REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-1233/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca mr. sc. Dražena Jakovine predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća i Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik PO i drugi odvjetnici u Zajedničkom odvjetničkom društvu Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka u Rijeci, protiv prvotuženika IO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i drugotuženice EO iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Arsen Stipinović, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Arsen Stipinović i dušan Miočić u Rijeci, radi uzdržavanja djeteta, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž Ob-65/2024-3 od 28. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-429/2019-45 od 23. svibnja 2024., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se prijedlog tuženika za dopuštenje revizije.

Obrazloženje

1. Tuženici su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Sisku broj Gž Ob-65/2024-3 od 28. studenoga 2024., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Rijeci broj P Ob-429/2019-45 od 23. svibnja 2024. pozivajući se na odredbu čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku.

2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.

3. Polazeći od odredbe članka 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) i čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće je ocijenilo da tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu jasno naznačili razloge zbog kojih smatraju da bi im ovaj sud trebao dopustiti reviziju u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP.

3.1. Pritom tuženici u prijedlogu za dopuštenje revizije iznose navode koji po ocjeni vijeća predstavljaju iznošenje činjeničnih navoda kojima se osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja te zaključak sudova o osnovanosti tužbenog zahtjeva, što u ovom stadiju parničnog postupka nije dopušteno činiti sukladno odredbama ZPP.

4. Slijedom navedenog prema ocjeni vijeća nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 3. ZPP odlučeno kao u točki I. izreke ovog rješenja.

5. Tuženici su u prijedlogu za dopuštenje revizije naveli da prijedlog podnose i na temelju odredbe čl. 385.a st. 2. ZPP zbog povrede prava na pošteno suđenje u kojem je sadržano pravo na obrazloženje presude.

5.1. U odnosu na navode tuženika iznesene u prijedlogu za dopuštenje revizije da im je pobijanom drugostupanjskom odlukom povrijeđeno temeljno pravo i to: pravo na pravično suđenje - pravo na obrazloženu sudsku odluku, zajamčeno odredbom čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14 – dalje: Ustav RH) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine" – Međunarodni ugovori broj 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05, 1/06,2/10 i 13/17 – dalje: EKLJP) jer drugostupanjski sud u presudi nije naveo razloge o odlučnim činjenicama, vijeće je ocijenilo da tuženici navodima iznesenim u prijedlogu za dopuštenje revizije nisu učinili vjerojatnim da su im tijekom postupka pred drugostupanjskim sudom bila povrijeđena temeljna ljudska prava u smislu odredbe članka 385.a stavak 2. ZPP.

5.2. Glede navoda tuženika da je do povrede prava na pravično suđenje došlo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, treba istaći da čl. 6. st. 1. EKLJP) i čl. 29. st. 1. Ustava RH sadrže samo određena procesna jamstva. Stoga do povrede tog prava, u pravilu, ne može doći zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, osim u slučaju da je pobijana presuda arbitrarna ili očito nerazumna, što ovdje nije slučaj. U obrazloženju osporene presude drugostupanjski sud je dao dostatne i relevantne razloge koji isključuju sumnju da bi pobijana presuda bila izraz sudske samovolje ili arbitrarnosti. Nadalje, drugostupanjski sud je uzeo u obzir sve činjenične i pravne elemente koji su u konkretnom slučaju mjerodavni.

5.3. Naime, odredbom čl. 288. st. 2. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/15 i 98/19 – dalje: ObZ) jasno je određena supsidijarna obveza bake i djeda po roditelju koji ne ispunjava svoju zakonsku dužnost uzdržavanja maloljetnog djeteta. Ta obveza ustanovljena je u interesu zaštite dobrobiti maloljetnog djeteta (unuka) odnosno njegovog prava na životni standard sukladno čl. 27. Konvencije o pravima djeteta ("Narodne novine – Međunarodni ugovori", broj 20/97). Pritom su irelevantni razlozi zbog kojih roditelj djeteta ne uzdržava vlastito maloljetno dijete pa činjenica neuzdržavanja maloljetnog djeteta od strane roditelja stvara supsidijarnu obvezu na strani bake i djeda po tom roditelju (tako i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci broj U-III-3847/2006 od 11. srpnja 2007.).

6. Zbog navedenog prema ocjeni vijeća nisu ispunjene zakonske pretpostavke za intervenciju ovoga suda u smislu članka 385.a stavak 2. ZPP i dopuštenje revizije pa je na temelju odredbe čl. 389.a st. 1. i 4. ZPP odlučeno kao u točki II. izreke ovog rješenja.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednik vijeća:

mr. sc. Dražen Jakovina