REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-1470/2021-44.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu toga suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SGĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Boris Jug, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Ćurković i Šanjug, odvjetnici iz Zagreba, radi utvrđenja i isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 5. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužiteljice i zamjenice punomoćnika tuženika, dana 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 140363333877, da tužiteljici SGĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 4.615,40 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku na svaki pojedini iznos kako slijedi:

- 2,04 EUR od dana 31.3.2008. do isplate,

- 14,13 EUR od dana 31.10.2008. do isplate,

- 4,57 EUR od dana 2.12.2008. do isplate,

- 17,68 EUR od dana 31.12.2008. do isplate,

- 20,18 EUR od dana 2.2.2009. do isplate,

- 21,30 EUR od dana 2.3.2009. do isplate,

- 18,19 EUR od dana 31.3.2009. do isplate,

- 18,79 EUR od dana 30.4.2009. do isplate,

- 14,03 EUR od dana 1.6.2009. do isplate,

- 10,53 EUR od dana 30.6.2009. do isplate,

- 11,46 EUR od dana 31.7.2009. do isplate,

- 13,31 EUR od dana 31.8.2009. do isplate,

- 13,15 EUR od dana 30.9.2009. do isplate,

- 11,28 EUR od dana 2.11.2009. do isplate,

- 14,78 EUR od dana 30.11.2009. do isplate,

- 17,59 EUR od dana 31.12.2009. do isplate,

- 21,58 EUR od dana 1.2.2010. do isplate,

- 20,67 EUR od dana 1.3.2010. do isplate,

- 26,09 EUR od dana 31.3.2010. do isplate,

- 25,06 EUR od dana 30.4.2010. do isplate,

- 27,89 EUR od dana 1.6.2010. do isplate,

- 44,41EUR od dana 30.6.2010. do isplate,

- 40,84 EUR od dana 2.8.2010. do isplate,

- 51,75 EUR od dana 31.8.2010. do isplate,

- 47,98 EUR od dana 30.9.2010. do isplate,

- 41,92 EUR od dana 2.11.2010. do isplate,

- 54,71 EUR od dana 30.11.2010. do isplate,

- 70,64 EUR od dana 31.12.2010. do isplate,

- 59,17 EUR od dana 31.1.2011. do isplate,

- 63,58 EUR od dana 28.2.2011. do isplate,

- 58,46 EUR od dana 31.3.2011. do isplate,

- 59,39 EUR od dana 30.4.2011. do isplate,

- 81,07 EUR od dana 31.5.2011. do isplate,

- 83,18 EUR od dana 30.6.2011. do isplate,

- 101,28 EUR od dana 1.8.2011. do isplate,

- 91,98 EUR od dana 31.8.2011. do isplate,

- 81,80 EUR od dana 30.9.2011. do isplate,

- 80,08 EUR od dana 31.10.2011. do isplate,

- 79,30 EUR od dana 30.11.2011. do isplate,

- 84,12 EUR od dana 31.12.2011. do isplate,

- 88,32 EUR od dana 31.1.2012. do isplate,

- 88,88 EUR od dana 29.2.2012. do isplate,

- 85,98 EUR od dana 31.3.2012. do isplate,

- 87,94 EUR od dana 30.4.2012. do isplate,

- 89,28 EUR od dana 31.5.2012. do isplate,

- 87,02 EUR od dana 30.6.2012. do isplate,

- 87,62 EUR od dana 31.7.2012. do isplate,

- 85,92 EUR od dana 31.8.2012. do isplate,

- 82,32 EUR od dana 1.10.2012. do isplate,

- 86,22 EUR od dana 31.10.2012. do isplate,

- 88,09 EUR od dana 30.11.2012. do isplate,

- 86.73 EUR od dana 31.12.2012. do isplate,

- 79.37 EUR od dana 31.1.2013. do isplate,

- 85,62 EUR od dana 28.2.2013. do isplate,

- 86.16 EUR od dana 2.4.2013. do isplate,

- 83,71 EUR od dana 30.4.2013. do isplate,

- 76,09 EUR od dana 31.5.2013. do isplate,

- 75.90 EUR od dana 1.7.2013. do isplate,

- 77,77 EUR od dana 31.7.2013. do isplate,

- 80.77 EUR od dana 31.8.2013. do isplate,

- 84,93 EUR od dana 30.9.2013. do isplate,

- 82.77 EUR od dana 31.10.2013. do isplate,

- 84,30 EUR od dana 30.11.2013. do isplate,

- 86,03 EUR od dana 31.12.2013. do isplate,

- 86,14 EUR od dana 31.1.2014. do isplate,

- 88.38 EUR od dana 28.2.2014. do isplate,

- 87,65 EUR od dana 31.3.2014. do isplate,

- 85.17 EUR od dana 30.4.2014. do isplate,

- 84,38 EUR od dana 31.5.2014. do isplate,

- 84.74 EUR od dana 30.6.2014. do isplate,

- 87,55 EUR od dana 31.7.2014. do isplate,

- 89.91 EUR od dana 1.9.2014. do isplate,

- 89,42 EUR od dana 30.9.2014. do isplate,

- 91,47 EUR od dana 31.10.2014. do isplate,

- 92,84 EUR od dana 1.12.2014. do isplate,

