REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 8

Poslovni broj: Pn-2864/17-111

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Ani Ćurković Dražić u pravnoj stvari tužitelja ŽĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa Ognjen Krznarić odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d. Zagreb, Ul.grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Grgić i partneri iz Zagreba, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u prisutnosti punomoćnika stranka dana 05. veljače 2025. godine, dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Euroherc osiguranje d.d. Zagreb OIB: 22694857747 u roku od 15 dana isplatiti tužitelju ŽĆ OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime neimovinske štete iznos od 787,30€, na ime naknade za tuđu pomoć iznos od 28,00 € sa zateznom kamatom počevši od 25.06.2016. do 31.12.2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II Tuženiku se nalaže da tužitelju na ime izgubljene zarade isplati 245,31 € sa zateznom kamatom počevši od 20.3.2015. do 31. srpnja 2015. godine isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godin, sve u roku od 15 dana.

III Tuženiku se nalaže da tužitelju na ime 700,00 €, na ime troškova putovanja na liječenje, sa zateznom kamatom od počevši od 20.3.2015. do 31. srpnja 2015. godine isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećanoj za 5 postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31.12.2022., po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te god, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva za neimovinsku štetu u iznosu od 1.349,70€, te sa ostatkom zahtjeva za naknadu za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 22,00 €, sa ostatkom zahtjeva za troškove putovanja 832,15 € sve sa zatraženom zateznom kamatom.

V Nalaže se tuženiku naknaditi trošak postupka tužitelju u iznosu od 1.825,99 €. sa zateznom kamatom tekućom donošenja presude do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

i rješenje

Utvrđuje se da je tužbeni zahtjev povučen za iznos od 17.000,00 € (neimovinska šteta), za iznos od 2.950,00 (tuđa pomoć), 1.805,42 € (izgubljena zarada).

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i u daljnjem tijeku postupka navodi da je 3.11.2014. g. u Sv. Ivanu Žabnom, došlo je do prometne nezgode u kojoj su sudjelovali IĆ, vozač teretnog vozila reg. oz. [registarska oznaka] i tužitelj kao putnik u autobusu reg. oznake [registarska oznaka] kojim je upravljao JĆ. Navedenu prometnu nezgodu uzrokovao je vozač teretnog vozila reg. oz. [registarska oznaka] IĆ na način da je da je uslijed izvršenja radnje pretjecanja, a bez prethodne provjere može li istu učiniti bez ugrožavanja sebe i ostalih sudionika u prometu, prešao u voznu traku namijenjenu za kretanje vozila iz suprotnog smjera radi čega je došlo do frontalnog sudara s autobusom u kojem se kao putnik nalazio tužitelj. Uslijed siline udarca tužitelj je zadobio trzajnu ozljeda vratne kralježnice, udarac u desno rame, kao posljedica nezgode javila se kronična upala ramena i kalcifikacija, a MR pokazuje artrotične promjene na desnom ključno - lopatičnom zglobu.

2. Vozilo registarske oznake [registarska oznaka] koje je uzrokovalo prometnu nezgodu osigurano je kod tuženika policom broj: [broj police]. Tužitelj je postupio sukladno čl. 11. st. 1. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu te se obratio tuženiku u mirnom postupku radi naknade štete. Tuženik je dana 26.8.2016. godine isplatio tužitelju iznos od 6.500,00 kuna na ime neimovinske štete.

3. Tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno zdravlje koja se očituje u kvalifikatornim okolnostima - činjenicama pretrpljenih fizičkih bolova te povrede prava osobnosti na duševno zdravlje koje se očituje u kvalifikatornim okolnostima činjenicama pretrpljenog straha i smanjenja opće životne i radne sposobnosti. Tužitelj je trpio i imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege druge osobe u obavljanju svakodnevnih aktivnosti, po osnovi putovanja u bolnicu na preglede i fizikalne terapije te imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade.

4. Nakon provedenih vještačenja, tužitelj na raspravi 05.02.25. precizira zahtjev na način da potražuje na ime naknade za neimovinsku štetu 3.000,00 EUR umanjeno za nesporno plaćeni iznos od 862,70 EUR odnosno daljnji iznos od 2.137,30 EUR, na ime naknade za imovinsku štetu po osnovi tuđe pomoći i njege iznos od 50,00 EUR, na ime naknade za imovinsku štetu po osnovi troška putovanja iznos od 1.532,15 EUR te na ime naknade za imovinsku štetu po osnovi izgubljene zarade iznos od 245,31 EUR, sveukupno potražuje daljnji iznos od 3.964,76 EUR sa zateznom kamatom kako je naznačeno u tužbi. Tuženik se ne protivi smanjenju tužbenog zahtjeva, traži trošak za povučeni dio.

5. Tuženik u odgovoru na tužbu priznaje pasivnu legitimaciju za vozilo [registarska oznaka] čiji vlasnik je imao kod tuženika sklopljen Ugovor o osiguranju od automobilske odgovornosti - policu osiguranja od AO -čl. 22. Zakona o obveznom osiguranju u prometu [dalje u tekstu: ZOOP-u], i nastanak štetnog događaja dana 03.11.2014, nije sporno da je tužitelj bio putnik u jednom od vozila koja su sudjelovala u predmetnoj prometnoj nezgodi. Ističe se prigovor isključenja odgovornosti zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa od strane tužitelja kao putnika u vozilu.

