REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5406/2019-36

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Goranu Felji, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja SD, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] ([adresa]), [adresa], zastupanog po punomoćniku Goranu Božiću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, iz Zagreba, Radnička cesta 50, zastupanog po punomoćniku Miroslavu Leki, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 11. ožujka 2025., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja, odvjetnika Domagoja Kruheka u zamjenu za odvjetnika Gorana Božića i punomoćnika tuženika, PD, odvjetničke vježbenice u Odvjetničkom društvu Leko i partneri d.o.o., dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime preplaćenih iznosa zbog nepoštenih i ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi iznos od ukupno 5.780,63 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na iznose od:

- 58,10 eura od dana 29.02.2008.,

- 58,10 eura od dana 29.03.2008.,

- 58,10 eura od dana 29.04.2008.,

- 58,10 eura od dana 29.05.2008.,

- 58,10 eura od dana 29.06.2008.,

- 58,10 eura od dana 29.07.2008.,

- 58,10 eura od dana 29.08.2008.,

- 58,10 eura od dana 29.09.2008.,

- 58,10 eura od dana 29.10.2008.,

- 58,10 eura od dana 29.11.2008.,

- 58,10 eura od dana 29.12.2008.,

- 60,51 eura od dana 29.01.2009.,

- 60,51 eura od dana 01.03.2009.,

- 60,51 eura od dana 29.03.2009.,

- 60,51 eura od dana 29.04.2009.,

- 60,51 eura od dana 29.05.2009.,

- 60,51 eura od dana 29.06.2009.,

- 60,51 eura od dana 29.07.2009.,

- 60,51 eura od dana 29.08.2009.,

- 60,51 eura od dana 29.09.2009.,

- 60,51 eura od dana 29.10.2009.,

- 60,51 eura od dana 29.11.2009.,

- 60,51 eura od dana 29.12.2009.,

- 60,51 eura od dana 29.01.2010.,

- 60,51 eura od dana 01.03.2010.,

- 60,51 eura od dana 29.03.2010.,

- 60,51 eura od dana 29.04.2010.,

- 60,51 eura od dana 29.05.2010.,

- 60,51 eura od dana 29.06.2010.,

- 60,51 eura od dana 29.07.2010.,

- 58,19 eura od dana 29.08.2010.,

- 58,19 eura od dana 29.09.2010.,

- 58,19 eura od dana 29.10.2010.,

- 58,19 eura od dana 29.11.2010.,

- 58,19 eura od dana 29.12.2010.,

- 58,19 eura od dana 29.01.2011.,

- 58,19 eura od dana 01.03.2011.,

- 58,19 eura od dana 29.03.2011.,

- 58,19 eura od dana 29.04.2011.,

- 58,19 eura od dana 29.05.2011.,

- 58,19 eura od dana 29.06.2011.,

- 58,19 eura od dana 29.07.2011.,

- 58,19 eura od dana 29.08.2011.,

- 58,19 eura od dana 29.09.2011.,

- 58,19 eura od dana 29.10.2011.,

- 58,19 eura od dana 29.11.2011.,

- 58,19 eura od dana 29.12.2011.,

- 58,19 eura od dana 29.01.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.02.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.03.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.04.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.05.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.06.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.07.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.08.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.09.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.10.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.11.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.12.2012.,

