REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-2589/2022-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu Andrijani Markić Jurišić, temeljem prijedloga višeg sudskog savjetnika specijaliste EB, u pravnoj stvari tužitelja, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, A. Mihanovića 3, protiv tuženika, CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 5. ožujka 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnika tuženika, 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku, CROATIA OSIGURANJE d.d., Vatroslava Jagića 33, Zagreb, OIB: 26187994862, da tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, A. Mihanovića 3, Zagreb, OIB: 84397956623, isplati na ime naknade štete svotu od 10.182,10 eura uz pripadajuću zateznu kamatu koja teče od 28. siječnja 2022. godine do isplate prema prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, kao i naknaditi parnični trošak, sve u roku 15 dana."

II. Nalaže se tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 nadoknaditi tuženiku CROATIA OSIGURANJE d.d., OIB: 26187994862 trošak parničnog postupka u iznosu 265,45 eura, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 4. svibnja 2022. podnio tužbu u kojoj navodi kako je osiguranik tužitelja FB smrtno stradao u prometnoj nesreći 29. kolovoza 1987. koju je skrivio osiguranik tuženika BB. Odgovornost tuženika proizlazi iz postupka koji je vođen pred ovim sudom pod poslovnim brojem Pn-3382/87. Uslijed štetnog događaja, iza pok. FB priznato je pravo na obiteljsku mirovinu udovici preminulog, ĆB rješenjem tužitelja MP-378008 od 28. prosinca 1987.. Za ranija razdoblja tuženik je u mirnim postupcima nadoknadio štetu tuženiku zaključno sa 31. prosincem 2013., dok je za nastavano razdoblje tužitelj ishodio pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu P-727/16 od 14. srpnja 2016., Trgovačkog suda u Osijeku P-563/18 od 9. siječanja 2020, a pred ovim sudom je i dalje u tijeku postupak P-2418/20. Tužitelj je za razdoblje od 1. siječnja 2020. do 31. prosinca 2021. s osnova obiteljske mirovine isplatio ukupno 10.182,10 eura koji iznos predstavlja štetu za tužitelja. Dana 5. siječnja 2022. tužitelj se obratio tuženiku sa zahtjevom za isplatu štete ali je tuženik takav zahtjev otklonio dopisom od 26. listopada 2022. Stoga tužitelj temeljem odredbi članka 161. i 164. Zakona o mirovinskom osiguranju tužitelj traži naknadu štete radi isplate ove obiteljske mirovine. Tijekom postupka tužitelj tvrdi da svoje potraživanje temelji na odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju koji se primjenjuje u konkretnom slučaju kao lex specialis.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ne osporava činjenične navode iz tužbe (točka I. i II. tužbe). Navodi kako je u konkretnom slučaju sporna primjena Zakona o mirovinskom osiguranju i pravu tužitelja da od tuženika potražuje isplatu mirovine isplaćene u navedenom razdoblju. U pogledu odgovornosti za naknadu štete tuženik ističe kako se u ovom predmetu radi o regresnom zahtjevu tužitelja protiv osiguratelja, a ne od izvornog štetnika. Smatra kako tužitelj u ostvarenju svog regresnog zahtjeva nema svojstvo treće osobe u smislu odredbi ZOO-a, jer pojam „treće osobe“ obuhvaća samo neposrednog oštećenika i u iznimnim slučajevima članove njegove obitelji. Sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju, tužitelj ima pravo na naknadu štete samo od osobe koja je uzrokovala invalidnost ili smrt osigurane osobe, te se o odgovornosti tuženika u ovoj pravnoj stvari mora raspravljati u okviru pravila o krivnji. Teret dokaza svih pretpostavki odgovornosti za štetu i visine štete je na tužitelju koji nije predložio adekvatne dokaze. Smatra da je tužbeni zahtjev pravno neutemeljen i neosnovan jer se u konkretnom slučaju ima primijeniti čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine 152/14) koji je u primjeni od 30.12.2014. kao lex specialis, a kojim je regulirano pravo tužitelja da od osiguravajućeg društva potražuje naknadu samo ako postoji razlika između invalidske(obiteljske) mirovine utvrđene konkretnom oštećeniku i one koja bi mu se odobrila u slučaju povrede na radu, i to samo u visini te razlike. Kako je nesporno da se obiteljska mirovina isplaćuje na temelju povrede na radu, u tom slučaju ne postoji razlika koju bi tuženik bio dužan isplatiti tužitelju, te u konkretnom slučaju valja primijeniti odredbu čl. 27. ZOOP-a. Tuženik osporava visinu zahtjeva i zatraženi tijek zateznih kamata, osporava da bi tužitelj platio utužene izdatke kao i da bi isprave tužitelja predstavljale javne isprave u smislu čl. 230. ZPP-a obzirom ih nije izdalo financijska institucija/tvrtka koja provodi plaćanje/novčanu transakciju.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u izvještaj (list 3-4), rješenje Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja radnika Hrvatske od 28. prosinca 1987. (list 9-10), obračun isplata tužitelja (list 11), izvode u banku podataka doznačenih mirovinskih primanja (list 12-22), dopis tužitelja s povratnicom od 5. siječnja 2022. (list 23-24), dopis tuženika od 26. siječnja 2022. (list 25), te je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću.

4. Na temelju tako provedenog postupka i čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07. - Odluka USRH, 84/08., 96/08.-Odluka USRH,, 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22.,114/22., 155/23. dalje: ZPP) sud je u provedenom postupku ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale nakon isplatom obiteljske mirovine u iznosu 10.182,10 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim na navedeni iznos od 28. siječnja 2022. do isplate, a koja obiteljska mirovina je priznata supruzi pok. FB kao posljedica ozljede na radu.

6. Među stranaka nije sporan nastanak štetnog događaja, kao ni pasivna legitimacija, ali je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva, te tijek zateznih kamata.

7. Prije svega je sporno pravno pitanje primjene zakona, jer tužitelj tvrdi i svoj zahtjev temelji odredbama čl. 161. - 164. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj: 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 18/18., 62/18., 115/18., 102/19., 84/21. i 119/22. – dalje: ZOMO), dok tuženik smatra kako se u konkretnom slučaju treba primijeniti Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP) kao lex specialis.

8. Prema odredbi čl. 161. ZOMO-a Zavod ima pravo zahtijevati naknadu štete za novčana davanja koja se isplaćuju na teret mirovinskog osiguranja sve dok traje isplata tih davanja i iako su ta davanja osigurana u mirovinskom osiguranju (st. 1.). Naknada stvarne štete, koju Zavod ima pravo zahtijevati u slučajevima iz toga Zakona obuhvaća ukupne svote davanja i troškove koji se isplaćuju iz mirovinskog osiguranja, između ostalog, novčana davanja isplaćena na osnovi priznatog prava na obiteljsku mirovinu u punom iznosu sve dok traje isplata obiteljske mirovine bez obzira na to bi li umrli osiguranik, da je živ, ispunio uvjete za ostvarivanje prava na prijevremenu starosnu ili starosnu mirovinu.

9. Nasuprot tome, tuženik tvrdi da se treba primijeniti članak 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine", broj: 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14. i 155/23. – dalje: ZOOP), kojim je propisano: Društvo za osiguranje obavezno je zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (stavak 1.); Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznosi mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (stavak 2.); Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (stavak 3.); Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovog članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (stavak 4.).

10. Tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-a, a kojim je odredbama Zakona i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom, obim i opseg osiguranog pokrića temeljem čega se, sukladno načelu razmjernosti, obračunava i naplaćuje premija osiguranja. Stoga je u ovoj pravnoj stvari trebalo odlučiti primjenom odredbi ZOOP-a kao specijalnog zakona i to članka 27. ZOOP-a koji uređuje subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja (tako i VSRH u odluci Rev 850/2022-2 od 25. listopada 2022.).

11. Kako je tuženik u ovom konkretnom slučaju osiguratelj, za odluku u sporu koji pokreće tužitelj protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, odnosno u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine. Tuženik se kao osiguratelj motornog vozila štetnika ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač - štetnik. Obveza tuženika proizlazi iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti i tuženik može odgovarati samo u okviru odredbi zakona koji regulira obveze iz ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti, konkretno ZOOP. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju s vlasnikom opasne stvari (motornog vozila) imaju obvezu (kada su za to ispunjene propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe (konkretnog vozača kao štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