6. Nije točno da je u predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj zadobio ozljede koje da bi rezultirale trajnim posljedicama, dugotrajnim liječenjem i smanjenjem životne aktivnosti, a kao što to neosnovano tužitelj iznosi u činjeničnom opisu iz povijesnog dijela tužbe. U predmetnoj prometnoj nezgodi tužitelj je zadobio lake ozljede iza kojih definitivno ne zaostaju trajne posljedice niti karakter i vrst tih ozljeda iziskuje potrebu dugotrajnog liječenja. Sporni su osnov i visina tužbenog traženja za imovinsku i neimovinsku štetu iznad iznosa koji je tuženik već isplatio tužitelju prije pokretanja postupka.

7. Osporava uzročna veza između ozljeda i predmetne prometne nezgode. Zdravstvene tegobe tužitelja sa ramenom nisu posljedica predmetne prometne nezgode. Osporava se i uzročna veza eventualne potrebe za tuđom pomoći i predmetne prometne nezgode.

8. Osporava zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova izgubljene zarade, tužitelju je predmetna ozljeda priznata kao ozljeda na radu slijedom čega je od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje ostvario pravo na naknadu plaće za vrijeme bolovanja u 100-postotnom iznosu i nije pretrpio gubitak u zaradi. Osporava se zatraženi trošak putovanja za vrijeme liječenja jer je sve troškove tužitelj imao pravo naplatiti od Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, osporava da bi cjelokupno trajanje bolovanja bilo u uzročnoj vezi sa predmetnom prometnom nezgodom. Osporava se zahtjev tužitelja za tijekom zateznih kamata, jer je tuženik prije pokretanja ovog parničnog postupka u cijelosti ispoštovao proceduru iz čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu.

9. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u presliku odštetnog zahjteva od 24.06.2016. (list 7-9), zapisnik o očevidu i fotoelaborat (list 10-16, 216), prijavu o ozljedi na radu (list 17-20), medicinsku dokumentaciju (list 21-77, 130-146, 217-274, 317-328, 450 ), potvrdu poslodavca o razdobljima bolovanja i primanja za vrijeme i nakon bolovanja sa platnim listama (list 80-113, 154-165, 188-207), ugovor o radu (list 187), potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad (list 167-186), rješenje o invalidskoj mirovini (list 397- po zajedničkom prijedlogu stranaka proveo kombinirano prometno - sudsko medicinsko vještačenje po vještacima ing Ereš i dr Mayer (list 286-295), saslušao vještaka dr Mayer (list 309), proveo medicinsko vještačenje po vještacima dr Gnjidić neurokirurg, dr Makarić psihijatar i dr Zavalić, vještak medicine rada (list 330- 333, 367, 406-419), saslušao vještaka dr Gnjidić (list 358), saslušao vještaka dr Makarić (list 394), dr Zavalić (list 457), saslušao tužitelja kao stranku (list 465), obnovio vještačenje sa drugim vještacima dr Pavić, ortoped, dr Vidrih psihijatar, dr Vodopivec, vještak medicine rada (list 475, 488, 494), saslušao vještake (list 516-518), te zaključio temeljem čl. 8 i 219 ZPP da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Među strankama je sporno da li postoji doprinos tužitelja nastanku štete zbog nekorištenja sigurnosnog pojasa kao putnik, uzročno posljedična veza između predmetne prometne nezgode i medicinske dokumentacije odnosno tegoba s ramenom, osnov i visina zahtjeva iznad isplaćenog u mirnom postupku, uzročno posljedična veza između predmetne prometne nezgode i eventualne potrebe za tuđu pomoć i njegu, tijek kamate jer je tuženik postupio sukladno čl 12 ZOOP, osnov i visina zahtjeva izgubljenu zaradu i trošak putovanja.

11. Tužitelj ŽĆ, iskazuje da je radio u PIK Vrbovec, a u invalidskoj mirovini je od 15. svibnja 2021. na zahtjev LOM. Uvijek je imao istu LOM, nije bio kod svoje doktorice devet godina prije nezgode, nije imao potrebu.. Prilikom ove nezgode koja je predmet postupka udario je u sjedalo ispred sebe s desnim ramenom. Poslije nezgode je prvo otišao kući, a istoga dana otišao je popodne u bolnicu, budući mu je rame nateklo i počelo ga je boljeti. Od tada je bio na bolovanju i to sedam godina. Tijekom tri godine imao je 365 dana fizikalne terapije, 12 udarnih valova i još neke terapije. Tri godine nakon nezgode je rame operirao i nakon toga je išao na injekcije i na terapije. Za to vrijeme nije imao nekih drugih nezgoda. Pred sam kraj bolovanja firma mu je ponudila lakše radno mjesto. Do ozlijede je radio na vanjskom viljuškaru. Dok je radio na viljuškaru bio je potpuno zdrav. Nije imao nikakvih drugih ozljeda tijekom života prije ove predmetne nezgode. Prihvatio je lakše radno mjesto i neko vrijeme radio, 2-3 mjeseca, radilo se o vožnji viljuškara unutar skladišta. U trenutku nezgode išao je na posao autobusom i to je bio radnički autobus. Obavijestio je odmah svog šefa o nezgodi, i on mu je rekao da ne dolazi na posao. Najprije je otišao kući, pa onda kod svoje doktorice pa onda u bolnicu. Poslodavcu je to prijavo kao ozljedu na radu i dobivao je jedno vrijeme 100% naknadu. Kada se vratio na posao na lakše poslove, i dalje je bilo teško s rukom, Jedan dan mu je pozlilo i otišao je u bolnicu gdje mu je dijagnosticiran plazma citom i završio je u invalidskim kolicima. Bio je u bjelovarskoj bolnici 13 dana i nakon toga u bolnici Merkur i prošao je dvije transplantacije. To je bilo 2019. godine. Još uvijek se liječi. Misli da je umirovljen zbog plazma citoma. Nakon nezgode pomagala mu je supruga. Na fizikalne terapije je putovao u Križevce, to je oko 17 km od moje kuće, išao je autom, ali je bio automatik, tako da nije trebao upotrijebiti ruku. 12 dana je putovao u Viroviticu te dva – tri puta u [adresa] na blokade.