po stopi koja se do 31. srpnja 2015. određuje, za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 140363333877, da tužiteljici SGĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 2.370,37 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je dana 18. listopada 2006. s tuženikom sklopila Ugovor o kreditu broj 016-2452/2006 kojim je tuženik tužiteljici odobrio kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.000,00 CHF obračunato prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita i uz obvezu povrata kredita uz primjenu valutne klauzule, odnosno otplatom u kunskoj protuvrijednosti koja se obračunava prema srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja za CHF. Tužiteljica dalje navodi da su ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i visina anuiteta vezani tečaj HRK prema CHF nepoštene i ništetne, a pri tome se poziva na utvrđenja iz presuda koje su donesene u sporu povodom tužbe za zaštitu kolektivnih prava i interesa potrošača korisnika kredita. Tužiteljica traži da joj tuženik vrati iznose koje je preplatila temeljem ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli zbog povećanja tečaja za CHF u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu tužiteljica traži isplatu iznosa od 4.615,40 EUR sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog preplaćenog anuiteta pa do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu prije svega ističe prigovor zastare, osporava sve činjenične navode iz tužbe i iznesena pravna tumačenja, ističe da je predmetni kredit otplaćen u siječnju 2015., navodi da se na predmetni zahtjev primjenjuje opći rok zastare od pet godina i da je zastara nastupila za sva potraživanja prije 2. ožujka 2016., smatra da u konkretnom slučaju nije došlo do prekida zastare, tvrdi da tužitelj nema pravni interes da se utvrdi ništetnost pojedinih ugovornih odredaba i da se neosnovano poziva na presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača. Smatra da su sporne ugovorne odredbe jasne, lako uočljive i razumljive te da zbog toga nije dopušteno ocjenjivati njihovu nepoštenost. Navodi kako tužitelj nije dokazao da bi sporne odredbe ugovora bile ništetne, tvrdi da su stranke pojedinačno pregovarale o spornim odredbama ugovora, ističe da je tužitelj mogao birati između kredita sa fiksnom ili sa promjenjivom kamatnom stopom, kao i između kredita u kunama i valuti EUR ili CHF, navodi kako je upravo tužitelj sam odabrao kredit s promjenjivom kamatnom stopom i valutnom klauzulom u CHF, tvrdi da je tužitelju objasnio sve značajke predmetnog ugovora pa tako i sporne ugovorne odredbe koje su bile jasne i lako uočljive, navodi kako je prilikom sklapanja ugovora postupao u skladu s tada važećim propisima, kako je tužitelju kao potrošaču predočio i učinio dostupnima sve bitne odredbe ugovora iz kojih su jasno vidljiva prava i obveze ugovornih strana, tvrdi da je tužitelja obavještavao o promjeni kamatne stope i dostavljao mu izmijenjeni otplatni plan, ističe da je prema pozitivnim propisima bilo dopušteno ugovaranje promjenjive kamatne stope i valutne klauzule u CHF te da su ove ugovorne odredbe prihvatile obje stranke, a tužitelj je svoju volju iskazao potpisivanjem predmetnog ugovora koji je ovjeren i kod javnog bilježnika. Smatra da sporne odredbe ugovora nisu suprotne načelu savjesnosti i poštenja, tvrdi da je oglasima upozoravao svoje klijente na rizike koji proizlaze iz sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, smatra da porast tečaja CHF nakon sklapanja ugovora o kreditu ne utječe na ocjenu valjanosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli te navodi kako on nije mogao predvidjeti promjenu tečaja CHF tijekom trajanja ugovora o kreditu. Također, protivi se tijeku zateznih kamata, osobito za razdoblje prije podnošenja tužbe, a slijedom svega navedenog, predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev i da naloži tužiteljici da tuženiku nadoknadi prouzročene parnične troškove.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave, saslušana je tužiteljica te je provedeno financijsko vještačenje. Tuženik je prije zaključenja glavne rasprave odustao od saslušanja svih predloženih svjedoka. Cijeneći svaki izvedeni dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa člankom 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sud je ocijenio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Među strankama nije sporno da su dana 18. listopada 2006. ugovorile stambeni kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 30.000,00 CHF prema srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan korištenja kredita s rokom otplate od osam godina i otplatom u 96 mjesečnih anuiteta u kunskoj protuvrijednosti 364,01 CHF obračunatih po srednjem tečaju kreditora za CHF na dan plaćanja. Isto tako, nije sporno da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti.

