Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-966/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec kao predsjednice vijeća, suca Josipa Štrucelja kao suca izvjestitelja i člana vijeća i sutkinje Vinke Vrančić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Marijani Anđelić, odvjetnici iz Rijeke, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Mađarić&Lui iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1254/2023-18 od 26. srpnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P-1254/2023-18 od 26. srpnja 2024.

II Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom i rješenjem Općinskog suda u Rijeci poslovni broj P- 1254/2023-18 od 26. srpnja 2024. odlučeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim/ništavim i bez pravnog učinka odredbe i dijelovi odredaba Ugovora o kreditu broj 628-50-4161743 za kupnju motornog vozila od dana 5. lipnja 2007., kao korisnik kredita sa tuženikom sklopio Ugovor o kreditu za kupnju motornog vozila, koji Ugovor je dana 6. lipnja 2007.godine, godine potvrđen/ovjeren (solemniziran) po javnom bilježniku Velibor Panjković iz Rijeke, broj: OV- 21611/2007,sklopljen između tužitelja RP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb (Grad Zagreb), Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, koje sadrže odredbe o ugovaranju valutne klauzule, a osobito odredbe odredba čl. 1. u dijelu: ..." kunska protuvrijednost CHF 13.190,00 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita..." čl. 3. naknada...cit..." 3,30% ...od iznosa kredita, jednokratna, naplaćuje se prilikom prvog korištenja kredita..." čl. 7. cit..."Kredit se otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju Kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu koji će biti uručen korisniku kredita po isplati kredita....Uplate po kreditu valutiraju se s danom odobrenja računa banke...", kao i sve druge odredbe ili dijelovi ugovornih odredbi Ugovora o kreditu koje bi sadržavale klauzule valutnoj klauzuli, koje su ništave i ne proizvode nikakve pravne učinke.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, isplatiti tužitelju RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 2.340,11 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. pa do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a počevši od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena na iznose kako slijedi:

- na iznos od 0,84 EUR-a, počev od 12.02.2008.g., pa do isplate

- na iznos od 1,97 EUR-a, počev od 19.03.2008.g., pa do isplate

- na iznos od 3,92 EUR-a, počev od 28.04.2008.g., pa do isplate

- na iznos od 1,00 EUR-a, počev od 30.04.2008.g., pa do isplate

- na iznos od 1,29 EUR-a, počev od 30.06.2008.g., pa do isplate

- na iznos od 0,53 EUR-a, počev od 30.09.2008.g., pa do isplate

- na iznos od 10,05 EUR-a, počev od 31.10.2008.g., pa do isplate

- na iznos od 3,67 EUR-a, počev od 09.12.2008.g., pa do isplate

- na iznos od 11,78 EUR-a, počev od 31.12.2008.g., pa do isplate

- na iznos od 13,03 EUR-a, počev od 31.01.2009.g., pa do isplate

- na iznos od 13,59 EUR-a, počev od 28.02.2009.g., pa do isplate

- na iznos od 12,35 EUR-a, počev od 31.03.2009.g., pa do isplate

- na iznos od 12,65 EUR-a, počev od 30.04.2009.g., pa do isplate

- na iznos od 10,22 EUR-a, počev od 10.06.2009.g., pa do isplate

- na iznos od 8,42 EUR-a, počev od 30.06.2009.g., pa do isplate

- na iznos od 8,90 EUR-a, počev od 31.07.2009.g., pa do isplate

- na iznos od 9,85 EUR-a, počev od 03.09.2009.g., pa do isplate

- na iznos od 9,76 EUR-a, počev od 10.11.2009.g., pa do isplate

- na iznos od 8,81 EUR-a, počev od 30.11.2009.g., pa do isplate

- na iznos od 10,60 EUR-a, počev od 30.11.2009.g., pa do isplate

- na iznos od 12,04 EUR-a, počev od 12.02.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 14,08 EUR-a, počev od 11.03.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 13,61 EUR-a, počev od 17.03.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 16,39 EUR-a, počev od 10.05.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 15,86 EUR-a, počev od 10.05.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 16,89 EUR-a, počev od 10.06.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 25,77 EUR-a, počev od 23.07.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 23,94 EUR-a, počev od 23.08.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 29,53 EUR-a, počev od 20.09.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 27,60 EUR-a, počev od 30.09.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 24,49 EUR-a, počev od 03.11.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 31,04 EUR-a, počev od 02.12.2010.g., pa do isplate