12. U odnosu na uzročno posljedičnu vezu i suodgovornost tužitelja za nastalu štetu, sud je proveo kombinirano prometno sudsko medicinsko vještačenje po vještacima ing. Ereš i dr. Mayer.

13. Ing. Ereš u svom nalazu opisuje dinamiku štetnog događaja navodeći da se tužitelj predmetne zgode nalazio u autobusu (Neoplan Translijner) reg oznake [registarska oznaka], na koji autobus je naletjelo teretno vozilo osiguranika tuženika reg. oznaka [registarska oznaka]; izračunao je da se autobus u kojem se tužitelj nalazio kao putnik u trenutku sudara kretao brzinom od oko 26 km/h, a vozilo osiguranika tuženika oko 22 km/h, pa je promjena brzine autobusa u kojem se tužitelj nalazio iznosila 19 km/h.

14. Dr Mayer je mišljenja da pri dinamici odigravanja predmetne prometne nesreće kakva je utvrđena po prometnom vještaku i uz utvrđenu promjenu brzine autobusa došlo je do trzajnog pomaka tijela tužitelja s tendencijom polijetanja prema naprijed i ulijevo, pri čemu je on mogao zadobiti istegnuće vrata (trzajnu ozljedu) i to neovisno o uporabi sigurnosnog pojasa. U istim uvjetima, tužitelj je mogao desnim ramenom udariti o prepreku ispred mjesta sjedenja, primjerice u naslon sjedala, uslijed čega je moglo doći do pojave tegoba u desnom ramenu koje je već i prije događaja bilo oštećeno postojanjem degenerativnih promjena. Do navedenog kontakta ramena s preprekom je moglo doći i u slučaju uporabe sigurnosnog pojasa u dvije točke, kakav je uobičajen u autobusima.

15. Na taj način je utvrđeno da je tužitelj nije svojim postupanjem doprinio šetnim posljedicama nezgode (čl 1092, 1091, 1106 ZOO/05), jer je ozljede mogao zadobiti i bez obzira na sigurnosni pojas.

16. Vještak dr Mayer na ročištu kod ovoga suda iskazuje da u cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja, a nije raspolagao podatkom o tome je li predmetni autobus u kojem se nalazio tužitelj imao sigurnosne pojaseve i kojeg tipa su bili ti pojasevi pa se u svom mišljenju referirao na pojas u dvije točke kakav se u autobusima najčešće viđa. Naime, pojas u dvije točke sastoji se samo od jednog kraka koji prolazi preko zdjelice, dok gornji krak ne postoji pa je moguće gibanje gornjeg dijela tijela prema naprijed, odnosno predklon tijela. U situaciji kada bi autobus imao pojas u tri točke, ne bi bilo za očekivati da tijelo tužitelja poleti prema naprijed na način da ramenom udari u naslon sjedala ispred sebe.

17. Na okolnost nastalih ozljeda u štetnom događaju provedena su dva vještačenja, i to najprije po stalnim sudskim vještacima dr. Živko Gnjidić , neurokirurg i dr Gordan Makarić psihijatar, te Marija Zavalić, specijalist medicine rada.

18. Dr Gnjidić u svom nalazu i mišljenju navodi da je tužitelj je u štetnom dogadaju 03. 11. 2014. zadobio istegnuće mišića vrata i koštano ligamentarnih struktura desnog ramena uključujući i djelomično istegnuće živaca brahijalnog pleksusa desno. Iz zdravstvenog kartona je razvidno da je tužitelj i prije ove nezgode imao dokazane degenerativne promjene vratne kralježnice ali nije bilo kliničkih ili EMNG znakova oštećenja živaca koji izlaze iz vratne kralježnice niti se zbog toga liječio prije ozljede.

19. Unatoč dugotrajnog i korektno provedenog liječenja zaostale su trajne posljedice koje smanjuju opću životnu aktivnost i remete kvalitetu života. U ovoj ocjeni koristio se Orijentacijskim medicinskim tablicama za procjenu smanjenja životne aktivnosti Hrvatskog društva za medicinska vještačenja Hrvatskog liječničkog zbora. Kontraktura ramenog zgloba nakon ozljede koštano-ligamentarnih struktura s elementima posttraumatske artroze ramenog zgloba srednjeg stupnja, artroza akromioklavikularnog zgloba (15%), i blaže posljedice istegnuća živaca brahijalnog pleksusa desno verificirane klinički i EMG nalazima (10%) kumulativno smanjuju životnu aktivnost za 20%. Bolove jakog intenziteta trpio je 5 dana, srednjeg intenziteta kumulativno 4 mjeseca a kontinuirane bolove blažeg intenziteta godinu dana. Primarni strah bio je vrlo intenzivan ali kratkotrajan, sekundarni strah jakog intenziteta nije trpio. Strah srednjeg intenziteta trpio je 30 dana a strah blagog intenziteta oko godinu dana. Naruženost zbog atrofije svih mišića desnog ramena i nadlaktice, spuštenog desnog ramena i stršeće desne lopatice kao i postoperativnog ožiljka predstavlja naruženost blažeg intenziteta. Tuđa nestručna njega i pomoć u obavljanju težih poslova u kućanstvu te u transportu na brojne preglede i terapije van mjesta stanovanja bila je potrebna 4 sata dnevno tijekom 30 dana, 3 sata dnevno tijekom 100 dana i 2 sat dnevno tijekom godinu dana. Tuđa nestručna pomoć u trajanju 1 sat dnevno potrebna mu je i sada odnosno trajno. Tužitelj je provodio liječenje isključivo po odredbama brojnih specijalista medicinske struke i troškovi liječenja koji su pri tome nastali bili su neizbježni i medicinski opravdani.

