REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6215/2021-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Mariu Perici, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, iz Zagreba, Slavonska avenija 6, zastupanog po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 04. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice odvjetnika Maria Perice i punomoćnika tuženika Zvonimira Hrgića, odvjetnika u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug, dana 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuju se ništetnima odredbe čl. 2. i čl. 4. Ugovora o kreditu, broj ugovora 146-215/2008, sklopljenog dana 15. svibnja 2008. između tužiteljice NA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valuta švicarski franak - CHF kao valuta uz koju su vezane sve navedene kunske protuvrijednosti u kreditu.

II. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, isplatiti tužiteljici NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli iznos od 6.625,18 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 5,05 eura počevši od 30. lipnja 2008.,

- 0,27 eura počevši od 31. srpnja 2008.,

- 0,5 eura počevši od 31. kolovoza 2008.,

- 3,34 eura počevši od 30. rujna 2008.,

- 24,81 eura počevši od 31. listopada 2008.,

- 10,42 eura počevši od 30. studenog 2008.,

- 28,52 eura počevši od 31. prosinca 2008.,

- 31,31 eura počevši od 31. siječnja 2009.,

- 32,58 eura počevši od 28. veljače 2009.,

- 29,1 eura počevši od 31. ožujka 2009.,

- 29,45 eura počevši od 30. travnja 2009.,

- 24,2 eura počevši od 31. svibnja 2009.,

- 20,33 eura počevši od 30. lipnja 2009.,

- 21,37 eura počevši od 31. srpnja 2009.,

- 23,42 eura počevši od 31. kolovoza 2009.,

- 23,25 eura počevši od 30. rujna 2009.,

- 21,19 eura počevši od 31. listopada 2009.,

- 25,08 eura počevši od 30. studenog 2009.,

- 28,21 eura počevši od 31. prosinca 2009.,

- 32,66 eura počevši od 31. siječnja 2010.,

- 31,65 eura počevši od 28. veljače 2010.,

- 37,69 eura počevši od 31. ožujka 2010.,

- 36,56 eura počevši od 30. travnja 2010.,

- 38,8 eura počevši od 31. svibnja 2010.,

- 58,11 eura počevši od 30. lipnja 2010.,

- 54,16 eura počevši od 31. srpnja 2010.,

- 66,33 eura počevši od 31. kolovoza 2010.,

- 62,16 eura počevši od 30. rujna 2010.,

- 55,43 eura počevši od 31. listopada 2010.,

- 69,71 eura počevši od 30. studenog 2010.,

- 87,89 eura počevši od 31. prosinca 2010.,

- 75,07 eura počevši od 31. siječnja 2011.,

- 80,05 eura počevši od 28. veljače 2011.,

- 74,34 eura počevši od 31. ožujka 2011.,

- 75,43 eura počevši od 30. travnja 2011.,

- 99,8 eura počevši od 31. svibnja 2011.,

- 102,22 eura počevši od 30. lipnja 2011.,

- 122,63 eura počevši od 31. srpnja 2011.,

- 112,22 eura počevši od 31. kolovoza 2011.,

- 100,82 eura počevši od 30. rujna 2011.,

- 99,64 eura počevši od 31. listopada 2011.,

- 98,81 eura počevši od 30. studenog 2011.,

- 104,33 eura počevši od 31. prosinca 2011.,

- 109,16 eura počevši od 31. siječnja 2012.,

- 109,85 eura počevši od 29. veljače 2012.,

- 106,61 eura počevši od 31. ožujka 2012.,

- 108,89 eura počevši od 30. travnja 2012.,

- 110,48 eura počevši od 31. svibnja 2012.,

- 107,97 eura počevši od 30. lipnja 2012.,

- 108,7 eura počevši od 31. srpnja 2012.,

- 106,83 eura počevši od 31. kolovoza 2012.,

- 102,78 eura počevši od 30. rujna 2012.,

- 107,29 eura počevši od 31. listopada 2012.,

- 109,49 eura počevši od 30. studenog 2012.,

- 107,99 eura počevši od 31. prosinca 2012.,

- 99,64 eura počevši od 31. siječnja 2013.,

- 106,85 eura počevši od 28. veljače 2013.,

- 107,54 eura počevši od 31. ožujka 2013.,

- 104,8 eura počevši od 30. travnja 2013.,

- 96,13 eura počevši od 31. svibnja 2013.,

- 95,96 eura počevši od 30. lipnja 2013.,

- 98,17 eura počevši od 31. srpnja 2013.,

- 101,68 eura počevši od 31. kolovoza 2013.,

- 106,52 eura počevši od 30. rujna 2013.,

- 104,12 eura počevši od 31. listopada 2013.,

- 105,94 eura počevši od 30. studenog 2013.,

- 107,99 eura počevši od 31. prosinca 2013.,

- 109,29 eura počevši od 31. siječnja 2014.,

- 111,98 eura počevši od 28. veljače 2014.,

- 111,2 eura počevši od 31. ožujka 2014.,

- 108,38 eura počevši od 30. travnja 2014.,

- 107,53 eura počevši od 31. svibnja 2014.,

- 108,02 eura počevši od 30. lipnja 2014.,

- 111,39 eura počevši od 31. srpnja 2014.,

- 114,24 eura počevši od 31. kolovoza 2014.,

- 113,75 eura počevši od 30. rujna 2014.,

- 116,23 eura počevši od 31. listopada 2014.,

- 117,95 eura počevši od 30. studenog 2014.,

- 117,07 eura počevši od 31. prosinca 2014.,

