Republika Hrvatska

Županijski sud u Velikoj Gorici

Ulica Hrvatske bratske zajednice 1

Poslovni broj Gž-1133/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugog stupnja, po sucu Nikoli Ramušćaku, u pravnoj stvari tužitelja GEN-I Hrvatska d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 54, OIB: 77604626413, kojeg zastupa punomoćnica Andrea Kožar, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika ZĐ iz [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pl-410/2024-2 od 16. rujna 2024., 27. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužitelja GEN-I Hrvatska d.o.o., ukida rješenje Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pl-410/2024-2 od 16. rujna 2024. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari.

2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio tužitelj, iz svih žalbenih razloga predviđenih čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP). Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba je osnovana.

4. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti. No, prvostupanjski je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s čl. 16. st. 3. ZPP-a, kao i u vezi s čl. 18. st. 2. Uredbe (EU) br. 1215/2012 Europskog parlamenta i vijeća od 12. prosinca 2012. o nadležnosti, priznavanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovačkim stvarima (dalje: Uredba), a na koju povredu sadržajem svojih navoda upire tužitelj.

5. Prvostupanjski je sud odbacio tužbu s obrazloženjem da odlučivanje u ovoj vrsti spora ne ulazi u nadležnost suda u Republici Hrvatskoj u skladu s čl. 18. st. 1. i 2. Uredbe, a uvažavajući da se u konkretnom slučaju radi o dugovanju nepodmirenih računa po osnovu pružene usluge isporuke električne energije tuženiku kao potrošaču, dok istovremeno tuženik nema prebivalište u [adresa] već u [adresa].

6. Osnovano tužitelj u žalbi ističe da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu odredbe čl. 18. st. 2. Uredbe jer usluge tuženiku kao potrošaču nisu pružane u državi njegovog prebivališta, već u [adresa].

7. Naime, prema čl. 17. st. 1. Uredbe u pitanjima u vezi ugovora koji sklapa osoba, potrošač, u svrhu koja se može smatrati da je izvan njegove profesionalne ili gospodarske djelatnosti, nadležnost se utvrđuje Odjeljkom 4. Uredbe (kojim je uređena nadležnost za potrošačke ugovore), ne dovodeći u pitanje članak 6. i točku 5. članka 7. Uredbe, ako: (a) je riječ o ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene; (b) je riječ o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, sklopljenim za financiranje prodaje robe; ili (c) u svim drugim slučajevima, ako je ugovor sklopljen s osobom koja obavlja trgovačku ili profesionalnu djelatnost u državi članici u kojoj potrošač ima domicil, ili ako na bilo koji način usmjerava svoje djelatnosti u tu državu članicu ili više država uključujući tu državu članicu, ugovor spada u okvir te djelatnosti.

8. Dakle, da bi se primijenila odredba čl. 18. st. 2. Uredbe, prema kojoj druga ugovorna stranka može pokrenuti postupak protiv potrošača samo pred sudovima države članice u kojoj potrošač ima domicil, nije dovoljno da tuženik ima svojstvo potrošača, već se pored toga mora raditi o jednom od tri taksativno navedena potrošačka ugovora iz čl. 17. st. 1. Uredbe.

9. Nastavno na prethodno, iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave priložio račune koje je ispostavio tuženiku za mjesece rujan, listopad i studeni 2022. za isporučenu električnu energiju, a za mjerno mjesto na adresi u [adresa], koja je adresa navedena i kao adresa tuženika kao kupca te usluge te su navedeni računi napisani na hrvatskom jeziku.

10. Uvažavajući prethodno navedeno, u konkretnom slučaju se ne radi ni o potrošačkom ugovoru o kupoprodaji robe s obročnom otplatom cijene, ni o ugovoru o zajmu s obročnom otplatom ili o ugovoru o bilo kakvom drugom obliku kredita, ali ni o vrsti potrošačkog ugovora predviđenog u čl. 17. st. 1. toč. c) Uredbe. Ovo stoga što iz prethodno navedenih računa ne proizlazi da je tužitelj trgovačku djelatnost u vezi isporuke električne energije obavljao u [adresa], u kojoj tuženik ima prebivalište, niti da je svoju djelatnost na bilo koji način usmjeravao u tu državu članicu Europske unije. To jasno proizlazi iz okolnosti što se mjerno mjesto za isporučenu uslugu nalazi na području Republike Hrvatske, koje je mjesto navedeno i kao adresa tuženika na računima, a ti računi k tome nisu pisani slovenskim, već hrvatskim jezikom.

11. Kako u smislu čl. 17. st. 1. Uredbe nisu ostvarene pretpostavke da se nadležnost suda utvrđuje u skladu s Odjeljkom 4. Uredbe, to u načelu nije bilo zapreke da se primijene odredbe Odjeljka 2. Uredbe kojima su uređene vrste posebne nadležnosti, među kojima i nadležnost suda prema mjestu ispunjenja obveze (čl. 7. toč. 1. Uredbe), a na koju se i poziva tužitelj.

12. Slijedom navedenog, budući da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 18. st. 2. Uredbe, to je posljedično nepravilno primijenjena i odredba čl. 16. st. 3. ZPP-a, prema kojoj će sud odbaciti tužbu ako utvrdi da za rješavanje spora nije nadležan sud u Republici Hrvatskoj, pa je stoga trebalo na temelju čl. 380. toč. 3. ZPP-a ukinuti pobijano rješenje i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

U Velikoj Gorici 27. ožujka 2025.

Sudac

Nikola Ramušćak