20. Vještak dr. Živko Gnjidić, saslušan na ročištu na okolnost brojnih primjedbi na njegov nalaz koje iznosi tuženik, iskazuje da je u dilemi kako razlučiti bolesti i status prije nezgode od posljedica traume. Tek pregledom tužitelja stekao je jasniju sliku i mogućnost razgraničenja prethodnih bolesti i trajnih posljedica. Tužitelj očito spada u kategoriju ljudi koji imaju slabost potpornih tkiva (ligamenti, zglobne čahure, kosti, hrskavice itd.). Trauma kod ovakvih bolesnika pokreće lavinu patoloških promjena. U prometnoj nezgodi postojali su mehanički uvjeti za nastajanje svih kasnije opisanih patoloških procesa, a pri prvom pregledu postavljena je samo dijagnoza istegnuća mišića vrata i ordinirana je adekvatna terapija. Par dana kasnije, 06.11.2014., javili su se bolovi u desnom ramenu, napravljena je rengenska snimka koja nije pokazala traumatske promjene na kostima, ali su zapažene mineralne sjene, odnosno kalcifikati u mekim tkivima ramenog zgloba. Tužitelj je imao operativni zahvat odstranjenja kalcifikata koji je uspio samo djelomično, a operirani kalcifikat je kombinacija od ranije postojećeg kalcifikata i kalcifikata od posljedice štetnog događaja. Nakon tri godine liječenja može se konstatirati da se zdravstveno stanje ustabililo.

21. Dr Makarić, psihijatar u svom nalazu navodi da je tužitelji stradao u štetnom događaju 3. studenog 2014.g., pri čemu je zadobio tjelesne ozljede navedene u nalazu dr Gnjidić. Tužitelj je na psihičkom planu razvio vjerojatnu simptomatiku akutne stresne reakcije. Između štetnog događaja i ozljeda, kao i razvoja psihičkog poremećaja, postoji izravna uzročno-posljedična veza. Tužitelj je pri štetnom događaju trpio kratkotrajni primarni strah jakog intenziteta, umjereni do jaki oscilirajući strah do sveukupno 3 dana, te potom umjereni oscilirajući strah do sveukupno do 2 tjedna. Po navedenom trpio je slabiji oscilirajući strah do sveukupno 8 tjedana. Zaostao je kasni, povremeni oscilirajući strah slabijeg intenziteta, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti nema. Na ročištu vještak psihijatar dr. Gordan Makarić iskazuje da je ocjena trajanja straha dana u kumulativnom iznosu, strah cijenio temeljem vrste i naravi ozljeda i tijeka liječenja te rezultata vlastitog pregleda, napominje da tužitelj nije tražio psihijatrijsku pomoć. U cijelosti ostaje kod svog pisanog nalaza. Dr Gnjidić nakon saslušanja dr Makarić u cijelosti uvažava ocjenu specijaliste psihijatra o dužini trajanja intenzitetu straha.

22. Obzirom je među strankama bila sporna i izgubljena zarada zbog bolovanja, sud je odredio vještačenje po vještaku dr Marija Zavalić, specijalist medicine rada, sa zadatkom da utvrdi da li je bolovanje tužitelja od 04.11.2014. do 03/2017 bilo vezano za štetni događaj od 3.11.2014., te što je sve utjecalo na dužinu bolovanja. Vještak navodi da iz prijave ozljede na radu proizlazi da je tužitelj stradao pri dolasku autobusom na posao, pri čemu je LOM ispunio medicinski dio prijave 06.11.2014. , a navode se ozljede: dislokacija, uganuće i nategnuće zglobova i ligamenata u području vrata, dislokacija, uganuće i nategnuće zglobova i ligamenata lumbalne kralježnice i zdjelice, natučenje desnog ramena. Iz podaka o privremenoj nesposobnosti za rad proizlazi prvi dan bolovanja: 03.11.2014. Uzrok: ozljeda na radu, datum zaključivanja bolovanja zbog ozljede na radu 10.06.2016. - sa dijagnozom S13 - trzajna ozljeda vrata koja je priznata ozljedom na radu pa mu se i bolovanje od prvog dana 03.11.2014. vodi kao bolovanje zbog ozljede na radu. Napominje da tužitelju 01.06.2016 Rješenjem LP HZZO-a iz KC dijagnoze M75.3 -Kalcificirajući tendinitis ramena i M53.1 - Cervikobrahijalni sindrom, nisu priznate kao posljedica već priznate ozljede na radu, a 20.09.2016. Rješenjem Direkcije HZZO odbijena je žalba tužitelja od 12.9.2016. na prvostupanjsko rješenje LP o priznavanju navedenih dijagnoza kao posljedice priznate ozljede na radu. Jedina priznata dijagnoza koja je posljedica ozljede na radu je dijagnoza trzajne ozljede vrata. Mišljenja je da je štetni događaj, uzimajući u obzir i zanimanje tužitelja, primarni uzrok bolovanja od 04.11.2014. do zaključno sa 20.03.2015. , a nakon 21.03.2015. kao predominirajuće tegobe prevladavaju najprije tegobe zbog sindroma karpalnog kanala i zbog stalnih bolova u desnom ramenu koji su prvenstveno izazvani kalcificirajućim tendinitisom u području mišića supraspinatusa desno, a ozljeda navedene tetive i kakcifikata iste nije posljedica štetnog događaja i nije uzročno –posljedično povezana s njim.

