Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Karlovac

Gž-760/2023-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Britvec predsjednice vijeća, sutkinje Vinke Vrančić izvjestiteljice i članice vijeće, te suca Josipa Štrucelja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ŽG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupan po punomoćniku Elmi Predovan odvjetnici u Benkovcu, protiv tužene Republike Hrvatske, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, Građansko-upravi odjel, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužene protiv presude Općinskog suda u Zadru Stalne službe u Bankovcu poslovni broj P-92/2021-10 od 27. travnja 2023., u sjednici vijeća održanoj dana 27. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se žalba tužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru Stalne službe u Benkovcu poslovni broj P-92/2021-10 od 27. travnja 2023.

II Odbija se zahtjev tužene za naknadu žalbenog troška u iznosu 186,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja broj P-92/2021-10 od 27. travnja 2023. suđeno je:

"Utvrđuje se prema tuženoj Republici Hrvatskoj da je tužitelj ŽG pok. Ž, OIB: [osobni identifikacijski broj], stekao pravo vlasništva na nekretnini označenoj na situacijskom nacrtu stvarnog stanja ovlaštenog ing. geodezije NG kao dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1500 m2 slovima A, B, C, D, E i A, te dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1500 m2 označen slovima D, E, F, G i D koji situacijski nacrt je sastavni dio ove presude, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj glasom ove presude, a nakon izvršene parcelacije, predmetnu nekretninu uknjiži u zemljišnoj knjizi na svoje ime, sve u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti ove presude."

2. Protiv te presude žalbu je pravovremeno podnijela tužena zbog bitne povrede odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u daljnjem tekstu ZPP), pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da sud drugog stupnja preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan uz naknadu parničnog troška tuženoj prema troškovniku, uvećano za trošak sastava žalbe u iznosu od 186,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama, podredno da istu ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.1. Odgovor na žalbu nije podnijet.

3. Žalba je neosnovan.

4. Ispitujući pobijanu presudu u granicama razloga označenih u žalbi, te po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da nije počinjena niti jedna od bitnih povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti, niti bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se tužena poziva, jer pobijana presuda nema nedostataka i može se ispitati, sadrži jasne i neproturječne razloge o odlučnim činjenicama.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenjem da je stekao pravo vlasništva dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1500 m2 označeno na situacijskom nacrtu stvarnog stanja ovlaštenog ing. geodezije NG slovima A, B, C, D, E i A, te dijela čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u površini od 1500 m2 označeno u istom situacijskom nacrtu slovima D, E, F, G i D, što je tužena dužna priznati i trpjeti da tužitelj temeljem presude a nakon izvršene parcelacije te nekretnine uknjiži u zemljišnoj knjizi na svoje ime.

6. Sud prvog stupnja je na temelju svih provedenih dokaza i njihovom analizom u smislu odredbe članka 8. ZPP-a, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, izloživši ga u obrazloženju pobijane presude, a koje tužena žalbenim navodima nije uspjela dovesti u sumnju.

7. Pošavši od utvrđenja da se tužitelj sa svojim prednikom nalazi u posjedu utuženih dijelova predmetne nekretnine od 60-tih godina XX stoljeća, da je utuženi dio zemljišta predniku tužitelja dodijeljen za izgradnju obiteljske kuće 1968. a također i tužitelju, da površine u rješenjima o dodjeli na korištenje odgovaraju utvrđenim dijelovima u katastarskom elaboratu,pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je pobijanom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja jer je vlasništvo stekao dosjelošću u smislu odredbe članka 159.stavak 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u daljnjem tekstu ZV) u vezi članka 160. stavak 2. ZV-a.

8. Prema odredbi članka 159. stavak 2. ZV-a samostalan posjednik nepokretne stvari kojem je posjed zakonit, istinit i pošten stječe pravo vlasništva protekom 10 godina neprekinutog posjeda, prema stavku 3. pošteni posjednik vlasništvo stječe protekom 20 godina neprekinutog posjeda.

