Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-416/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sucu Larisi Gačanin, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja 1. SĆ, pok. S, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. ČĆ, pok. Č, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], oboje zastupani po punomoćniku Mateu Barbiru, odvjetniku u Vrgorcu, protiv tuženika PĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koga zastupa Nikola Pervan, odvjetnik u Vrgorcu, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Psp-5/2024 od 4. ožujka 2025., 27. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

I.. Odbija se žalba tužitelja te potvrđuje rješenje Općinskog suda u Metkoviću, poslovni broj: Psp-5/2024 od 4. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim je rješenjem odbijen tužbeni zahtjev koji glasi:

''I. Utvrđuje se da je tuženik smetao tužitelje u posljednjem i mirnom posjedu nekretnine označene kao dio k. č. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], u površini od 18 m2, i to baš onog dijela koji je u skici izmjere označen likom A, B, C, D, E, A, koja skica čini sastavni dio nalaza i mišljenja Marka Vukše, dip. ing. geod. od 19.08.2024. g. i ovog rješenja i to na način što je tijekom mjeseca veljače 2024., a za što su tužitelji saznali dana 28.02.2024., na navedenoj nekretnini istovario zemlju i kamen, koje je naknadno uklonio, pa mu se zabranjuje ubuduće svako takvo ili slično smetanje posjeda tužitelja.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi solidarno tužitelju ad/1 i 2 troškove parničnog postupka, sve ovo u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe″ te je tužiteljima naloženo solidarno naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 559,96 eur, dok se više zatraženi trošak u iznosu od 40,04 eur odbija.

2. Protiv tog rješenja žalbu podnose tužitelji pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. ZPP-a, te predlažu preinačiti pobijano rješenje, odnosno podredno isto ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno rješavanje.

3. Odgovorom na žalbu tuženik osporava žalbene navode te predlaže potvrditi pobijano rješenje.

4. Žalba nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud iz provedenih dokaza zaključuje:

- da je nekretnina koja je predmet spora do 1950-ih godina bila put kojim su prolazili mještani [adresa], i to sve do probijanja prvo makadamskog puta 1950-ih godina, pa čak i do asfaltiranja toga puta sredinom 1970-ih godina, a koji sada asfaltirani put prolazi pored predmetne nekretnine (u bitnome da su o ovome suglasno izjavljivali u pravilu stariji svjedoci, svi žitelji predmetnog mjesta [adresa], a u pravilu i nesrodni s parničnim strankama),

- da je predmetna nekretnina zbog visinske razlike (od) sada asfaltnog puta, te (do) nespornog vlasništva i posjeda tužitelja, cijelom svojom dužinom kosa tj. nagnuta po terenu,

- da se u [broj] k. o. [katastarska općina] na predmetnoj nekretnini [katastarska čestica] u dijelu vodi Općenarodna imovina, dok se ista nekretnina vodi i na [broj] k.o.

P u dijelu na pretke tužitelja,

- da je prije tuženika na predmetnu nekretninu sličan materijal kao što je iskrenuo tuženik, prije znao iskretati i njegov otac i to više puta tokom gradnje kuće od 1970-ih godina do smrti 2000-e godine (ovo da su gotovo svi svjedoci suglasno iskazivali),

- da tuženikov otac nikada ne bi iskrenuti materijal dizao nazad, što više to da je radio više puta (ovo su gotovo svi svjedoci suglasno iskazivali),

- da je tužitelj naveo da bi se kod iskretanja materijala tuženikova oca sa istim zbog toga svađao njegov otac, dok su drugi svjedoci koji su čuli za svađe u pravilu iskazivali da bi se svađala njegova majka,

- da bilo kako bilo tom svađom tužiteljevi predci nisu uspjeli zaštiti posjed jer tuženikov otac nikada ne bi maknuo iskrenuti materijal, dakle samopomoć nije postignuta, a sud da nema saznanja jesu li tužitelji i njihovi preci tražili sudsku pomoć za zaštitu vlasništva ili posjeda,

- da je tuženik prije par godina na samom rubu predmetne nekretnine i nekretnine tužitelja samostalno posjekao drvo duba (hrasta) te jedno drvo od istog ostavio i to na nespornoj nekretnini tužitelja za tužitelje (ovo je iskazao tužiteljev brat AĆ, a koji tu živi),

- da je i sam tužitelj u stranačkom iskazu iskazao da je prije iskretanja materijala tuženika predmetni dio nekretnine bio zarastao, te da sa istoga dijela nije pilio nikakva drva, dok da je supruga istog FĆ u iskazu navela da je baš taj dio čistila neposredno prije iskretanja, i to u studenom 2023.,

- da je tuženik maknuo iskrenuti materijal jer se ne želi svađati,

- da je svjedokinja ĐĆ navela da je u dnu nekretnine koja je predmet spora viđala suprugu SĆ, kao i njegovu sada pok. majku da nešto čiste, u odnosu na koje navode prvostupanjski sud konstatira da taj dio nije niti sporan jer su svi navodili da taj dio pripada tužiteljima,

- da nitko od nesrodnih svjedoka tužitelja nije navodio da bi na predmetu spora bilo ikakvih poljoprivrednih kultura tužitelja, dok je brat tužitelja AĆ u iskazu prvo naveo da na tome predmetnom spornom dijelu nije bilo nikakvih poljoprivrednih kultura njegove obitelji, a niti općenito, tek na posebno pitanje da je naveo da je tu bilo stare loze ali prije 50-ak godina.