23. Vještak dr. Marija Zavalić na ročištu kod ovoga suda u potpunosti ostaje kod pisanog nalaza ,napominje da u anamnestičkim podacima koje je tužitelj iskazao kod prijema u bolnicu u Bjelovar te kod prvog posjeta svom izabranom liječniku nema nikakvog spomena o udarcu desnim ramenom u bilo koji predmet ili sjedalo koje je bilo ispred tužitelja. Skreće pozornost da je dva dana nakon štetnog događaja tužitelju koji se tada tužio svom izabranom liječniku na bolove u desnom ramenu isto rendgenski slikano te da su nađeni kalcifikati tetiva ili ovapnjenja tetive. Da bi došlo do ovapnjenja tetive trebaju proći mjeseci a nikako samo dva dana. Navodim da na toj RTG snimci ramena nije viđeno nikakve ozljede u području te ovapnjene tetive na ramenom zglobu ili bilo kakav edem mišića koji bi govorio u prilog akutne ozljede.

24. Tuženik u cijelosti prigovora nalazu i mišljenju vještaka dr. Gnjidića, neurokirurga, te predlaže obnovu medicinskog vještačenja po drugom vještaku kirurgu ili druge odgovarajuće specijalnosti, pozivom na odredbu čl. 261. st. 3. ZPP-a. Iz nalaza i mišljenja dr. Makarića proizlazi da nisu zaostale trajne posljedice po psihičko zdravlje tužitelja niti je strah bio takvog intenziteta i trajanja kao što je ocijenio dr. Gnjidić; vještak dr. Gnjidić u nalazu i mišljenju od 20.01.2020. godine navodi da je zaostali strah cijenjen kroz 20% smanjenja opće životne i radne sposobnosti, a upravo je dr. Makarić, psihijatar mjerodavan za procjenu straha i eventualnih trajnih posljedica na psihičko zdravlje tužitelja. Zaključak vještaka dr Gnjidić proturječan je nalazima liječnika koji su liječili tužitelja, i status koji navodi vještak proturječan je statusu opisanom u medicinskoj dokumentaciji. Tek naknadno ( pregled fizijatra 14.11.2014.) tužitelj se žali na bolove desnog ramena (kretnje uredne), iako na ramenu ne postoje nikakvi znaci ozljeđivanja iz štetnog događaja. Postojanje kalcifikata u ramenu nisu posljedica prometne nezgode ( nalaz RTG od 06.11.2014.) Također, tužitelj u predmetnom štetnom događaju nije zadobio ozljedu vratne kralježnice koja ostavlja trajne posljedice obzirom je učinjenom dijagnostičkom obradom utvrđeno postojanje samo degenerativnih promjena ( nalaz RTG i FSVK od 04.11.2014., od 26.11.2014., od 25.01.2014. godine.). U svom usmenom obrazloženju vještak navodi kako je, koristeći Orijentacijske tablice, uzeo u obzir prethodne degenerativne promjene i odredio stupanj trajnih posljedica, odnosno postotak smanjenja životne aktivnosti ( 25%, odnosno 20%), jer da degenerativne promjene nije uzeo u obzir tada bi trajne posljedice bile barem dvostruko veće, odnosno iste bi tada, u prijevodu, iznosile bar 50%.

25. Ovakav nalaz sud razmatra kroz odredbu čl 261 st 3 ZPP i smatra da isti ima proturječnosti i nedostataka, koji se ne mogu otkloniti ponovnim saslušanjem vještaka. Ovakva ocjena vještaka je prekomjerna, jer je tužitelj je u predmetnom štetnom događaju zadobio laku tjelesnu ozljedu- istegnuće vratne kralješnice. Zbog toga sud nije prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr Gnjdić, jer isti nije dan po pravilima struke. Vještak je naime sam izjavio da je cijelo vrijeme bio u dilemi kako razlučiti bolesti i status prije nezgode od posljedica traume, a upravo je zadatak vještaka bio razgraničiti ranije bolesti i ozljede tužitelja, za koje tuženik ne odgovara, te se očitovati samo o nastaloj ozljedi u predmetnom štetnom događaju. Nalaz dr Gnjidić u suprotnosti je sa nalazom dr Zavalić, koja jednako kao i dr Mayer smatra da tegobe tužitelja s ramenom nisu vezane za štetni događaj.

26. Kako saslušanjem vještaka nije otklonjena ova proturječnost, to je sud prihvatio prijedlog tuženika da se obnovi vještačenje s drugim vještacima kirurško- traumatološke ili ortopedske struke, a po prijedlogu tužitelja uključio i specijaliste medicine rada i psihijatra, a sve primjenjujući čl 261 st 3 ZPP, te imenovao druge vještake dr Pavić, dr Vidrih i dr Vodopivec.

27. Vještak dr Roman Pavić, kirurg zaključuje da s kirurško-ortopedsko- traumatološkog stanovišta kako je tužitelj u predmetno-štetnom događaju zadobio istegnuće vratne muskulature i moguću blažu kontuziju desnog ramena. Navedene ozljede nisu ostavile trajnih posljedica. Radiološka dijagnostika vratne kralježnice pokazuje uznapredovale degenerativne promjene, koje sigurno nisu nastale uslijed predmetno-štetnog događaja. Također i sva učinjena radiološka dijagnostika u vezi desnog ramena ne pokazuje kako je išta od navedenog vezano uz posljedice akutne ozljede u predmetno-štetnom događaju, već je riječ o kroničnim, degenerativnim promjenama.

