Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1647/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda i to Miha Mratovića kao predsjednika vijeća, te Nediljke Radić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te mr. sc. Zrinke Tironi kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice– protutužene ŠT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Anita Marković, odvjetnica iz Bjelovara, protiv 1. tuženika- protutužitelja OT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. tužene-protutužiteljice NT, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koje zastupa punomoćnik Saša Bačić, odvjetnik iz Kutine, radi predaju u posjed nekretnina i utvrđenja vlasništva, rješavajući žalbu tužiteljice-protutužene protiv presude Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj poslovni broj P- 173/2022 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužiteljice-protutužene kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P-173/2022 od 12. travnja 2024. u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev pod točkom I. izreke.

II. Djelomično se prihvaća žalba tužiteljice-protutužene, preinačuje se presuda Općinskog suda u Kutini, Stalna služba u Novskoj, poslovni broj P-173/2022 od 12. travnja 2024. u dijelu kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev pod točkom II. izreke i sudi:

Odbija se kao neosnovan protutužbeni zahtjev 1. tuženika-protutužitelja OT i 2. tužene-protutužiteljice NT koji glasi:

Utvrđuje se da se da su 1. tuženi-protutužitelj ZT i 2. tužena- protutužiteljica NT suvlasnici za po ½ dijela nekretnina označenih s K. Č. [katastarska čestica] livada-bašča u selu površine 223 m2, K. Č. [katastarska čestica] livada-bašča u selu površine 345 m2, K. Č. [katastarska čestica] livada-bašča u selu površine 432 m2, K. Č. [katastarska čestica] livada-bašča u selu površine 435 m2, K. Č. [katastarska čestica] vrt-bašča u selu površine 259 m2, K. Č. [katastarska čestica] kuća broj 113 s dvorištem i gosp. zgrade u selu površine 378 m2, K. Č. [katastarska čestica] kuća broj 112 s dvorištem i gosp. zgrade u selu površine 676 m2, K. Č. [katastarska čestica] guvno u selu površine 299 m2 iz Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] što je tužiteljica-protutužena ŠT dužna priznati.

II. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je kako glasi:

"I Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev tužiteljice – protutužene ŠT koji glasi:

"Tuženici ZT i NT obvezuju se predati tužiteljici ŠT u posjed nekretnine označene s kč. [katastarska čestica] livada bašća u selu površine 223 m2, kč. [katastarska čestica] livada bašća u selu površine 345 m2, kč. [katastarska čestica] livada bašća u selu površine 432 m2, kč. [katastarska čestica] livada bašća u selu površine 435 m2, kč. [katastarska čestica] vrt bašća u selu površine 259 m2, kč. [katastarska čestica] kuća broj 113 s dvorištem i gosp. zgrade u selu površine 378 m2, kč. [katastarska čestica] kuća broj 112 s dvorištem i gosp. zgrade u selu površine 676 m2, kč. [katastarska čestica] guvno u selu površine 299 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slobodne od osoba i stvari."

II Utvrđuje se da su 1.tuženik – protutužitelj ZT i 2.tužena – protutužiteljica NT suvlasnici sa po 1/2 dijela nekretnina označenih s kč. [katastarska čestica] livada bašća u selu površine 223 m2, kč. [katastarska čestica] livada bašća u selu površine 345 m2, kč. [katastarska čestica] livada bašća u selu površine 432 m2, kč. [katastarska čestica] livada bašća u selu površine 435 m2, kč. [katastarska čestica] vrt bašća u selu površine 259 m2, kč. [katastarska čestica] kuća broj 113 s dvorištem i gosp. zgrade u selu površine 378 m2, kč. [katastarska čestica] kuća broj 112 s dvorištem i gosp. zgrade u selu površine 676 m2, kč. [katastarska čestica] guvno u selu površine 299 m2 iz zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] što je tužiteljica – protutužena ŠT dužna priznati.

III Nalaže se tužiteljici – protutuženoj ŠT da 1.tuženiku – protutužitelju OT i 2.tuženoj – protutužiteljici NT naknadi troškove postupka u iznosu od 850,00 eura u roku od 15 dana."

2. Tužiteljica-protutužena (u daljnjem tekstu tužiteljica) pobija presudu zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje u tekstu: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Prema odredbi članka 365. stavak 2. ZPP-a drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13., i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, a ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio bilo koju od navedenih povreda.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice na predaju u posjed predmetnih nekretnina u Z. U. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] slobodno od osoba i stvari i protutužbeni zahtjev tuženika-protutužitelja (u daljnjem tekstu - tuženika) da su suvlasnici predmetnih nekretnina za po ½ dijela na temelju kupoprodajnog ugovora, a što je tužiteljica dužna priznati.

7. U provedenom dokaznom postupku prvostupanjski sud utvrdio je da su tuženici sa ST sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina 24. svibnja 2018. i kojim su kupili nekretnine u Z. U. [broj ZK uloška] i Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] te da je isplaćena kupoprodajna cijena i da su tuženici preuzeli u posjed nekretnina, ali da su sklopili ugovor o kupoprodaji nekretnina i iz Z. U. [broj ZK uloška], a što su predmetne nekretnine te da su stupili u posjed istih. Nadalje, da je tužiteljica s majkom ST, a nakon što je ista sa tuženicima sklopila kupoprodajni ugovor sklopila ugovor o darovanju na temelju kojeg se ista upisala kao vlasnica predmetnih nekretnina u zemljišnim knjigama.

