Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Kž-87/2025-4

Šibenik, Stjepana Radića 81

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Dijane Jakoliš kao predsjednice vijeća, Branka Ivića i Dubravke Škalabrin, kao članova vijeća, uz sudjelovanje sudskog zapisničara Marijane Lokas, u kaznenom predmetu protiv optuženog MČ, zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22., 114/23. i 36/24., – dalje u tekstu: KZ/11) odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženika podnesenim protiv presude Općinskog suda u Sisku od 16. siječnja 2025. posl. br. K-463/2024-40, u sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se optuženi MČ za kazneno djelo iz čl. 326 st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, za koje je tom prvostupanjskom presudom proglašen krivim, na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine i 8 (osam) mjeseci.

II. Odbija se žalba opt. MČ kao neosnovana, te se u pobijanom a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Sisku od 16. siječnja 2025. posl. br. K- 463/2024-40 proglašen ja krivim opt. MČ zbog kaznenog djela protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, te je na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od3 (tri) godine, u koju kaznu zatvora mu je na temelju čl. 54. KZ/11 uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru počevši od uhićenja 8. kolovoza 2024. pa nadalje.

1.1. Na temelju članka 79. st. 2. KZ/11., od optuženika je oduzet mobitel marke Samsung Galaxy A13 (SM-A137F/DSN), serijskog broja RF8TA08PSJA, IMEI brojeva:

IMEI1 353725741680933 i IMEI2 353817551680937, s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice], koji je oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PU sisačko-moslovačke, Policijske postaje Sunja, serijski broj [serijski broj] od 8. kolovoza 2024., koji će se po pravomoćnosti presude uništiti.

1.2. Temeljem članka 148. st. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje: ZKP/08.) optuženik je oslobođen obveze plaćanja troškova kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. -6. ZKP/08, kao i troška nagrade i nužnih izdataka branitelja po službenoj dužnosti.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik, zbog odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u odluci o kazni te da se optuženik osudi na kaznu zatvora ''u znatno duljem trajanju'', te opt. MČ po braniteljici Vanji Jakšić, odvjetnici iz ZOU Milenko Jakšić i Vanja Jakšić iz Siska, zbog povrede zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači na način da se optuženik oslobodi od optužbe, odnosno osudi na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine uz izricanje uvjetne osude s rokom provjeravanja od pet godina.

3. Odgovor na žalbu podnio je opt. MČ, po braniteljici Vanji Jakšić, odvjetnici iz ZOU Milenko Jakšić i Vanja Jakšić iz Siska, s prijedlogom da se žalba državnog odvjetnika odbije kao neosnovana.

4. Na temelju čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je prije nego što je dostavljen sucu izvjestitelju bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Šibeniku.

5. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

6. Neosnovano optuženik u žalbi tvrdi da je pobijanom prvostupanjskom presudom povrijeđen kazneni zakon na njegovu štetu, budući se nalazio u zabludi o protupravnosti glede kaznenog djela, jer kao strani državljanin ne poznaje hrvatske zakone, samim time nije znao da je prevoženje stranaca unutar granica Republike Hrvatske protupravno postupanje, pogotovo iz razloga jer mu je kazano da je njegova dužnost samo prevesti ljude, a nitko nije spominjao prijevoz ilegalnih migranata.