28. MR desnog ramena, koja je najsofisticitranija dijagnostička metoda za utvrđivanje svježih ozljeda, prema intenzitetu signala, ne pokazuje ikakvih promjena koje bi se mogle posljedično povezati s predmetno-štetnim događajem.

29. EMNG također govori o kroničnim promjenama. Na učinjenim EMNG nalazima također ne vidim ikakvih trajnih posljedica nakon predmetno-štetnog događaja.

30. Tužitelj je dugotrajno liječen po ortopedu i fizijatru, čak je i artroskopski zbrinjavao degenerativne promjene desnog ramena, ali ništa od toga, što je uvjetovalo liječenje kirurškim putem, također se ne može povezati s posljedicama predmetno- štetnog događaja.

31. Što se tiče posljedica predmetno-štetnog događaja, obzirom na kirurško- ortopedsko-traumatološki dio vještačenja, može reći: da su posljedice koje je tužitelj zadobio vezane samo uz istegnuće vratne muskulature i eventualno natučenje desnog ramena. Iako su ove tjelesne ozljede lakše prirode, uvjetovale su fizičku bolnost i potrebu za tuđom pomoći. Trajnog umanjenja životne aktivnosti, kao posljedice predmetno-štetnog događaja, kod tužitelja nema. Fizička bolnost (intenzitet i trajanje): jakog stupnja: 1 dan , srednjeg stupnja: 4 dana i slabog stupnja: 25 dana. Strah(intenzitet i trajanje): ocjena će biti napisana u nalazu i mišljenju vještaka liječnika-psihijatra. Tuđa pomoć: Bila je tužitelju potrebna 7 dana po 1 sat dnevno, u vidu nemedicinske osobe, prvenstveno za obavljanje najnužnijih kućanskih poslova i dostavljanje namirnica.

32. Dr Vidrih, vještak psihijatar u svom nalazu navodi da je tužitelj u štetnom događaju pretrpio primarni strah koji je bio kratkotrajan i intenzivan. Sekundarni strah jakog intenziteta trpio je tri dana, srednje intenziteta 14 dana, te blažeg do dva mjeseca po stradavanju. Uslijed štetnog događaja kod tužitelja nije došlo do trajnih posljedica po njegovo psihičko zdravlje.

33. Dr Vodopivec, vještak medicine rada u svom nalazu navodi da je tužitelj 03.11.2014. stradao pri čemu je zadobio istegnuće vratne muskulature i moguće blaže natučenje desnog ramena. Naime, u svom mišljenju dr. Mayer je naveo da je tužitelj mogao zadobiti istegnuće vrata, kao i natučenje ramena. No, natučenje ramena nije zadobio jer je u kliničkom nalazu Hitnog pregleda od 04.11.2014. navedeno da “nije udario glavom, nije gubio svijest, nije povraćao, događaj rekonstruira u cijelosti, negira glavobolju i vrtoglavicu”. Tada nije bilo spomena o udarcu niti glavom niti ramenom. Niti kirurg potom nije utvrdio, a niti je tužitelj izjavio, da je u štetnom događaju zadobio udarac u rame. Temeljem navedenog proizilazi da se ozljeda ramena nije ni dogodila, a što je i utvrdio vještak dr. Pavić. Danom štetnog događaja tužitelju je otvoreno bolovanje vođeno kao ozljeda na radu koje je priznao HZZO. Iako je bolovanje vođeno do 10.06.2016. suglasan sam sa ocijenom bolovanja dr.Zavalić da je isto opravdano do 20.03.2015. Daljnja bolovanja su vođena radi liječenja karpalnog kanala, degenerativnih promjena desnog ramena, bolnog vratnog sindroma sa neurološkim

1 0

posljedicama vidljivih na pretrazi EMNG, obrade i liječenja nepravilnog rada srca. Prema dostupnim medicinskim podacima i izjavi tužitelja on je umirovljen zbog bolesti, vjerojatno zločudne bolesti krvnih stanica-plazmocitoma.

34. Tuženik na nalaze i mišljenja dr Romana Pavića, dr Branke Vidrih, kao i vještaka dr Damira Vodopiveca ne ističe primjedbe .

35. Nakon prigovora tužitelja sud je na istom ročištu saslušao sva tri vještaka.

36. Vještak dr. Pavić iskazuje da je iz njegovog nalaza i mišljenja je vidljivo kako je ozljeda u predmetnom štetnom događaju adekvatno verificirana u okviru zadatka koji je postavljen u sudskom rješenju. Ozljeda vratne kralješnice je bez trajnih posljedica, a privremene posljedice je istakao u navedenom Ž. Također je uzeo u obzir i naknadno evidentirano natučenje ramena, koje je također ocijenio u okviru svog NiM kao privremenom posljedicom. Zaključio je kako je tužitelj imao degenerativne promjene u području vratne kralješnice i desnog ramena prije predmetnog štetnog događaja a koje nisu bile posljedica istog. Ključna dijagnostička metoda je bio MR vratne kralješnice. EMNG koji je učinjen u više navrata je pokazao kronične radikularne promjene koje se ne mogu povezati s posljedicama predmetnog štetnog događaja.

37. Tužitelj je učinio također MR desnog ramena koji je pokazao degenerativne promjene i na toj učinjenoj dijagnostici također nije bilo promjene intenziteta signala koji bi ukazao na svježu traumu u području desnog ramena a koja bi bila vezana uz predmetni štetni događaj. Uvidom u svu navedenu dokumentaciju kao i nakon kliničkog pregleda donio je zaključak i ocjenu koju je napisao u svom NiM. S obzirom na ovo sve prethodno navedeno evidentno je da tužitelj nije imao ikakvih posljedica zadobivenih predmetnim štetnim događajem koje bi uvjetovale naruženje.

