REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj P-841/2022

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku, po sutkinji toga suda Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužiteljice 1. ŠL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], BiH i 2. SL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnica Željana Kosović, odvjetnica u Dubrovniku protiv tuženika 1. ZL rođ. OL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i 2. KL, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupa punomoćnik Cvjetko Rihter, odvjetnik u Dubrovniku, radi uspostave prijašnjeg stanja, nakon održane javne i glavne rasprave zaključene dana 20.veljače 2025. godine, u nazočnosti punomoćnika tužitelja, tuženika i punomoćnika tuženika, a presude javno objavljene dana 26.ožujka 2025. godine, istog dana

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženicima u roku 15 dana uspostaviti prijašnje stanje tako što će ukloniti izgrađeni zid koji se nalazi sa južne strane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dužine 7,4 m, širine 0,15 mi visine 0,7 m, te tužiteljicama na taj način omogućiti slobodan prolaz automobilom do čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

II.Nalaže se tuženicima naknaditi tužiteljima troškove postupka u iznosu od 2.349,99€, sa zateznom kamatom koja teče od dana 26.ožujka 2025 do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. U tužbi zaprimljenoj na ovaj sud dana 21.studenog 2022.g., tužiteljice navode kako su iste suvlasnice i suposjednice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] zajedno sa tuženicom ZL rođ. Š, iako je u zemljišnim knjigama kao suvlasnik umjesto tužiteljica upisan ŠLJ, otac tužiteljica koji je umro 2018.godine ali iza kojega još uvijek ostavinski postupak nije okončan.

Predmetne čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pravni prednik tužiteljica i tužena ZL kupili su 1972.godine kao suvlasništvo svakog od njih za po ½ dijela prava vlasništva. Predmetne nekretnine nikada nisu podijeljene fizički i vlasnici su ih koristili sukladno svojim potrebama i to uglavnom u ljetnim mjesecima na način da bi stavljali na iste kamp prikolice i tako ljetovali.

Međutim 2012.godine investitori na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dolaze pitati suglasnost za provoz kamiona i građevinskog materijala preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od oca tužiteljica na što je on tadašnjem investitoru ĐL rekao da to nije njegova samo čestica već i od tužene, na što je on rekao njemu da je tužena ad.1. dala suglasnost. Nakon te izjave ČL i otac tužiteljica je dao suglasnost vlasnicima i investitorima (GL i IL) čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da mogu prolaziti preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Upravo je kasnije IL kupio dio čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i formirao svoju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], koja zajedno sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (također vlasništvo TL) graniči sa čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i čini zapravo kolni prilaz do čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a prolazak preko kojih je IL dozvolio i tužiteljicama i tuženoj.

Međutim u ljeto 2022.godine, točnije u srpnju kada je tužiteljica ŠL došla u Slano sa suprugom AL i kćerkom S na predmetne čestice vidjela je da je na istočnoj granici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] sagrađen zid, te da je onemogućena u prolasku automobilom preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] do čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] kako je to do sada radila budući da su tuženici na istočnoj granici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dali izgraditi zid dužine 7,4 m, širine 0,15 m i visine 0,7 m i na taj način zapriječili prolaz automobilom sa istočne strane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Tada je suprug tužiteljice ŠL zazvao vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] HL i pitao ga ima li kakvih saznanja o predmetnom zidu na što mu je on rekao da ima i da je je isti dao izraditi NL uz suglasnost ZL, te da je sve to saznao od svojih radnika koji su radili kod njega na parceli, a koji su mu to i rekli. Nakon tih saznanja, tužiteljice su poslale opomene pred tužbu tuženicima preporučenom pošiljkom s povratnicama da uklone novosagrađeni zid, nakon čega je tuženi ad.2.došao razgovarati sa tužiteljicom ad.2 vidno uzrujan u kojem je razgovoru rekao da zid neće ukloniti. Izgradnjom predmetnog zida tuženici su onemogućili tužitelje u korištenju čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na način da na iste mogu pristupiti vozilom kako su to i do sada radili preko čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Budući da su tužiteljice prije podnošenja ove tužbe dopisom pozvale tuženike da učine što je potrebno kako bi se mogle kao suvlasnice navedenih nekretnina nesmetano koristiti svojim nekretninama odnosno da uklone izgrađeni zid na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], predlažu da sud nakon provedenog postupka, prihvati tužbeni zahtjev naveden u izreci ove odluke, kako je uređen podneskom 15.lipnja 2023.g.

2. U odgovoru na tužbu zaprimljenom na ovaj sud dana 11.travnja 2023.g. tuženici navode kako se protive tužbi i tužbenom zahtjevu koji je u cijelosti neosnovan, pa predlažu isti odbiti i naložiti tužiteljicama da snose parnični trošak.

Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljica za ovu i ovakvu tužbu, jer je u zemljišnim knjigama vrhu čest. zem. [katastarska čestica] Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] upisani tužena ad. 1 za ½ dijela i ŠLJ za ½ dijela prava vlasništva, a tužiteljice u tužbi ne dokazuju niti da su isključive nasljednice pok. Z suvlasnika FL koji je umro 24. 12 2018.g. u Gornjoj Jesenici kraj [adresa] gdje je i živio, a niti prilažu pravomoćno rješenje o nasljeđivanju iz kojeg bi proizišlo da su one jedine nasljednice navedenog ostavitelja, a niti dokaz da su faktične suposjednice ovih nekretnina, što tuženi osporavaju, jer iste žive i stalno prebivaju u [adresa], a ne u Slanome, te praktično samo ljeti ŠL i njena obitelj eventualno ponekad na par dana ili tjedana godišnje dođu ili samo obići nekretnine. Pok. PL i SL nisu koristili predmetne nekretnine nikada. Naknadno podneskom 26.rujna 2024.g., nakon dostave nalaza i mišljenja sudskog vještaka Stjepana Grmoljeza, koji je prikazao kako je cijeli sporni zid izgrađen na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ponovno ističe da tužiteljice kao suvlasnice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nemaju aktivnu legitimaciju za ovaj tužbeni zahtjev, već to pravo pripada samo vlasniku čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].

Ujedno tužiteljice u tužbi ne obrazlažu po kojem osnovu tuže drugotuženika KL, pa se prigovara i nedostatku pasivne legitimacije, zbog čega se ovakva tužba treba odbaciti kao neuredna.Tužena ad. 1 ZL naglašava i činjenicu koja je vrlo dobro poznata tužiteljicama kao i pok. FL da je ona prilikom kupoprodaje predmetnog zemljišta 1970.g. kupila ½ dijela prava vlasništva predmetnih nekretnina, ali da je platila isključivo svojim sredstvima svoju polovinu zemljišta i još dodatno pola preostalog dijela ukupne kupoprodajne cijene koju je trebao platiti pok. O PL, dakle dodatnih 1/4 dijela parcele čime je platila ¾ cijele obaju parcela.Pok. O – PL kao i SL od kupoprodaje predmetnenekretnine 1970.g. nisu dolazili niti koristili niti jedan dio nekretnine, već tek 2002.g. ŠL kao i dio njene obitelji su postavili kamp prikolicu na sjevernom dijelu Čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], bez ikakvog pitanja ZL, na što se ZL protivila. Tada tom prilikom BL suprug ŠL i njihov sin ML te DL su fizički napali ZL.

