojoj supruzi MTĐC u cijelosti. Nastavno na navedeno, tužitelj smatra da je opće poznato kako se na ovom području, baš kao i u cijeloj Dalmaciji, stvarna prava na nekretninama nisu uknjižavala u zemljišne knjige, što je dovelo do zanemarivanja uloge zemljišno knjižnog prava te nesklada stanja u zemljišnim knjigama i katastru međusobno, ali i do nesklada u postojećim zemljišnim i katastarskim upisima sa stvarnim stanjem - baš kao što je i u konkretnom slučaju. Naime, tako se tvrdi da upisani vlasnici predmetne nekretnine i njihovi pravni sljednici nisu niti tužitelju, niti njegovim pravnim prednicima nikada osporavali pravo na posjed, niti vlasništvo predmetne nekretnine, pa su pravni prednici tužitelja slijedom iznijetih činjenica, dosjelošću stekli pravo vlasništva nekretnine, a tužitelj iste valjano naslijedio. Vrijeme potrebno za dosjelost u konkretnom slučaju počelo je teći za vrijeme važenja pravnih pravila iz Općeg građanskog zakonika (dalje OGZ), koja su se primjenjivala temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa koji su donijeti do 4. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ br.84/46), uz primjenu Načelnog mišljenja Proširene opće sjednice saveznog vrhovnog suda br.3/60 od 04.04.1960. (dalje Načelno mišljenje). Prema pravnim pravilima § 1468 i § 1470 OGZ-a, za stjecanje prava vlasništva nekretnina dosjelošću bilo je potrebno 30 godina, što je korigirano citiranim Načelnim mišljenjem na način da je vrijeme potrebno za dosjedanje nekretnina skraćeno na 20 godina. Sukladno čl.388.st.2. važećeg Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14), stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju se prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih učinaka. Iz svega navedenog slijedi kako su još prednici tužitelja, njegov otac pok. ĐT pok. ĐT, stekli pravo vlasništva, i to dijela k. č. br. zgr [katastarska čestica] površine 113m², označen slovima (N,O,P,Q,R,ST) i dijela k.č.br zgr 279 površine 16m², označen slovima (U,V,A22,A1), što u naravi predstavlja kuću i pomoćnu građevinu s okućnicom, te prolaz na dijelu k. č. br. zgr. [katastarska čestica], površine 41m² (R,S,T,U,V,A22,A21,W) upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Starom Gradu, u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], najkasnije 1972.g., a nakon njega nasljeđivanjem tužitelj. Budući da tužitelj ne raspolaže ispravom podobnom za uknjižbu njegovog prava vlansištva, ustalo se ovom tužbom.

3. S obzirom da su tuženici 1-4, kako je to označeno tužbom, nepoznata boravišta na području [adresa], to je izvršena provjera kroz evidencije Ministarstva unutanjih poslova Republike Hrvatske. Ova činjenica je potvrđena, odnosno, utvrđeno je kako isti nemaju aktivno prijavljenu adresu prebivališta ili boravišta na području [adresa].

4. Nakon ovih utvrđenja, sud je temeljem odredbe 84. Zakona o parničnom postupku (Službeni list SFRJ broj 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991, Narodne novine broj 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022) istome postavio privremenog zastupnika u osobi Zvonimira Franetovića, odvjetnika u Starom Gradu. O postavljaju privremenog zastupnika objavljen je oglas u Narodnim novinama.

5. Tuženicima 1-4 je po privremenom zastupniku dostavljena tužba na davanje pisanog odgovora, uz sva zakonom propisana upozorenja. Privremeni zastupnik tuženika je dao odgovor na tužbu, te se usprotivio navodima iz tužbe u cijelosti i predložio donošenje presude kojom bi se odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

6. Ostalim tuženicima je tužba uredno dostavljena, te isti nisu do zaključenja postupka dali pisani odgovor na tužbu, iako su propisno upozoreni na zakonske posljedice oko davanja odgovora na tužbu, odnosno, upoznati su s činjenicom da će se u tom slučaju donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev.

