Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-834/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb (OIB: 26187994862), zastupan po punomoćniku Domagoju Lovriću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1921/2023-15 od 21. kolovoza 2024., u sjednici vijeća 27. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1921/2023-15 od 21. kolovoza 2024.
II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika Croatia osiguranja d.d. za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje od tuženika isplatu iznosa od 7.128,47 EUR sa zateznim kamatama:
- na iznos od 3.426,88 EUR od 2. svibnja 2022. do isplate,
- na iznos od 3.701,59 EUR od 20. studenog 2023. do isplate.
II Nalaže da tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 250,00 EUR u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u korist tužitelja, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje. Žalbeni razlozi u bitnom se svode na iznošenje pravnog stava temeljem kojeg smatra kako je njegov tužbeni zahtjev trebalo usvojiti temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19 i 84/21).
3. U odgovoru na žalbu tuženik ističe da su navodi tužitelja neosnovani te predlaže žalbu odbiti, uz naknadu troška za sastava odgovora na žalbu u iznosu od 250,00 eur.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 7.128,47 eur koji je za razdoblje od 1. ožujka 2020. do 30. rujna 2023. isplatio svom osiguraniku LN u dijelu od 50% ukupno isplaćenog iznosa mirovine, za koji iznos tužitelj navodi da mu je nastala šteta isplatom dijela invalidske mirovine koja je osiguranici priznata zbog ozljeda koje je zadobila u prometnoj nesreći 20. kolovoza 2014., a koju nesreću je skrivio osiguranik tuženika.
6. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke dao valjano obrazloženje, koje žalbom tuženika nije dovedeno u pitanje.
8. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da je osiguranik tužitelja LN stradala u prometnoj nesreći 20. kolovoza 2014. za koju je odgovoran osiguranik tuženika, da je rješenjem tužitelja od 3. travnja 2017. osiguranici tužitelja LN priznato pravo na invalidsku mirovinu od 1. veljače 2017. zbog povrede zadobivene u tom štetnom događaju u obimu od 50%, da je tužitelj u skladu s tim rješenjem svom osiguraniku vršio isplate invalidske mirovine koji iznos potražuje u ovome postupku.
9. Imajući u vidu predmet spora, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavne su odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, pa su slijedom toga u ovom predmetu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, sa izmjenama i dopunama toga Zakona, objavljeno u „Narodnim novinama“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 (dalje: ZOOP) i to čl. 27. koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ (takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-264/2022). Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom je slučaju upravo riječ o obveznom osiguranju u prometu.
10. Člankom 27. ZOOP je propisano:
(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
11. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu. Zato se isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP.
12. Kako je tuženik osporio da utuženi iznos predstavlja stvarnu štetu, na tužitelju je, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP teret dokaza odlučne činjenice – visine štete. Tužiteljeva potvrda o isplatama od 8. ožujka 2022. i 24. listopada 2023., suprotno žalbenim navodima, nema značaj javne isprave (iako je u potvrdi navedeno da ima značenje javne isprave) pa je tužitelj morao dokazati visinu štete, što međutim nije dokazao, dapače nije ni predložio izvođenje dokaza na tu okolnost. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP kada je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio.
13. Na zakonu je osnovana i odluka o troškovima parničnog postupka. Tuženik je u cijelosti uspio u parnici pa mu je tužitelj, u smislu odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, dužan naknaditi troškove izazvane vođenjem parnice. Kako u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP drugostupanjski sud po službenoj dužnosti ne pazi na pravilnu primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima parničnog postupka, a tužitelj glede visine troškova postupka prvostupanjsku presudu određeno ne pobija, to glede visine odluka o troškovima nije ispitivana.
14. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
15. Odluka pod točkom II. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi čl. 155. ZPP. Zahtjev tuženika za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu i sudsku pristojbu odbijen je kao neosnovan, jer taj trošak nije bio potreban za ovaj postupak.
16. U ne pobijanom dijelu rješenja sadržanog u prvostupanjskoj presudi isto nije ispitivano (čl. 365. st. 1. ZPP).
U Velikoj Gorici 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