Od te godine 2002.g. ŠL drži i do danas svoju kamp kučicu ali koristi samo ¼ č.z. 1336 K. O. [katastarska općina] i ništa više, dok tuženi drže cijelu č.z. 1335 i 3/4 č.z. 1336 K. O. [katastarska općina], koje je ZL sama svojim sredstvima i platila. ZL je postavila svoju kamp kučicu prije ŠL, te je na kasnije na mjestu kamp kučice, slila temelje, izgradila kuću, septičku jamu, priključak vode i struje, taracu te svoju nekretninu ozakonila rješenjem o izvedenom stanju RH., D.N. Županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Klasa: UP/I-350-05/18- 02/418, Ur broj: 2117-23-1/5-22-12 od 16. 3 2022.g., a u kući boravi skoro svaki drugi vikend, a ljeti stalno, te kroz taj cijeli period tužitelji nikada nisu se protivili niti izgradnji kuće, niti posjedovanju većeg dijela zemljišta i nisu nikada pokretali protiv nje nikakve parnice i dr., sve do pokretanja ove tužbe sa ovim postavljenim tužbenim zahtjevom. Stazu uz cijelu č.z. 1335 i dio č.z. 1336 K. O. [katastarska općina] do mora i od mora dalje je izgradio je po međi i betonirao ĆL oko 2000.g., tako da se tuženi i obitelj ĆL služe njome za prolaz pješke i to je od uvijek bio jedini pristup parceli, dakle pješački pristup.

Isto tako i svi ostali navodi tužbe jednostavno nisu istiniti. IL i pok. RL su 2012.g. ili 2013.g. svojim sredstvima i mehanizacijom u namjeri da na č.z. 1337/1 i 1337/2 K. O. [katastarska općina] izgrade obiteljsku dvojnu kuću, preko dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], kasnije vlasništvo CL, te dijela č.z. 1331/2 i 1331/1 i 1328/4 i 1333/1 K. O. [katastarska općina] - isključivo svojim sredstvima prokopali put u širini do 3m, a sve kako bi tim prokopanim putem mogli dovesti materijal i izgraditi kuću na njihovim č.z. 1337/1 i 1337/2 K. O. [katastarska općina]. Prije ove izgradnje, nikakvoga puta nije bilo niti pješačkog, a kamoli kolnog, a kamp kučice su dovezene putem uz more od sjevera.

IL je 2012 ili 2013.g. kao vlasnik č.z. 1337/1 i 1337/2 prije početka izgradnje njegove kuće na tim česticama zamolio prvotuženicu da mu dopusti da provozi svoju mehanizaciju preko dijela čest. zem. [katastarska čestica] njene suvlasništva do njegovih nekretnina i to samo do završetka njegove obiteljske kuće, s čim mu se suglasila prvotužena. IL i pok. RL gradili su svoju kuću u periodu od 2012.g. ili 2013.g. do 2019.g., kada završavaju svoju kuću, te obnavljaju ogradni zid između č.z. 1335, 1336 cijelom dužinom i 1337/2 K. O. [katastarska općina]. Tužiteljice niti rada 2019.g. nisu imale primjedbe na obnovljeni ogradni zid niti su pokretale bilo kakve parnice. Dalje, nije istina da č.z. 1333/2 i 1334 K. O. [katastarska općina] vlasnosti CL zajedno sa č.z. 1335 K. O. [katastarska općina] suvlasnosti stranaka – predstavlja put niti su ikada predstavljale put, a kamoli kolni put. Č.z. 1333/2 i 1334 K. O. [katastarska općina] predstavljaju uređeni vrt sa posađenim voćkama i povrćem građevinsko su zemljište vlasnosti CL i nemaju nikakve veze sa č.z. 1335 koja sa č.z. 1336 K. O. [katastarska općina] predstavlja ograđenu kuću i okućnicu, te vrtove koji su stari maslinik i ne predstavlja nikakav kolni put niti prolaz.

Isto tako ne postoji niti legalni put preko ostalih nekretnina do ovog tzv. „puta“, jer su to sve baštine koje su u vlasnosti vlasnika iz Slađanovića i to obitelji ŽL i UL, koji su pustili TL da prevozi materijal radi izgradnje kuće, odnosno priručni put po njima prokopanim putem se služili samo za potrebe svojih baština obitelji ŽL i UL, a nikako izgradnje kolnog puta, tako da stvarni kolni put zaista ne postoji. Niti jedan od vlasnika niti K niti UL, niti IL ne bi jednostavno dozvolili da se njihovim baštinama izgradi kolni put i da postane javan, jer su ga sami prokopali ali samo za potrebe njihovih baština berbe maslina i dr., te ponavlja se izgradnji kuće IL i RL. I konačno urbanističkim planom Slano, Općine Dubrovačko Primorje, planira se izgradnja kolnog puta uz istočni rub č.z. 1336 K. O. [katastarska općina], koji se planira i ima izgraditi i kojim će tek ova č.z. 1336 K. O. [katastarska općina] dobiti kolni prilaz kojeg za sada nema.

Parnične stranke kada dođu na svoju nekretninu parkiraju vozila na dijelu č.z. 1334 K. O. [katastarska općina] vlasnosti CL ili na č.z. prije ove i pješke idu do svojih dijelova nekretnina, a ne dolaze vozilima na svoju nekretninu, što je bila i praksa sve ove godine i fizički nisu mogli se vozilima dovest, kao što je i rečeno. Nije točno da bi tuženici 2022.g. u ljeto izgradili zid i na taj način zapriječili prolaz vozilom do č.z. 1335 K. O. [katastarska općina]. Naime, cijelim južnim rubom č.z. 1335 i 1336 K. O. [katastarska općina] vlasnosti stranaka, bio je izgrađen kameni suhozid – međa širine oko 1m koja je bila na mjestima visoka i 1m, ali je od Domovinskog rata ta međa bila dijelom srušena i ostao je dijelom razbacan kamen. Ta kamena ogradna međa je bila ograda koja je sprečavala bilo koga da pješački i kolno uđe na č.z. 1335 i 1336 K. O. [katastarska općina], a kada je IL sagradio kuću, na gornjem dijelu postojeće međe je obnovio betonom zid sa žičanom ogradom, te ga je ZL obavijestila da će i ona nastaviti obnavljati postojeći ogradni zid koji je na mjestu međe i postojao bio visine i 1 metar, a on je njenom sinu tuženiku ad. 2 i dao broj poduzetnika EL koji obnavlja zidove i s IL je dogovorena obnova postojećeg zida visina 0,7m

- ogradnog zida na kojeg isto može ići žičana ograda. Stranke kao suvlasnici č.z. 1335 1336 K. O. [katastarska općina] se mogu i imaju i dalje služiti parkingom CL na č.z. 1334 K. O. [katastarska općina] kao i do sada za kolni prilaz do u blizinu njihove nekretnine, jer nikakvog drugo nemaju i to samo dok im obitelji ŽL i UL i IL ne zabrane.

