Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž R-573/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca Andree Boras Ivanišević predsjednice vijeća, Sonje Meštrović članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, i Borisa Mimice člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice SŽB iz [adresa], S [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Marijo Lovrić, odvjetnik iz Zagreba, protiv I. tuženika Outlet Commerce d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge u stečaju, iz Zagreba, Kaptol 21, OIB: 72358925035, i II. tuženika Potomac Grupa d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge iz Zagreba, Trg kralja Tomislava 4, OIB: 57683978003, koji je zastupan po punomoćniku Nevenu Kapitanu, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđivanja nedopuštenosti otkaza, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr- 630/2024-43 od 23. listopada 2024., u sjednici održanoj 27. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskoga radnog suda u Zagrebu, poslovni broj Pr-630/2024-43 od 23. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na II. tuženika kojim traži da se utvrdi da je nezakonita odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici (poslovni uvjetovani otkaz) od dana 12. veljače 2020., pa da se naloži tuženiku da vrati tužiteljicu na posao u roku od osam dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude sa svim pravima i obvezama temeljem ugovora o radu, Pravilnika o radu, te Zakona o radu (točka I. izreke), te je tužiteljici naloženo da II. tuženiku naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 625,00 eura, u roku od 15 dana (točka II. izreke).

1.1. Prvostupanjskim rješenjem nastavljen je i obustavljen postupak u odnosu na I. tuženika Outlet Commerce d.o.o. za proizvodnju, trgovinu i usluge u stečaju, iz Zagreba, Kaptol 21, OIB: 72358925035 (točka I. izreke).

1.2. Nadalje, prvostupanjskim rješenjem nije dopuštena preinaka tužbe i tužbenog zahtjeva kako je to tužiteljica postavila u točki 3. predloženog petita u svom podnesku od 12. srpnja 2024. (točka II. izreke).

2. Protiv presude žali se tužiteljica u cijelosti zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (»Narodne novine«, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači shodno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati na ponovno suđenje.

2.1. U odgovoru na žalbu tuženik je osporio sve žalbene navode kao neosnovane.

3. Žalba je neosnovana.

4. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga navedenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

5. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer je izreka pobijane presude jasna i razumljiva te ne proturječi sama sebi ni razlozima presude. Presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni nerazumljivi, te nema proturječnosti između razloga presude i sadržaja izvedenih dokaza pa se može ispitati zakonitost i pravilnost presude.

6. Predmet ovoga spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje da je nezakonita odluka o redovitom otkazu ugovora o radu tužiteljici (poslovni uvjetovani otkaz) od dana 12. veljače 2020., sa zahtjevom da se tužiteljica vrati na rad.

7. Prvostupanjski je sud po provedenom dokaznom postupku utvrdio u bitnome sljedeće odlučno činjenično stanje:

- da iz odluke o redovitom otkazu ugovora o radu (poslovno uvjetovani otkaz) od 12. veljače 2020. proizlazi da je prednik tuženika otkazao tužiteljici ugovor o radu na neodređeno vrijeme koji je sklopljen 15. travnja 2014. za poslove Specijalista u Sektoru Marketinga i Prodaje, iz razloga prestanka potrebe za obavljanjem tih poslova (poslovno uvjetovani otkaz); da tužiteljica ima pravo na otkazni rok u trajanju od dva mjeseca od primitka odluke protekom kojeg joj radni odnos prestaje; ujedno da tužiteljica ima pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju od sedam dana, te da ostvaruje pravo na otpremninu koja će joj biti isplaćena u trenutku prestanka radnog odnosa; da je tužiteljica imala zasnovani radni odnos kod prednika tuženika na temelju ugovora o radu od 15. travnja 2014. na neodređeno vrijeme na radnom mjestu Specijalista u Sektoru Marketinga i Prodaje; da joj prednik tuženika redovito otkazuje ugovor o radu iz organizacijskih razloga tj. iz razloga što smanjuje broj zaposlenih u Sektoru u kojem je zaposlenik bio zaposlen, a sve sukladno članku 115. Zakona o radu (»Narodne novine«, broj 93/14., 127/17., 98/19., 151/22., 46/23 i 64/23., dalje: ZR); da je prednik tuženika razmotrio i mogućnost da tužiteljicu pokuša zaposliti na nekim drugim poslovima za koje je osposobljena ili da je pokuša obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima, međutim, uvažavajući okolnosti nove unutarnje organizacije prednika tuženika, i razmatrajući potrebe za obavljanjem bilo kakvog posla na bilo kojem drugom radnom mjestu, prednik tuženik da je zaključio da tužiteljicu nije moguće niti zaposliti na nekim drugim poslovima za koje je osposobljena, niti da ju je moguće obrazovati ili osposobiti za rad na nekim drugim poslovima; da je prilikom donošenja odluke o otkazu prednik tuženika imao na umu i trajanje radnog odnosa, godine života, kao i obveze uzdržavanja koje terete tužiteljicu; da tužiteljica koja je u radnom odnosu kod prednika tuženika provela neprekidno pet godina ima pravo na otkazni rok sukladno članku 122. ZR-a u trajanju od dva mjeseca; pravo na razmjerni dio godišnjeg odmora u trajanju od sedam dana, te da ostvaruje pravo na otpremninu sukladno članku 126. ZR-a,