- 117,43 eura počevši od 31. siječnja 2015.,

- 117,51 eura počevši od 28. veljače 2015.,

- 117,6 eura počevši od 31. ožujka 2015.,

- 117,69 eura počevši od 30. travnja 2015.,

- 117,63 eura počevši od 31. svibnja 2015.,

do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d., OIB: 14036333877, naknaditi tužiteljici NA, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog postupka u iznosu od 1.871,62 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 21. srpnja 2021. navodi kako je tužiteljica kao korisnik kredita sklopila sa tuženikom Ugovor o kreditu broj 146-215/2008 dana 15. svibnja 2008. u iznosu od 29.820,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju kreditora za CHF na dan korištenja kredita s rokom otplate od 7 godina. Navodi da su povrede ugovornih odredbi koje se navode u ovoj tužbi utvrđene pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/2012 od 07. travnja 2013. u kolektivnom sporu koji je radi zaštite prava potrošača pokrenula udruga Potrošač protiv osam banaka koje posluju u RH, između ostalog i tuženika, a ista presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj: Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Također ukazuje na presudu Vrhovnog suda RH broj: Rev-2221/2018 od 03. rujna 2019. kojom su odbijene revizije banaka u kolektivnom sporu udruge Potrošač, a čime je riješeno i pitanje valutne klauzule za valutu CHF te je odlučeno da pojedinačni potrošači imaju pravo tražiti povrat iznosa preplaćenih s osnova valutne klauzule u toj valuti. Slijedom navedenog, tužiteljica predlaže sudu utvrditi ništetnima odredbe čl. 2. i čl. 4. Ugovora o kreditu, broj ugovora 146-215/2008, sklopljenog dana 15. svibnja 2008. između tužiteljice NA iz [adresa], 10 000 Zagreb, OIB [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita i tuženika Addiko Bank d.d. iz Zagreba, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valuta švicarski franak - CHF kao valuta uz koju su vezane sve navedene kunske protuvrijednosti u kreditu, te potražuje od tuženika isplatu iznosa od 6.625,18 eura zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama uz naknadu parničnog troška tužiteljici sa zateznom kamatom od dana donošenja presude do isplate, a kako je to konačno specificirano podneskom tužiteljice od 22. studenog 2024.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu kako po osnovi tako i po visini, te navodi da se ne radi o nepoštenoj ugovornoj odredbi vezano uz valutnu klauzulu u smislu članka 81. Zakona o zaštiti potrošača, a kako to tužiteljica tvrdi u tužbi s obzirom da je kreditni referent tuženika prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu tužiteljici objasnio značenje ugovaranja valutne klauzule, kao i ekonomske posljedice koje valutna klauzula može imati za tužiteljicu, a isto joj je protumačio i javni bilježnikom prilikom solemnizacije predmetnog ugovora. Također ističe prigovor zastare. Slijedom navedenog predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 146-215/2008 od 15. svibnja 2008. (list 7-10), presliku elektroničke komunikacije (list 11-14), presliku Metodologije promjene kamatnih stopa u kreditnom i depozitnom poslovanju s fizičkim osobama Hypo Alpe Adria Bank d.d. (list 45-46), presliku izjave svjedoka od 24. kolovoza 2020. (list 47-51), presliku glasila tuženika (list 120-128), presliku Tablice kamatne stope banaka na kunske kredite bez valutne klauzule (list 216-220), presliku otplatnog plana (list 270-274), presliku Obavijesti o promjenama kamatnih stopa (list 275), presliku Pregleda prometa za klijenta (list 276-287), presliku specifikacija uplata (list 288-290). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 296-309, 349), kao i dokaz saslušanjem tužiteljice (list 352-353).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka javnog bilježnika s obzirom na utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. jer pravomoćne presude iz spora kolektivne pravne zaštite imaju izravan učinak koji obvezuje ovaj sud te stoga nije potrebno provoditi personalne dokaze, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava, OTP banka i dr. protiv Hrvatske (zahtjev broj: 38541/21 od 08. studenog 2022.) kojom je utvrđeno da nije došlo do povrede načela jednakosti stranaka jer nisu saslušavani bankovni službenici, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka, kao i dokaz saslušanjem svjedoka HA i VA, s obzirom da je tuženik od istog dokaznog prijedloga odustao na ročištu od 04. svibnja 2022., te svjedoka MA, s obzirom da je tuženik od navedenog dokaznog prijedloga odustao podneskom od 15. ožujka 2023.

5. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku tužbe podneskom tužiteljice od 22. studenog 2024. s obzirom da tužiteljica nije mogla preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isto mogla preinačiti tek nakon provedenog financijskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 146-215/2008 od 15. svibnja 2008. na iznos od 29.820,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju za CHF tuženika važećem na dan korištenja kredita (članak 2. Ugovora), s rokom otplate od 7 godina (članak 4. Ugovora), pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

8. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. te je li nastupila zastara tužiteljičinog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena odredba koja se odnosi na valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica švicarski franak neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužiteljica uplaćivala, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu vrijednost CHF.

9. Tužiteljica se pravilno tijekom ovog postupka poziva na pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl. br. Pž-6632/17 od 14.6.2018. kojom je u odnosu na tuženika potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/12 od 04. srpnja 2013. odlučujući o reviziji protiv presude Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14.6.2018., Vrhovni sud RH je svojom presudom i rješenjem posl. br. Rev-2221/18 od 3.9.2019. u odnosu na ovdje tuženika odbio kao neosnovanu reviziju protiv drugostupanjske presude Pž-6632/17 od 14.06.2018. kojom je utvrđeno da je ta banka u određeno navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. Zakona o zaštiti potrošača iz 2003. u razdoblju od 1.6.2004. do 6. 8. 2007., a od 7. 8.2007. do 31. 12.2008. suprotno odredbi čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača iz 2007., a koje povrede traju i dalje te je naloženo tuženom prekinuti s takvim postupanjem i zabranjeno takvo ili slično postupanje.

10. Sukladno odredbi čl. 502c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502a st. 1. navedenog Zakona da su određenim postupanjem, uključujući propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Riječ je u konkretnom slučaju, dakle o specifičnom proširenju subjektivnih granica pravomoćnosti presuda kojima se prihvaćaju zahtjevi za zaštitu kolektivnih interesa i prava i to samo u slučaju ako pojedini zahtjevi za zaštitu budu prihvaćeni.

11. Nadalje, i prema odredbi čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštitite potrošača iz čl. 106. st. 1. navedenog Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Kako se u konkretnoj situaciji tužiteljica poziva upravo na pravno utvrđenje iz rečene presude kojom je utvrđeno da je tuženik povrijedio prava tužiteljice kao potrošača i ujedno korisnika kredita, a u kojima je koristio ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovarao valutnu klauzulu, te takvu odredbu ugovora pravomoćno utvrđuje ništetnim.

12. Tužiteljica u svom iskazu na ročištu od 21. studenog 2024. navodi da je sklapala predmetni ugovor o kreditu s prednikom tuženika, ponuđen joj je gotov formirani ugovor o kreditu, isključivo s valutnom klauzulom u CHF i promjenjivom kamatnom stopom te ju djelatnici prednika tuženika nisu upozoravali da bi moglo doći do rasta tečaja CHF u odnosu na HRK, te do povećanja kamatne stope, niti je mogla pregovarati o pojedinim odredbama ugovora. Navodi da je sredstvima iz predmetnog kredita kupila osobno vozilo kojeg je koristila isključivo za privatne, a ne poslovne svrhe. Tijekom otplate kredita je došlo do rasta tečaja CHF u odnosu na kunu i rasta kamatnih stopa, a shodno tome i do povećanja rate kredita koji je u dužem razdoblju otplaćivala u 50% većem iznosu nego početno ugovoreno. Kredit je u cijelosti osobno otplatila.