Stoga tužena nije izgradila nepostojeći zid, nego je postojeći ogradni kameni zid obnovila i obzidala kako bi i dalje kao i prije, služio kao ogradni zid č.z. 1335 i 1336 k. o. [katastarska općina], te je obnovila i zid prema moru dužine 17m, te time nije spriječila tužiteljice da dolaze na predmetnu nekretninu, a kolno do nekretnine u njihovom suvlasništvu nisu niti prije vozilom dolazili niti mogli dolaziti na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], osim dok se kuća CL i pok. RL gradila. Stoga kako pravo kolne služnosti nije postojalo, tako ne postoji ni do danas ni danas. Za dovršetak obnove ogradnog zida u ožujku 2022.g. tužiteljice su znale, a nisu niti nakon završetka zida pokrenule postupak za eventualno smetanja posjeda u roku od 30 dana, već ovom neosnovanom tužbom pokušavaju nametnuti rušenje postojećeg obnovljenog ogradnog zida, te nametnuti drukčiju svrhu dijelu č.z. 1335 k. o. [katastarska općina] koja nikada nije bila niti parking niti put, već samo i jedino ograđena okućnica.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao cjelokupnu pravnorelevantnu dokumentaciju priloženu spisu i to: izvod iz katastarskog plana (list spisa 4, 37), opomena pred tužbu s povratnicom (list spisa 7-9), izvadak iz zemljišne knjige (list spisa 10, 42), fotografije (list spisa 11-16, 34-36,39, 55, 61), osmrtnica FL (list spisa 38), prijepis posjedovnog lista br. 339 k. o. [katastarska općina] (list spisa 40), pregled rješenja o izvedenom stanju RH., D.N. Županije, Upravnog odjela za prostorno uređenje i gradnju Klasa: UP/I-350-05/18-02/418, Ur broj: 2117- 23-1/5-22- 12 od 16. 3 2022.g. (list spisa 44-46), geodetski snimak Geo Vrtine d.o.o. (list spisa 47), rješenje DGU; središnji ured (list spisa 48-50), Tehničko izvješće o izradi geodetskog elaborata izvedenog stanja nezakonito izgrađene zgrade od strane Geo Vrtine d.o.o. (list spisa 51-54), potvrda javnog bilježnika Dragana Muse od 11.svibnja 2023.godine (list spisa 59), diobni nacrt iz 2014.godine (list spisa 60), rješenje o nasljeđivanju iza pok. FL (Jure) Šćepan od 12.05.2023. (list spisa 67-68), izveden je dokaz očevidom na licu mjesta s vještakom geodetom Stjepan Grmoljez dana 03.ožujka 2024. (list spisa 76-79), nalaz i mišljenje vještaka (list spisa 83-99) dopuna vještačenja (list spisa 122-129), te je isti usmeno saslušan pred sudom kao i parnične stranke na ročištu dana 26.studenog 2024 (list spis 131-138), te su saslušani svjedoci UL, BL i DL (list spisa 139-142).

4.Daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da je činjenično stanje dovoljno utvrđeno temeljem provedenih dokaza i da bi izvođenje daljnjih dokaza bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.

5. Ocjenom navedenih dokaza, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13; dalje: ZPP), utvrđeno je da je da tužbeni zahtjev osnovan.

6.Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljica za uklanjanje izgrađenog zida na južnoj strani čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] dužine 7,4 m, širine 0,15 mi visine 0,7 m. 7. Među strankama nije sporno da su u zemljišnim knjigama upisani suvlasnici kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], ZL za ½ i pok. ŠLJ, za ½ dijela. Nije sporno da su tuženici gradili zid kojim su onemogučili tužitelje u prilazu automobilom na nekretninu kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Nisu sporne dimenzije odnosno visina, širina i dužina izgrađenog zida.

7.1.Da su tuženi gradili zid odnosno da je zid izgrađen prema njihovoj volji i naputku tuženici potvrđuju i navode u svojim iskazima tako da se prvotni prigovor o promašenoj pasivnoj legitimaciji tuženika KL ukazao neosnovanim jer je upravo on kao sin prvotužene ZL zajedno sa svojom majkom naručio izradu spornog zida i dogovarao izgradnju sa HL.

8. Spornim se ukazala aktivna legitimacija tužitelja jer iza pok. SLJ nije doneseno rješenje o nasljeđivanju, veličina suvlasničkog dijela, ovlaštenje tuženika na podizanje zida te činjenica da li je mjestu betonskog zida ranije bio suhozid.

9. Što se tiče aktivne legitimacije tužitelja nije sporno da su tužiteljice kćeri sada pokojnog SLJ iza kojega je javni bilježnik Dragan Musa iz [adresa] 12.svibnja 2023 donio rješenje o nasljeđivanju, pod poslovnim brojem UPP 233/2022 prema kojem su tužiteljice zakonske nasljednice prvog nasljednog reda. Iako predmetna nekretnina nije uvrštena u ostavinsku masu ostavitelja odredbom čl. 3.st.1. Zakona o nasljeđivanju (Narodne novine br. 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019; dalje ZN) je propisano da se nasljeđuje zbog smrti fizičke osobe i u trenutku njezine smrti, dok je čl.5.st.2. ZN-a određeno da ostaviteljevom smrću prelazi njegova ostavina na nasljednika, čime postaje njegovo nasljedstvo. Obzirom na navedeno jasno je da su tužiteljice kao nasljednice upisanog SLJ u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina], zul. 678, aktivno legitimirane na podnošenje ove negatorne publicijanske tužbe pa je ovakav prigovor ocjenjen kao neosnovan.

9.1.U odnosu na tvrdnju tuženika koja je proizašla nakon vještačenja, a to da je sporni zid izgrađen na č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], pa time tužiteljima nedostaje aktivna legitimacija za podizanje ove tužbe, za navesti je da među strankama nije bilo sporno što i koliko drže u posjedu i gdje su granice njihovih parcela na kojima je izgrađen sporni zid, niti da je vlasnik č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], HL smatrao da je zidić izgrađen na njegovoj parceli jer je upravo u dogovoru drugotuženika i HL, prilikom betoniranja parkinga na kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], izrađen sporni zidić. (iskaz KLlist spisa 135). Uz sve navedeno proizlazi da su tužiteljice svakako kvalificirane posjednice dijela zemlje na kojoj je izgrađen zidić, koji su gradili tuženici, smatrajući isto tako da zidić grade na svojoj čestici zemlje, pa je stoga njihov prigovor protivan ne samo navodima tužitelja već i svojim navodima iznesenim tijekom postupka. Osim toga, budući da nije sporna granica sa susjednom 1334, pa ukoliko stranke nisu suglasne sa prikazanom granicom katastra tada iste mogu izraditi geodetski elaborat kojim bi se ta granica sukladno njihovom dogovoru evidentirala u katastarskom operatu na ispravan način ili mogu pokrenuti postupak uređenja međa te na takav način urediti međusobnu granicu između čestica.