- 58,19 eura od dana 29.01.2013.,

- 58,19 eura od dana 01.03.2013.,

- 58,19 eura od dana 29.03.2013.,

- 58,19 eura od dana 29.04.2013.,

- 58,19 eura od dana 29.05.2013.,

- 58,19 eura od dana 29.06.2013.,

- 58,19 eura od dana 29.07.2013.,

- 58,19 eura od dana29.08.2013.,

- 58,19 eura od dana 29.09.2013.,

- 58,19 eura od dana 29.10.2013.,

- 58,19 eura od dana 29.11.2013.,

- 58,19 eura od dana 29.12.2013.,

- 58,19 eura od dana 29.01.2014.,

- 58,19 eura od dana 01.03.2014.,

- 58,19 eura od dana 29.03.2014.,

- 58,19 eura od dana 29.04.2014.,

- 58,19 eura od dana 29.05.2014.,

- 58,19 eura od dana 29.06.2014.,

- 58,19 eura od dana 29.07.2014.,

- 58,19 eura od dana 29.08.2014.,

- 46,28 eura od dana 01.10.2014.,

- 46,28 eura od dana 29.10.2014.,

- 46,28 eura od dana 29.11.2014.,

- 46,28 eura od dana 29.12.2014.,

- 46,28 eura od dana 29.01.2015.,

- 46,28 eura od dana 01.03.2015.,

- 39,88 eura od dana 29.03.2015.,

- 39,88 eura od dana 29.04.2015.,

- 39,88 eura od dana 29.05.2015.,

- 39,88 eura od dana 29.06.2015.,

- 39,88 eura od dana 01.08.2015.,

- 39,88 eura od dana 29.08.2015.,

- 34,03 eura od dana 07.10.2015. ,

- 34,03 eura od dana 29.10.2015.,

- 34,03 eura od dana 29.11.2015.,

- 34,03 eura od dana 29.12.2015.,

- 34,03 eura od dana 29.01.2016.,

- 34,03 eura od dana 29.02.2016.,

- 26,42 eura od dana 29.03.2016.,

- 26,42 eura od dana 29.04.2016.,

- 26,42 eura od dana 29.05.2016. ,

- 26,42 eura od dana 29.06.2016.,

- 26,42 eura od dana 29.07.2016.,

- 26,42 eura od dana 29.08.2016.,

- 22,71 eura od dana 29.09.2016.,

- 22,71 eura od dana 29.10.2016.,

- 22,71 eura od dana 29.11.2016.,

- 22,71 eura od dana 29.12.2016.,

- 22,71 eura od dana 29.01.2017.,

- 22,71 eura od dana 01.03.2017.,

- 14,76 eura od dana 29.03.2017.,

- 14,76 eura od dana 29.04.2017.,

- 14,76 eura od dana 29.05.2017.,

- 14,76 eura od dana 29.06.2017.,

- 14,76 eura od dana 05.08.2017.,

- 14,76 eura od dana 01.09.2017.,

- 6,00 eura od dana 29.09.2017.,

- 6,00 eura od dana 29.10.2017.,

- 6,00 eura od dana 29.11.2017.,

- 6,00 eura od dana 29.12.2017.,

- 6,00 eura od dana 29.01.2018.,

- 6,00 eura od dana 01.03.2018.,

do isplate, a sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, isplatiti tužitelju KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], s osnove ulazne naknade iznos od 384,90 eura zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2007. a sve po stopi na osnovi čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate do 31. prosinca 2007. godine, a od 1. siječnja 2008. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena od dana dospijeća svakog pojedinog potraživanja do dana 31. srpnja 2015. godine, a za razdoblje od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunato za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 01. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 01. siječnja 2024. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb d.d., OIB: 02535697732, naknaditi tužitelju KD, OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak parničnog u iznosu od 2.176,71 eura sa zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 10. lipnja 2019. navodi kako je tužitelj kao korisnik kredita sklopio sa tuženikom ugovor o kreditu broj 9013114955, dana 27. rujna 2007. u iznosu od 580.000,00 kuna uz promjenjivu kamatnu stopu od 4,78% godišnje. Navodi da je tuženik tijekom trajanja ugovora više puta jednostranim odlukama mijenjao kamatnu stopu bez jasnih i određenih parametara zašto je ista promijenjena te bez mogućnosti pregovaranja o tome. Tužitelj navodi da je takva odredba ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi nepoštena a time i ništetna, odnosno nije određena niti odrediva. Slijedom navedenog, a kako je tužitelj tuženiku temeljem navedenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu platio tuženiku više iznose rata od utvrđenih prvotnim otplatnim planom, to tužitelj potražuje od tuženika na ime nepripadnog iznosa zbog ništetnih i nepoštenih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi isplatu iznosa od ukupno 5.780,63 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama do isplate, te isplatu iznosa od 384,90 eura s osnova ništetne odredbe o ulaznoj naknadi s pripadajućom zateznom kamatom tekućom od 29. rujna 2007., do isplate uz naknadu parničnog troška tužitelju sa zateznom kamatom, a kako je to konačno specificirano podneskom od 03. svibnja 2023.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te ističe prigovore zastare te da je tuženik sve promjene kamatne stope izvršio sukladno tada važećim propisima. Također navodi da nije došlo do neravnoteže između ugovornih stranaka i spori da bi na strani tužitelja nastupila šteta kao i da bi tuženik ikakvu štetu prouzročio svojim postupanjem tužitelju. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže sudu odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnih troškova.

