Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

Stalna služba u Valpovu

Kralja P. Krešimira IV br. 3

31550 Valpovo

Poslovni broj: Povrv-90/2024-16

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari tužitelja OSENFOR d.o.o., OIB: 36470500923, sa sjedištem u [adresa], zastupan po zakonskom zastupniku ŠE i po punomoćniku Marku Markiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženice ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, nakon održane glavne rasprave zaključene dana 20. ožujka 2025., u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja ŠE, a u odsutnosti tuženice, dana 27. ožujka 2025., objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave donesenom po javnom bilježniku Lani Albert Majstorović iz Belog Manastira pod poslovnim brojem Ovrv-1669/2024 od dana 12. ožujka 2024., u dijelu kojim se nalaže tuženici ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da namiri tužitelju OSENFOR d.o.o., OIB: 36470500923, sa sjedištem u [adresa], tražbinu u iznosu od 7,83 eura (slovima: sedameura i osamdesettricenta),uvećanu za zakonske zatezne kamate koje teku od 16.12.2020. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se do 31.12.2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 29.12.2023. po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke uplatom na račun ovrhovoditelja IBAN [broj bankovnog računa], model HR99, sve u roku od 8 dana.

II. Nalaže se tuženici ĐE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da naknadi tužitelju OSENFOR d.o.o., OIB: 36470500923, sa sjedištem u [adresa] troškove parničnog postupka u iznosu od 237,98 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 27. ožujka 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj, ranije ovrhovoditelj podnio je dana 12. veljače 2024. ovršni prijedlog protiv tuženice, ranije ovršenice na temelju vjerodostojne isprave. Temeljem navedenog prijedloga javni bilježnik donio je Rješenje o ovrsi broj Ovrv-1669/2024 dana 12. ožujka 2024. kojim je naloženo ovršenici, sada tuženici, isplatiti ovrhovoditelju, sada tužitelju, iznos od 7,83 eura s pripadajućim zateznim kamatama i nastalim troškovima postupka u iznosu od 99,71 eura, sve u roku od 8 dana.

2. Tuženica je na predmetno rješenje o ovrsi izjavila prigovor (str.16-17 spisa), koji se sad smatra odgovorom na tužbu u kojem je u bitnom navela da je za dug prema tužitelju saznala tek nakon primitka rješenja o ovrsi javnog bilježnika. Ne sjeća se je li 31. listopada 2020. ona vozila automobil ili neko drugi iz njezine obitelji. Navodi kako nije nikada dobila obavijest ili opomenu o dugovanju od tužitelja te da iz samog rješenja nije razvidno mjesto gdje je automobil bio nepropisno parkiran. Naglasila je da je nezaposlena i bez prihoda te nije u mogućnosti platiti dug. Istaknula je prigovor zastare.

3. Postupajući po prigovoru, sud je utvrdio da je isti pravovremen, te je temeljem čl. 282. i 287. u vezi sa čl. 57. i 58. Ovršnog zakona (Narodne novine broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje OZ) donio rješenje kojim je stavio izvan snage rješenje o ovrsi te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga (str. 20-24 spisa).

4. Tužitelj se u podnesku od 22. kolovoza 2024. (str.38-59 spisa) očitovao na prigovor, odnosno odgovor na tužbu navodeći u bitnom da je u međuvremenu na njega prenesena predmetna tražbina temeljem Ugovora o ustupu i otkupu potraživanja CA- O-1/2023, koji je sklopio sa tvrtkom Candor d.o.o., koja je u vrijeme nastanka predmetne obaveze bila koncesionar za održavanje i naplatu parkiranja na području Grada Valpova. Potraživanje proizlazi iz neplaćene dnevne parkirne karte koju je Candor d.o.o. ostavio tuženici kao vlasnici parkiranog vozila u skladu sa pozitivnim propisima prema kojima je organizirana naplata usluge parkiranja na javnim parkiralištima koja su pod koncesijom na području Grada Valpova. Smatra da je prigovor zastare u cijelosti neosnovan, jer se u konkretnom slučaju primjenjuje petogodišnji zastarni rok. U prilogu svog očitovanja dostavio je ispis pozitivnih propisa i ugovora temeljem kojih je organizirana naplata parkiranja, kao i ispis dnevne parkirališne karte zajedno sa fotografijom vozila koje je zatečeno na javnom parkirališnom prostoru bez kupljene parkirne karte.

5. Tijekom postupka stranke su ostale kod svojih ranijih navoda.

6. U dokaznom postupku sud je izvršio uvidi te je pročitao materijalnu dokumentaciju koja prileži sudskom spisu i to: prijedlog za ovrhu str.1-5, izvod otvorenih stavki str. 7, uvjerenje o vlasništvu vozila str.8, potvrda MUP-a o adresi prebivališta/boravišta str. 9, obavijest str.10-11, presliku povratnice o uručenju str.14- 15, prigovor str.16-17, presliku povratnice str. 18-19, podnesak tuženice str. 30, fotografiju osobnog vozila str. 41, dnevnu parkirališnu kartu str.42, potvrdu str. 47, ugovor o koncesiji str.44-48, Pravilnik o načinu i naplati parkiranja str. 49-54, Ugovor o cesiji str. 55-57, specifikaciju dužnika str. 58, specifikaciju izdanih parkirališnih karti str. 59.

7. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženica plati novčanu tražbinu u iznosu od 7,83 eura uvećanu za pripadajuće zakonske zatezne kamate. Novčana tražbina odnosi se na iznos jedne neplaćene dnevne parkirališne karte koju je koncesionar izdao sukladno pozitivnim propisima zbog toga što je 27. listopada 2020. zatekao osobni automobil u vlasništvu tuženice parkiran na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom bez kupljene parkirne karte.

8. Među strankama nije sporno da je osobni automobil reg. oznake [registarska oznaka] bio u vlasništvu tuženice kad je izdana sporna dnevna parkirališna karta i to stoga što tuženica tu činjenicu tijekom postupka uopće nije osporavala.

9. Sporno je među strankama je li tuženica dužna tužitelju platiti tražbinu koja proizlazi iz predmetne dnevne parkirališne karte. Spornim se ukazuje i je li nastupila zastara.

10. Iz ugovora o koncesiji (str. 44-47 spisa), utvrđeno je da je isti sklopljen između Grada Valpova kao davatelja koncesije i Candora d.o.o. Valpovo u svojstvu koncesionara. Ugovor je sklopljen na 10 godina (čl. 7.) te se primjenjuje od 17. siječnja 2014.. Dakle isti je bio na snazi 27. listopada 2020 kad je na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom zatečen osobni automobil tuženice reg. oznake [registarska oznaka] bez kupljene parkirne karte.

11. Iz Pravilnika o načinu i naplati parkiranja na javnim parkiralištima, koji je donesen od strane Gradskog vijeća Grada Valpova 10. svibnja 2007. (str. 48-54 spisa), proizlaze zone parkiranja sa popisom ulica (članak 3. i 5.), cjenik karata za parkiranje (članak 9.), vrijeme naplate parkiranja (članak 8).... Dakle, istim je detaljno propisan postupak korištenja javnih parkirališta na području Grada Valpova na način da je propisano od kada do kada se kojim danom naplaćuje parkiranje, koliki je iznos parkiranja u kojoj zoni, na koji se način kupuje parkirna karta i koje su posljedice ako se parkirna karta ne kupi te ne istakne na vidljivo mjesto na samom vozilu.

12. Iz Ugovora o ustupu i otkupu potraživanja (str. 55-57 spisa), proizlazi da je koncesionar Candor d.o.o. u ovom predmetu tužitelju, ustupio potraživanja s osnove dospjelih i nenaplaćenih dnevnih karata i pripadajućih računa sadržanih u Dodatku Ugovora o ustupu koji se naziva Specifikacija dužnika CA-O-1. Iz Specifikacije dužnika CA-O-1/2023 (str. 58 spisa), razvidno je da je ustupljena tražbina ovdje tuženice u iznosu od 7,83 eura te je naznačen račun iz kojeg proizlazi ta tražbina.

13. Iz fotografije vozila (str. 41 spisa), ispisa dnevnih parkirališnih karata (str. 42 spisa), proizlazi da je na javnom parkirališnom prostoru pod naplatom u Gradu Valpovo označenom kao prva zona A - lokacija „Osječka ulica iza zgrada“ fotografirano osobno vozilo reg. oznake [registarska oznaka] te da izdana dnevna parkirališna karta u cijelosti odgovara datumu naznačenom na fotografiji. Iznos izdane dnevne parkirališne karte ukupno iznosi 7,83 eura, a što je u skladu i sa Specifikacijom dužnika CA-O-1/2023 (str. 58 spisa), kao i sa vjerodostojnom ispravom (str. 7 spisa).

14. Temeljem čl. 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje ZOO) sudionik u obveznom odnosu dužan je ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje. Iz čl. 225. ZOO-a proizlazi da je opći zastarni rok u kojem zastarijevaju tražbine pet godina, ako zakonom nije određen neki drugi rok. Nadalje, čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23; dalje ZPP), propisano je da će sud u odluci o glavnoj stvari odlučiti da li se platni nalog u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili se ukida. Člankom 219. st. 1. ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika, a čl. 461.a. istog Zakona propisano je da je tužitelju postupku u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave dužan najkasnije 15 dana od dostave rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti sve dokaze, a isto je dužan učiniti i tuženik i to u roku 15 dana od primitka tužiteljevog podneska u kojemu je tužitelj iznio činjenice i predložio dokaze.

15. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. ZPP-a, sud je odlučio kao u izreci ove presude u smislu čl. 451. st. 3. ZPP-a, odnosno održao je na snazi platni nalog kako je to navedeno u točki I. izreke, te je o troškovima postupka odlučio kako je to pobliže opisano u točki II. izreke.

