REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Makarskoj - Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

21260 Imotski

Poslovni broj: P-1368/2019-25

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj po sucu Mate Kukavica u pravnoj stvari tužitelja LĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], 52440 Poreč zastupane po punomoćniku KĐ, protiv tuženika FĐ, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupane po punomoćniku VĐ, radi Obvezno isplata do 50.000 kn, 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Nalaže se tuženici FĐ platiti tužiteljici LĐ iznos od 4.777,92 eura sa zateznom kamatom do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, i to:

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. travnja 2018.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. svibnja 2018.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. lipnja 2018.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. srpnja 2018.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. kolovoza 2018.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. rujna 2018.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. listopada 2018.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. studenog 2018.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. prosinca 2018.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. siječnja 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. veljače 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. ožujka 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. travnja 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. svibnja 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. lipnja 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. srpnja 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. kolovoza 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. rujna 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. listopada 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. studenog 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. prosinca 2019.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. siječnja 2020.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. veljače 2020.,

- na iznos od 199,08 eura počevši od 16. ožujka 2020., kao i naknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu od 1.994,23 eura sa zateznom kamatom počevši od 27. ožujka 2024. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice LĐ u dijelu u kojem ista zahtjeva isplatu iznosa od na iznos od 199,08 eura sa zateznom kamatom počevši od 15. travnja 2020. pa do isplate, u dijelu u kojem zahtjeva isplatu zatezne kamate za razdoblje do svakog 16. u mjesecu u odnosu na sporno razdoblje, te se odbija i preostali dio zahtjeva za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 377,50 eura sa zateznom kamatom počevši od 17. ožujka 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine.

III/ Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice FĐ za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi i tijekom postupka navodi da je kao najmodavac 01. ožujka 2018. sklopila Ugovor o najmu stana br. A/3 na drugom katu zgrade u [adresa] na adresi [adresa] s najmoprimcima ZĐ i AĐ, ali da su isti jednostrano raskinuli ugovor zbog uznemiravanja od strane tuženice, koja je živjela u susjednom stanu, u smislu da je ista konstantno stvarala raznu buku iz svog stana u neprimjerene sata, te da im je stalno govorila kako nemaju pravo biti tu.

1.1. Kako tvrdi da je imala s navedenim najmoprimcima sklopljen ugovor o najmu na dvije godine, te kako tvrdi da joj je u pokušaju davanja u najam stana drugim osobama tuženica zaprijetila da neće dopustiti da bilo tko živi u tom stanu, tužiteljica smatra da joj je nastupila šteta u vidu izmakle koristi i to jer bi ostvarila zaradu u visini ugovorenog najma.

1.2. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbenim zahtjevom traži od tuženice naknadu štete u vidu isplate iznosa od 4.977,00 eura s pripadajućom zateznom kamatom uz naknadu troškova parničnog postupka.

2. Tuženiku odgovoru na tužbu tijekom postupka ističe da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ne osporava da je ona u spornom razdoblju bila vlasnica susjednog stana kao i da je tada živjela u tom stanu, te u odgovoru na tužbu ne osporava činjenicu da je tužiteljica vlasnica stana za kojeg tvrdi da ga je dala u najam. Međutim, osporava da je tužiteljica imala sklopljen valjan ugovor o najmu, kao i da je na bilo koji način svojim postupanjem onemogućila tužiteljicu u eventualnom ostvarivanju prihoda od najma, pa tako ni na način kako se opisuje u tužbi. Pored navedenog, tuženica osporava i visinu tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka izvođenja dokaza, sud je izvršio uvid u presliku Ugovora o najmu stana od 01. ožujka 2018. (list 11-13 spisa), presliku izjave raskida ugovora o najmu stana od 07. ožujka 2018. (list 14 spisa), presliku rješenja Općinskog državnog odvjetništva u Splitu od 18. travnja 2018. (list 26-28 spisa), presliku računa o kupnji namještaja i bijele tehnike (list 29-30 spisa), presliku rješenja o promjeni investitora od 22. ožujka 2013. (list 35-36 spisa), presliku rješenja upravnog odjela za prostorno uređenje od 14. svibnja 2013. (list 37-38 spisa), presliku potvrde od 24. lipnja 2014 (list 39 spisa), presliku rješenja o uvjetima građenja od 08. ožujka 2011. (list 40-45 spisa), a osim navedenog izveden je dokaz saslušanjem svjedoka AĐ (list 54-55 spisa), ZĐ (list 55-56 spisa), kao i dokaz saslušanjem stranaka (list 69-71, te 87-89 spisa).

4. Cijeneći rezultate provedenog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine RH br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - nadalje: ZPP) ovaj sud utvrdio je da je tužbeni zahtjev tužiteljice u pretežitom dijelu osnovan.

5. Između stranaka nije sporno da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana za kojeg tvrdi da ga je davala u najam, kao i da je tuženica vlasnica susjednog stana u kojem je u spornom razdoblju i živjela.