- da je kod prednika tuženika Potomac d.o.o., tijekom 2019. i početkom 2020. došlo do poteškoća u poslovanju zbog Corona virusa, te da je taj poslodavac uočio da će doći do gubitaka u financijskom poslovanju u narednom razdoblju, što se sve pokazalo već i u gubitcima koje je društvo Potomac d.o.o. imalo u 2019., a u pitanju da je bio gubitak od 2 milijuna kuna u poslovanju koji su utvrđeni u financijskoj bilanci, odnosno završnim izvještajima za 2019., a koji su se radili krajem 2019. i samim početkom 2020.,

- da je prednik tuženika Potomac d.o.o. zbog navedenih razloga prvo dao otkaze radnicima u marketingu, pa da je usmjeravanje marketinga uslijedilo na nove napredne web stranice, odnosno novu verziju web sučelja koji se temeljio na novom programu jer je jedini izlaz za ostvarivanje financijskog prometa bio u web prodaji koja je zahtijevala i hitno uvođenje radi opstanka prednika Potomac d.o.o. na tržištu,

- da je tužiteljica u svom iskazu navela da je radila na poslovima i radnim zadatcima marketinga i odnosa s javnošću, te da je njen naziv radnog mjesta bio Specijalist marketinga i prodaje, a prije dobivanja otkaza, da je sama radila navedene poslove i da nije bilo drugih radnika koji su radili na njenom radnom mjestu, odnosno obavljali poslove koje je ona radila; preostali zaposlenici u marketingu da su bili njen asistent SŽ, koja je dobila otkaz mjesec dana prije nje, te DŽ koji je obavljao poslove oglašavanja na Google stranici, čime je bio zadužen za samo jedan mali segment u njenom radu,

- da je tužiteljice bila jedini radnik na tim poslovima odnosno da nije bilo drugih radnika koji bi obavljali iste poslove kao i ona,

- da je kod prednika tuženika Potomac d.o.o., bio zaposlen DŽ, prije nego je tužiteljica dobila otkaz, prema ugovoru o radu na određeno vrijeme i da mu je radni odnos prestao tijekom 2020., negdje u svibnju ili lipnju mjesecu te godine, a na radnom mjestu Specijalista u digitalnom marketingu,

- da tužiteljica u trenutku hitne potrebe prednika tuženika za profilom radnika specijaliste u digitalnom marketingu nije mogla biti osposobljena u kratko vrijeme za poslove programiranja,

- da kod prednika tuženika u vrijeme otkazivanja ugovora o radu tužiteljici nije postojalo radničko vijeće, niti je djelovao sindikalni povjerenik.

8. Imajući u vidu navedena utvrđenja prvostupanjski je sud smatrao da je uslijed financijskih poteškoća i pada prometa uzrokovanih pandemijom tuženik proveo racionalizaciju svog poslovanja, sa svrhom smanjenja troškova, na način da su ukinuta pojedina radna mjesta, među kojima je ukinuto i radno mjesto tužiteljice. To iz razloga jer je taj sud smatrao da je autonomno pravo poslodavca da određuje sistematizaciju radnih mjesta, da organizira proces rada ili organizaciju svog poslovanja prema svojim potrebama i mogućnostima.

8.1. Nadalje je taj sud smatrao da je prednik tuženika prije donošenja osporene odluke nije imao obvezu postupiti sukladno odredbi članka 150. ZR-a iz razloga što kod njega u vrijeme davanja otkaza tužiteljici nije postojalo ni radničko vijeće, niti je djelovao sindikalni povjerenik.

9. Navedena utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda kao pravilne prihvaća ovaj žalbeni sud jer nisu ni žalbenim navodima dovedeni u sumnju.

10. Naime, u ovom postupku je trebalo utvrditi je li tužiteljici osnovano dan redovni otkaz ugovor o radu zbog gospodarskih razloga.