38. Na poseban upit pun. tuženika da li je tužitelj mogao obaviti fizikalne terapije na teret HZZO-a, odgovaram da teoretski da, zavisi gdje je tužitelju najbliži dom zdravlja ili ustanova koja ima fizikalnu terapiju.

39. Vještak dr. Branka Vidrih iskazuje kako u cijelosti ostaje kod svog pisanog NiM te napominje da tužitelj nije priložio niti jedan psihijatrijski nalaz i njezino mišljenje temelji se na kliničkom pregledu tužitelja koji je u razgovoru sa vještakinjom naveo kako sebe opisuje kao stabilnu, smirenu osobu koja se dobro nosi sa stresom. Smatra da je ocjena straha dana realno i objektivno u skladu sa pravilima struke.

40. Vještak dr. Damir Vodopivec iskazuje da u cijelosti ostaje kod svog NiM da je bolovanje bilo opravdano od dana štetnog događaja odnosno 4.11.2014. do 20.3.2015. odnosno nikako do 10.6.2016. do kada je ordinarijus tužitelja, tužitelja vodio na bolovanju po šifri ozljede S.13. koja po međunarodnoj klasifikaciji bolesti znači natučenje vratne kralješnice. Od 20.3.2015. tužitelj je liječio bolest karpalnog kanala te bolove vratne kralješnice uzrokovane degenerativnim promjenama.

41. Pun. tužitelja ostaje kod svih prigovora i prijedloga za provođenje nadvještačenja, prvenstveno pokušaj usklađivanja mišljenje vještaka kirurga i neurokirurga, a podredno provođenje nadvještačenja, tužitelj ukazuje da je NiM vještaka dr. Pavića dijametralno suprotan u pogledu ocjena povrede prava osobnosti u odnosu na ocjene vještaka neurokirurga Gnjidić. Predlaže da se vještaci pokušaju usuglasiti, a podredno da se provede nadvještačenje po trećim vještacima. Pun.

1 1

tuženika se protivi izvođenju daljnjih dokaza, napominje da su se stranke usuglasile oko osobe vještaka .

42. U predmetnoj pravnoj stvari je provedeno 6 vještačenja, od kojih su 5 u međusobnom suglasju jedni s drugim, i svih 5 u potpunoj suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka dr. Živka Gnjidića, stoga je sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr Romana Pavića, dr Branke Vidrih, kao i vještaka dr Damira Vodopiveca, a sve u skladu sa čl 261 st 2 ZPP.

43. Tuženik čini nespornim izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja tužitelja za vrijeme do kojeg je vještak dr. Vodopivec naveo da je isto bilo opravdano (od štetnog događaja 04.11.2014 do 20.03.2015.)

44. Kod ocjene pravične novčane naknade za neimovinsku štetu i tuđu pomoć, sud se rukovodio nalazom vještaka kirurga dr Pavić i psihijatra dr Vidrih.

45. Obzirom na intenzitet bolova i njihovo trajanje kako ih je opisao vještak dr Pavić, te neugodnosti koje je tužitelj pretrpio tijekom liječenja, sud je u smislu čl. 1100 ZOO- a utvrdio da bi tužitelju po ovom kriteriju pripala pravična novčana naknada u iznosu 630,00 € .

46. Obzirom na intenzitet i trajanje straha kako ga je opisao vještak psihijatar dr Vidrih sud je utvrdio da bi tužitelju pripadala pravična novčana naknada u iznosu od 1.020,00 €.

47. Tužitelj potražuje pored nesporno isplaćenog na ime neimovinske štete daljnji iznos od 2.137,30 €. Ukupno bi tužitelju na ime neimovinske štete pripalo 1.650,00 €, od čega treba oduzeti nesporno plaćeni iznos od 862,70 €, što iznosi 787,30 €, pa od ukupno dalje zatraženog odbiti tužitelja sa ostatkom iznosa od 1.349,70 €. Na iznos od 787,30 € tužitelju pripada zatezna kamata od odštetnog zahtjeva do isplate. (čl 1095, čl 1100 i čl 1103 ZOO)

48. U odnosu na zahtjev tužitelja koji se odnosi na naknadu za tuđu pomoć i njegu, vještak navodi da mu je ista bila potrebna tjedan dana po 1 sat, tužitelj po toj osnovi potražuje 50,00 €, pri čemu je nesporno da mu je nakon ozljeđivanja tuđu pomoć pružala supruga. Sud smatra da je 4,00 € po satu primjerena naknada (čl 223 st 1 ZPP), te dosuđuje tužitelju 28,00 €, sa zateznom kamatom od odštetnog zahjteva do isplate, dok je odbijen ostatak zahtjeva od 22,00 €.