6. Prvostupanjski sud navodi da je čl. 21. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 152/14. – dalje: ZV) propisano kako pravo na zaštitu posjeda ima osoba koju drugi samovlasno smeta u tom posjedu, bilo da ga uznemirava ili mu ga je oduzeo. Pravo na zaštitu posjeda prestaje protekom roka od 30 dana od dana kad je smetani saznao za čin smetanja i počinitelja, a najkasnije godinu dana od dana nastalog smetanja, kako to propisuje odredba iz st. 3. istog članka. Odredbom iz čl. 22. st. 1. da je propisano kako je samovlasno smetani posjednik ovlašten svoj posjed štititi putem suda, zahtijevajući utvrđenje čina smetanja njegova posjeda, naređenja uspostave ranije posjedovnog stanja, uz zabranu takvog ili sličnog smetanja ubuduće, a u skladu s odredbom iz čl. 23. st. 1. zaštitu posjeda da je ovlašten tražiti i posredni posjednik.

7. Cijeneći sadržaj čl. 20. ZV-a prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelji nisu dokazali da su posljednji, efektivni i mirni posjednici predmetne nekretnine, stoga prihvaća prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja, koji u konkretnom slučaju sukladno čl. 21. st. 1. ZV-a da nisu ovlašteni tražiti posjedovnu zaštitu u ovom postupku te odbija tužbeni zahtjev.

8. Donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna od bitnih povreda postupka na koje ovaj sud, temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a, pazi po službenoj dužnosti. Prvostupanjski je sud, u smislu čl. 8. ZPP-a, analizirao i ocijenio sve provedene dokaze.

9. Valja dodati, a obzirom na žalbene navode, da je punomoćnik tužitelja izvijestio sud da zbog bolesti neće pristupiti ročištu dana 27. siječnja 2025., da će pristupiti tužitelj, ali nije predložio odgodu ročišta, a prijedlog da mu se dodijeli rok kako bi se očitovao na iskaze svjedoka, i ovaj sud ocjenjuje suvišnim, jer svjedoci iskazuju iznoseći svoje viđenje pa ocjena da su iskazi ''površni i nejasni'' samo je osobni stav stranke i/ili njenog punomoćnika.

10. Osnovano je prvostupanjski sud pri utvrđivanju odlučnih činjenica u obzir uzeo iskaze svjedoka koji su nesrodni sa strankama i koji od rođenja žive na tom području te imaju neposrednih saznanja vezanih uz predmet spora.

11. Iz njihovih iskaza nedvojbeno proizlazi da se prijepor sve do izgradnje makadamskog puta, a kasnije i asfaltiranog pa i nakon toga, koristio kao put i prijepor je bio dostupan svima. Valja istaknuti da i sam položaj prijepora koji je tik uz cestu koja je obzirom na svoj položaj i namjenu nerazvrstana cesta jasno ukazuje da prijepor, u smislu čl. 100. st. 1. Zakona o cestama (''Narodne novine'' br. 133/23), odnosno predstavlja zemljišni pojas potreban za održavanje nerazvrstane ceste, a time kao dio koridora nerazvrstane ceste predstavlja javno dobro u općoj uporabi, što jasno potvrđuju navodi svjedoka koji na tom području, kako je navedeno, žive a i nadalje prijepor koriste kao prolaz.

12. Slijedom navedenog pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da tužiteljima ne pripada pravo zaštite posjeda jer nisu dokazali da bi bili posljednji, mirni i isključivi posjednici prijepora te se neosnovano pozivaju na čl. 17. ZV-a. Valja istaknuti da iz rješenja o nasljeđivanju na koje se pozivaju (list 3 spisa) jasno proizlazi posjed dijela kč. br. [katastarska čestica], ali ne i kojeg, s tim da se dodaje da je ista čestica u ... upisana kao – općenarodna imovina, no niti jedno od ta dva utvrđenja nije relevantno u odnosu na konkretni predmet spora.

13. Slijedom svega navedenog temeljem čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

14. Tuženiku nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu budući da se ne radi o trošku koji i bio potreban za vođenje postupka (čl. 155. ZPP-a).

U Rijeci 27. ožujka 2025.

Sudac

Larisa Gačanin