3. Tijekom postupka, sud je izvršio uvid u svu spisu priloženu dokumentaciju: presliku Ugovora o kreditu broj 9013114955, od dana 27. rujna 2007. s otplatnom tablicom sa prikazom efektivne kamatne stope i izvadcima iz zemljišne knjige (list 7- 15), presliku dopisa tužitelja s povratnicom (list 16-17), presliku Općih uvjeta poslovanja s građanima tuženika (list 30-39), presliku Pregleda uplata po kreditu (list 60-63), presliku Plana otplate (list 64-70), presliku knjigovodstvene kartice (list 71-90). Sud je također proveo dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. (list 119-128, 149-150, 159- 160), kao i dokaz saslušanjem tužitelja (list 165-166).

4. Sud nije proveo dokaz saslušanjem svjedoka javnog bilježnika s obzirom na utvrđenja u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-3142/18 od 19. ožujka 2019. jer pravomoćne presude iz spora kolektivne pravne zaštite imaju izravan učinak koji obvezuje ovaj sud te stoga nije potrebno provoditi personalne dokaze, kao i odluke Europskog suda za ljudska prava, OTP banka i dr. protiv Hrvatske (zahtjev broj: 38541/21 od 08. studenog 2022.) kojom je utvrđeno da nije došlo do povrede načela jednakosti stranaka jer nisu saslušavani bankovni službenici, a imajući u vidu i načelo ekonomičnosti postupka, kao i dokaz saslušanjem svjedoka osobnog bankara, s obzirom da je tuženik od istog dokaznog prijedloga odustao podneskom od 24. svibnja 2023.

5. Sud je, sukladno odredbi čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka USRH, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - u daljnjem tekstu: ZPP) dopustio povećanje tužbenog zahtjeva, odnosno preinaku tužbe podneskom tužitelja od 03. svibnja 2023. s obzirom da tužitelj nije mogao preinačiti tužbeni zahtjev do zaključenja prethodnog postupka bez svoje krivnje, već je isto mogao preinačiti tek nakon provedenog financijskog vještačenja, a sve sukladno Zaključku sa sastanka predsjednika Građanskog odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda RH, poslovni broj: Su-IV-162/2021 od 26. studenog 2021.

6. Tužbeni zahtjev je osnovan.

7. Između stranaka nije sporno da su stranke, i to tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor, sklopili ugovor o kreditu broj 9013114955, dana 27. rujna 2007. na iznos od 580.000,00 kuna (članak 1. Ugovora), s rokom otplate od 360 mjeseci (članak 7. Ugovora), u kojem ugovoru je odredbom članka 4. ugovorena promjenjiva redovna kamatna stopa u iznosu od 4,78% godišnje, u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana, pa se navedeno neće posebno obrazlagati.

8. Sporno je mogu li se na konkretan predmet primijeniti utvrđenja iz presude Visokog trgovačkog suda RH poslovni broj Pž-7129/13, je li nastupila zastara tužiteljevog potraživanja te je li tuženik primjenom ugovorne odredbe kojom je ugovorena redovna kamatna stopa od 4,78% godišnje, promjenjiva u skladu s Odlukom banke o kreditiranju građana, te primjenom odredbe ugovora koja se odnosi na tzv. ulaznu naknadu neosnovano ostvario korist u visini razlike iznosa koje je tužitelj uplaćivao, a koji su veći od iznosa prema anuitetu definiranom s obzirom na početnu kamatnu stopu.

9. Iz iskaza tužitelja, kojeg je sud u cijelosti ocijenio kao uvjerljiv, iskren, životan i logičan u bitnome proizlazi da je tužitelj s tuženikom sklopio ugovor o kreditu kod tuženika radi kupnje i renovacije nekretnine u kunama s promjenjivom kamatnom stopom. Navodi da ga djelatnici tuženika nisu upozorili da bi moglo doći do rasta kamatne stope niti je mogao pregovarati o pojedinim odredbama ugovora s tuženikom, a također ga nisu upozorili niti je mogao pregovarati o naplati naknada i troškova. Sredstva iz kredita iskoristio je u potpunosti za kupnju i renovaciju nekretnine koju je isključivo koristio u privatne, a ne u poslovne svrhe. Tijekom otplate kredita došlo je do rasta kamatne stope te rata kredita. Kredit još otplaćuje.