11. Prema članku 115. stavku 1. točki 1. ZR-a poslodavac može otkazati ugovor o radu uz propisani ili ugovoreni otkazni rok (redoviti otkaz), ako za to ima opravdan razlog, između ostalog, u slučaju ako prestane potreba za obavljanje određenog posla zbog gospodarskih, tehničkih ili organizacijskih razloga (poslovno uvjetovani otkaz). U ovom slučaju riječ je o nastupu gospodarskih razloga.

12. U konkretnom slučaju prvostupanjski sud je utvrdio prestanak potrebe za tužiteljičinim radom, odnosno za radom na radnom mjestu Specijalista u Sektoru Marketinga i Prodaje jer je kod tuženika izvršena reorganizacija procesa rada na način da je ukinuto radno mjesto tužiteljice zbog smanjenog prometa. Dakle, radi se o gospodarskim razlozima. S tim u vezi, a s obzirom na žalbene navode tužiteljice kojima ona ukazuje da nije prestala potreba za njenim radnim mjestom, treba navesti da su organizacijski razlozi isključivo posljedica djelovanja poslodavca jer uslijed promjene odnosno organizacije poslovanja dolazi do viška radnika. Pri tome, prvostupanjski je sud pravilno smatrao da je autonomno pravo poslodavca organizirati proces rada tako da postiže bolje rezultate, a koja organizacija uključuje i mogućnost smanjenja broja izvršitelja na određenim poslovima, odnosno ukidanje određenih radnih mjesta, kao u konkretnom slučaju. U tom smislu pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tužiteljica bila jedina zaposlena na poziciji Specijalista u marketingu i da je jedina obavljala sve te poslove dok je DŽ, radio na radnom mjestu Specijalista u digitalnom marketingu, i obavljao poslove koji su predstavljali mali segmet u radu koji je ona obavljala, pa neosnovano sada u žalbi navodi da je za ocjenu zakonitosti njene odluke o otkazu trebalo utvrditi je li te poslove mogla obavljati tužiteljica. Naime, iz rezultata provedenog postupka proizlazi da je prestala potreba za poslovnim koje je obavljala tužiteljica, kao i što proizlazi da je DŽ obavljao druge poslove, a što sve tužiteljica svojim žalbenim navodima nije osporila.

12.1. U okolnostima kada je tuženik imao poslovanje s gubicima u godina koje su prethodile otkazu ugovora o radu tužiteljici njegovo je pravo na autonomiju u svojoj unutarnjoj organizaciji radnih procesa, pri čemu je i po ocjeni ovog suda, poslodavac postupio savjesno, ozbiljno i odgovorno kada se pozvao na gospodarski razlog otkaza, odnosno potrebu smanjivanja troškova poslovanja. To iz razloga jer iz Odluke o raspodjeli i pokriću gubitka 2019. godine, Odluke o raspodjeli i pokriću gubitka 2018. godine i Odluke o pokriću gubitka za poslovnu 2017. godinu, proizlazi da je tuženik bio u financijskog gubitku zbog čega nije bio zadovoljan postignutim financijskim rezultatima u svom poslovanju, te je dodatno predvidio je i daljnje poteškoće zbog prijetnje od Corona virusa i pandemije Covid-19 koja je započela krajem prosinca 2019.

12.2. Stoga, a kako je to navedeno u odluci o otkazu, tužiteljičino radno mjesto ukinuto je zbog gospodarskih uvjetovanih razloga što predstavlja opravdani razlog za otkaz ugovora o radu u smislu članka 115. stavka 1. točka 1. ZR-a, pa u situaciji kada je tuženik dokazao, kako je to i propisano člankom 135. stavkom 3. ZR-a, da je zbog gospodarskih razloga smanjio broj izvršitelja na radnom mjestu tužiteljice, odnosno kako je dokazao postojanje opravdanog razloga za otkaz, to je otkaz kojeg je tuženik dao tužiteljici dopušten i zakonit.

13. Neosnovan je i prigovor tužiteljice da nisu postojali razlozi za prestankom potrebe za tim radnim mjestom u situaciji kada je tuženik zaspolio treću osobu na poslovima marketinga jer na tom radnom mjesto nije zapošljavao nove radnike. Upravo je zbog gospodarskih razloga smanjen broj izvršitelja pa kako je tužiteljica jedina obavljala poslove tog radnog mjesta to je poslove tog radnog mjesta poslodavac reorganizirao novim metodama marketinga što je autonomno pravo poslodavca da organizira svoje poslovanje, u čiju pravilnost sud ne može ulaziti.