6.1. Naime, vezano za tvrdnju optuženika tijekom postupka, da je bio u zabludi glede protupravnosti djela, prvostupanjski sud je na prijedlog obrane proveo dokaz pretragom njegovog mobilnog uređaja, ali pretragom nije pronađen niti jedan dokaz koji bi potvrđivao navode optuženika da je bio doveden u zabludu glede osoba koje je trebao prevoziti. Kako zaključuje prvostupanjski sud analizom pretrage njegovog mobitela, proizlazilo bi upravo suprotno, da je optuženik znao od početka u što se upušta, da njegova djelatnost predstavlja kazneno djelo. To proizlazi iz poruka koje je razmjenjivao optuženik s kontaktom pod nazivom ''M' pa je ta osoba optuženiku poslala i glasovnu poruku koju citira prvostupanjski sud, a koja glasi: ''Ok, najbitnije da si stigao MČ, a onda se čujemo kad završiš u zatvoru ili kad se vratiš''. Nadalje osnovano prvostupanjski sud obrazlaže da optuženik nije bio u zabludi glede toga koga treba prevesti, jer iz dokaza pregledom snimke dokumenta koji je spremljen 8. kolovoza 2024. je razvidno da optuženik nije bio iznenađen kada je došao na lokaciju gdje treba preuzeti ilegalne migrante, kako to optuženik pokušava prikazati u svojoj obrani, jer da iz te snimke proizlazi da optuženik snima i prebrojava skupinu migranata dok ulaze u vozilo kojim je optuženik došao, to radi smireno i precizno, bez primjećivanja bilo kakvog straha, panike i slično, te nakon ukrcavanja ilegalnih migranata kreće s prijevozom istih. Stoga je prvostupanjski sud, a kod činjenice da je optuženik i prije bio upoznat s migrantskom krizom, odnosno da Republika Italija, čiji je on državljanin i iz koje je došao, ima velikih problema s ulaskom stranih migranata u Republiku Italiju morskim putem, kakvu obranu optuženika ocijenio nevjerodostojnom, usmjerenom isključivo u pravcu otklanjanja njegove kaznene odgovornosti, koju prvostupanjski sud kao takvu opravdano nije prihvatio. Uz to, prvostupanjski sud osnovano ukazuje i na to, sve da je obrana optuženika i istinita, iz nje bi proizlazilo da je optuženik izvan svake sumnje znao da je riječ o ilegalnim migrantima u trenutku kada je vozilom došao na mjesto gdje su ga čekale te osobe, njih 51, dakle prije nego što je započeo s prijevozom istih. Stoga je prvostupanjski sud nedvojbeno utvrdio da je optuženik znao da se radi o ilegalnim migrantima koji su na nezakoniti način ušli u Republiku Hrvatsku, iste je pristao prevoziti po dogovoru s nepoznatom osobom za iznos od 600,00 EUR koji je optuženik trebao dobiti od te nepoznate osobe po završetku prijevoza, dakle optuženik je iz koristoljublja pomagao drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj.

7. Pobijajući prvostupanjsku presudu zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, optuženik u žalbi navodi da iz fotodokumentacije, a i iz njegove obrane, proizlazi da je u vozilu (kombiju) kojeg je on inkriminirane prigode koristio, postojao određeni prostor kroz koji je ulazio zrak te život osoba koje je vozio nije bio ugrožen niti se prema njima postupalo na nečovječan način.

7.1. Prije svega, optuženik se i ne tereti da je pri počinjenju predmetnog kaznenog djela bio doveden u opasnost život ili tijelo osoba koje su se nedozvoljeno kretale u Republici Hrvatskoj, već da je pri počinjenju kaznenog djela s osobama koje su nedozvoljeno ušle i kretale se u Republici Hrvatskoj postupao na nečovječan i ponižavajući način. Naime, optuženik je u kombi vozilu prevozio ukupno 51 osobu, od kojih je 28 bilo djece, potpuno neprikladnom za prijevoz ljudi jer se radilo o tovarnom prostoru bez sjedala, sigurnosnih pojaseva i dotoka svježeg zraka u tovarni prostor gdje je bilo nagurano 51 osoba (od toga 28 djece, među njima i djece jako niske životne dobi), bez odgovarajuće ventilacije, pa imajući u vidu veličinu tog prostora u koji je optuženik smjestio toliki broj osoba i u takvim uvjetima, dakle bez sjedala, sigurnosnih pojaseva, odgovarajuće ventilacije i dotoka svježeg zraka, osnovano je utvrđenje prvostupanjskog suda da takvi uvjeti prijevoza predstavljaju nečovječno postupanje prema osobama koje su prevožene na takav način, a takav prijevoz tim osobama umanjuje njihovo dostojanstvo, iskorištavajući njihovu tešku životnu situaciju, da se prevoze u prostoru za teret koji uopće nije namijenjen prijevozu osoba i potpuno je neprikladan za prijevoz ljudi, a pogotovo ne tolikog broja ljudi, čime je optuženik prema tim osobama postupao i na ponižavajući način. Obzirom na naprijed navedeno, u ponašanju optuženika ostvarila su se sva objektivna obilježja kaznenog djela za koje je proglašen krivim iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11, kao i subjektivna, jer je optuženik bio ubrojiv, te je postupao s izravnom namjerom.