10. Odredbom čl. 269. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO) propisano je da se ugovorna obveza može sastojati u davanju, činjenju, ne činjenju ili trpljenju, dok je st. 2. navedenog čl. propisano da ona mora biti moguća, dopuštena i određena odnosno odrediva. Odredbom čl. 270. ZOO propisano da, kad je predmet obveze nemoguć, nedopušten, neodređen ili neodrediv da je ugovor ništav, dok je odredbom čl. 272.st.2. ZOO-a je propisano da ako treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu da je ugovor ništetan.

11. Odredbom čl. 81. st. 1 Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje - ZZP), važećim u vrijeme sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu, propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, dok je u st. 2. propisano da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca, dok je u st. 3 propisano da činjenica da se o pojedinim aspektima neke ugovorne odredbe, odnosno o pojedinoj ugovornoj odredbi pojedinačno pregovaralo ne utječe na mogućnost da se ostale odredbe tog ugovora ocijene nepoštenima, ako cjelokupna ocjena ugovora ukazuje na to da se radi o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca, dok je u st. 4. propisano da ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati.

Odredbom čl. 84 ZZP propisano je da nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive. Odredbom čl. 87.st.1. ZZP propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

12. Iz sporne odredbe čl. 4. ugovora o kreditu proizlazi da je ugovorena promjenjiva kamatna stopa koja na dan sklapanja ugovora iznosi 4,78% godišnje, koja odredba je sama po sebi lako uočljiva i jasna. No valja istaknuti da je ugovorna kamata u Ugovoru o kreditu naknada koju se korisnik kredita obvezuje platiti za korištenje iznosa novčanih sredstava odobrenih mu na određeno vremensko razdoblje od strane banke, uz njegovu obvezu vraćanja iskorištenog iznosa novca, a sve u vrijeme i na način kako je to ugovorom o kreditu i ugovoreno. U smislu čl. 269. i čl. 272. ZOO ugovorna kamata kao takva mora biti određena, odnosno odrediva.

13. Tuženik u ovom postupku nije dokazao da je odredba čl. 4. predmetnog ugovora u dijelu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu određena odnosno odrediva, a isto tako nije niti dokazao da se prilikom sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovaralo o toj spornoj odredbi.

14. Nadalje iz Ugovora o kreditu ne proizlazi da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora bio upoznat s odredbama Općih uvjeta poslovanja Banke kao niti da mu je pri sklapanju ugovora bio uručen primjerak istih dok iz iskaza tužitelja kojeg je sud u cijelosti prihvatio proizlazi da od strane tuženika nije bio upozoren na mogućnost da bi se takvo povećanje kamate moglo dogoditi kao i da mu je bilo onemogućeno pregovarati o promjeni kamatne stope. Nadalje valja istaknuti da i iz samog Ugovora o kreditu proizlazi da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru, pa se po prirodi stvari o odredbama nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

15. Sud nalazi da općenita formulacija glede promjenljive kamatne stope iz sporne odredbe čl.4. nije u skladu s načelima obveznog prava jer je time od samog početka ugovornog odnosa tužitelj, kao potrošač, doveden u neravnopravni položaj u odnosu na banku, kao trgovca, s obzirom da je na temelju takve formulacije tužitelj mogao znati samo kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja ugovora o kreditu, ali nije mogao ocijeniti zašto, kako i temeljem čega te u kojem smjeru će se u budućnosti kamatna stopa kretati, što pak upućuje na daljnji zaključak da je tuženik mogao jednostrano donositi odluke i mijenjati kamatnu stopu. Iz sadržaja sporne ugovorne odredbe i nedostatka jasno definiranih parametara za promjenu kamatne stope, koji bi pritom bili razumljivi tužitelju kao prosječnom potrošaču, proizlazi da buduća kamatna stopa, ugovorena kao promjenjiva, nije bila niti određena, a niti odrediva, slijedom čega sud nalazi utvrđenim da sadržaj takve ugovorne odredbe nije jasan niti razumljiv bilo kojem prosječnom potrošaču, pa tako niti tužitelju.