5. Sporno je jesu li ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i iznosi mjesečnih anuiteta vezani uz tečaj CHF (valutna klauzula) protivne pozitivnim propisima, odnosno jesu li iste nepoštene i ništetne. Posljedično tome sporno je ima li tužiteljica pravo na povrat iznosa koje je tuženiku platila zbog rasta tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj važeći na dan isplate kredita. Među strankama nije sporan sadržaj presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača, međutim, sporan je njihov učinak i značaj za ovaj spor. Također, među strankama je sporno je li u konkretnom slučaju nastupila zastara zahtjeva za isplatu.

6. Presudama Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (VTSRH) poslovni broj Pž- 7129/13 od 13. lipnja 2014. i Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. kojima je odlučeno o kolektivnoj tužbi (tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv više banaka, pravomoćno je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju- ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time naznačena banka postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 96/03. - ZZP 03) u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7.8.2007. do 31.12.2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", br. 79/07., 125/07., 79/09., 89/09. i 133/09. - dalje: ZZP 09) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

7. Iz sadržaja gore navedenih presuda proizlazi da su ugovorne odredbe kojima su iznos kredita i iznosi anuiteta vezani za tečaj CHF, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora banka kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, imale za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača korisnika kredita.

8. Sve prethodno navedeno potvrđeno je i dokazima koji su izvedeni u ovom postupku, prije svega iskazom tužiteljice iz kojeg proizlazi da je predmetni ugovor potrošački budući da je kredit ugovoren radi adaptacije stana u kojem živi njezina kći sa svojom obitelji. Tužiteljica je iskazala da su joj u banci ponudili isključivo kredit u CHF, da su joj rekli kako se radi o najpovoljnijem i najpopularnijem kreditu, da joj nisu ponuđene druge vrste kredita, da u to vrijeme nitko nije spominjao bilo kakve probleme vezano za kredite u CHF, da je prije potpisivanja ugovora isti pročitala i da su joj ugovorne odredbe bile jasne, a nitko joj nije ništa objasnio o valutnoj klauzuli i tečaju CHF niti je bilo tko spomenuo bilo kakve rizike ili mogućnost većih promjena tečaja. Također, iskazala je da kredit otplaćivala sama gotovinskim uplatama u poslovnici banke te da u vrijeme sklapanja ovog ugovora nije obavljala nikakvu samostalnu poslovnu djelatnost.