8. Na temelju takvog utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je odbio tužbeni zahtjev tužiteljice jer smatra da tužiteljica nije bila u dobroj vjeri pri stjecanju prava vlasništva predmetnih nekretnina dok je prihvatio protutužbeni zahtjev tuženika jer smatra da je ugovor o kupoprodaji nekretnine od 24. svibnja 2018. valjani i pravni osnov za stjecanje prava suvlasništva.

9. Prema odredbi članka 122. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17– dalje u tekstu: ZV) smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje nekretnine, pa tko je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, ne znajući da je ono što je u njih upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja, uživa glede toga stjecanja zaštitu prema odredbama zakona. Stjecatelj je bio u dobroj vjeri ako u trenutku sklapanja posla, a ni u trenutku kada je zahtijevao upis, nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati u to da stvar pripada otuđivatelju (stavak 2.). Nedostatak dobre vjere ne može se prebaciti nikome samo iz razloga što nije istraživao izvanknjižno stanje (stavak 3.)

10. Odredbom članka 8. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 114/01 koji je bio na snazi u trenutku zaključenja kupoprodajnog ugovora – dalje ZZK) propisano je da zemljišne knjige, izvadci, spisi i prijepisi iz zemljišne knjige uživaju javnu vjeru i imaju dokaznu snagu javnih isprava (stavak 1.). Smatra se da zemljišna knjiga istinito i potpuno odražava činjenično i pravno stanje zemljišta (stavak 2.). Stjecatelj koji je u dobroj vjeri postupao s povjerenjem u zemljišne knjige, pravno je zaštićen, ako nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da ono što je upisano nije potpuno ili da je različito od izvanknjižnog stanja.

11. Dakle, ne može se govoriti o postupanju o dobroj vjeri stjecatelja knjižnog prava ako je u trenutku zaključenja pravnog posla imao dovoljno razloga posumnjati da upis u zemljišnim knjigama nije potpun i da je različit od stvarnog izvanknjižnog stanja.

12. Tužiteljica je znala i mogla znati da knjižno stanje ne odgovara stvarnom stanju pa je pravilno utvrđeno da nije postupala u dobroj vjeri pri zaključenju ugovora o darovanju predmetnih nekretnina s majkom. Naime, tužiteljici je moralo biti poznato da je njena majka prodala predmetne nekretnine tuženicima budući da ih isti već godinama drže u posjedu, da te nekretnine predstavljaju jednu cjelinu s česticama koje su navedene u ugovoru o kupoprodaji, a i ranijih godina tuženici su ih održavali u dogovoru s roditeljima tužiteljice.

13. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavak 1. ZPP- a odbiti žalbu tužiteljice kao neosnovanu, potvrditi prvostupanjsku presudu i odlučiti kao pod točkom I. izreke ove drugostupanjske odluke.

14. Odredbom članka 119. stavak 1. ZV-a propisano je da se vlasništvo nekretnine pravnim poslom stječe zakonom predviđenim upisom stjecateljeva prava vlasništva u zemljišnoj knjizi na temelju valjano očitovane volje dosadašnjeg vlasnika usmjerene na to da njegovo vlasništvo prijeđe na stjecatelja ako zakonom nije određeno drugačije. Člankom 120. stavak 1. ZV-a određeno je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne drugim upisom u zemljišnu knjigu.

15. Tuženici u tužbi tvrde da su pravo vlasništva stekli na temelju ugovora o kupoprodaji nekretnina sklopljenog s majkom tužiteljice 24. svibnja 2018. Međutim, tuženici gube iz vida da je za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, osim valjanog pravnog posla (titulusa), potrebno sukladno članku 120. stavak 1. ZV izvršiti i uknjižbu u zemljišnim knjigama.

16. Dakle, za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla nije dovoljan samo pravni posao (titulus) već je potrebno i da se izvrši uknjižba prava vlasništva u zemljišnim knjigama. Upis prava vlasništva u zemljišnim knjigama (modus) ima konstitutivni karakter, tako da se pravo vlasništva na osnovi pravnog posla stječe, ne trenutkom sklapanja pravnog posla, već trenutkom upisa u zemljišnu knjigu.

17. U konkretnom slučaju tuženici tvrde da su sa ST sklopili ugovor o kupoprodaji koji može predstavljati osnov za stjecanje prava vlasništva. Tuženici međutim nisu izvršili uknjižbu prava vlasništva u zemljišnu knjigu što je, kako je već ranije navedeno druga pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla. S obzirom da tuženici nisu izvršili upis svog prava vlasništva u zemljišnu knjigu što je pretpostavka za stjecanje prava vlasništva na temelju pravnog posla, tužbeni zahtjev u dijelu u kojem tuženici zahtjevaju da se utvrdi da su temeljem kupoprodajnog ugovora stekli pravo suvlasništva na spornim nekretninama je neosnovan, neovisno o okolnosti je li predmetni kupoprodajni ugovor valjan ili nije.

18. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe 373. točke 3. ZPP-a djelomično uvažiti žalbu tužiteljice, preinačiti presudu u dijelu kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev, odlučiti kao pod točkom II. izreke ove drugostupanjske odluke.

19. Sukladno odredbi članka 154. stavak 2. ZPP-a odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

U Splitu, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća

Miho Mratović