16. S obzirom na utvrđeno očito je da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i da ju je upoznao s parametrima o kojima ovisi promjena kamatne stope te o posljedicama istog. Naime, banka je dužna upoznati klijente s elementima koji utječu na promjenu kamatne stope kao i s posljedicama koje bi promjena kamatne stope mogla imati na visinu njegove obveze jer je znanje i iskustvo banke u kreditnom poslovanju superiorno u odnosu na znanje prosječnog potrošača što u konkretnom slučaju nije učinjeno s obzirom na općenitu i nedorečenu formulaciju o promjenljivoj kamatnoj stopi u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, koja formulacija je tužitelju nerazumljiva.

17. Dakle, tužitelju su u samom ugovoru morali biti određeno predočeni i objašnjeni rizici, razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kako bi na temelju određenih i razumljivih kriterija mogao predvidjeti sve potencijalne ekonomske posljedice koje za njega iz ugovora mogu proizaći, pri čemu nije dovoljno da je tužitelj samo općenito znao i da je kamatna stopa promjenjiva. Kako je odredba ugovora o promjenjivosti kamatne stope od bitnog značaja i u konačnici ovisi isključivo o odluci jedne ugovorne strane tuženika, bez da su određeno i razumljivo navedeni uvjeti promjenjivosti, to predstavlja odredbu koja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja jer kod ugovaranja promjenjive kamatne stope obveza potrošača istovremeno ovisi o promjenjivom bitnom elementu i zato je posebno rizična jer potrošač u vrijeme zaključenja ugovora ne zna koju će cijenu u vidu kamate za to platiti, što je sve u suprotnosti s načelom savjesnosti i poštenja.

18. U odnosu na odredbu čl. 12.4. predmetnog Ugovora o kreditu kojom je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje prije korištenja ili istovremeno s korištenjem kredita platiti tuženiku naknadu za obradu kreditnog zahtjeva u visini od 0,50% od iznosa kredita, a najviše 7.000,00 kuna, valja napomenuti da se sve gore obrazloženo odnosi i na navedenu odredbu. Naime, iz navedene odredbe proizlazi da se u konkretnom slučaju radi o tipičnom formulacijskom obrascu ugovora, unaprijed sročenom i priređenom od strane banke, koji korisnik kredita može ili potpisati ili ne. S obzirom na navedeno jasno je da se o odredbama akata kreditora koji reguliraju materiju kreditiranja, a koji su sadržani u samom ugovoru po prirodi stvari ni ne može pojedinačno pregovarati, pa je logično da se nije moglo pojedinačno pregovarati niti o spornim odredbama ugovora.

19. S obzirom na utvrđeno, očito je da tuženik nije na nedvojben način dokazao da je s tužiteljem, u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, pojedinačno pregovarao o spornoj odredbi i od čega se ta naknada sastoji.

20. Daljnjom ocjenom predmetnog ugovora jasno je da je predmetni ugovor prethodno pripremio tuženik, odnosno da se radi o tipskom ugovoru jer Ugovor ima oznaku broj 9013114955 te je više nego jasno da se da se radi o ugovoru kojeg je unaprijed pripremio i otipkao tuženik te da se o odredbama tog ugovora, po prirodi stvari i nije pojedinačno pregovaralo, a niti se moglo pojedinačno pregovarati.

21. Budući da je u ovom postupku utvrđeno da sporna odredba nije određena, a niti odrediva to je ista u smislu odredbe č. 47. ZOO ništava. Po pravnom shvaćanju ovog suda sporna ugovorna odredba je zaista prouzročila značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st.1. ZZP. Ovdje treba ukazati i na stajalište prihvaćeno na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 5. studenoga 2020. broj Su IV – 308/2020 gdje je dan odgovor na pitanje: „Je li ništetna ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojom je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača ?“ Ugovorna odredba iz ugovora o kreditu kojim je ugovoreno pravo banke na naknadu za prijevremenu otplatu kredita u smislu odredbe čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača može biti utvrđena ništetnom, ako se o toj odredbi nije pregovaralo.“ Naime, iako je u navedenom stajalištu riječ o naknadi za prijevremenu otplatu kredita, isto se stajalište može primijeniti i na druge naknade, u konkretnoj situaciji, odnosno u tzv. ulaznoj naknadi, s obzirom da je utvrđeno kako se o istoj također nije pregovaralo niti je postojala takva mogućnost.