10.Dalje tijekom postupka su tuženici isticali kako upis SLJ u suvlasničkom dijelu od ½ nije istinit jer je upravo tužena ad1. ZL vlasnica ¾ dijela predmetnih nekretnina. U tom smislu je prilikom davanja stranačkog iskaza tužena ad.1. iskazala da je upravo ona platila veći dio kupoprodajne cijene sada pok. prodavatelju JL. Ono što je potrebno ovdje istaknuti je da zemljišne knjige odražavaju istinito i potpuno stvarno pravno i činjenično stanje zemljišta, čime se ostvaruje načelo povjerenja u zemljišne knjige. Onaj tko tvrdi suprotno treba to dokazati, a teret dokaza ove činjenice je bio na tuženicima. Obzirom da osim iskaza tužene, drugi dokazi u ovom smislu sudu nisu ponuđeni, a uz to je za istaknuti da tužena ad.1. nije postavila niti protutužbeni zahtjev o kojem bi sud odlučivao o veličini njenog suvlasničkog dijela, da svjedok UL uopćeno iskazuje o kupnji nekretnine, sjeća se ZL kao kupca, ali ne iskazuje o odnosu između nje i pok. PL, niti o razlozima uknjižbe za po pola u zemljišnim knjigama, to je sud primjenom pravila o teretu dokazivanja, zaključio da stanje upisa u zemljišne knjige u potpunosti odgovara stvarnom stanju prema kojem su parnične stranke odnosno tužiteljice i tužena ad.1. suvlasnici nekretnina u jednakim dijelovima.

10.1. Nadodaje se da su stranke, prema čl.7.st.1. i čl.219.st.1 ZPP-a, dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice ili kojim pobijaju navode i dokaze protivnika.

11.Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima; dalje ZV (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014) je u čl.37.st.1. određeno da kad postoji suvlasništvo neke stvari, uzima se da je ta stvar pravno razdijeljena na sadržajno jednake dijelove (idealne dijelove), kojima je veličina određena veličinom suvlasničkih dijelova. Članak 38.st.1 ZV-a određuje da nije li što drugo određeno, svaki suvlasnik smije izvršavati glede cijele stvari sve ovlasti koje ima kao nositelj dijela prava vlasništva bez suglasnosti ostalih suvlasnika, ako time ne vrijeđa prava ostalih suvlasnika. Odredbom čl.39.st.1. ZV-a je propisano da svaki suvlasnik ima pravo sudjelovati u odlučivanju o svemu što se tiče stvari koja je u suvlasništvu (upravljanje stvarju) zajedno s ostalim suvlasnicima. Konačno čl. 41.st.1. ZV-a je propisano da je za poduzimanje poslova koji premašuju okvir redovitoga upravljanja (naročito promjena namjene stvari, veći popravci, dogradnja, nadogradnja, preuređenje, otuđenje cijele stvari, davanje cijele stvari u zakup ili najam na dulje od jedne godine, osnivanje hipoteke na cijeloj stvari, odnosno davanje pokretne stvari u zalog, osnivanje stvarnih i osobnih služnosti, stvarnoga tereta ili prava građenja na cijeloj stvari) potrebna suglasnost svih suvlasnika.

11. 1. Obzirom na gornje zakonske odredbe parnične stranke, za koje je prethodno utvrđeno da su suvlasnici nekretnina 1335 i 1336 k. o. [katastarska općina] u jednakim omjerima, ovlaštene su u svim poslovima koje se tiču predmetnih nekretnina, a posebno u poslovima većih popravaka, dogradnje, nadogradnje i slično, a u što spada i posao gradnje ili obnove međašnog zida, sudjelovati zajednički i suglasno.

12. Radi identifikacije predmeta spora sud je održao očevid na licu mjesta sa vještakom geodetske struke Stjepanom Grmoljezom. Na očevidu je utvrđeno kako čestica 1335 je omeđena sa zapadne strane, sjeverne i južne strane betonskim zidom, dok se sa istočne strane nalazi nekretnina kč. [katastarska čestica]. Na čestici 1336 su vidljiva dva objekta, s tim da jedan objekt čini kamp kučica, iza koje se nalazi montaži jednokatni objekt, isto kao i s desne strane kamp kučice.

Pregledan je izgrađeni sporni zid u odnosu na kojeg vještak navodi da je izgrađen na čestici 1335. Iza zida se nalazi betonski dio, koji dijelom predstavlja betonirani parking, a dijelom betonirani prolaz, kojim se prilazi na čest. 1333/2. Prilaz nekretninama 1335 i 1336 je preko dijelova čest. 1334, 1333/2, 1333/3 i 1331/2. Ispod čest. 1335 K. O. [katastarska općina] do mora se nalazi šetnica, ispod koje se nalazi plaža. Utvrđeno je da na ulazu u čest. 1334 postoje željezni stupići između kojih se nalazi lanac.

12.1. Vještak u svom pismeno izrađenom nalazu i mišljenju navodi kako se do čestice zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] pristupa betonskim putem, a sami ulaz na česticu od puta je ograđen lancem i metalnom ogradom. Na čestici 1334 nalazi se betonski parking i dio vrta, na sjevernom dijelu čestice 1334 neposredno do parkinga, nalazi se betonska pješačka staza koja je po boji betona izgrađena ranije od betonskog parkinga. Betonska staza se u naravi proteže cijelom sjevernim dijelom čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od mora prema čestici 1333/2 k. o. [katastarska općina]. Na sjevernom dijelu čestice 1334 izgrađen je sporni betonski zid, a koji je na skici lica mjesta označen plavom bojom. Granica između čestica 1334 i 1335 na skici lica mjesta prikazana je s preklopljene kopije katastarskog plana jer na terenu nisu pronađeni nikakvi materijalni tragovi bilo kakvih suhozida niti kamenja koji bi upućivali na granicu između navedenih čestica zemlje te da bi se ista na osnovu materijalnih dokaza u geodetskom smislu mogla prihvatiti kao nesporno granica između čestica. Na dijelu kč. [katastarska čestica] nalazi se travnata površina na kojem se nalazi kamp kučica neposredno uz betonski zid. Na istočnom dijelu tj. na dijelovima čestica 1335 i 1336 k. o. [katastarska općina] nalazi se metalna nadstrešnica ispod koje se nalazi kamp kućica, a južno od te nadstrešnice nalazi se montažni drveni stambeni objekt. Vještak je na fotografijama (list spisa 87) prikazao sporni izgrađeni betonski zid, prema čestici 1335 k. o. [katastarska općina], na kojoj je travnata površina i stablo masline te kamp kučica.Čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] graniči sa česticom 1334 koja je u naravi betonski plato namijenjen parkiranju.

Dakle, suprotno od navoda na očevidu, sada vještak određuje da je na sjevernom dijelu čestice 1334 k. o. [katastarska općina] izgrađen sporni betonski zid.

12.2.Tužitelji su prigovorili nalazu i mišljenu vještaka Stjepana Grmoljeza podneskom od 21.lipnja 2024. upravo u dijelu u kojem proizlazi da se sporni zid nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]. Pritom tvrde kako se između čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] nalazi betonirana staza koja je izgrađena prema postojećoj pješačkoj stazi. Prilikom utvrđenja granica čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] vlasnici čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] složili su se da granica između 1336 i 1335 k. o. [katastarska općina] ide sredinom betonirane staze i tako su utvrđene i tri točke između čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], vidljivo iz elaborata investitora HL kojim su utvrđene granice čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a koji elaborat je priložio svom nalazu i mišljenju sudski vještak. Kako predmet elaborata nije bila čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] tako nisu utvrđene granice između čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] i 1334 k. o. [katastarska općina], ali je nesporno da se sporni zid nalazi na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a ne 1334 k. o. [katastarska općina].