6. Međutim, između stranaka je sporno je li tužiteljica imala u pogledu spornog razdoblja sklopljen valjan ugovor o najmu te je li tuženica protupravnim ponašanjem uznemiravala najmodavce tako da bi zbog toga isti jednostrano raskinuli ugovor o najmu i da bi time tužiteljici nastupila šteta u vidu izmakle koristi, a sporna je i visina tražbine iz tužbenog zahtjeva.

7. Prije daljnjeg obrazlaganja, za ukazati je da tuženica tijekom cijelog postupka nije osporavala da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana za kojeg tvrdi da ga je davala u najam, čak štoviše, ista je u odgovoru na tužbu tu činjenicu priznala, da bi tek nakon zaključenja postupka osporila tu činjenicu, te je i nevezano za tu činjenicu, istaknula nove činjenice i dokaze.

7.1. U pogledu osporavanja činjenice da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana, a koju činjenicu je tuženica u odgovoru na tužbu priznala i nije je tijekom cijelog postupka osporavala sve do nakon zaključenja prethodnog postupka (prije ročišta za glavnu raspravu na kojem je glavna rasprava i zaključena), kao i ostalih novih činjenica i dostavljenih dokaza (isprava) valja reći da su isti iznijeti odnosno dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka u smislu odredbe čl. 299. ZPP-a, a da tuženica ne tvrdi niti dokazuje da ih eventualno nije ranije mogla istaknuti bez svoje krivnje, niti to iz istih proizlazi, pa ih sud neće uzeti u obzir pri donošenju ove odluke.

7.2. Osim toga, a vezano za osporavanje činjenice vlasništva predmetnog stana, čak i da se isto osporavanje ne tretira kao novi činjenični navod, sud smatra činjenicu da je tužiteljica vlasnica predmetnog stana nespornom odnosno priznatom u smislu odredbe čl.221. st. 2. ZPP-a imajući u vidu da je tuženica još u odgovoru na tužbu priznala tu činjenicu i nije istu osporavala sve do zadnjeg ročišta u ovoj pravnoj stvari.

8. Iz iskaza svjedoka AĐ i ZĐ te tužiteljice utvrđeno je da je su svjedoci nekoliko dana prija sklapanja ugovor o najmu s tužiteljicom uredili stan te su od 01. ožujka 2018. bili u najmu stana sklopivši ugovor na dvije godine, a da je odmah po useljenju u stan tuženica počela puštati glasnu glazbu od 18-19 sati pa nadalje do kasno uvečer sve do ponoći, da je konstantno dolazila ogromna buka iz njenog stana kao što je zvuk povlačenja kauča, lupanje stolicom po stropu i slično, kao da se i verbalno odnosila vrlo nepristojno prema navedenim svjedocima kao najmoprimcima u smislu postavljanja pitanja što hoće, što rade tu i sl. Nadalje, iz iskaza tužiteljice utvrđeno je da je nakon raskida ugovora zbog navedenih razloga odustala od davanja u najam stana nekome drugome upravo zbog prijetnji tuženice u smislu da neće dopustiti da bilo tko živi u predmetnom stanu.

9. Uvidom u ugovor o najmu od 01. ožujka 2018. (list 11- 13.- spisa) i uvidom u izjavu o raskidu ugovora o najmu stana od 07. ožujka 2018. (list 14 spisa) utvrđeno je da su doista navedeni svjedoci kao najmoprimci sklopili ugovor o najmu s tužiteljicom ali i raskinuli isti upravo zbog neprimjerenog ponašanja tuženice kao vlasnice susjednog stana jer im je onemogućila normalan život puštanjem glasne glazbe u kasnim noćnim satima, govoreći im da nemaju pravo stanovati u tom stanu, te da će im ona namjerno učiniti život nemogućim.

10. Sud prihvaća kao vjerodostojne iskaze tužiteljice i navedenih svjedoka u navedenim dijelovima budući da su isti logični i životni, kao i da se nalaze u skladu s dokumentacijom koja prileži spisu, napose spomenutim ugovorom o najmu i izjavi o raskidu istog. Pri tome je za pojasniti da je potpuno logično i životno da susjeda koja pušta glazbu do kasno uvečer, koja proizvodi konstantnu buku u svom stanu, koja se obraća najmoprimcima nepristojno u smislu osporavanja prava da budu u predmetnom stanu čini suživot u zgradi nesnošljivim pa je i reakcija najmoprimaca raskidom ugovora očekivana kao reakcija svake prosječne osobe u sličnoj situaciji.

10.1. Pri tome, sud ne prihvaća kao vjerodostojan iskaz svjedoka AĐ u dijelu u kojem tvrdi da je slučajno razbio staklo na vratima stana tuženice jer nije životno ni realno da bi razbio staklo samo jačim kucanjem kako tvrdi, ali isto nije od nikakvog utjecaja na zaključke suda glede činjenica odlučnih za rješenje ove pravne stvari, pa tako niti ishod kaznenog postupka povodom toga. Naime, ukoliko je i došlo do namjernog razbijanja stakla, isto je reakcija na postupanje tuženice. Takvo postupanje je dakako protupravno, ali u kontekstu odluke u ovoj pravnoj stvari nije odlučno već je odlučno je li zbog protupravnog postupanja tuženice tužiteljici izmakla zarada.

