Poslovni broj: Uss-4/2024-7
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Jelene Rajić, predsjednice vijeća, Marine Kosović Marković i mr.sc. Inge Vezmar Barlek, članica vijeća, te sudskog savjetnika Alana Vučkovečkog, zapisničara, u upravnom sporu tužitelja Grada Samobora, Samobor, Trg kralja Tomislava 5, protiv rješenja tuženog Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, klasa: UP/II-942-01/06-01/442, urbroj: 514- 04-02-03/7-08-4 od 17. prosinca 2008., radi naknade za oduzetu imovinu, na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
Tužba se uvažava.
Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa Republike Hrvatske, Uprave za građansko pravo, klasa: UP/II-942-01/06-01/442, urbroj: 514-04-02- 03/7-08-4 od 17. prosinca 2008.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženog tijela odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv djelomičnog rješenja Ureda državne uprave u Zagrebačkoj županiji, Službe za prostorno uređenje, zaštitu okoliša, graditeljstvo i imovinsko-pravne poslove, Ispostave Samobor, klasa: UP/I-942-01/97-01//329, urbroj: 238-04-04/6-06-70 od 13. veljače 2006.
2. Tim prvostupanjskim rješenjem se zainteresiranima RC iz [adresa] i VC iz [adresa] vraća u vlasništvo kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u površini od 2609 m[2] upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u površini od 8.119 m[2] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], svakom u ½ dijela (točka I izreke). U točki II izreke se određuje Grad Samobor kao obveznik naknade te u točki III i IV izreke tog rješenja se određuje zemljišno knjižna provedba točke I rješenja u zemljišno knjižnom odjelu Općinskog suda u Samoboru po pravomoćnosti tog rješenja i određuje se da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.
3. U tužbi kojom prigovora zakonitosti osporenog rješenja tužitelj u bitnom navodi sve razloge iz članka 10. Zakona o upravnim sporovima, zbog kojih smatra da to rješenje nije na zakonu utemeljeno.
4. Suprotno utvrđenju upravnih tijela smatra da je upravo riječ o zapreci iz članka 54. Zakona o naknadi zbog koje nije moguć naturalni povrat jer je tvrdi tužitelj, upravo riječ o nekretninama koje se koriste u športsko-rekreacijske svrhe. U prilog tome su dodaje tužitelj i nalazi ovlaštenih vještaka za graditeljstvo i vještaka geodetske struke oba iz siječnja 2009. prema kojima je jasno vidljivo da su navedene nekretnine u funkciji športskih igrališta odnosno iako su danas zapuštena da su se koristila u tu svrhu bez obzira što su devastirana, pri čemu upravna tijela nisu vodila računa i razloge koji su doveli do toga.
5. Također tužitelj upire i na povredu pravila postupka jer smatra da tijekom tog postupka nisu na pravilan način izvedeni svi odlučni dokazi, a koji propust je doveo i do nepravilno utvrđenog činjeničnog stanja. Konačno zaključuje da je pogrešan stav upravnih tijela da činjenica što je tužitelj stekao vlasništvo na navedenim nekretninama temeljem Odluke od 28. prosinca 1995. nije odlučna niti je zapreka za povrat tih nekretnina ranijem vlasniku u vlasništvo. Tužitelj ističe kako je temeljem valjane pravne osnove stekao pravo vlasništva na predmetnim nekretninama te da nije bilo zakonske osnove za povrat u vlasništvo tih nekretnina ovlaštenicima naknade, već da im pripada pravo na naknadu u skladu sa člankom 57. Zakona o naknadi.
6. Navodeći te i druge razloge zbog kojih smatra da je osporenim rješenjem povrijeđen zakon na njegovu štetu, predlaže Sudu da tužbu uvaži i osporeno rješenje poništi.
7. U odgovoru na tužbu tuženo tijelo ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, pa predlaže Sudu da tužbu odbije.
