Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj Gž-391/2025-2

R E P U B L I K A H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja NBP protiv 1. tuženice Republike Hrvatske, 2. tuženika PETRAČ d.o.o., Zagreb, 3. tuženika NB, 4. tuženice EB, 5. tuženika JB, 6. tuženice FB i 7. tuženice UB, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužitelja, podnesenoj protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2570/2024-24 od 24. travnja 2024., 27. ožujka 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-2570/2024-24 od 24. travnja 2024. u točki II izreke.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja u točki I izreke utvrđeno je da je tužba tužitelja NBP protiv 1. tuženice Republike Hrvatske, 2. tuženika Petrač d.o.o., 3. tuženika NB, 4. tuženice EB i 5. tuženika JB, 6. tuženice FB i 7. tuženice PB radi utvrđenja podnesena tom sudu 18. rujna 2019. povučena.

2. U točki II izreke naloženo je tužitelju naknaditi 1. tuženici trošak postupka u iznosu od 182,72 eur u roku od 15 dana.

3. Protiv tog rješenja u točki II izreke žali se tužitelj iz svih žalbenih razloga.

4. Tužitelj se protivi određivanju parničnog troška u korist Republike Hrvatske pri čemu se poziva na stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klauz protiv Hrvatske i presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, i pravo tužitelja na temelju čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99 – pročišćeni tekst, 8/99 – ispravak, 14/02, 1/06, 2/10 – dalje Konvencija). Navodi da prema navedenim odlukama Europskog suda za ljudska prava nalog za plaćanje troškova postupka prema kojem bi tužitelj bio obvezan platiti troškove zastupanja države u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva. Navodi da 1. tuženicu zastupa Općinsko državno odvjetništvo, a troškovi državnog odvjetništva se neosnovano procjenjuju na temelju odvjetničkih nagrada s obzirom da se isto zapravo financira iz državnog proračuna i, samim time, nije u istome položaju kao odvjetnik koji zarađuje za svoju "plaću" na tržištu. Slijedom navedenog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, zaključuje da odlukom o troškovima postupka ne bi bila postignuta pravična ravnoteža, odnosno da bi plaćanje navedenih troškova za tužitelja predstavljalo prekomjeran teret, što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola I uz Konvenciju. Smatra da je prvostupanjski sud prilikom odmjeravanja troškova postupka Republici Hrvatskoj po osnovi zastupanja po državnom odvjetništvu dužan ocijeniti predstavlja li dosuđeni iznos prekomjeran teret za protivnu stranku, a s obzirom na to da se radi o troškovima koji nisu stvarno nastali, vodeći računa o zaključcima Europskog suda za ljudska prava.

5. Predlaže u pobijanom dijelu rješenje suda prvog stupnja preinačiti i odbiti zahtjev 1. tuženice za naknadu parničnog troška.

6. Žalba nije osnovana.

7. Pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka tužitelj u žalbi ne obrazlaže u čemu bi se ostvario taj žalbeni razlog, a pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje neke od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. u vezi s čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP), ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena ni jedna od tih povreda.

8. Sud prvog stupnja na temelju odredbe čl. 158. st. 1. i čl. 155. ZPP-a obvezuju tužitelja, koji je povukao tužbu, naknaditi 1. tuženici troškove parničnog postupka u iznosu od 182,72 EUR.

9. Prema odredbi čl. 158. st. 1. ZPP-a tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan je tuženiku naknaditi troškove postupka.

10. Prema odredbi čl. 163. ZPP-a odredbe o troškovima primjenjuju se i na stranke što ih zastupa Državno odvjetništvo. U tom slučaju troškovi postupka obuhvaćaju i iznos koji bi se stranci priznao na ime nagrade odvjetniku.

11. Prema odredbi čl. 1. Protokola broj I uz Konvenciju svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojeg vlasništva. Nitko ne može biti lišen svojeg vlasništva osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđena zakonom i općim načelima međunarodnog prava.

12. Imajući u vidu stajalište Europskog suda za ljudska prava izraženo u presudi Klaus protiv Hrvatske i presudi Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske, ovaj sud smatra da se neovisno o ishodu spora može razmatrati je li postignuta pravična ravnoteža između općeg interesa (legitimnog cilja kojem teži pravilo o naknadi troškova) i prava tužitelja na temelju čl. 1. Protokola broj I uz Konvenciju.

13. Slijedom navedenog, ovaj sud je proveo test razmjernosti te ispitao je li u konkretnom slučaju nalaganje tužitelju obveze plaćanja parničnih troškova 1. tuženici

– državi u državni proračun predstavlja miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva.

14. Pravilo iz odredbe čl. 158. st. 1. ZPP-a prema kojem tko povuče tužbu dužan je protivnoj stranci naknaditi parnični trošak ne može se smatrati protivnim odredbi čl. 1. Protokola I uz Konvenciju, pa bi i država čiji proračun nije neograničen trebala uživati za zaštitu od neutemeljenih parnica, slijedom čega zahtjev 1. tuženice za naknadu parničnog troška, a potom i obvezivanje tužitelja na naknadu troškova 1. tuženici u ovom predmetu teži legitimnom cilju. Stoga je, prema ocjeni ovog suda miješanje države u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva bilo zakonito.

15. U ovom predmetu tužitelj je podnio tužbu protiv 1. tuženice radi utvrđenja prava vlasništva tvrdeći da je izvanknjižni vlasnik jednosobnog stana u zgradi u [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], kao suvlasništvo 1. tuženice i ostalih tuženika. Tužitelj je naveo da je svojim radom i od svog materijala izgradio novu stvar te promijenio bit stvari jer je tavanski prostor te postojeće stanove (ranijeg stanara N i svoj stan) pretvorio u novi stambeni prostor i na istom stekao vlasništvo temeljem odredbe čl. 22. st. 1. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima (“Narodne novine” br. 53/91, 92/94, 74/95, 57/96; dalje ZOVO).

16. Prema ocjeni ovog suda predmetna tužba nije bila lišena ikakvog sadržaja ili očigledno nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo vlasništva bilo nepotpuno i neopravdano.

17. U odnosu na visinu dosuđenih troškova valja reći da se dosuđeni iznos troška odnosi na trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 132,72 eur prema Tbr. 8.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 - dalje Tarifa) i trošak pristupa na ročište od 17. travnja 2023. u iznosu od 50,00 EUR prema Tbr. 9.5. Tarife što je ukupno 182,72 EUR pa očigledno nije riječ o nerazumljivim troškovima.

18. Također, ovaj sud je imao u vidu da tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka, a jednako tako niti sada u žalbi, ne navodi niti ne ukazuje na svoju materijalnu i financijsku situaciju.

19. Slijedom iznijetog, a imajući u vidu okolnosti konkretnog slučaja, zaključiti je da odlukom o troškovima nije narušila pravična ravnoteža odnosno da bi plaćanje navedenih troškova za tužitelja predstavljalo prekomjeran teret a što bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju.

20. Iz navedenih razloga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i rješenje suda prvog stupnja u toč. II. izreke potvrditi a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 2. ZPP-a.

U Rijeci 27. ožujka 2025.

Sutkinja

Helena Vlahov Kozomara