Republika Hrvatska
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske
Zagreb
Broj:Ppž-2128/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Popović, predsjednice, te Davorka Kučana i Drage Klasnića, članova vijeća, uz sudjelovanje Nade Horvatović u svojstvu više sudske savjetnice, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okrivljenog IU, zbog prekršaja iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj: 67/08., 48/10., 74/11., 80/13., 158/13., 92/14., 64/15., 108/17., 70/19., 42/20., 85/22., 114/22.) rješavajući o žalbi okrivljenika, protiv presude Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju od 24. rujna 2024., broj: Pp-949/2023, u sjednici vijeća održanoj 27. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I Odbija se žalba okr. IU kao neosnovana i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.
II Na temelju odredbe članka 139. stavka 3. u vezi članka 138. stavka 2. točke 3.c. Prekršajnog zakona okr. DU je dužan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka u iznosu 50,00 EUR (pedeset eura ), u roku trideset dana od primitka ove presude.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Crikvenici, Stalne službe u Senju okr. DU proglašen je krivim da je, na način činjenično opisan u izreci počinio prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, te mu je na temelju članka 44. Prekršajnog zakona primijenjena uvjetna osuda, tako da je izrečena kazna zatvora u trajanju od 15 dana, koja se neće izvršiti ako okrivljenik u roku od osam mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje je izrečena ista ili teža kazna.
1.1. Okrivljeniku je nadalje na temelju članka 58. Prekršajnog zakona izrečena zaštitna mjera zabrane upravljanja motornim vozilima B kategorije u trajanju od 1 mjeseca.
1.2. Istom presudom okrivljenik je obvezan na plaćanje troškova prekršajnog postupka u ukupnom iznosu od 150,16 eura.
2. Protiv prvostupanjske presude okrivljenik je pravodobno podnio žalbu, putem braniteljice Ivane Dedić Golić, odvjetnice u Rijeci zbog odluke o uvjetnoj osudi i zaštitnoj mjeri.
2.1. Žalitelj predlaže da se iz razloga navedenih u žalbi, njegova žalba prihvati.
3. Žalba je neosnovana.
4. Rješavajući predmet te ispitujući prvostupanjsku presudu sukladno odredbe članka 202. stavka 1. Prekršajnog zakona (NN 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) po službenoj dužnosti, vijeće Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske je utvrdilo da pobijanom presudom nisu počinjene bitne povrede odredba prekršajnog postupka iz članka 195. stavka 1. točaka 6., 7., 9. i 10. tog Zakona, da nisu povrijeđene odredbe materijalnog prekršajnog prava na štetu okrivljenika te da u predmetu nije nastupila zastara prekršajnog progona.
5. Ispitujući u pogledu navoda žalbe primijenjenu uvjetnu osudu za počinjeni prekršaj ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilnom ocjenom svih okolnosti od utjecaja na kaznu u smislu članka 36. Prekršajnog zakona, primijenio sankciju koja nije prestroga. Naime, suprotno tvrdnji žalitelja, za prekršaj iz članka 199. stavka 2. i 8. Zakona o sigurnosti prometa na cestama propisana je novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 2650,00 eura ili do 60 dana zatvora, dakle, alternativno su propisane novčana kazna i kazna zatvora, a prvostupanjski sud je primijenio najblažu vrstu sankcije budući da je prema okrivljeniku primijenio mjeru upozorenja, što znači da se kazna zatvora u trajanju od 15 dana neće izvršiti ako žalitelj u određenom roku kušnje (provjeravanja njegovog ponašanja u prometu) od osam mjeseci ne počini prekršaj za koji mu je izrečena ista ili teža kazna. Prema tome, budući da je već primijenjena mjera upozorenja to nema zakonske mogućnosti blažeg sankcioniranja, jer uvjetna osuda nije kazna. Prijedlog za izricanje novčane kazne ispod zakonom propisanog minimuma (uz primjenu instituta ublažavanja) na štetu je okrivljenika, budući da je novčana kazna teža sankcija od mjere upozorenja. Prema tome, prvostupanjski sud je suprotno tvrdnje žalitelja, upravo cijeneći ranije primjereno ponašanje u prometu, dobrovoljno liječenje i ukupnost životnih okolnosti, smatrao da se zbog dosadašnje nekažnjavanosti i pokajničkog odnosa prema djelu ostvarenje svrhe sankcioniranja može očekivati bez izvršenja kazne zatvora. Takvu ocjenu prihvaća i ovaj sud, pri čemu težina i značaj počinjenog djela te stupanj prekršajne odgovornosti ne upućuju na osnovanost kraćeg trajanja kazne i roka kušnje.
5.1 Pogrešno upire žalitelj na postojanje uvjeta za oslobođenje od kazne, jer prema odredbi članka 38. stavka 2. Prekršajnog zakona sud može okrivljenika osloboditi od kazne kad ga posljedice prekršaja tako pogađaju da je njegovo kažnjavanje nepotrebno radi ostvarenja svrhe kažnjavanja, kad je otklonio ili umanjio posljedice prekršaja ili naknadio štetu koju je njime prouzročio ili je platio propisanu obvezu zbog čijeg neplaćanja odnosno neispunjenja je pokrenut prekršajni postupak ili da se pomirio s oštećenikom i naknadio štetu. Međutim, u predmetnom slučaju ne proizlazi ispunjenje niti jednog od zakonom propisanih uvjeta.
6. Ispitujući dalje odluku o zaštitnoj mjeri zabrane upravljanja motornim vozilom B kategorije u trajanju od 1 mjeseca ovaj sud je utvrdio da je ista opravdana i zakonita, u potpunosti utemeljena na odredbi članka 58. Prekršajnog zakona. Naime, s obzirom na izrazitu težinu i značaj počinjenog prekršaja, inkriminirane prilike je u velikoj mjeri je ugrožavao druge sudionike u prometu i njihovu imovinu. Po sudsko medicinskoj teoriji i praksi osobe s utvrđenom koncentracijom alkohola u krvi kao u predmetnom slučaju nalaze u pijanom stanju, intelektualne funkcije su jako sužene, izražena je dremljivost, povremeno se gubi prisebnost, a shvaćanje opasnosti svedeno je na minimum. Stoga je i ovaj sud mišljena da je potrebno otkloniti uvjete koji mu omogućavaju ponovno činjenje takvih prekršaja. Zaštitna mjera već je izrečena u minimalno zakonom propisanom vremenu trajanja, razmjerno težini prekršaja i osobina ličnosti počinitelja, razvidnih iz stanja prvostupanjskog predmeta, odnosno naravi potrebe za ograničenjem prava u konkretnom slučaju u smislu članka 51.a Prekršajnog zakona. Paušalni navodi žalbe o potrebi upravljanja vozilom za svakodnevno funkcioniranje i liječenje, ne dovodi u pitanje osnovanost izrečene zaštitne mjere u minimalno propisanom trajanju
7. Troškovi žalbenog postupka temelje se na odredbi čl. 138. st. 2. toč. 3.c Prekršajnog zakona, koji propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o žalbi tužitelja i okrivljenika ili samo o žalbi okrivljenika. Stoga je paušalni iznos tog postupka odmjeren u okvirima određenim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka (NN 18/13.), s obzirom na složenost i trajanje tog postupka.
8. Zbog navedenih razloga, na temelju odredbe članka 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zagrebu 27. ožujka 2025.
Zapisničarka:
Predsjednica vijeća:
Nada Horvatović, v. r.
Renata Popović, v. r.
Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Crikvenici u 5 otpravaka: za spis, okrivljenika, braniteljicu i tužitelja.