- na iznos od 39,37 EUR-a, počev od 04.01.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 33,48 EUR-a, počev od 31.01.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 35,54 EUR-a, počev od 03.03.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 32,91 EUR-a, počev od 31.03.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 33,39 EUR-a, počev od 30.05.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 44,56 EUR-a, počev od 22.07.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 45,64 EUR-a, počev od 22.07.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 54,77 EUR-a, počev od 06.09.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 50,00 EUR-a, počev od 06.09.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 44,77 EUR-a, počev od 10.10.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 43,76 EUR-a, počev od 22.11.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 43,36 EUR-a, počev od 05.12.2011.g., pa do isplate

- na iznos od 45,83 EUR-a, počev od 05.01.2012.g., pa do isplate

- na iznos od 47,98 EUR-a, počev od 31.01.2012.g., pa do isplate

- na iznos od 48,27 EUR-a, počev od 12.03.2012.g., pa do isplate

- na iznos od 46,78 EUR-a, počev od 31.03.2012.g., pa do isplate

- na iznos od 47,79 EUR-a, počev od 08.05.2012.g., pa do isplate

- na iznos od 48,47 EUR-a, počev od 08.06.2012.g., pa do isplate

- na iznos od 47,32 EUR-a, počev od 09.07.2012.g., pa do isplate

- na iznos od 47,62 EUR-a, počev od 22.08.2012.g., pa do isplate

- na iznos od 46,75 EUR-a, počev od 18.09.2012.g., pa do isplate

- na iznos od 44,88 EUR-a, počev od 19.11.2012.g., pa do isplate

- na iznos od 46,88 EUR-a, počev od 18.12.2012.g., pa do isplate

- na iznos od 47,84 EUR-a, počev od 08.01.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 47,16 EUR-a, počev od 08.01.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 43,39 EUR-a, počev od 21.02.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 46,60 EUR-a, počev od 19.04.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 46,88 EUR-a, počev od 07.05.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 45,62 EUR-a, počev od 12.07.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 41,72 EUR-a, počev od 12.07.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 41,62 EUR-a, počev od 16.08.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 42,58 EUR-a, počev od 12.09.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 44,11 EUR-a, počev od 12.09.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 46,24 EUR-a, počev od 02.10.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 45,14 EUR-a, počev od 17.12.2013.g., pa do isplate

- na iznos od 45,92 EUR-a, počev od 08.01.2014.g., pa do isplate

- na iznos od 46,80 EUR-a, počev od 19.02.2014.g., pa do isplate

- na iznos od 47,35 EUR-a, počev od 19.02.2014.g., pa do isplate

- na iznos od 48,51 EUR-a, počev od 01.04.2014.g., pa do isplate

- na iznos od 48,13 EUR-a, počev od 01.04.2014.g., pa do isplate

- na iznos od 46,85 EUR-a, počev od 13.05.2014.g., pa do isplate

- na iznos od 46,44 EUR-a, počev od 12.06.2014.g., pa do isplate

- na iznos od 46,62 EUR-a, počev od 05.07.2014.g., pa do isplate

sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, isplatiti tužitelju RP iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] iznos od 257,65 eura na ime ništetne odredbe o ulaznoj naknadi i osiguranju kredita s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 8. lipnja 2007. pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana

IV. Nalaže se tuženiku nadoknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.900,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koje teku počevši od presuđenja pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Utvrđuje se da je tužba povučena za iznos od 0,01 euro.

II. Dopušta se preinaka tužbe"

2. Pravodobnom žalbom tuženik pobija navedenu presudu (ne i rješenje) u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, dakle zbog svih žalbenih razloga propisanih člankom 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 129/00, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje ZPP) i zbog odluke o trošku. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, a podredno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe uvećan za zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja drugostupanjske odluke do isplate.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju upućuje tuženik, jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni niti nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost iste.

6. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je i neosnovan i žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem ništetnim odredbi Ugovora o kreditu broj 628-50-4161743 od 6. lipnja 2007. u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula i jednokratna naknada od 3,30% od iznosa kredita koji se naplaćuje prilikom prvog korištenja kredita i zahtjev za povrat isplaćene jednokratne naknade, te zahtjev za povrat preplaćenog iznosa temeljem ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za tečaj švicarskog franka (CHF) sadržanoj u istom ugovoru.

