Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-798/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca, Verice Kos predsjednice vijeća, Gorana Škugora suca izvjestitelja i Nikole Ramušćaka člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje (OIB: 84397956623), Zagreb, Mihanovićeva 3, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Ulica Vatroslava Jagića 33, Zagreb (OIB: 26187994862), radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-1914/2024-8 od 11. srpnja 2024., u sjednici vijeća 27. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1914/2024-8 od 11. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je presuđeno:
"I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi: " Nalaže se tuženiku CROATIA osiguranje d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862 da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623 isplati na ime naknade štete svotu od 4.968,30 eur uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od podizanja tužbe do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku 15 dana."
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Žalbeni razlozi u bitnom se svode na žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava i iznošenje pravog stava temeljem kojeg je njegov zahtjev trebalo usvojiti temeljem odredaba Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 102/19 i 84/21).
3. Žalba nije osnovana.
4. Predmetom ovog postupka je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 4.968,30 eur koji je za razdoblje od 1. travnja 2022. do 31. prosinca 2023. na ime invalidske mirovine isplatio svojem osiguraniku GĆ koji je stradao u prometnoj nesreći 31. siječnja 1997., koju je skrivio osiguranik tuženika KĆ.
5. Ispitujući prvostupanjsku presudu po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP) ovaj drugostupanjski sud nije našao da bi sud prvog stupnja počinio bilo koju povredu odredaba parničnog postupka na koju pazi po službenoj dužnosti.
6. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sud prvog stupnja pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, a za svoja činjenična utvrđenja i pravne zaključke dao valjano obrazloženje, koje žalbom tuženika nije dovedeno u pitanje.
7. Tako je sud prvog stupnja utvrdio da je osiguranik tužitelja GĆ stradao u prometnoj nesreći 31. siječnja 1997. za koju je odgovoran osiguranik tuženika KĆ, te je osiguraniku tužitelja GĆ priznato pravo na invalidsku mirovinu rješenjem broj 4643 od 7. srpnja 1998. koja je nastala zbog štetnog događaja u omjeru od 50 %. Tužitelj se zahtjevom od 29. veljače 2024. obratio tuženiku sa zahtjevom na naknadu štete u utuženom iznosu za utuženo razdoblje, ali tuženik nije podmirio dug.
8. Imajući u vidu predmet spora, za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavne su odredbe Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine čiju naknadu tužitelj potražuje u ovom postupku, pa su slijedom toga u ovom predmetu mjerodavne odredbe Zakona o obveznim osiguranjima u prometu, sa izmjenama i dopunama toga Zakona, objavljeno u „Narodnim novinama“ broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 - dalje: ZOOP i to čl. 27. koji uređuje „subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja“ (takvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev x-388/2018 od 25. kolovoza 2020., Rev- 3660/2018 od 12. siječnja 2022., Rev-12/2022 od 12. siječnja 2022., Rev-264/2022). Naime, tuženik je društvo koje se bavi poslovima osiguranja u koje spadaju i poslovi obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti sukladno odredbama ZOOP, a u konkretnom je slučaju upravo riječ o obveznom osiguranju u prometu.
9. Člankom 27. ZOOP je propisano:
(1) Društvo za osiguranje obvezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju. (2) Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji. (3) Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.
(4) Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja. (5) Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje.
10. Iz navedenih zakonskih odredaba proizlazi da u slučaju kad se radi o izdacima učinjenim s osnove invalidske mirovine, kao što je propisano u čl. 27. st. 2. i 3. ZOOP, obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuje osiguraniku tužitelja na temelju rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i iznosa koji bi s te osnove bili isplaćeni kada bi razlog priznavanja prava na invalidsku mirovinu bila ozljeda na radu. Zato se isplaćena invalidska mirovina u punom iznosu ne može smatrati stvarnom štetom u smislu odredbe čl. 27. st. 2. ZOOP.
11. Kako je tuženik osporio da utuženi iznos predstavlja stvarnu štetu, na tužitelju je, u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP teret dokaza odlučne činjenice – visine štete. Tužiteljeva potvrde o isplatama od 29. listopada 2021., naime, nema značaj javne isprave (iako je u potvrdi navedeno da ima značenje javne isprave) pa je tužitelj morao dokazati visinu štete, što međutim nije dokazao, dapače nije ni predložio izvođenje dokaza na tu okolnost. Stoga je sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu čl. 221.a ZPP kada je tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan odbio.
12. Zbog svega navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP kao neosnovanu valjalo odbiti žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.
U Velikoj Gorici 27. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Verica Kos