12.3. U podnesku od 10.lipnja 2024. tužene dijelom prigovaraju nalazu i mišljenju vještaka, međutim u bitnome osporavaju zaključak vještaka u dijelu u kojem tvrdi da na terenu nisu zatečeni materijalni tragovi koji bi upućivali na postojanje suhozida na mjestu izgrađenog betonskog zida te traže dopunu nalaza i mišljenja.

Tuženi dalje elaboriraju vlasništvo nad č.z. 1334 i 1333/2 k. o. [katastarska općina] koje nisu predmet ovog spora, problematiziraju pitanje tko je gradio betonsku stazu prema moru uz izgrađeni betonski zid, kako se ranije, prije izgrađenog puta, pristupalo česticama zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], tko je gradio sada glavni put za pristup prema moru, međutim sve ove činjenice nisu od utjecaja na pravilno razrješenje ovog spora obzirom da je sporno pitanje gradnje, a posljedično tome uklanjanje spornog zida na granici parcele koja je u posjedu parničnih stranaka, a uslijed koje gradnje tužitelji više ne mogu prići automobilom na svoju parcelu.

13. Podneskom od 05.rujna 2024. vještak se očituje na istaknute prigovore.

13.1.U odnosu na primjedbe tuženika o postojanju suhozida na mjestu zida vještak je naveo da se u konkretnom slučaju ne radi o starom izvornom suhozidu nego se radi o naknadno poslaganim kamenjima uz betonski zid, a što je vidljivo iz fotografije koja se nalazi u sudskom spisu na kojoj je vidljiv betonski zid pored kojega nema nikakvih kamenja.Ističe da je isto je također vidljivo iz geodetskih snimaka koje su izradili VL 2014 godine na kojoj je vidljivo protezanje kamenog suhozida uzduž južne granice čestica zemlje [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], dok na geodetskom snimku kojeg su izradile Geo vrtine 2018 godine kameni suhozid uopće nije prikazan.Zaključno prema pravilima struke kada na terenu nisu vidljive međašne oznake koje bi se u geodetskom smislu mogle prihvatiti kao granice katastarskih čestica niti postoje skice izmjere kojima bi se uspostavila granica, na skicama lica mjesta se granica između čestica ucrtava sa kopije katastarskog plana, a što je u konkretnom slučaju i napravljeno.

13.2.U odnosu na primjedbe tužitelja te tvrdnju da su stranke dogovorile granicu između njihovih čestica 2004 godine te da ta granica ide sredinom betonske staze primjećuje da na geodetskom snimku kojeg je izradio VL 2014 godine ta granica nije na takav način prikazana, niti je prikazana na takav način u geodetskom snimku kojeg su izradile Geovrtine 2018 godine. Stoga je njegov zaključak da je zid izgrađen na čestici 1334 k. o. [katastarska općina].

13.3.Vještak je i usmeno saslušan pred sudom te u odnosu na činjenicu na kojoj čest. zemlje je izgrađen betonski zid, tvrdi da je položaj zida na terenu utvrdio do betonske staze, kojom prilikom nije na terenu bilo vidljivo da postoje fizički znakovi prema kojima bi se utvrdila granica kao što bi primjerice bili stari suhozidi, a koji bi upućivali da je riječ o granici između 1334 i 1335. U takvoj situaciji kada na terenu ne postoje fizičke oznake prihvaća se granica ucrtana na katastarskom planu koja je na ovaj način u njegovom nalazu i mišljenju određena. Također, ukazuje da ukoliko ta granica između stranaka nije sporna, a ona u naravi ide drugačije nego na katastarskom planu, stranke mogu izraditi elaborat radi usklađenja granica na terenu i onoga u katastarskom operatu. Stoga ostaje pri svom mišljenju da je zid izgrađen na čestici 1334 k. o. [katastarska općina]. Na pitanje da li postoje odstupanja katastarskog plana i stanja na terenu, ta odstupanja postoje svuda, budući je plan izrađen još za vrijeme Austrougarske. Nekretnini koja je predmet spora se prilazi preko čestica 1328/4, 1331/1, 1333/1, 1331/2 i dalje na 1334, sa koje se pristupa na 1335. Riječ je o kolnom pristupu. Na čestici zemlje [katastarska čestica] prema čestici 1333/2 uz južnu granicu čestice, su postavljeni stupići između kojih postoji lanac. Ovo je jedini kolni pristup kojim se može prići do čestica 1335 i 1336, a po njegovom mišljenju taj prilaz se može okarakterizirati kao nerazvrstana cesta. Po dostupnim katastarskim podacima, skicama te onome što je vještak osobno svjedočio na licu mjesta, na mjestu izgrađenog betonskog zida (na čest. 1334), prije nije postojao izgrađen nikakav zid niti suhozid niti bilo kakva prepreka.

Vještak navodi da se mjerilo koristi 1:2880, te da bi se odstupanja plana i stanja na terenu do 2- 3m u tom smislu smatralo prihvatljivim, a isto tako iz njegovog iskustva odstupanja mogu biti i veća. Obrazlaže da u odnosu na skice koje su izrađene od strane geodeta VL i od strane Geo Vrtine ,a koje su korištene za izradu nalaza i mišljenja, prva datira iz 2014. prema njoj je granica između čestica 1333, 1334 i čestica 1335 i 1336, materijalizirana dijelom kamenim suhozidom koji se nalazi sa sjeverne strane betonske staze, uz napomenu da se zid nalazi na jugoistočnom dijelu čestice zemlje [katastarska čestica], a ne u njenom cijeloj dužini, tj. njenoj južnoj granici. Druga skica koja je izrađena od strane Geo Vrtina te se na toj skici nalazi betonski zid, ali samo na granici između čestica 1333 i 1336 i 1335, neposredno uz južnu granicu čestica 1335 i 1336. Slijedeća skica koja se nalazi u vještačenju odnosi se na izrađeni geodetski elaborat od strane ureda ovlaštenog inženjera geodezije VL, gdje je granica između čestica 1333/2 i čestica 1335, 1336, prikazana sredinom betonske staze, a što znači da su u tom predmetnom dijelu stranke dogovorno utvrdile granicu i takva granica je provedena u katastarskom operatu. U odnosu na granicu između čestica 1334 i 1335 na ovoj skici granica je povučena tj. prikazana sa kopije katastarskog plana, a također na istoj skici nije vidljivo kao i na prethodnim skicama, postojanje betonskog zida niti bilo kakvih međnih oznaka koje bi nedvojbeno upućivale da se radi o granici između navedenih čestica tj. ne postoje nikakvi suhozidi, stari suhozidi niti kakva kamenja na terenu. Nadalje navodi da se granica u postupku uređenja međa u pravilu izrađuje na temelju pisanih suglasnosti svih suvlasnika nekretnina a bi tako granica i u ovom slučaju između 1333/2 te čestica 1335 i 1336 trebala biti popraćena takvom dokumentacijom, a što je provjerljivo kod nadležnog ureda za katastar. U odnosu na granicu između 1334 i 1335 bi trebalo izraditi novi geodetski elaborat prema kojem bi ta granica utvrdila, jer se ne može uzeti da je ta granica utvrđena time što je u posebnom elaboratu koji se odnosio na čestici 1333/2 utvrđivana granica prema čestici 1336 odnosno 1335. Ističe kako je zid u skladu sa katastarskim operatima na čestici 1334. Na skici koja se nalazi na listu spisa 127, prikazan put na kojem su bili vidljivi metalni stupovi između kojih je moguće postaviti lanac, međutim, takva prepreka na toj putu nikada nije zatečena, a dok je u donjem dijelu odnosno na betonskom parkiralištu koji se nalazi na čest. 1334, također bili postavljeni stupovi sa lancem, koje je bilo moguće samostalno ukloniti. Vještak potvrđuje da je na listu spisa 124, fotografija koju je on snimio za potrebe vještačenja dronom, a isto u naravi predstavlja kolni prilaz prema moru odnosno do čestica 1334 i dalje. Na daljnje pitanje da li je primijetio stari kameni suhozid koji bi upućivao da je na mjestu današnjeg izrađenog betonskog zida postojao i ranije, vještak navodi da prema zatečenom on nije utvrdio da bi na tom mjestu ranije postojala utvrđena granica u vidu suhozida, da na dijelu postojećeg betonskog zida, postoje vidljiva kamenja naknadno postavljena uz betonski zid, a dalje u dužini zida u njegovom nastavku se nalaze poslagana kamenja za koja ne može 100 posto tvrditi da se radi o izvornom suhozidu iz doba Austrije, a nakon tih kamenja se nalazi dupli betonski zid, što je vidljivo po vrhu zida da se radi od dva zida neposredno jedan uz drugi, a koji su izgrađeni u različitim vremenskim periodima (list spisa 97).