13. Dakle i iz iskaza tužiteljice, kojeg je sud prihvatio u cijelosti kao logičan i životno uvjerljiv, te sukladno s ostalom dokumentacijom u spisu, također proizlazi da tužiteljica s tuženikom nije mogla pregovarati o niti jednoj odredbi predmetnog ugovora o kreditu niti su ju djelatnici tuženika upozorili da bi moglo doći do većeg povećanja anuiteta, odnosno rasta tečaja CHF u odnosu na kune.

14. U odnosu na prigovor zastare potraživanja tužitelja Vrhovni sud RH je u odluci od 20.3.2018. broj Rev-2245/17-2 zauzeo stav da je pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača došlo do prekida zastare na temelju čl. 241. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje: ZOO), zbog čega zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke Visokog trgovačkog suda RH posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., donesene u povodu te tužbe, dakle od 14. lipnja 2018. Kako je tužba u ovom predmetu podnesena 21. srpnja 2021. to nakon ponovnog početka tijeka zastarnog roka od 14. lipnja 2018. nije istekao rok od pet godina iz čl. 225. ZOO-a, zbog čega prigovor nije osnovan.

15. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno korist na osnovu razlike u tečaju CHF. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužiteljici razliku u vidu više plaćene razlike koja proizlazi iz razlike između tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

16. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužiteljice da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike tečaja valute izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 19. rujna 2022. proizlazi pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogao mijenjati tečaj na štetu tužitelja, visina potraživanja koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan plaćanja anuiteta) i tečaja za valutu CHF na dan isplate kredita (iznosi su korigirani za iznos razlike sadržan u razlici obveza koje proizlaze iz promjena kamatnih stopa), u razdoblju od početka otplate kredita do posljednjeg dospjelog anuiteta, iznosi ukupno 49.917,44 kn. Iznosi po mjesecima te datumi dospijeća i plaćanja navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

17. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužiteljica nije imala nikakve primjedbe niti prigovore, dok je na prigovore tuženika vještakinja odgovorila svojim očitovanjem od 14. veljače 2024. te iste u cijelosti otklonila, dok su preostali prigovori tuženika pravne prirode. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

18. Tuženik neosnovano navodi da je zadatak vještaka pogrešno određen jer da namjera ugovornih stranaka nije bila ugovaranje fiksnog tečaja, niti bi to bilo u skladu sa tržišnih uvjetima. Naime, u konkretnoj situaciji je utvrđeno da je navedena odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena valutna klauzula ništetna, pa je sukladno takvom utvrđenju i određen zadatak vještaku, a vještak je u nalazu i mišljenju u svemu ispunio zadatak suda.

19. U odnosu na prigovor tuženika da je vještak u izračun trebao uključiti i razdoblje primjene nižeg tečaja valja napomenuti da manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno, nije bila jasno predočena, pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužiteljica nije ništa primila pa stoga ne postoji niti obveza vraćanja nečeg što nije primila, a time niti tražbina tuženika po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Također, prema stajalištu Vrhovnog suda RH u odluci poslovni broj: Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. tužitelj niti ne može potraživati navedene negativne razlike ukoliko nije istaknut prigovor radi prijeboja, prigovor prijeboja ili protutužbeni zahtjev.

20. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba Ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

21. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice kojim zahtijeva da joj tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 6.625,18 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate te je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkom II. izreke ove presude.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužiteljici priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 21. srpnja 2021. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 17. prosinca 2021., 07. prosinca 2022. i 22. studenog 2024. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 3x100 bodova, za sudjelovanje na ročištima od 04. svibnja 2022. i 21. studenog 2024. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, što ukupno iznosi 600 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.200,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.500,00 eura. Tužiteljici je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 331,80 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 39,82 eura, odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 1.871,62 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

23. Sud nije prihvatio zahtjev tužiteljice za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu od 04. ožujka 2024. s obzirom da navedenog datuma nije održano niti jedno ročište.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužiteljici po pun.

2. Tuženiku po pun.