9. Sud je prihvatio iskaz tužiteljice kao vjerodostojan i istinit jer je iskazivala uvjerljivo i životno logično, njezin iskaz suglasan je sa sadržajem predmetnog ugovora i nije doveden u sumnju drugim izvedenim dokazima.

10. Suprotno tvrdnjama tuženika, sukladno odredbi čl. 502.c ZPP ovaj sud je vezan za utvrđenja sudova u sporovima povodom kolektivnih tužbi radi zaštite prava i interesa potrošača. Takav zaključak proizlazi i iz odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj 41/14) kojom je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. st. 1. istog Zakona, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Predmetni ugovor o kreditu je potrošački ugovor, a tuženik u ovom postupku nije dokazao da se utvrđenja iz presuda donesenih u sporu radi zaštite kolektivnih interesa potrošača korisnika kredita, ne bi mogla primijeniti na konkretan ugovorni odnos.

11. Budući da je presudama koje su sudovi donijeli povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača korisnika kredita utvrđeno da su sporne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nepoštene, a tuženik u ovom postupku nije dokazao suprotno, sukladno odredbi čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03) te su ugovorne odredbe ništetne. S obzirom na to da ništetnost navedenih ugovornih odredaba u konkretnom slučaju ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora, predmetni ugovor je djelomično nišetan u smislu čl. 324. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) te isti u tom dijelu nema učinak. Tuženik je stoga temeljem čl. 1111. ZOO dužan tužiteljici vrati iznose koje je primio zbog primjene ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a koji su preplaćeni uslijed povećanja tečaja CHF prema HRK u odnosu na tečaj na dan isplate kredita.

12. Stalna sudska vještakinja za financije, računovodstvo i poreze SG, na temelju izvršenih izračuna utvrdila je da visina potraživanja koja proizlazi iz pozitivne razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta iznosi ukupno 34.774,72 HRK odnosno 4.615,40 EUR.

13. Vještakinja je saslušana na glavnoj raspravi te se tom prilikom očitovala na prigovore tuženika pojasnivši kako predmet tužbenog zahtjeva nije promjenjiva kamatna stopa, već isključivo valutna razlika, pa stoga nije bilo moguće koristi promjenjiva kamatna stopa za kunske kredite kako to tuženik tvrdi. Vještakinja je dodatno izračunala i tzv. negativnim tečajnim razlikama koje iznose ukupno -847,05 HRK odnosno -112,42 EUR.

14. Sud je u cijelosti prihvatio mišljenje sudske vještakinje kao stručno i objektivno jer je nalaz detaljno obrazložen, svi izračuni su pregledni i jasni, a vještakinja se jasno i argumentirano očitovala na sve prigovore tako da istima nije dovedena u sumnju pravilnost njezinih izračuna. Tuženik je nakon saslušanja vještaka izjavio da nema primjedbi na matematički izračun sadržan u nalazu i mišljenju.

15. Tuženik neosnovano smatra da je prilikom izračuna preplate trebalo uzeti u obzir kamate koje su se primjenjivale na kunske kredite. Kao što je ranije obrazloženo, u slučaju djelomične ništetnosti ugovora, ugovorne odredbe koje nisu zahvaćene razlozima ništetnosti ostaju na snazi i ugovor se primjenjuje kao da ništetnih ugovornih odredaba nema pa stoga nema osnove da se iste zamjene nekim drugim odredbama koje ugovorne stane nisu ugovorile.