13.4.Nalaz i mišljenje sudskog vještaka Stjepana Grmoljeza sud je ocijenio u svemu izrađenim u skladu sa postavljenim zadatkom suda i prema pravilima struke. Vještak je svoj nalaz i mišljenje detaljno pismeno i usmeno obrazložio, odgovorio na sva postavljena pitanja i otklonio primjedbe stranaka tako da sudu nije ostavio dvojbi u ispravnost svojih zaključaka. Činjenicu što se privatna mjerenja i skice, a koje je vještak uzeo u obzir, razlikuju od nalaza vještaka, sud je protumačio uzevši u obzir da su navedene skice sačinjene u interesu stranaka za određenu svrhu, naručene od stranaka te pritom prikazane granice nisu objektivno utvrđivane u odnosu na čestice 1334 i 1335 već samo u segmentu koji se odnosio na čestici 1333/2 k. o. [katastarska općina]. Stoga je u ovom postupku sud, u skladu sa nalazom i mišljenjem vještaka, utvrdio da je zid izgrađen na dijelu čestice 1334 k. o. [katastarska općina].

14.Sud je radi utvrđenja činjeničnog stanja saslušao parnične stranke te iz iskaza tužiteljice ŠL proizlazi su stranke srodnice u prvom koljenu, da su njen pokojni otac LL i [adresa]. kupili zemlju u Slanome koja se sastoji od č. zem. [katastarska čestica]. Tek je prije 10-12 godina probijen put kojim se sa glavnog magistralnog puta dolazi do mora, a time i do predmetnih nekretnina. Put je napravio HL te se preko njegovih parcela, uz njegovu suglasnost, prilazi na parcelu parničnih stranaka. Prije dvije godine su utvrdili da je na granici parcele izgrađen zid, a što ih priječi u prilazu autom na njihovu parcelu. Zemlja, 1335 i 1336 k. o. [katastarska općina] nije fizički podijeljena između suvlasnika. Pred parcelom 1335 k. o. [katastarska općina] postoji betonska staza koja nije priječila prilaz autom do izgradnje spornog zida. Nije vidjela tužene da grade zid, dok tuženi nisu opovrgnuli tu činjenicu niti su pitali za suglasnost za izgradnju zida. Tužiteljica SL se pridružila u cijelosti iskazu ŠL.

15.Tuženik ŠI je iskazao kako je u ožujku 2022. kada je IL betonirao parking na čestici 1334, bili su radnici koji su vršili taj posao. Tom prilikom je tuženik razgovarao s IL te s obzirom da su oni i završili s korištenjem parcele tuženika kč. [katastarska čestica], koju su koristili kako bi izgradili kuću na čestici 1337/2, predložio je da vrate česticu 1335 u prvobitno stanje, odnosno kao maslinik i travu, jer je prolaskom kamiona i bagera preko nje, bio nasut makadam. Tijekom te izgradnje čak je i srušen podzid prema moru na čestici 1335, u vrijeme kada je radio rivu. Taj podzid je tuženik obnovio vlastitim sredstvima, tužiteljice nisu u tome učestvovale, a nisu ih niti tražili, jer su taj dio uvijek smatrali svojim dijelom. Tada je 2022. po okončanju radova, trebalo zaštiti parcelu tuženika, te je tuženik predložio CL da postavi betonsku stazu, betonski zid visine 70cm. Sjeća se da je on predlagao da zid bude niži, međutim, ne zna iz kojih razloga. Tuženik je htio zaštititi svoju parcelu jer bi na drugi način ostala otvorena, dostupna za prolaz kako pješaka tako i biciklista, a nikakva namjera nije bila usmjerena prema tužiteljicama kao suvlasnicama. Naime 1970. kada je kupljena nekretnina, bio je dogovor između njegove majka i pokojnog Đ, da prvi dio posjeda s donje strane od mora pripada majci tuženika, a gornji dio pok. Č. Ukupno parcele imaju 871m2 i riječ je o građevinskim parcelama. Postale su građevinske negdje 2004-2005. Sukladno tom dogovoru tuženici su koristili taj donji dio parcele od 1970. do 2002. Nikakav pisani ugovor o podjeli nije sačinjen, ali zato postoji usmeni dogovor koji se poštovao i koji SLJ nije osporavao. Od 1980. do 1991. svaku godinu dolazili i kampirali na našem dijelu nekretnine. Tužiteljice nisu dolazile do 2002. niti su koristili bilo što od nekretnine. Sjeća se da su zadnje ljeto pred rat bili u Slanom u 08. mjesecu 1991. Tijekom rata ovaj dio je bio okupiran, te su okupatori probili put sve do mora, na način da su srušili međe koje su bile granica između parcela, a sve kako bi postavili tkzv. haubice i mogli gađati otok Šipan. Iz tog razloga je čitav dio međa prema moru bio srušen. Svi vlasnici parcela su naknadno nakon rata iznova radili međe, na starim mjestima. Na mjestu spornog zida je bila stara kamena međa, visine oko 1m i širine oko 1m. Sukob sa tužiteljima nastaje 2002. i nije točno da je majka tuženika dozvolila tužiteljima da stave kamper na desnu stranu. Tu je nastao problem, jer prema podjeli taj dio ne pripada njima, isto kao niti dio na kojem je izgrađen sporni zid. Jedina logična podjela koja može biti dogovorena je podjela onako kako je prethodno dogovoreno da donji dio prema moru pripada jednima ovom slučaju nama, a drugi dio njima odnosno tužiteljima, budući se jedino tako mogu oformiti dvije samostalne građevinske parcele. Nasuprot tome da se radi uzdužno podjela nitko ne bi ništa mogao graditi, jer ne bi bilo dovoljno širine. Postupak radi podjele nikada nije pokrenut, a vazda je bilo sporno oko te zemlje, koliko je tko platio novaca za kupnju, a sama podjela nije bila sporna sve do 2002. Naime 1970. je sklopljen kupoprodajni ugovor sa JL koji je dozvolio uknjižbu prava vlasništva prije isplate kupoprodajne cijene, te je zato i prednik tužiteljica upisan na polovici. Naime, po riječima moje majke, ukupna kupoprodajna cijena je iznosila 3 miliona šesto tisuća dinara, kapara od 1 milion je platila majka tuženika, a pokojni SLJ je platio 600.000,00 dinara, a ostatak nije imao. Budući je majka tuženika bila u prijateljskim odnosima s prodavateljem, nije htjela da mu ostanu dužni da se ne plati, te je sama isplatila preostali ukupni dio cijene. Ova dvije obitelji su bliski rodbinski povezane i često su se posjećivali i sjeća se da je uvijek majka tužiteljica govorila da su 600.000,000 dinara bacili u more. Zbog tih spornih činjenica i zbog toga što su od 2002. osporili dogovor o podjeli posjeda zemlje, nastao je problem i spor između obitelji. Inače radnici koji su betonirali parking 1334, a koje je vodio SI su napravili ovaj zid, a taj posao je dogovorio tuženik, a tužitelje nije o tome obavijestio niti pitao za dozvolu, budući je smatrao da je to njegov dio zemlje. Nakon tužbe nisu kontaktirali s tužiteljima. Majka nije nikada zabranila da tužiteljice pješke mogu prići preko dijela parcele tuženika do svog dijela, te je stoga ostavljena pješačka staza, koju je izgradio pok. ĆL. Nakon što su tužitelji stavili prikolicu, tuženici su napravili čvrsti objekt sa čvrstim temeljima, ali od drva, a za koju su ishodili rješenje o izvedenom stanju te priključak vode i struje. Tužiteljice se tome nisu protivile. Kada je tuženik gradio zid, smatrao je da radi na međi između 1334 i 1335. koja je granica parcela. Navodi da majka nije nikada pokrenula postupak radi razvrgnuća, jer je smatrala da je to podijeljeno.