16. Prije svega treba naglasiti da tuženica nije dostavila nikakav dokaz iz kojeg bi bilo razvidno da je predmetnu tražbinu platila u cijelosti ili djelomično. Sud je tuženicu, u rješenju u kojem je stavio izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha (str. 20-24 spisa), jasno upozorio na obveze iz čl. 461.a ZPP-a, odnosno da je dužna u roku od 15 dana od dana primitka tužiteljevog podneska u kojem je tužitelj iznio činjenice i predložio dokaze, iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze potrebne za utvrđenje iznesenih činjenica. Tuženica je tužiteljev podnesak od 22. kolovoza 2024. zajedno sa prilozima zaprimila 26. rujna 2024., te u roku 15 dana, a niti kasnije nije predložila nikakve dokaze kojima potkrepljuje činjenice iznesene u prigovoru. S druge strane, tužitelj je postupio u skladu čl. 461.a ZPP-a te je dostavio dokaze kojima potkrjepljuje činjenice na kojima temelji svoje potraživanje. Budući potraživanje tužitelja proizlazi iz neplaćene dnevne parkirališne karte koja je izdana sukladno Pravilniku o načinu i naplati parkiranja na javnim parkiralištima (str. 48-54 spisa), te da je potraživanje u međuvremenu temeljem Ugovora o cesiji preneseno sa koncesionara naplate na tužitelja, sud je zaključio da je tužitelj dokazao pravnu osnovu i visinu svog potraživanja. Prigovor zastare na koji se poziva tuženica u cijelosti je neosnovan i to stoga što je prijedlog za ovrhu podnesen 12. veljače 2024., s tim da je potraživanje iz dnevne parkirališne karte dospjelo na naplatu 15. prosinca 2020. pa u takvim okolnostima proizlazi da nije prošao petogodišnji zastarni rok iz čl. 225. ZOO-a. Zbog svega, navedenog odlučeno je kao u izreci pod točkom I.

17. Odluka o zateznim kamatama temelji se na čl. 29. st. 1. ZOO-a, s tim da je visina zakonske zatezne kamate utvrđena prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO-a.

18. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a, kojim je propisano da je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove postupka, s tim da su troškovi odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika("Narodne novine" broj 138/23, dalje Tarifa). Također je potrebno naglasiti da sud prilikom odlučivanja o troškovima parničnog postupka nije razdvajao troškove ovršnog postupka od troškova parničnog postupka, već je o svim troškovima odlučio zajedno, a što je u skladu s Zaključkom sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova od 02. lipnja 2017. godine broj: Su-IV-204/17. Zatezna kamata na dosuđene troškove teče od dana donošenja prvostupanjske presude također sukladno citiranom Zaključku.

19. Tužitelju su dosuđeni troškovi sastava prijedloga za ovrhu po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 12,50 eura s PDV-om (Tbr. 11. t. 2. u vezi s Tbr. 7. t. 9. Tarife), trošak pribave uvjerenja MUP-a o vlasništvu vozila u iznosu od 62,21 eura s PDV-om (Tbr. 36. t. 3. Tarife), predujam naknade javnog bilježnika u iznosu od 12,50 eura s PDV-om i ostatak naknade u iznosu od 12,50 eura s PDV-om (čl. 5. i 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku "Narodne novine" broj: 9/21, 8/22 i 154/22, dalje: Pravilnik), jednokratna nagrada za zastupanje u parničnom postupku po punomoćniku odvjetniku u iznosu od 125,00 eura s PDV-om (Tbr. 7.9. Tarife), trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura koju pristojbu je isti dužan platiti sukladno Uredbi o tarifi sudskih pristojbi u naznačenom iznosu, a ako istu ne plati u roku koji sud odredi, ista će se naplatiti prisilno. Pri tome je potrebno naglasiti da u konkretnom slučaju u odnosu na plaćanje sudske pristojbe na presudu nije moguće primijeniti čl. 7. st. 3. Zakona o sudskim pristojbama koji se odnosi na mogućnost plaćanja polovice sudske pristojbe u roku od 3 dana, jer se u konkretnom slučaju presuda tužitelju ne dostavlja u elektroničkom obliku i to iz razloga što je isti bio prisutan na ročištu na kojem je zaključena glavna rasprava te je isti upoznat s odredbom čl. 335. st. 8. i 9. ZPP-a. Također je potrebno naglasiti da su tužitelju dosuđeni naprijed navedeni javnobilježnički troškovi, jer su isti bili nužni u smislu čl. 14. st. 4. OZ za pokretanje ovršnog postupka, budući javni bilježnik temeljem članka 5. Pravilnika nije dužan postupati po prijedlogu ovrhovoditelja sve dok ovrhovoditelj ne podmiri javnobilježničku nagradu i troškove.

20. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Valpovo, 27. ožujka 2025.

Sudac

Goran Jokić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude u tri primjerka, putem ovoga suda, nadležnom županijskom sudu. Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti, može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Tuženici