16. Vezano za istaknuti prigovor prijeboja prije svega treba reći da tuženik nije postavio određeni zahtjev, čak niti nakon što je vještak izračunao tzv. negativne tečajne razlike, odnosno razlike u anuitetima koji su plaćeni po tečaju nižem od tečaja na dan korištenja kredita. Tužiteljica je kredit vraćala u mjesečnim anuitetima koje je plaćala sukladno otplatnom planu, odnosno obračunu kreditora. Tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je od tužiteljice tražio isplatu tzv. negativnih razlika, odnosno razliku između anuiteta obračunatih prema tečaju CHF koji se primjenjivao na dan isplate kredita i anuiteta obračunatih prema tečaju CHF na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja pojedinog anuiteta. Dakle, tužitelj nije dokazao postojanje dospjelog potraživanja prema tužiteljici.

17. Treba reći i to da zbog plaćanja anuiteta u iznosu manjem od onog koji bi tužiteljica platila da je obračun izvršen prema tečaju CHF koji se primjenjivao na dan isplate kredita, nije došlo do povrede interesa potrošača niti je time narušena ravnoteža stranaka u ugovornom odnosu. Plaćanje anuiteta po obračunu samog kreditora (trgovca) primjenom nižeg tečaja ne dovodi do ništetnosti ugovora pa stoga sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli nije nedopuštena niti nepoštena u odnosu na tuženika (tako i Županijski sud u Puli u presudi broj Gž-299/2020-2 od 6. travnja 2020. u sličnoj činjeničnoj i pravnoj situaciji). Sud je stoga uzeo kao mjerodavan izračun bez tzv. negativnih razlika, odnosno isključivo razlike nastale zbog rasta tečaja u odnosu na tečaj koji se primjenjivao na dan isplate kredita.

18. Sukladno odredbi čl. 241. ZOO zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine. Kada se imaju u vidu odredbe čl. 502.a - 502.h ZPP kojima je reguliran procesnopravni institut podnošenja tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva bila je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe, a rok za zastaru počela je ponovno teći od dana pravomoćnosti odluka donesenih povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Takav pravni stav potvrdio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svom pravnom shvaćanju od 15. studenog 2021. (Su-IV- 16/2021-19). Odluka Trgovačkog suda u Zagrebu u predmetu poslovni broj P- 1401/2012, u dijelu kojim je utvrđena nepoštenost i ništetnost ugovorne odredbe o jednostranoj promijeni kamatne stope, postala je pravomoćna 13. lipnja 2014. dok je u odnosu na valutnu klauzulu presuda postala pravomoćna 14. lipnja 2018. Budući da za povrat stečenog bez osnove nije propisan posebni rok zastare, primjenjuje se opći petogodišnji rok (čl. 225. ZOO). S obzirom na to da je tužba podnesena 2. ožujka 2021. zahtjev za isplatu s osnova ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli nije u zastari.

19. Slijedom svega ranije navedenog, tuženiku je naloženo da tužiteljici isplati iznos od 4.615,40 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta pa do isplate. Sukladno čl. 1115. ZOO kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate od dana stjecanja kada je stjecatelj nepošten. Tuženik je bio nepošten već u trenutku sklapanja ugovora i to iz razloga što se radi o ugovoru kakve je tuženik kao banka uobičajeno sklapao u okviru svoje djelatnosti te je stoga morao znati da su sporne ugovorne odredbe protivne prisilnim propisima. Stopa zatezne kamate propisana je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO.

20. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP-a. Trošak zastupanja tužiteljice po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23). Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 3. svibnja 2021., 9. veljače 2022., 27. travnja 2022. i 8. rujna 2022. u iznosu od 200,00 EUR za svaki podnesak (Tbr. 8/1 u vezi s Tbr. 7/1), trošak sastava podneska od 29. ožujka 2023. u iznosu od 100,00 EUR (Tbr. 8/3 u vezi s Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima 21. listopada 2021., 29. ožujka 2023. i 5. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR za svako ročište (Tbr. 9/1 u vezi s Tbr. 7/1), što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46) iznosi ukupno 2.125,00 EUR. Tužiteljici je priznat i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 EUR te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 46,29 EUR.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi pisanim putem ovome sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave pisanog otpravka presude.

Dna:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženiku po punomoćnicima