11. Sud ne prihvaća iskaz tuženice u bitnim dijelovima kao vjerodostojan jer nije životno i realno da bi se susjedi žalili na buku samo zbog jednog ispadanja posude u kojoj je bila salata, kako to tvrdi tuženica.

12. Slijedom svega navedenog, zaključak je ovog suda da je tuženica opisanim postupanjem utvrđenim iz navedenih dokaza prouzrokovala da tužiteljici izmakne zarada upravo u visini najma koju bi prema redovitom tijeku stvari ostvarila. Pri tome je za ukazati da nije odlučno za rješenje ove pravne stvari je li tužiteljica prijavila nadležnoj Poreznoj upravi predmetni ugovor o najmu.

13. Nisu osnovani navodi tuženice da su prema ugovoru najmoprimci ionako mogli otkazati ugovor o najmu bilo kada bez posebnog obrazloženja jer to nije odlučno s obzirom da iz njihovih iskaza proizlazi jasna namjera da stanuju u predmetnom stanu za cijelo vrijeme trajanja ugovora, te je upravo stoga zaključak suda da bi prema redovitom tijeku stvari ugovor bio konzumiran upravo kako je i ugovoren.

14. Sukladno odredbi čl. 1089. st. 3. Zakona o obveznim odnosima visina tražbine se ogleda u iznosu koji bi tužiteljica mogla zaraditi po osnovi najma prema redovitom tijeku stvari, pa kako je iz ugovora razvidno da je najamnina ugovorena u iznosu od 1.500,00 kn što iznosi 199,08 eura i to na dvije godine počevši od ožujka 2018. (plaćanje najamnine ugovoreno do svakog 15. za tekući mjesec) razvidno je da tužiteljica po ovoj osnovi ima pravo na naknadu štete u visini najamnine za razdoblje od uključujući ožujka 2018. do ožujka 2020.

14.1. Međutim, za ukazati je da ista svojim zahtjevom nije ni obuhvatila iznos za ožujak, ali je sud vezan postavljenim tužbenim zahtjevom u smislu odredbe čl. 2. ZPP-a, pa je slijedom navedenog odlučeno kao u izreci pod točkom I.

15. Kako je tužiteljica tražila naknadu i u pogledu travnja 2020. kada bi predmetni ugovor ionako istekao, u tom dijelu njen zahtjev nije osnovan, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom II.

16. Zatezna kamata je dosuđena počevši od svakog 16. u mjesecu za tekući mjesec, a po stopi određenoj u odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a, pri čemu se ukazuje da je početak tijeka zatezne kamate utvrđen uvidom u predmetni Ugovor o najmu iz kojeg proizlazi da bi najamnina prema redovitom tijeku stvari dospijevala svakog 15. u mjesecu za tekući mjesec, pa je slijedom navedenog u ovom dijelu sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a odlučno kao u izreci pod točkom I i II.

17. S obzirom da tužiteljica nije uspjela u sporu samo u neznatnom dijelu, sukladno odredbi članka 154. st. 5. ZPP-a, naloženo je tuženici naknaditi joj trošak parničnog postupka. Tako je temeljem tbr. 7.-9. Tarife dosuđeno tužiteljici po 200,00 eura za sastav tužbe, podneska od 15. siječnja 2019., te isti iznos za zastupanje na ročištima od 18. siječnja 2019., 04. travnja 2019., 09. svibnja 2019., 24. listopada 2024., 10. prosinca 2024., te 100,00 eura za zastupanje na ročištu 20. veljače 2025. što ukupno iznosi s pripadajućim PDV-om 1.875,00 eura, a na što je valjalo pridodati i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 94,23 eura, te 25,00 eura s naslova plaćenog predujma za sudskog tumača, pa je odlučeno kao u izreci pod točkom I.

18. Sud tužiteljici nije dosudio trošak za zastupanje na ročištu od 09. siječnja 2019. jer ročište na taj dan nije niti održano, pa je slijedom navedenog, odlučeno kao u izreci pod točkom II.

19. U cijelosti je odbijen zahtjev tuženice za naknadnom troška parničnog postupa jer tužiteljica nije uspjela samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, pa je temeljem odredbe članka 154. stavak 5. ZPP-a odlučeno kao u izreci pod točkom III.

20. O zateznoj kamati na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. stavak 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. ZOO-a, i to počevši od

31. prosinca 2024. pa do isplate.

U Imotskom, 27. ožujka 2025.

Sudac

Mate Kukavica

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove odluke nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana dostave. Žalba se predaje putem ovog suda na županijski sud pisanim podneskom u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika