Poslovni broj: P-790/2023-19
Općinski sud u Dubrovniku
Dr. Ante Starčevića 23.
20000 Dubrovnik
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Dubrovniku, sutkinja Marija Bušković, u pravnoj stvari tužitelja AC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Vedran Gjenero, odvjetnik iz Dubrovnika, protiv tuženika ĆC, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Sopjanac, odvjetnik iz Dubrovnika, radi zaštite prava vlasništva, nakon održane javne glavne rasprave zaključene 21. veljače 2025. u prisutnosti tuženika i punomoćnika stranaka, 26. ožujka 2025.
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana predati tužitelju u posjed nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] slobodnu od osoba i stvari.
II. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana vratiti nekretninu oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u prvobitno stanje na način da ukloni sve stvari koje je odložio na istu.
III. Nalaže se tuženiku u roku od 15 dana isplatiti tužitelju trošak postupka u iznosu od 3.100,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 27. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1.1. Tužitelj u tužbi podnesenoj ovom sudu 20. srpnja 2023. i tijekom postupka tvrdi da je vlasnik nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a da je tuženik, bez njegovog odobrenja, u više navrata na istoj odlagao otpad (kade, prikolice, mješalicu, raznorazni drveni, željezni i betonski otpad) te u cijelosti zatrpao predmetnu nekretninu te mu time de facto oduzeo posjed iste.
1.2. Slijedom navedenog, a kako tuženik nije na njegovo usmeno i pisano traženje uklonio odložene stvari, zahtjeva da se istom naloži da mu preda u posjed predmetnu nekretninu uz vraćanje iste u prvobitno stanje, kao i da mu nadoknadi troškove ovog postupka sa zakonskom zateznom kamatom.
2.1. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava tvrdnje i zahtjev tužitelja. Prigovara nedostatku aktivne i pasivne legitimacije. Tvrdi da je tužitelj samo formalno uknjižen kao vlasnik nekretnine te da nije stvarni vlasnik iste, a navedeno stoga što je njegov pravni prednik pok. VC oko 1900. tih mijenjao dio predmetne nekretnine sa suseljaninom pok. CC kojeg su, time i ovu nekrentinu, naslijedili njegovi sinovi EC i CC, a potom iste naslijedili EC pok. SC i ŽC pok. HC. Nadalje, tvrdi da se oko 1981. radio put za automobile kroz zaseok Dolina- Smokovljani u koordinaciji mjesne zajednice na čelu s tadašnjim predsjednikom HC te da su tada ŽC pok. HC, EC pok. SC i VC pok. AC svoji dio nekretnine ustupili za proširenje puta i okretišta kroz mjesto, čime je, a nakon proširenja puta i izgradnje okretišta, nekretnina u cijelosti obuhvaćena te predstavlja nerazvrstanu cestu u vlasništvu Općine Dubrovačko primorje. Smatra nejasnim zašto je upravo on tužen kada se radi o javnoj cesti kroz mjesto.
2.2. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i istog obvezati da mu nadoknadi troškove postupka.
3. U odnosu na tvrdnje tuženika, tužitelj tvrdi da obitelj EC nikada nije imala veze s predmetnom nekretninom, a osporava da bi VC bio nasljednik JC, kao i da bi predmetne nekretnina bila ustupljena za put i da predstavlja okretište.
4.1. Na glavnoj raspravi su pregledani izvadak iz zemljišne knjige, fotografije lica mjesta, kopija katastarskog plana, dopis tužitelja tuženiku, očitovanje RC u ime Općine Dubrovačko primorje, izvod iz posjedovnog lista, rješenje o nasljeđivanju koje je 3. rujna 1986. pod poslovnim brojem O-208/86-4 donio Općinski sud u Dubrovniku, rješenje o nasljeđivanju koje je 28. siječnja 1983. pod poslovnim brojem O-699/92 donio Općinski sud u Dubrovniku, proveden je uviđaj na licu mjesta te geodetsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku dipl. ing. geod. UC te su saslušani svjedoci FC, GC, TC, ĐC, IC, OC, KC i NC.
4.2. Obzirom su odlučne činjenice utvrđene temeljem prethodno navedenih dokaza, daljnji dokazi nisu izvođeni jer je ocijenjeno da bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti postupka.
5. Tuženik je na posljednjem ročištu glavne rasprave predložio da se o ovoj parnici obavijesti Općina Dubrovačko primorje na okolnost da predmetna nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu, no obzirom je isto predloženo nakon provođenja svih prethodno navedenih dokaza, ocjenjeno je da navedeno nije svrhovito niti ekonomično obzirom na činjenice koje su utvrđene temeljem provedenih dokaza, kao i činjenicu da je tuženik navedeni prijedlog mogao istaknuti veću tijekom prethodnog postupka obzirom je u istom već tvrdio da se radi o nekretnini koja predstavlja nerazvrstanu cestu.
6. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 70/19 i 80/22, dalje u tekstu ZPP), utvrđeno je da su zahtjevi tužitelja osnovani.
7. Predmet spora je predaja posjeda nekretnine oznake k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te uspostava prijašnjeg stanja nekretnine uklanjanjem stvari koje su odložene na nekretninu.
8. Između stranaka je sporno:
- je li tužitelj vlasnik nekretnine,
- je li nekretnina predstavlja nerazvrstanu cestu te
- je li tuženik oduzeo posjed nekretnine tužitelju.