7.2. Iz naprijed navedenih razloga nije mogla biti prihvaćena žalba optuženika ni iz žalbenog osnova pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

8. Državni odvjetnik žaleći se zbog odluke o kazni smatra da je ona prenisko određena imajući u vidu sve okolnosti počinjenja kaznenog djela za koje je optuženik proglašen krivim, dakle da je na nečovječan i ponižavajući način u teretnom dijelu vozila prevozio ukupno 51 osobu, od čega 28 djece, da je optuženik bio motiviran isključivo pobudama egoistične, osobne naravi, lakom i brzom zaradom, iskazujući upornost i ustrajnost u počinjenju kaznenog djela za koje je proglašen krivim, ali i bešćutnost u postupanju prema osobama koje je prevozio u tako neprimjerenim uvjetima. Za sve to, smatra državni odvjetnik, nije primjerena kazna zatvora na koju je optuženik osuđen u trajanju od tri godine, što je minimalna predviđena kazna zatvora za kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim (maksimalna kazna je 12 godina) te da se takvom kaznom neće ostvariti svrha specijalne i generalne prevencije. S druge strane, optuženik u žalbi smatra da je kazna zatvora na koju je osuđen prestrogo određena i da bi se svrha kažnjavanja mogla postići i izricanjem uvjetne osude, odnosno kaznom zatvora u trajanju od jedne godine s rokom provjeravanja od pet godina.

8.1. Za kazneno djelo protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od tri do dvanaest godina, dakle prvostupanjski sud optuženika je osudio na minimalnu propisanu kaznu zatvora za predmetno kazneno djelo za koje je optuženik proglašen krivim. Osnovano državni odvjetnik u žalbi ukazuje na to da kazna zatvora na koju je osuđen optuženik, dakle na minimalnu propisanu kaznu zatvora za kazneno djelo za koje je proglašen krivim, nije primjerena i da se njome neće ostvariti svrha kažnjavanja. Državni odvjetnik s pravom u žalbi ukazuje na to da je optuženik prevozio ukupno 51 osobu na nečovječan i ponižavajući način, od toga je bilo 28 djece, da je optuženik postupao s osobama koje je prevozio, ilegalnim migrantima, kao sa stvarima, a ne s ljudskim bićima, da je kod njega izostala bilo kakva empatija prema tim osobama (pa ni prema djeci) i da je u svom postupanju bio motiviran lakom i brzom zaradom, dakle isključivo pobudama egoistične, osobne naravi, da je iskazao upornost i ustrajnost dolaskom iz Republike Italije u Republiku Hrvatsku samo i isključivo zbog počinjenja predmetnog kaznenog djela te da ukupno optuženikovo ponašanje i težina kaznenog djela zaslužuju veću kaznu. Stoga i po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, obzirom na kriterije iz pravila o odmjeravanju kazne iz čl. 47. st. 1. KZ/11, polazeći od stupnja optuženikove krivnje (najviši stupanj – izravna namjera) i svrhe kažnjavanja, kako je ista propisana čl. 41. KZ/11, primjerena kazna kojom će se ostvariti svrha kažnjavanja je tri godine i osam mjeseci zatvora . Takvom kaznom ispunit će se zahtjevi i specijalne i generalne prevencije, odnosno ta kazna će u dovoljnoj mjeri utjecati kako na optuženika, tako i na sve druge da shvate štetnost i pogibeljnost činjenja kaznenih djela i pravednost kažnjavanja, a s druge strane visina kazne je takva da će optuženiku omogućiti ponovno uključivanje u društvo.

9. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti u smislu odredbe iz čl. 478. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da je od optuženika temeljem odredbe čl. 79. st. 2. KZ/11 zakonito oduzet mobilni uređaj marke Samsung Galaxy ...), serijskog broja ..., IMEI brojeva: IMEI1 ... i IMEI2 ..., s pripadajućom SIM karticom pozivnog broja [broj SIM kartice]

10. Kako ispitivanjem prvostupanjske presude nisu utvrđene povrede odredaba kaznenog postupka na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, niti je utvrđena povreda kaznenog zakona na štetu optuženika (čl. 476. st. 1. toč. 1 i 2. ZKP/08), nalazeći žalbu državnog odvjetnika osnovanom, trebalo je preinačiti prvostupanjsku presudu glede odluke o kazni (čl. 486. st. 1. ZKP/08), a žalbu opt. MČ odbiti kao neosnovanu (čl. 482. ZKP/08).

U Šibeniku, 27. ožujka 2025.

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Dijana Jakoliš