16. ZL je iskazala kako je 1970. kupila parcelu od JL koji je prodavao ukupno 870m2, a s obzirom da joj toliko velika parcela nije trebala, tražila je tko bi mogao sudjelovati kao kupac. Prijavili su se ZI te OI i OL, njen rođak. Svatko je trebao dati po 900.000,00 dinara jer je ukupna cijena iznosila 3 miliona i šesto tisuća dinara, međutim, tuženica je već prethodno isplatila prodavatelju milion i sto kao kaparu te praktički pretplatila svoj dio. Kada su došli na sud, tada su OI i OL, rekli da oni hoće da njihov dio bude upisan na tuženicu i G, odnosno da Bracin bude na G, a I na tuženicu, iz tog razloga je T upisan u zk na 1/2. Nakon nekog vremena JL ju je obavijestio da oni nemaju novaca da mu plate. T je platio svega 600.000,00 dinara, tako je tuženica isplatila JL preostali dio cijene. Dogovor o podjeli je bio da prva polovina uz more pripada meni i OL, a druga polovina A i KI, to nisu potpisali te je bio usmeni dogovor. I nikada nisu nikakav postupak pokretali da se podijele. Iza rata tuženici na njihovom dijelu postavili kamp kućica do tada su držali šator, s tim da obitelj H uopće nije dolazila i to pune 32 godine, prvi put su došli 2002. Tužiteljica ŠL je pitala može li donijeti kamp kućicu i ja sam rekla naravno da može, ali će je postaviti prema vrhu parcele jer je taj dio od njenog oca, međutim ista je postavljena na dijelu koji pripada tuženicima, te je tužiteljica rekla je da će je maknuti, međutim, do dan danas nije. Cijelo vrijeme tuženicu ustvari drže u zabludi i stoga nije nekoliko godina ni išla u Slano, jer je sve to jako opterećuje. Kada se radila betonska staza koja se nalazi sada uz sporni zid, radili su je zajedno doktor ĆL, tuženica i ŽL, to je bila tada zemlja tuženičina i Nedjeljkova, preko koje je dozvolila da ĆL izgradio betonsku stazu i nastavno stepenice do mora, koje su sada metar u čestici tužene. Sporni zid koji su izgradili je izgrađen na čestici tužene. Granica sa česticom koja je od CL na kojoj je on izgradio betonski parking je ustvari ova betonska staza koju je izgradio dr. ĆL. Kralj je imao namjeru sebi prisvojiti i dio betonske staze odnosno cijelu betonsku stazu, a kada se tuženica pobunila, odustao je od toga. Tuženica je odlučila izgraditi ovaj zid kako bi zaštitila svoju parcelu, s tim da je tu bio zid prije rata koji su okupatori srušili. Nikada nitko od tužitelja, osim tuženice, se nije usprotivio što IL donosi puno toga na njihovu zemlju. Nije tražila suglasnost niti obavijestila tužiteljice da će napraviti sporni zid, jer je taj dio njen i podijelili su se da ovaj dio ne spada u posjed tužiteljica. Tužiteljice 32 godine nisu dolazile na plac, tako da nemaju saznanja o tome kako je to prije izgledalo niti je dolazio njihov otac. ZI je nekoliko mjeseci prije smrti pozvao tuženicu da dođe, ali ona nije htjela doći radi njegove kćerke SL. Navodi kako nije rješavala s N podjelu, jer s njim nije imala problema, tek kada je ŠL donijela kućicu nastali su problemi. T nikada od tuženice nije tražio da mu se ostavi put preko njene čestice, međutim, dalje navodi da mu je ostavila stazu preko svoje čestice da on priđe na svoju česticu. Navodi da su tuženici sami ulazili automobilom na česticu, dok nje nije bilo.

17.Dakle iz iskaza stranaka, posebno tuženika, jasno i nedvojbeno je utvrđeno da su sporni zid gradili upravo tuženici, te da za gradnju zida nisu imali suglasnost tužitelja, odnosno nisu je niti tražili.

18.Ono što se dalje postavilo kao sporno pitanje je da li su tužena ZL i pok. ZLJ imali usmeni dogovor kojim su podijelili posjed č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], te kojom podjelom je upravo dio kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], prema kojem je izgrađen sporni zid, pripao u fizički posjed tuženoj ZL.

19.Odredbom čl.49.st.1 ZV-a je određeno da suvlasnici sporazumno određuju način razvrgnuća, u granicama mogućega i dopuštenoga. Sud nije iz provedenih dokaza nedvojbeno utvrdio da su stranke postigle usmeni dogovor o podjeli, prvo iz razloga što je za tuženicu ad.1.sporna veličina suvlasničkog dijela, a time i veličina fizički određenog realnog dijela nekretnina, drugo jer time što obitelj tužitelja nije određeni vremenski period dolazila na nekretnine ne navodi na zaključak da su prepustili tuženima korištenje točno određenog dijela nekretnina odnosno sebe isključili iz svih onih prava koje pravo vlasništva sadrži i omogućava te treće jer iz iskaza svjedoka DL i BL proizlazi da je bilo pokušaja da se dogovori fizička podjela između pok. PL i ZL, ali da do dogovora nije došlo. Osim toga ne postoji nikakav pisani trag o fizičkoj podjeli nekretnina, a činjenica da je kamp kučica tužitelja postavljena na parceli 1336 neposredno u blizini objekta tuženika na istoj nekretnini, govori u prilog činjenici da nikakva podjela posjeda na način kako tvrde tuženici nije dogovorena.

20.Saslušani svjedok UL iskazuje kako poznaje ZL jer je od njegovog pokojnog oca kupila parcelu u Slanome. Ne sjeća se više nikog od kupaca, osim tužene, a kupila je zemlju na kojoj sada ima vikendicu. Nikada nije čuo za osobu pod imenom ZI. Tužena je dok nisu imali vikendicu često dolazila na parcelu te je sa svojom pokojnom majkom stanovala kod svjedoka u kući. Ne zna da osim Ankine vikendice postoji drugi objekt ili kamp kućica na ovoj parceli niti mu je poznato ako postoji tko je postavio. Parcela koju je tuženica kupila od pokojnog oca svjedoka je sa istočne i zapadne strane bila omeđena suhozidima i tako sve do domovinskog rata odnosno dok okupatori nisu probili put bagerom i uništili suhozide. Pokazuje na fotografiji na listu spisa 87, da je na mjestu izgrađenog betonskog zida, do rata bio suhozid otprilike 1-1,20m. Svjedok odgovara da susjednu baštinu prema istoku ima ĐI na kojoj drži masline, a da okolne nekretnine imaju u vlasništvu obitelji ĐI i ŽL, koji su s vrha napravili pristupni put da mogu doći do svojih baština. Ne zna tko se koristi tim putem. Navodi da na parcelu koju je njen otac prodao dolazio kao dijete jer su tamo imali masline, a ljeti se ispod nje dolazio kupati.

20.1.Dakle svjedok nema saznanja o bilo kakvoj podjeli, u stvari nema saznanja niti o tome da osim tužene ZL postoji upisani drugi suvlasnik. Međutim svjedok iskazuje da je nekretnina sa istočne i zapadne strane bila omeđena suhozidom do Domovinskog rata. Općepoznata je činjenica da je Domovinski rat na ovom području započeo 1991 kada je bio okupiran upravo i ovaj dio Dubrovačkog primorja. Dakle ako se uzme u obzir da je do tada postojao suhozid na čijem su mjestu tek 2022.godine tuženi izgradili zidić tada proizlazi da u razdoblju od 31 godinu nije postojala nikakva fizička barijera između čest. 1335 i 1334 k. o. [katastarska općina] te da su izgradnjom puta i uz dozvolu vlasnika parcele 1334 k. o. [katastarska općina] HL, tužitelji mogli neometano pristupiti vozilom do svoje parcele, a što im je onemogućeno od strane tuženika izgradnjom predmetnog zida.

21. Svjedoci BL i DL u bitnom iskazuju da do fizičke podjele nekretnine nije došlo, obrazlažu predloženi način fizičke podjele pok. PL prema prvotuženoj, te tvrde da su do gradnje spornog zida na parcelu dolazili autom.

22.Obzirom na činjenicu da su stranke suvlasnici nekretnina u jednakim dijelovima, da su tuženi samovlasno izgradili zid na mjestu suhozida koji nije postojao 31 godinu, a kojom gradnjom su onemogućili tužitelje u prilazu nekretnini, bez obzira na ranije postojanje suhozida, tuženi su svojim postupanjem trajno smetali tužitelju u njihovom pravu korištenja svoje nekretnine.

23.Sud nije provodio dokaz saslušanjem predloženih svjedoka HL, ŽL i ČI jer su predloženi na okolnosti gradnje prilaznog puta i postojanja suhozida jer je između stranaka nesporno da je jedini kolni prilazni put radio HL dok za osnovanost tužbenog zahtjeva uopće nije odlučno da li je do F rata na mjestu zida postojao suhozid ili nije.

24.Činjenica je da je za veće popravke, dogradnje, nadogradnje potrebna suglasnost svih suvlasnika, da su tuženi naručili ponovnu gradnju zida bez suglasnosti tužitelja pa bez obzira na ranije postojanje suhozida isti su na opisani način izvršili posao koji premašuje okvire redovnog upravljaju stvari odnosno koji predstavlja posao izvanredne uprave pa su dužni uspostaviti prijašnje stanje tako što će ukloniti izgrađeni zid.

25.Sud je intervenirao u tužbeni zahtjev tužitelja tako da ga je uskladio sa nalazom i mišljenjem vještaka u dijelu opisa gdje se nalazi sagrađeni zid tako da je izostavio navedeni opisni dio tužbenog zahtjeva koji je glasio "preko čest. zemlje [katastarska čestica] upravo na dijelu gdje se nalazio sporni sagrađeni zid" upotrijebivši tekst "do č. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]". Kako isto ne predstavlja nikakvu preinaku tužbenog zahtjeva, identitet zahtjeva je ostao u potpunosti isti, sud nije imao procesnog razloga odbiti ili odbaciti taj dio zahtjeva, već je postupio kako je navedeno.

26.Tuželji su u cijelosti uspjeli u postupku, pa temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a, uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku, imaju pravo na nadoknadu troška u visini koja je odmjerena prema odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ br.138/23, dalje: Tarifa) i vrijednosti predmeta spora. Tuženiku pripada naknada za radnje sastava tužbe u iznosu od 100 bod, zastupanja na ročištima 08.03.2024, 29.11.2024, 17.10.2024, 20.02.2025 svako po 100 bod, sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te sastava obrazloženog podneska od 21.06.2024 i 15.06.2023., (Tbr 8.1-svaki 100 bod) prema vrijednosti boda od 2,00€ i u PDV od 25%, sveukupno 1.750,00 €.

Ovome je potrebo nadodati trošak očevida i vještačenja od 520,36€ i sudske pristojbe za tužbu plaćene u iznosu od 26,54 € i za presudu od 53,09 €, sveukupno 2.349,99€.

26.1.Odluka o zateznoj kamati na parnični trošak je u skladu s čl. 151.st.3. ZPP-a dok je stopa određena prema odredbi članka 2. Zakona o izmjenama Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 114/22.) i članka 1. Uredbe o izmjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 156/22.)

U Dubrovniku, 26. ožujka 2025. godine

Sutkinja

Jadranka Klečak

Uputa o pravnom lijeku:

1. Stranci koja je pristupila na ročište za objavu, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

2. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu je uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana tog ročišta. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.

3. Stranci koja nije pristupila na ročište za objavu presude, a o njemu nije uredno obaviještena, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude. Rok za žalbu je 15 (petnaest) dana. Žalba se dostavlja pisanim putem ovom sudu za sud drugog stupnja.