9. Uvidom u izvadak iz zemljišne knjige te posjedovni list utvrđeno je da je tužitelj upisan kao jedini vlasnik i posjednik nekretnine, dok iz priloženih rješenja o nasljeđivanju koje je 3. rujna 1986. pod poslovnim brojem O-208/86-4 i 28. siječnja 1983. pod poslovnim brojem O-699/92 donio Općinski sud u Dubrovniku, proizlazi da je tužitelj nasljednik iste nakon smrti pok. AC pok. A i BC ud. AC.
10. Uviđajem na licu mjesta te temeljem nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka geodetske struke, a koji nalaz ovaj sud prihvaća u cijelosti kao jasan, potpun i stručan, te kojem stranke nisu prigovorile, utvrđeno je da k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u naravi predstavlja zemljište ispod lokalnog puta na dijelu kojeg se nalaze odložene stvari po naravi građevinski materijal i otpad, dijelom površinu parkinga i dijelom zemljište s raslinjem i stablima, dok se sam put - cesta nalazi na susjednoj k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina].
11. Iz u bitnom suglasnih iskaza svjedokinja KC, punice tuženika, i NC, supruge tuženika proizlazi da je upravo tuženik predmetne stvari odložio na ovu nekretninu i to pored puta, dok je ranije na zemljištu ispod bila zemlja i kamenje, s tim da punica tuženika iskazuje da ¨je u put pošlo to što je pošlo¨.
12. Nadalje, iz u bitnom istovjetnih iskaza svjedoka SC, ZC, GC i FC, susjeda i/ili nekoć sumještana stranaka, ČC, rođaka tuženikove supruge, proizlazi da je predmetno zemljište oduvijek zemljište obitelji BC, da se pri gradnji predmetnog puta pitalo oca tužitelja AC, da je dao zemlju za ¨koliko nosi put¨ te da predmetno zemljište nije dio izgrađenog puta.
13. Konačno, iz iskaza svjedoka HC, osobe koja je u ime lokalne zajednice koordinirala izgradnju susjednog puta proizlazi da se pri gradnji ceste usmeno dogovaralo s vlasnicima zemljišta ¨da se uđe u parcelu koliko treba¨.
14. Kada se prethodno navedeni iskazi dovedu u vezu s činjenicom da sama cesta ima zasebnu katastarsku oznaku, da su stvari odložene na zemljište izvan asfaltiranog puta te da očito ne ometaju prometovanje cestom, a u vezi s čl. 2. st. 1. toč. 6. Zakon o cestama ("Narodne novine" br. 84/11., 18/13., 22/13., 54/13., 148/13., 92/14., 110/19., 144/21. , 114/22., 114/22., 4/23., 133/23.) kojim je propisano da nerazvrstane ceste predstavljaju ceste koje se koriste za promet vozilima, koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim ovim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu ovoga Zakona, zaključak je ovog suda da predmetno zemljište ne čini dio javne (nerazvrstane ceste) već zemljište u vlasništvu tužitelja, kako je i opisano i upisano zemljišnim knjigama.
15. Tuženik nije osporio iskaze svoje supruge i punice da je upravo on odložio stvari na predmetnu nekretninu, dok iz njegovih tvrdnji da zemljište smatra javnim dobrom, dok niti ne tvrdi da je za posjedovanje zemljišta tražio i/ili dobio suglasnost tužitelja.
16. Slijedom navedenog, a kako je tuženik odlaganjem stvari na zemljištu u vlasništvu tužitelja, i to bez odobrenja tužitelja, u cijelosti onemogućio korištenje samog zemljišta na dijelu gdje su stvari odložene, tužitelj kao vlasnik, sukladno čl. 162. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine" br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. 152/14., 81/15., dalje u tekstu: ZV) i 167. ZV-a, ima pravo od tuženika kao nepoštenog posjednika zahtijevati predaju posjeda predmetne nekretnine uz uklanjanje odloženih stvari na istoj te uspostavu stanja zemljišta kakvo je bilo prije odlaganja stvari na istom, radi čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.
17.1. Tužitelj je u cijelosti uspio u postupku pa sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a i čl. 155. ZPP-a ima pravo na naknadu troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to troška sastava tužbe u iznosu od 625,00 eura (tbr. 7. toč. 1. i tbr. 46. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (¨Narodne novine¨ br. 138/23, dalje u tekstu: OT) te zastupanja na ročištima na kojima se raspravljalo o glavnoj stvari 13.2.2024., 12.4.2024. i 21.2.2025. u ukupnom iznosu od 1.875,00 eura (tbr. 9. toč. 1. OT-a i tbr. 46. OT-a).
17.2. Uz navedeno, tužitelj ima pravo na nadoknadu troška plaćenog predujma troška uviđaja i geodetskog vještačenja u ukupnom iznosu od 400,00 eura te troška pristojbi za tužbu i presudu u ukupnom iznosu od 200,00 eura.
17.3. Slijedom navedenog, tuženik je dužan tužitelju nadoknaditi ukupni trošak postupka u iznosu od 3.100,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja je određena temeljem čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima (¨Narodne novine¨ broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023), kako je odlučeno u točki III. izreke ove presude.
Dubrovnik, 26. ožujka 2025.
Sutkinja
Marija Bušković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude je dopuštena žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, putem ovog suda, pisano u tri istovjetna primjerka.
Dostaviti:
1. pun. tužitelja
2. pun. tuženika