7. U postupku je održano pripremno ročište 20. veljače 2025., na kojem je odlučeno o dokaznim prijedlozima stranaka.

8. Na ročištu za glavnu raspravu, koje je održano 26. ožujka 2025. izvedeni su predloženi dokazi i to saslušanjem svjedoka, kao i tuženice 23. Ujedno je pregledana cjelokupna dokumentacija, te je pregledana zemljišna knjiga i izvaci iz katastra.

9. Pregledom zemljišno-knjižnih uložaka proizlazi da su na utuženoj nekretnini upisani upravo ovdje tuženici, i to za udjele koji se navodi.

10. Pregledom izvatka iz katastra utvrđeno je kako je prednik tužitelja i to njegova otac, upisan kao posjednik dijela čestice koji je predmet spora.

11. Svjedoci su saslušani na ročištu za glavnu raspravu, te su isti u bitnom potvrdili navode tužbe o kvalificiranom posjedu tužitelja. Prema svjedocima, tužitelj drži u posjedu točno određeni dio nekretnine, kako je navedeno u tužbi. Svjedodci su na ročištu, nakon što im je predočena skica s lista 15 spisa, detaljno opisali stanje na terenu, a isto tako su pokazali granice dijela koji tužitelj drži, kako na skici, tako i na snmici geoportala koja im je predočena na ročištu. Svjedoci su dali iskaze na temelju svojih neposrednih saznanja, budući da cijeli život poznaju tužitelja i njegovu obitelj (oba svjedoka su obiteljski prijatelji tužitelja, jedan je i susjed, a drugi je kum tužitelju). Stoga, za pretpostaviti je kako zaista imaju saznanja o posjedovnom stanju predmetnog dijela nekretnine. Prema njihovim saznanjima, a i po sjećanju, još je djed tužitelja tu živio s obitelji. Svjedoci su tako detaljno opisali predmetni dio nekretnine i to u granicama koje su sukladne skici u spisu, a isto su potvrdili ponovno i na snimci geoportala. Na terenu, prema iskazima svjedoka, tužitelj drži dio dvojne kuće (drugu polovicu drže tuženica 22 i 23), te su točno opisali i pokazali granice, koje obuhvaćaju i stepenice od glavne ulice do kuće. Prema svjedocima, do kuće je prolaz kojim se služe tužitelj, ali i tuženice 22 i 23 za dolazak do svoje kuće. Tužitelju još pripada, po iskazima, i pomoćna kućica, koja se nalazi odmah uz prolaz. Svjedocima nisu poznati tuženici 1-4, odnosno, iste nikada nisu vidjeli na predmetnoj čestici, a ponajmanje na dijelu koji je u tužiteljevom posjedu. Isto tako, nije im poznato ništa o eventualnim sporovima oko vlasništva ili posjeda, bilo od trećih osoba, ili od ostalih tuženika upisanih u zemljišnoj knjizi.

12. U postupku je također saslušana tuženica 23, kao parnična stranka. Tako je ista u svojem stranačkom iskazu priznala tužbeni zahtjev kako je postavljen, te je navela kako su njen djed i djed tužitelja bili braća, pa je slijedom s njih pravo vlasništva svakog dijela posebno prešlo na tužitelja i tuženicu. Naime, na terenu je riječ o spojenoj, dvojnoj kući, čiji južno-zapadni dio drži tužitelj, a sjeverni tuženica 23 i njena majka (ujedno tuženica 22). Tuženica je još navela kako takvo stanje traje unatrag 100 godina, ali vjerojatno i dulje, ali ona zna kako je 1924. djed tužitelja već imao u posjedu svoj dio nekretnine, kao i njen prednik svoj. Tuženica je detaljno opisala stanje na terenu, koje se u potpunosti poklapa sa skicom i snimkom na geoportalu. Tuženica tvrdi kako između svih upisanih, odnosno, u ovom postupku tuženih, nema prijepora oko toga da je utuženi dio upravo od tužitelja. Tuženici 1-4 joj nisu poznati, niti su ikada oni bili na predmetnoj čestici. O nekakvim drugim sporovima oko posjeda ili vlasništva tužitelja, nema saznanja.

13. Nakon provedenog postupka, te ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev tužitelja osnovanim u cijelosti.

14. Odredba članka 6. Zakona o parničnom postupku obvezuje stranke iznijeti sve činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve, te predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je u ovom pogledu ograničen, odnosno, iznimno je ovlašten utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele i izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile samo u slučaju da sumnja kako stranke idu za tim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati.

15. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju, na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka.

16. Ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja (članak 221.a Zakona o parničnom postupku).

17. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja prava vlasništva točno određenog dijela čestice nevedene u tužbi.

18. U postupku među strankama nije bila prijeporna identifikacija predmeta spora, kao ni činjenica da je čestica upisana na ime tuženika.

19. U postupku je valjalo raspraviti duljinu i kakvoću posjeda predmetnog dijela nekretnine od strane tužitelja, odnosno, njegovih prednika, budući da se isti poziva na stjecanje prava vlasništva dosjelošću.

20. Što se tiče stjecanja prava vlasništva, u Republici Hrvatskoj pravo vlasništva nekretnina može se steći na nekoliko načina, pa tako između ostalog, na temelju pravnog posla, odluke suda, nasljeđivanjem ili na temelju zakona.

21. Odredbom članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 ) propisano je kako se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu Zakona o vlasništvu, prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. Prije Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, koji je na snazi od 1. siječnja 1997., do njegovog stupanja, na snazi je od 1. rujna 1980. bio Zakon o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (Službeni list SFRJ broj 6/80, 36/90, Narodne novine broj 53/91, 9/92, 77/92 ). No, kako je u predmetnom slučaju riječ o stjecanju prava vlasništva dosjelošću i to prije stupanja na snagu obaju zakona, za primjeniti su odredbe Austrijskog Općeg Građanskog Zakonika (koji je stupio na snagu na području Dalmacije 1. siječnja 1816.).

22. Prema Općem Građanskom zakoniku, čije odredbe o stjecanju prava vlasništva su sadržajno identične kasnijim odredbama Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima i Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pravo vlasništva se moglo steći, između ostalog, dosjelošću.

23. Člancima 1461. do 1471. Općeg Građanskog Zakonika uređeno je pitanje stjecanja prava vlasništva dosjelošću, pa je tako bilo potrebno da je posjed zakonit (1461), pošten (1463), istinit (1464), te je potrebno i vrijeme dosjedanja, koje bi iznosilo, s obzirom da je riječ o privatnom vlasništvu, trideset godina prema Općem Građanskom Zakoniku. Sukladno mišljenju Proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960., rok je skraćen sa trideset na dvadeset godina.

24. Dosjelost kao način stjecanja prava vlasništva je izvorni način stjecanja, jer se vlasništvo stječe bez oslonca na volju i pravo dotadašnjega vlasnika, odnosno, prednika. Pravni učinci dosjelosti nastupaju po samom pravu čim se ispune sve pretpostavke dosjelosti. Dakle, pravo vlasništva se stječe onog trenutka kada je nastupila dosjelost.

25. Rok dosjelosti počinje teći onog dana kada posjednik stekne stvar, a završava istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost.

26. Posjed, sa svim pozitivnim kvalitetama mora biti neprekidan kroz cijelo propisano vrijeme, međutim, prenošenje posjeda na novog posjednika ne prekida se posjedovanje, već se postojeći posjed nastavlja kod pravnog sljednika dotadašnjeg posjednika.

27. Za stjecanje prava vlasništva moraju biti ispunjene određene opće pretpostavke, a to su sposobnost stvari da bude objektom prava vlasništva, sposobnost stjecatelja da stekne pravo vlasništva, te valjani pravni temelj stjecanja. Ovisno o načinu i objektu stjecanja, potrebno je ispuniti i određene dodatne pretpostavke.

28. Kako oko općih pretpostavki nije bilo prijepora tijekom postupka, nema potrebe posebno obrazlagati iste.

29. Ono što valja utvrditi prilikom odlučivanja o stjecanju vlasništva dosjelošću je prvenstveno kakvoća posjeda. U kakvoću spadaju obilježja koja posjed mora zadovoljiti, pa se tako razlikuju objektivne i subjektivne značajke. Objektivne značajke daju posjedu postojanje ili nepostojanje pravnoga temelja za posjedovanje, odnosno, da li je posjed dopušteno ili nedopušteno steći, dok se subjektivne značajke odnose na stav koji posjednik ima glede svoga prava na posjedovanje. Dakle, u objektivne značajke posjeda spadaju zakonitost i istinitost, a u subjektivne značajke posjeda spadalo bi poštenje.