8. Između stranaka nije sporno da su zaključile Ugovora o kreditu broj 628-50- 4161743 za kupnju motornog vozila dana 5. lipnja 2007., koji ugovor je solemniziran po javnom bilježniku Veliboru Panjkoviću iz Rijeke broj OV-21611/2007 na iznos od 13.190,00 CHF, s rokom otplate od 84 mjeseca, pri čemu je ugovorena valutna klauzula vezana za CHF.

9. Utvrđenje prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valutna klauzula u CHF kao i u pogledu obveze tuženika na isplatu stečenog bez osnove na temelju ništetnih odredbi kao zakonita i pravilna prihvaća i ovaj sud.

10. Utvrđeno je da se tijekom otplate kredita mijenjala visina tečaja CHF u odnosu na kunu, da stranke nisu pojedinačno pregovarale, da tužitelj nije imao utjecaj na sadržaj ugovornih odredbi koje su se odnosile na valutnu klauzulu jer su navedene odredbe bile sastavni dio ugovora te da banka nije na transparentan način informirala tužitelja na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnike kredita, čime je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je tužitelj s osnove tečajne razlike (valutne klauzule) preplatio kredit za 2.340,11 EUR, pri čemu je vještak predmetne iznose prikazao pojedinačno za svaki mjesec u utuženom razdoblju, navodeći točan datum uplate svakog anuiteta.

11. Ovaj sud prihvaća činjenično stanje utvrđeno po sudu prvog stupnja kao i primjenu materijalnog prava na tako utvrđeno činjenično stanje, te pravne zaključke suda prvog stupnja vezano za razloge pravne nevaljanosti spornih odredbi konkretnog Ugovora o kreditu koji se odnose na valutnu klauzulu, koje je pitanje sud riješio i na individualnoj razini ovog konkretnog parničnog spora uvažavajući ujedno i direktni i obvezujući učinak odluka donesenih u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača sukladno odredbi članka 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14., 110/15. i 14/19. – dalje ZZP/14), odnosno članka 126. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22. – dalje ZZP/22) te članka 502.c ZPP-a.

12. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena u odnosu na promjenjivu kamatu stopu presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 7129/2013 od 13. lipnja 2014. povodom koje je donesena presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske (dalje: VSRH) broj Rev-249/2014 od 9. travnja 2015., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih banaka i ovdje tužena banka, povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje promjenjive kamatne stope, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja je tijekom vremena mijenjana jednostranom odlukom kreditora, uključujući i tuženika, te drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja ugovora, potrošač i kreditor nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom točno utvrdili parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu potrošača, jer je na taj način došlo do povrede kolektivnih interesa i prava potrošača, korisnika kredita, a što je imalo za posljedicu nepoštenost, odnosno ništetnost takvih ugovornih odredbi.

13. Nadalje, tom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u konačnici potvrđena i u odnosu na valutnu klauzulu presudom Visokog trgovačkog suda, poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. povodom koje je donesena presuda VSRH broj Rev-2221/2018 od 3. rujna 2019., između ostalog je utvrđeno da je pored ostalih i ovdje tužena banka povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne, ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

14. Odredbom članka 118. ZZP/14., koji je bio važeći u vrijeme pokretanja postupka, bilo je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 106. stavka 1. ZZP/14. obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a člankom 502.c ZPP-a, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, navedene odredbe ZZP/14 i ZPP propisuju direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa, a gotovo na identičan način to propisuju i odredbe ZZP/22.

15. Stoga je pravilan stav prvostupanjskog suda da prethodno navedena pravomoćna odluka Trgovačkog suda u Zagrebu donesena povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača obvezuje sud u ovom parničnom postupku glede ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, na što ukazuje i stajalište VSRH prema kojem su sudovi u pojedinačnim postupcima, neovisno o tome je li tužba podnesena prije ili nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP/19.), na temelju članka 502.c ZPP-a vezani za utvrđenja iz odluka donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača (Revd-2507/2022 od 14. lipnja 2022).

16. Kod ocjene nepoštenosti spornih ugovornih odredbi, nužno je uz sve navedeno imati u vidu i da su ove ugovorne odredbe sastavni dio standardnog Ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od strane tuženika te se o tim odredbama nije pojedinačno pregovaralo i da tužitelj kao potrošač (u kojem svojstvu je prema utvrđenjima prvostupanjskog suda sklopio predmetni Ugovor) nije imao utjecaja na njihov sadržaj pa da je tim odredbama tužitelju nametnuta obveza suprotno načelima savjesnosti i poštenja i ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima kao temeljnim načelima obveznog prava, koje on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja Ugovora.