12. Iz rješenja Samoupravne interesne zajednice mirovinskog i invalidskog osiguranja od 28. prosinca 1987. (list 9-10 spisa) proizlazi kako je supruzi pok. FB priznato je pravo na obiteljsku mirovinu zbog posljedica ozljeda koje je pokojni pretrpio 29. kolovoza 1987. u prometnoj nezgodi i koja se smatra ozljedom na radu. U ovom konkretnom slučaju, analognom primjenom čl. 27. stavak 3. i 4. ZOOO-a sud smatra da bi obveza tuženika kao društva za osiguranje postojala samo za iznos razlike između isplaćene obiteljske mirovine i invalidske mirovine koju bi tužitelj isplaćivao svom osiguraniku za slučaj ozljede na radu.

13. U tom smislu provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Zrinku Ručeviću radi utvrđenja razlike između iznosa obiteljske mirovine koja se isplaćuje i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran osiguranik tuženika.

14. Vještak je nalaz i mišljenje izradio na temelju dokumentacije u spisu. U nalazu vještak izlaže način obračuna i elemente koji su korišteni pri izradi obračuna mirovine ukoliko bi se isplaćivala invalidska mirovina radi ozljede na radu. Vještak u nalazu navodi kako bi pokojni osiguranik tuženika u slučaju invalidnine uzrokovane ozljedom na radu ima 40 godina staža, pretpostavljena invalidska mirovina osiguranika tužitelja bila bi određena u visini od 85% od mirovinske osnovice te bi iznosila 131.908,95 dinara. Vještak navodi kako je iz izračuna pretpostavljene invalidske mirovine razvidno je da je invalidska mirovina veća od iznosa obiteljske mirovine određene rješenjem tužitelja od 28. prosinca 197. te stoga vještak u mišljenju konačno navodi kako nema razlike između isplaćivane obiteljske mirovine i pretpostavljene invalidske mirovine priznate kao posljedica ozljede na radu.

15. Sud je nalaz i mišljenje vještaka u cijelosti prihvatio, jer je isti jasan i neproturječan, kako sam sebi tako i dokumentaciji koja se nalazi u spisu. U odnosu na prigovor tuženika kako iz nalaza i mišljenja proizlazi kako je potencijalna invalidska mirovina veća od isplaćivane obiteljske te su stoga nalaz i mišljenje vještaka nejasni da li postoji ili ne razlika između potencijalne invalidske mirovine i isplaćivane obiteljske mirovine, valja napomenuti da je takov prigovor irelevantan. Naime, zadatak vještaka je bio utvrditi eventualnu razliku između isplaćivane obiteljske mirovine i potencijalne invalidske mirovne priznate kao posljedica ozljeda na radu što je vještak i učinio. Da bi takva razlika postojala nužno je da isplaćivana obiteljska mirovina bude veća od potencijalne invalidske odnosno da ta razlika bude pozitivna u kojem slučaju bi tuženik temeljem čl. 27, ZOOP-a bio u obvezi nadoknaditi tužitelju štetu. U konkretnom slučaju takva razlika je negativna (obzirom je isplaćivana imovina manja od potencijalne invalidske mirovine) te u tom smislu nema razlike koju bi tuženik bio u obvezi podmiriti tužitelju.

16. Slijedom svega navedenog, kako je provedenim vještačenjem utvrđeno kako bi iznos pretpostavljene invalidske mirovine osiguranika tužitelja određen u slučaju ozljede na radu bio veći od iznosa obiteljske mirovine koju tužitelj isplaćuje na temelju rješenja od 28. prosinca 1987. jasno je da tužitelj izvršenim isplatama nije pretrpio nikakvu štetu, slijedom čega je njegov tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan. Stoga je sud odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

17. Odluka o parničnim troškovima temelji se na članku 154. stavak 1. ZPP-a te je tuženiku priznat trošak postupka u iznosu od 265,45 eura na ime predujma financijskog vještačenja. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki II. izreke.

18. Napominje se kako je preračunavanje tužbenog zahtjeva koji je postavljen u kunama kao tada važećoj valuti u Republici Hrvatskoj izvršeno prema fiksnom tečaju konverzije 7,53450 sukladno čl. 14 Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine" broj: 57/22. i 88/22.).

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Sudac

Andrijana Markić Jurišić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o žalbi odlučuje županijski sud.

DNA:

1. tužitelju

2. tuženiku

3. spis