8.1. Prema odredbi članka 159. stavak 4. ZV-a ako se nekretnina nalazi u vlasništvu Republike Hrvatske, županije, jedinica lokalne samouprave i jedinica lokalne samouprave i uprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, za stjecanje prava vlasništva potreban je neprekinuti posjed u dvostrukom trajanju, dakle za zakonit, istinit i pošten posjed 20 godina, a za pošten posjed 40 godina.

8.2. Prema odredbi članka 160. stavak 2. ZV-a u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici.

9. Budući da su sporni dijelovi predmetne nekretnine dodijeljeni tužiteljevom ocu rješenjem Skupštine Općine Benkovac od 27.12.1968., a tužitelju rješenjem Skupštine Općine Benkovac od 11.5.1972., u svrhu izgradnje porodične stambene zgrade i gospodarskih objekata, da se tužitelj i njegov otac od tada nalaze u samostalnom posjedu spornih dijelova predmetne nekretnine na kojima su izgradili kuće i gospodarske objekte, to je suprotno žalbenim navodima tužene, pravilno sud prvog stupnja pobijanom presudom usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, uzimajući u obzir da se tužitelju u rok stjecanja prava vlasništva predmetne nekretnine uračunava i vrijeme posjedovanja proteklo do 8. listopada 1991.

9.1. Pritom valja navesti da je ZV iz 1996. u članku 388. stavak 4. propisao da se u rok za stjecanje dosjelošću na nekretnine koju su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana, no Ustavni sud Republike Hrvatske je 17. studenog 1999. ukinuo taj članak (odluke broj U-I-58/1997, U-1235/1997, U-I-237/1997, U-I-1503/1997 i U-I-1054/1997), te je Europski sud za ljudska prava u svojim presudama, primjerice u predmetu Trgo protiv Hrvatske po zahtjevu broj 35298/04 i predmetu Radomilja protiv Hrvatske po zahtjevu broj 37658/10, zauzeo stav o tome da posljedica ukidanja zakonodavstva koje je počinila sama država donijevši neustavan propis, kao što je to u slučaju kada je vlasništvo imovine koje je podnositelj zahtjeva stekao dosjelošću na temelju odredbe koja je kasnije ukinuta kao neustavna, s obzirom na izostanak bilo kakve štete u odnosu na prava drugih osoba, posljedice grešaka koje je počinila sam država donijevši neustavan propis treba snositi država i te greške se ne smiju ispravljati na trošak pojedinca.

10. Iz činjeničnih navoda tužbe i provedenih dokaza u spisu predmeta, ne proizlazi kako to pogrešno tvrdi žaliteljica da se radi o stjecanju prava vlasništva dosjelošću do 6. travnja 1941. prema austrijskom Općem građanskom zakoniku (Zbirka zakona broj 1/1811. objavljena 1. lipnja 1811. – u daljnjem tekstu OGZ), dok iz iskaza saslušanih svjedoka nedvojbeno proizlazi da s obzirom na svoju životnu dob,imaju neposrednih saznanja o samostalnom posjedu tužitelja i njegovog oca na spornim dijelovima predmetne nekretnine od 60-tih godina 20.-tog stoljeća, s time da se prema odredbi članka 18. stavak 5. ZV-a smatra da je posjed pošten osim ako se dokaže suprotno. Tužena koja nije u posjedu spornih dijelova predmetne nekretnine, ničim nije dokazala u smislu odredbe članka 18.stavak 5. ZV-a da posjed tužitelja i njegovog oca nije pošten.

11. Slijedom svega iznijetoga, valjalo je temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužene kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu, te odlučiti kao u stavku I izrijeke ove presude.

12. Tužena nije uspjela sa žalbom i stoga nema pravo na naknadu žalbenog troška, pa je valjalo temeljem odredbe članka 166. stavak 1. ZPP-a u vezi odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a odbiti njezin zahtjev za naknadu žalbenog troška u iznosu 186,64 EUR sa zakonskim zateznim kamatama kao neosnovan, te odlučiti kao u stavku II izrijeke ove presude.

U Karlovcu 27. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Britvec