17. Suprotno žalbenim navodima sud je saslušanjem tužitelja kao stranke utvrdio njegov konkretni status potrošača, obzirom da je kredit podigao kao namjenski koji je utrošio u tu svrhu jer je kupio osobni automobil koji mu je služio u privatne svrhe, pri čemu iskaz tužitelja je u potpunosti sukladan sadržaju samog ugovora o kreditu. Tuženik nije ponudio niti jedan dokaz kojim bi bila dovedena u pitanje ovakva utvrđenja prvostupanjskog suda.

18. Kako nema dokaza da je tužiteljica bila na odgovarajući način obaviještena o sadržaju i učincima osporenih ugovornih odredbi na određivanje njezine novčane obveze, navodi o tome da su te odredbe mogle biti razumljive ili da je potrošač mogao o njima pojedinačno pregovarati ukazuje se neodlučni za ishod ovog postupka jer nitko ne može razumjeti ni informirano pregovarati o ugovornoj odredbi o čijem stvarnom sadržaju i učincima nije bio prethodno primjereno obaviješten, niti utjecati na njen sadržaj, a ni donijeti informiranu odluku o nesklapanju ugovora (odluka Ustavnog suda RH broj U-III-6703/2021 i dr. od 30. ožujka 2023., točka 21.7.).

19. Slijedom iznesenog tužitelju pripada pravo na povrat razlike između plaćenih anuiteta obračunatih u kunskoj protuvrijednosti prema tečaju CHF na dan plaćanja i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan prijenosa kredita u otplatu, jer to pravo proizlazi iz članka 328. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 – dalje ZOO) u vezi s člankom 1111. stavak 1. ZOO-a time da je iznos pravno utvrđen provedenim financijskim vještačenjem.

20. Međutim, na tako utvrđenu visinu potraživanja tuženik je istaknuo prigovor zastare koji je prvostupanjski sud ispravno ocijenio. U konkretnom slučaju riječ je o restitucijskom zahtjevu za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora iz članka 323. stavak 1. ZOO pa u obzir dolazi opći petogodišnji rok zastare iz članka 225. ZOO.

21. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela VSRH zauzetom na sjednici 30. siječnja 2020. i Objedinjenom pravnom shvaćanju o početku tijeka zastare u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi u CHF zauzetom na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, a u situaciji kada je ništetnost ugovora utvrđena već u postupku kolektivne zaštite potrošača, kao u ovom predmetu, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u tom postupku, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. Zauzeto shvaćanje sudovi su dužni primijeniti na sve sporove u kojima je riječ o zahtjevima za povrat primljenog na temelju ništetnog ugovora tj. u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO, odnosno članka 104. stavak 1. ZOO.

22. U konkretnom slučaju, sukladno navedenom pravnom shvaćanju, a imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 9. lipnja 2023., tražbina tužitelja u odnosu na valutnu klauzulu nije u zastari obzirom da je od pravomoćnosti presude donesene povodom kolektivne tužbe koja je nastupila 14. lipnja 2018. pa do podnošenja tužbe 9. lipnja 2023. nije protekao petogodišnji zastarni rok iz članka 225. ZOO-a za zastaru novčane tražbine tužitelja, slijedom čega je predmetni zahtjev podnesen pravovremeno, kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud, pa se žalbeni navodi tuženika glede ocjene prigovora zastare ukazuju u cijelosti neosnovani.

23. U konkretnom slučaju utvrđena je ništetnosti ugovornih odredbi zbog povrede načela savjesnosti i poštenja već u predugovornoj fazi sklapanja ugovora, što podrazumijeva nesavjesnost, slijedom čega tužiteljici primjenom članka 1115. ZOO-a pripada pravo na zatezne kamate od uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, odnosno od dana kada je tuženik stekao preplaćene iznose na temelju ništetnih ugovornih odredbi. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Revd- 1294/2021 od 12. listopada 2021.) savjesnost se prosuđuje prema okolnostima svakog pojedinog slučaja, a time što je u ovome slučaju utvrđeno da su odredbe nepoštene podrazumijeva nesavjesnost kreditne institucije.

24. Nadalje, prvostupanjski sud je ocijenio da je ništetna odredba članka 3. predmetnog ugovora o kreditu, kojom je ugovorena naplata jednokratne naknade za obradu kreditnog zahtjeva od 3,30% od iznosa kredita.