8. Zainteresirana RC iz [adresa]., koju zastupa Mladen Čaržavec, odvjetnik iz Zagreba, Mažuranićev trg 13/II u odgovoru na tužbu ističući razloge zbog kojih smatra da je osporeno rješenje na zakonu utemeljeno, predlaže Sudu da tužbu tužitelja odbije.
9. Zainteresirani VC iz [adresa], [obrt] [adresa], [obrt] [adresa] Sudu nije dostavio odgovor na tužbu.
10. Tužba je osnovana.
11. Presudom ovog Suda broj: Us-1244/2009-9 od 10. svibnja 2012. odbijena je tužba tužitelja izjavljena protiv naprijed navedenog rješenja tuženog tijela.
12. Protiv citirane presude Suda Državno odvjetništvo Republike Hrvatske podnijelo je zahtjev za zaštitu zakonitosti Vrhovnom sudu Republike Hrvatske koji je svojom odlukom, presudom broj: Uzz-47/12-5 od 9. listopada 2024. ukinuo presudu ovog Suda poslovni broj: Us-1244/2009-9 od 10. svibnja 2012. i predmet vratio ovom Sudu na ponovno rješavanje.
13. Vrhovni sud Republike Hrvatske nije prihvatio shvaćanje Suda da tužitelj nije pravna osoba iz oblasti športa kakvu ima u vidu odredba članka 54. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine („Narodne novine“, broj: 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02. – dalje u tekstu Zakon o naknadi), već upire na odredbu članka 19. stavka 1. i stavka 2. Zakona o lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi ("Narodne novine", broj: 33/01 - dalje ZL) iz kojih prema shvaćanju tog suda proizlazi da se jedinice lokalne samouprave (između ostalog i gradovi) mogu smatrati pravnim osobama iz oblasti športa jer se pod djelovanjem u oblasti športa podrazumijevaju i aktivnosti jedinica lokalne samouprave, koje aktivnosti, s obzirom na svoje funkcionalne, personalne i ostale kapacitete te osobe mogu poduzimati i poduzimaju radi organiziranja, razvijanja i promicanja športske djelatnosti, zbog čega se ne može prihvatiti shvaćanje ovog Suda da su jedinice lokalne samouprave a priori isključene iz kruga pravnih osoba iz oblasti sporta u smislu članka 54. stavka 1. Zakona o naknadi (točka 14. do 19. obrazloženja presude).
14. Nadalje, Vrhovni sud Republike Hrvatske ističe da je tužitelj u upravnom sporu ukazao na nedostatke vještačenja koje je provedeno u upravnom postupku ističući da su uviđaj i vještačenje Trpimira Marića obavljeni nakon što je područje na kojem se nalaze predmetne nekretnine bilo pogođeno poplavom, a uz tužbu su bile priložene i isprave kojima Grad Samobor pokušava demantirati činjenično stanje utvrđeno u upravnom postupku, zbog čega neosnovano Visoki upravni sud Republike Hrvatske iznosi da tužbom tužitelj nije doveo u sumnju pravilnost činjeničnog stanja utvrđenog u postupku koji je prethodio donošenju osporenog rješenja.
15. Uvažavajući naprijed navedeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske, ovaj Sud je u ponovnom postupku ponovno razmotrio žalbene prigovore tužitelja te ocijenio da postoje razlozi zbog kojih se pobija rješenje tuženika budući je tužitelj uz tužbu dostavio i isprave kojima je doveo u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega je valjalo odlučiti kao u izreci.
16. Stoga je u postupku nakon ove presude, a uvažavajući naprijed navedeno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske potrebno postupiti po istom te utvrditi pravo stanje stvari nakon čega je potrebno donijeti odluku o žalbi tužitelja.
17. Trebalo je stoga temeljem odredbe članka 39. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", broj: 53/91., 9/92. i 77/92.) tužbu uvažiti i osporeno rješenje poništiti, s time da tuženo tijelo donese novo rješenje pridržavajući se po članka 62. istog Zakona pravnog shvaćanja suda i njegovih primjedaba glede postupka.
U Zagrebu, 26. ožujka 2025.
Predsjednica vijeća
Jelena Rajić