30. Posjed je zakonit ako sam posjednik ima valjani pravni temelj za to posjedovanje. Posjed će se smatrati istinitim ako nije pribavljen silom, potajno ili prevarom, a niti zloupotrebom povjerenja.

31. Posjednik je pošten ako prilikom stjecanja posjeda nije znao, niti je mogao posumnjati, s obzirom na okolnosti, da mu pravo na posjed ne pripada. Prema zakonskoj presumpciji, svaki se posjed ima smatrati poštenim, osim ako se ne bi dokazalo suprotno.

32. Što se tiče prijepora oko trajanja posjeda tužitelja, uzeti su obzir iskazi svjedoka kao uvjerljivi, logični i životni, posebice imajući u vidu godine života istih, te njihova neposredna saznanja o predmetu spora, a ima se u vidu činjenica da su susjedi, te obiteljski prijatelji tužitelja, pa tako cijeli život su u kontaktu i posjećivali su se. Iskaz tuženice 23 je posebno uzet u obzir uslijed same činjenice kako je ona ipak tužena u ovom postupku, a njen iskaz je u potpunosti u skladu s navodima tužbe, kao i iskazima svjedoka.

33. Kada se govori o poštenju posjednika, za istaknuti je kako je pretpostavka o savjesnosti posjeda radi stjecanja vlasništva dosjelošću ispunjena ako posjednik kroz svo vrijeme dosjelosti smatra da je pošten, odnosno, da je stvar koju posjeduje njegova, ili ako ne zna ili ne može znati da nije njegova.

34. Poštenje stjecatelja mora trajati cijelo vrijeme dosjelosti, a ono je subjektivno obilježje posjeda, pa ono nikad ne prelazi s prednika na sljednika u posjedovanju – poštenje se uvijek prosuđuje s obzirom na onoga tko je posjednik. Trenutkom kada je posjednik prestao biti pošten prekida se dosjelost. Ali naknadno nepoštenje posjednika nema povratno djelovanje na ono stanje prije toga u kojem je posjednik bio pošten. Prenošenje posjeda derivativnim načinom na novog posjednika ne prekida dosjedanje, nego se postojeći posjed nastavlja kod njegovog univerzalnog ili singularnog sukcesora (sudska praksa Županijskog suda u Splitu, Gžp-1149/10).

35. Iz izvedednih dokaza u postupku, po ocjeni ovog suda, nije dovedeno u pitanje poštenje posjednika. Ovaj sud smatra kako tužitelj sam, a ni njegovi prednici (otac i djed), prema izvedenim dokazima, nisu imali razloga sumnjati da im ne pripada upravo utuženi dio predmetne nekretnine, a predloženim i izvedenim dokazima nije dovedeno u sumnju poštenje posjednika.

36. Iz svega proizlazi ocjena suda o osnovanosti tužbenog zahtjeva, odnosno, sud smatra kako je neprijeporno utvrđeno da je posljednji neometani posjednik utuženog fizičkog dijela predmetne nekretnine upravo ovdje tužitelj, odnosno, da i danas jedini posjeduje i koristi utuženi dio nekretnine.

37. Sud smatra utvrđenim kako je tužitelj stekao pravo vlasništva fizičkog dijela predmetne nekretnine dosjelošću, na način kako to propisuju odredbe Općeg Građanskog Zakonika, budući da je u postupku neprijeporno utvrđeno da nesmetano osobno i putem prednika posjeduje kroz zakonom propisani period, što bi u konkretnom slučaju bio dvadeset godina.

38. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u gornjoj izreci.

39. Napominje se kako skica s lista 15 čini sastavni dio ove presude. U Starom Gradu, 27. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Strinić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe, u roku od petnaest dana, računajući od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi ovom sudu, za Županijski sud, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu.

DOSTAVTI:

- tužitelju, po punomoćnici Aniti Drinković, odvjetnici u Zagrebu;

- tuženicima 1-4 po privremenom zastupniku Zvonimiru Franetoviću, odvjetniku u Starom Gradu;

- ostalim tuženicima osobno, kao u uvodu presude;

- u spis.