13.1. Dakle, kada je poslodavac u nastojanju optimalizacije svog poslovanja ocijenio da je zbog organizacijskih i gospodarskih razloga prestala potreba za radnim mjestom tužiteljice, jer se poslovi koje je ona obavljala i za kojima i dalje postoji potreba mogu rasporediti tako da se obavljaju zajedno s poslovima drugih radnih mjesta odnosno jer je promijenio politiku oglašavanja, onda je za ocijeniti da su se ostvarile zakonske pretpostavke iz članka 115. stavka 1. točke 1. ZR-a za poslovno uvjetovani otkaz ugovora o radu tužiteljici.

14. Ponovno se ističe da na pravilnost te odluke ne utječu ni žalbeni navodi kojima tužiteljica tvrdi da je radnik DŽ radio kao zamjena na njenom radnom mjestu jer je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom provedenih dokaza utvrdio da DŽ nije radio na poslovima radnog mjesta Specijalista u Sektoru Marketinga i Prodaje jer su poslovi tog radnog mjesta prestali, a što je taj sud pravilno utvrdio i ocjenom iskaza svjedoka VŽ i zakonskog zastupnika tuženika. Stoga, na pravilnost pobijane odluke ne utječu ni žalbeni prigovori koji se odnose na neprovođenje dokaza pregledom ugovora o radu DŽ i saslušanjem tog svjedoka jer je na temelju ostalih provedenih dokaza prvostupanjski sud utvrdio činjenično stanje za pravilnu odluku i ti predloženi dokazi ne bi bili potrebni odnosno suvišni su.

15. Isto tako, neosnovano tužiteljica u svojoj žalbi ističe da tuženik nije proveo savjetovanje s radničkim vijećem. Naime, u pravu je tužiteljica kada ističe, u suštini, da ZR-om propisani postupak savjetovanja s radničkim vijećem ili sindikalnim predstavlja bitnu obvezu u ostvarenju stvarne i primarne svrhe postojanja radničkog vijeća i sindikata, demokratske organizacije radnika - u koju se radnici dobrovoljno udružuju kako bi zajednički zastupali, unapređivali i štitili svoja radna i druga prava i interese.

15.1. Međutim, svrha odredaba ZR-a koje uređuju to savjetovanje iscrpljuje se u ostvarenju mogućnosti zaštite radnika u uvjetima kada je i poslodavac znao za svoju obvezu savjetovanja i mogućnost da je ostvari, a ne i u uvjetima kada, kao ovdje, kod tuženik nije niti iskorištena navedena dobrovoljnost udruženja: jer kod tuženika nije bilo utemeljeno radničko vijeće niti je djelovao sindikalni povjerenik, pa tuženik nije niti mogao provesti postupak savjetovanja s ovima o namjeri otkazivanja ugovora o radu sklopljenog s tužiteljicom.

15.2. Stoga je za zaključiti da savjetovanje o otkazu tužiteljici nije bilo niti moglo biti provedeno zbog propusta radnika ili sindikata, a ne poslodavca, pa to nesavjetovanje ne može imati za posljedicu nedopuštenost prijepornog otkaza ugovora o radu, kako je to pravilno smatrao i prvostupanjski sud.

16. Nadalje, imajući na umu utvrđenu činjenica da je kod tuženika tužiteljica bila jedina izvršiteljica na tom radnom mjestu, koje radno mjesto je ukinuto, pogrešno je shvaćanje tužiteljice kojim osporava zakonitost otkaza tvrdeći da joj je tuženik bio dužan ponuditi drugo slobodno radno mjesto. Naime, s obzirom da je tužiteljica bila jedini radnik na radnom mjestu, to tuženik nije ima obvezu tužiteljici ponuditi drugo radno mjesto jer to nije obveza poslodavca u situaciji reorganizacije rada, a niti su bile ispunjene pretpostavke u pogledu primjene odredbe članka 115. stavka 2. ZR-a, radi usporedbe s drugim radnicima na drugim radnim mjestima kod tuženika.

17. Ostali žalbeni navodi tužiteljice su sadržajno činjenični prigovori koji se sastoje od iznošenja vlastitih zaključaka, a suprotnih pravilnim činjeničnim utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda.

18. Pravilno je prvostupanjski sud postupio kada je donio odluku o troškovima postupka, jer prema mišljenju ovoga suda tuženiku zastupanom po punomoćniku u osobi odvjetnika pripada u smislu odredbe članka 154. stavka 1. i članka 155. ZPP-a, u vezi s odredbom Tbr. 7. točke 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine«, broj 138/23.).

19. S obzirom na navedeno na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci ove presude i rješenja.

Split, 27. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Andrea Boras Ivanišević