25. Iz utvrđenja suda prvog stupnja proizlazi da je tužitelj bio informiran o obvezi plaćanja predmetne naknade, ali nije bio informiran o razlozima koji opravdavaju plaćanje te naknade (koje usluge i koji troškovi tu ulaze i u kojoj visini je svaki od njih) i njenoj krajnjoj svrsi.

26. U tijeku postupka pred sudom prvog stupnja, tuženik suprotno odredbi članka 81. stavak 4. ZZP/03 nije dokazao da se o spornoj odredbi koja se odnosi na jednokratnu naknadu od 3,30% od iznosa kredita koja se naplaćuje prilikom korištenja kredita pojedinačno pregovaralo, niti je dokazao da jednokratni troškovi obrade odgovaraju određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi tuženika, kao i da je tužitelja prethodno sklapanju ugovora informirao o stvarnoj prirodi i osnovi obveza plaćanja te naknade. Prosječno pažljiv potrošač u pojedinačnim ugovorima ne bi pristao na plaćanje naknade koja nema stvarne osnove i nije ekvivalentna činidbi druge ugovorne strane pa je unošenjem takve odredbe u tekst ugovora tuženik postupio protivno interesima tužitelja kao suugovarateljima i suprotno načelu savjesnosti i poštenja.

27. Direktivom Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. određeno je da zaštita potrošača od nepoštenih ugovornih odredbi ukazuje na podređen položaj potrošača jer nemaju mogućnost pregovaranja o općim uvjetima poslovanja banke.

28. Odlukom Suda Europske unije u predmetu broj C-224/19 i C-259/19 zauzeto je pravno stajalište o tome da ugovorna odredba o zajmu sklopljenom između potrošača i financijske institucije kojom se potrošaču nalaže plaćanje naknade za otvaranje kredita može stvoriti na štetu potrošača znatniju neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, u suprotnosti je sa zahtjevom dobre vjere, kad financijska institucija ne dokaže da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

29. Na tuženiku je prama odredbi članka 81. stavak4. ZZP/03 teret dokaza da se o spornim odredbama ugovora pojedinačno pregovaralo, što međutim tuženik u tijeku postupka nije dokazao. Naime, iz iskaza svjedoka RPM, iskaza tužitelja i izjave TPM, ne proizlazi da se o spornoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo, te kako je iz predmetnog ugovora o kreditu vidljivo da je riječ o tipiziranom unaprijed formuliranom ugovoru o kreditu, a tuženik nije dokazao da jednokratni troškovi obrade odgovaraju određenim uslugama, stvarnim troškovima ili određenoj protučinidbi, pravilno je sud prvog stupnja zaključio da je riječ o nepoštenim ugovornim odredbama iz članka 81. stavak 1. i 2. ZZP/03 i da je stoga ništetna prema odredbi članka 87. stavak 1. ZZP/03.

30. U situaciji utvrđene ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli kojom je glavnica vezana za valutu CHF i odredbe o jednokratnoj naknadi 3,30% od iznosa kredita koji se naplaćuje prilikom korištenja kredita, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik prema odredbi članka 323. stavak 1. ZOO-a dužan vratiti tužitelju sve što je primio na temelju tih ništetnih odredbi zajedno sa kamatom u smislu odredbe članka 1111. i 1115. ZOO-a. Tuženik koji je stekao nepripadnu korist na temelju tih nepoštenih odredbi je nesavjesni stjecatelj jer je do stjecanja došao na temelju ugovornih odredaba koje su po njemu naprijed sastavljene, dok odredba članka 1115. ZOO-a ne ostavlja nikakve dvojbe u pogledu toga je tuženik kao nesavjesni stjecatelj dužan platiti zatezne kamate od dana stjecanja. Spornim odredbama Ugovora o kreditu o valutnoj klauzuli povrijeđen je ne samo interes jedne ugovorne strane i to tužitelja kao potrošača, već je njime povrijeđen i javni interes (s obzirom na opće poznati broj potrošačkih kredita koje korisnici sklapaju s tuženikom i drugim bankama) pa se ne radi o zabrani manjeg značaja.

31. Odluka o parničnom trošku zakonita je i pravilna kako u osnovi tako i visini te je pravilno utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a budući je tužitelj u cijelosti uspio u sporu.

32. Kako prvostupanjskom odlukom, kao i postupkom koji joj je prethodio nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka, dok je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo, valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

33. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka je odbijen pozivom na članak 166. stavak 1. ZPP-a, jer nije uspio sa svojom žalbom.

U Karlovcu 27. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Vesna Britvec