Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-983/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73 (OIB: 38922958547), zastupan po punomoćniku Hrvoju Lui, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9079/2023-12 od 6. rujna 2024., u sjednici vijeća 27. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-9079/2023-12 od 6. rujna 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:
"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
„Tuženik „HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE“ d.d. Martićeva 73, Zagreb, OIB 38922658547 , dužan je platiti tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje svotu od 5.630,32 EUR / 42.421,65 kn s pripadajućom zateznom kamatom koja teče od dana 08.09.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana.“.
II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623 nadoknaditi tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, OIB: 38922958547 trošak parničnog postupka u iznosu 750,00 Eur sa zateznom kamatom tekućom od 6. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev, podredno, ukine u cijelosti i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalbeni razlozi u bitnom se svode na iznošenje pravnog stava temeljem kojeg smatra kako je njegov tužbeni zahtjev trebalo usvojiti temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19 i 84/21).
3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da su navodi tužitelja neosnovani te predlaže žalbu odbiti, uz naknadu troška za sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 5.630,32 eur koji je za razdoblje od 1. studenog 2020. do 30. lipnja 2023. isplatio IR HR udovici svog osiguranika pokojnog IR, smrtno stradalog u prometnoj nezgodi 12. listopada 2007., a kojoj je rješenjem Područne službe u Sisku br. 111428 od 11. srpnja 2008. priznato pravo na obiteljsku mirovinu, a koju nesreću je skrivio osiguranik tuženika.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da je rješenjem tužitelja od **.**.2008. HR, kao udovici preminulog osiguranika IR, priznato pravo na obiteljsku mirovinu, temeljem kojeg rješenja je u razdoblju od 1. studenog 2020. do 30. lipnja 2023. korisnici obiteljske mirovine VR isplaćeno 5.630,32 eur, da je za prometnu nezgodu u kojoj je smrtno stradao osiguranik tužitelja odgovoran osiguranik tuženika.
8. Imajući u vidu predmet spora, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, pa su slijedom toga u ovom predmetu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, sa izmjenama i dopunama toga Zakona, objavljeno u „Narodnim novinama“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 (dalje: ZOOP) i to čl. 27. koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ (takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev-3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-264/2022). Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom je slučaju upravo riječ o obveznom osiguranju u prometu.
9. Člankom 27. ZOOP je propisano:
(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
10. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu. Zato se isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP.
11. Kako je tuženik osporio da utuženi iznos predstavlja stvarnu štetu, na tužitelju je, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP teret dokaza odlučne činjenice – visine štete. Tužiteljeva potvrda o isplati od 10. srpnja 2023., suprotno žalbenim navodima, nema značaj javne isprave (iako je u potvrdi navedeno da ima značenje javne isprave) pa je tužitelj morao dokazati visinu štete, što međutim nije dokazao, dapače nije ni predložio izvođenje dokaza na tu okolnost. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP kada je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio.
12. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tužitelj, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, a tužitelj glede visine troškova postupka prvostupanjsku presudu određeno ne pobija, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.
13. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
14. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudsku pristojbu odbijen je kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban za ovaj postupak.
U Velikoj Gorici 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