49. Nije sporno da je tužitelj gubio na zaradi za vrijeme bolovanja i liječenja kao posljedica štetnog događaja, a tuženik čini nespornim iznos izgubljene zarade 245,31 € koliko tužitelj konačno potražuje (bez specifikacije po mjesecima), kako je i dosuđeno u toč III izreke. (čl 1093 st 2 ZOO). Kako je vještak dr Vodopivec utvrdio bolovanje je bilo opravdano do 20.03.2015., pa je sud od tog datuma do isplate priznao tužitelju zateznu kamatu. (čl 1086 ZOO)

50. U odnosu na troškove putovanja na liječenje i fizikalnu terapiju, iz iskaza tužitelja, kao i iz medicinske dokumentacije proizlazi da je tužitelj obavljao fizikalnu terapiju izvan mjesta svog stanovanja (udaljenost [adresa] km), u DZ Koprivničko Križevačke, gdje je odlazio osobnim automobilom, odlazak na pregled u Viroviticu (160 km) međutim visina ovih troškova u zatraženom iznosu 1.532,15 € nije

1 2

dokazana (čl 219 ZPP). Stoga je sud tužitelju po slobodnoj ocjeni (čl 223 st 1 ZPP) dosudio iznos od 700,00 €, a odbio ga sa ostatkom od 832,15 € . Zateznu kamatu na ove troškove sud je također dosudio od kraja opravdanog bolovanja koje je utvrđeno po vještaku dr Vodopivec, pa do isplate.

51. Na dosuđene iznose naknade štete čija je visina odmjerena prema cijenama u trenutku presuđenja, a u svezi odredbe članka 29 ZOO/05 sud je dosudio i zateznu kamatu po stopama preciziranima u izreci.

52. Kako je tužitelj na ročištu 05.02.25. povukao djelomično tužbeni zahtjev u odnosu na onaj zatražen u podnesku od 05.12.2023., za ukupni iznos od 21.755,42 €, a tuženik se tome nije protivio, no zatražio je trošak za povučeni dio zahtjeva, to je sud u toč II rješenja tuženiku sukladno čl 158 ZPP i vps 21.755,42 € priznao troškove zastupanja po odvjetniku prema važećoj OT (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22, 138/23, Tbr. 7-9 i 42, 50 i 52), za radnje obavljene od 05.12.23. do 05.02.25; i to ročište 05.12.23. 250 bodova, roč.12.03.24. 250 bodova, podn.03.04.24. 25 bodova, podn.17.10.24. 250 bodova, uz dodani pdv, ukupno 1.843,75 €.

53. Prema noveliranom čl 154 ZPP/19 ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva

54. Vezano uz primjenu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP VSRH je u odluci Rev- 1249/2021 zauzeo stav da se omjer uspjeha u parnici određuje prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu pri čemu treba voditi računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U odnosu na sniženi dio tužbenog zahtjeva treba odlučiti prema odredbama ZPP-a o povlačenju tužbe, vodeći pri tome računa o tome, jesu li prema tarifnom razredu s obzirom na VPS, isticanjem zahtjeva iznad konačno postavljenog nastali posebni troškovi zastupanja.

55. Prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu 3.964,76 €, tužitelj je u istom uspio sa iznosom od 1.760,61€, odnosno sa 44,40°%, time da je sud uzeo u obzir da je u pogledu osnove zahjteva tužitelj uspio u cijelosti, pa sud smatra da je tužitelj konačno u sporu uspio sa 72,20% u kojem omjeru mu je i dosudio konačno trošak postupka temeljem čl. 145 i 155 ZPP.

56. Prema Tbr. 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (»Narodne novine« br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. i 37/22, 138/23.) vrijednost boda je 2,00€ (Tbr 54) sud primjenjuje OT na snazi u vrijeme zaključenja glavne rasprave.

57. Tužitelju je odmjereno za sastav odštetnog zahtjeva 100 bodova, sastav tužbe 100 bodova, podn.13.11.17. 25 bodova, podn.29.12.17. 25 bodova, podn.28.02.18. 100 bodova, roč. 11.04.18. 100 b, podn.28.05.18. 25 bodova, roč.14.10.19. 100 bodova, podn.22.10.19. 25 bodova, podn.22.11.19. 25 bodova, podn.19.02.20. 100

1 3

bodova, pristup roč. 16.03.21. 50 bodova, roč.14.06.21. 100 bodova, podn.28.10.21. 100 bodova, podn.08.12.21. 25 bodova, roč.01.03.22. 100 bodova, podn.14.03.22. 25 bodova, podn.22.09.22. 100 bodova, pod.30.09.22. 25 bod, podn.26.10.22. 25 bodova, podn.15.12.22. 25 bodova, pod.21.02.23. 50 bodova, podn.05.12.23. 50 b, roč.05.12.23. 100 bodova, roč.12.03.24. 100 bodova, podn.05.04.24. 25 bodova, podn.08.08.24 50 bodova, podn.11.09.24. 25 bodova, roč 05.02.25. 100 bodova, (za posljednja 2 obrazložena podneska primjenjeno je ograničenja iz Tbr 8 toč 1 i 3 )iz čemu je dodan pdv i trošak pristojbi tužba 116,13 presuda 86,10 €, te je oduzet postotak neuspjeha u sporu, što čini iznos od 3.304,76 €

58. Troškove vještačenja priznao strankama bez obzira na uspjeh u sporu jer su isti bili neophodni za odluku o visini zahtjeva. Tužitelju je priznato 756,51 €, a tuženiku 391,53 €, pa se ukazuje razlika u visini u korist tužitelja u iznosu od 364,98 €.

59. Na taj način je tužitelju dosuđeno na ime parničnog troška 3.669,74€, a tuženiku temeljem čl 158 ZPP iznos od 1.843,75 €, pa se ukazuje razlika u korist tužitelja u iznosu od 1.825,99 €.

60. Odluka o zateznim kamatama na parnične troškove od presuđenja do isplate, temelji se na odredbi čl 151 st 3 ZPP i čl.30.st.2. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 94/14).

U Zagrebu, 26.ožujka 2025. godine

Sudac:

Ana Ćurković Dražić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu pismeno u četiri istovjetna primjerka.

DNA:

1. tužitelju po pun. uz pristojba presuda 86,10 €

2. tuženiku po pun.