22. Slijedom navedenog kako je u ovom postupku utvrđeno da sporna odredba nije određena niti odrediva to je ista u smislu odredbe čl. 270. ZOO-a ništava. Nadalje utvrđeno je da je sporna odredba prouzročila i znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana i to na štetu tužitelja kao potrošača te je kao takva nepoštena, a time i ništava i u smislu odredbe čl. 87. st. 1. ZZP

23. Slijedom navedenog kao prethodna pitanja usmjerena na utvrđenje ništetnosti dijela odredbe predmetnog ugovora o kreditu iz odredbe članka 4. koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu i odredbe članka 12.4. koja se odnosi na tzv. ulaznu naknadu valjalo je odlučiti temeljem odredbe čl.81. i čl.87.st.1. ZZP, čl. 3-4., čl.269., čl.272. te Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Sl. I. EZ 1993 L 95/29) da se radi o ništetnim odredbama.

24. U odnosu na pitanje zastare ističe se kako zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (pravno shvaćanje sa sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020.) to valja uzeti u obzir trenutak pravomoćnosti predmetne presude, s obzirom na čl. 323.st.1. ZOO-a, jer je istom odlučeno o pitanju ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba i stoga zastarni rok nije protekao. Iako u ovom postupku tužitelj nije zatražio u tužbenom zahtjevu da se utvrdi izrijekom da se radi o ništetnim predmetnim odredbama ugovora o kreditu, sud je o ništetnosti istih odlučio kao o prethodnom pitanju, pa se navedeni stav Vrhovnog suda RH može primijeniti i u ovom postupku. Stoga je sud ocijenio prigovor zastare tuženika neosnovanim.

25. Sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO, u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a ako to nije moguće ili se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Nadalje, sukladno odredbi čl. 323. st. 2. ZOO, ugovaratelj koji je kriv za sklapanje ništetnog ugovora odgovoran je svome suugovaratelju za štetu koju trpi zbog ništetnosti ugovora ako ovaj nije znao ili prema okolnostima nije morao znati za postojanje uzroka ništetnosti. U konkretnoj situaciji, tuženik je na temelju ništetnih ugovornih odredbi ostvario korist u vidu plaćanja veće naknade za kredit, odnosno veće kamate, nego što bi ostvario da je ostala na snazi kamatna stopa koja je bila na snazi u trenutku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Stoga je tuženik u obvezi platiti tužitelju razliku u vidu više plaćenog iznosa kamata zbog ništetnih ugovornih odredbi predmetnog Ugovora o kreditu u smislu odredbe čl. 1111. st. 1. ZOO. Posljedica ništetnosti nepoštenih ugovornih odredbi je vraćanje preplaćenih iznosa sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama sukladno čl. 1115. ZOO-a od dana stjecanja do isplate.

26. Slijedom svih izloženih razloga, ovaj sud prihvatio je stav tužitelja da se radi o ništetnosti predmetnih dijelova odredaba Ugovora o kreditu i na okolnost utvrđivanja razlike obračunatih kamata i iznosa tzv. ulazne naknade, izveden je dokaz financijskim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Petri Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. iz čijeg nalaza i mišljenja od 08. ožujka 2022. proizlazi da pod pretpostavkom da se tijekom razdoblja otplate kredita nije mogla mijenjati kamatna stopa na štetu tužitelja, više plaćena razlika u iznosima anuiteta koje je tužitelj platio prilikom promjenjive kamatne stope i iznosa koji bi plaćao da je kamatna stopa cijelo vrijeme bila 4,78%, iznosi 43.554,16 kuna. Također je utvrđeno da je od tužitelja dana 28. rujna 2007. naplaćena naknada za obradu kreditnog zahtjeva u iznosu od 2.900,00 kuna, sukladno odredbi čl. 12.4. ugovora o kreditu. Iznosi po mjesecima te datumi plaćanja i dospijeća navedeni su u tablicama koje prileže nalazu i mišljenju vještaka.

27. Sud je predmetni nalaz i mišljenje vještaka Petre Blašković iz Centra za financijska vještačenja d.o.o. prihvatio u cijelosti jer je isti sukladan s ostalim dokazima u spisu, te izrađen stručno, valjano obrazložen i u skladu s pravilima struke, uzevši u obzir da je vještak imao na uvid svu relevantnu dokumentaciju, te na koji tužitelj nije imao nikakve primjedbe niti prigovore, dok je na prigovore tuženika vještakinja odgovorila u svom pisanom i usmenom očitovanju te je iste u cijelosti otklonila, a ostali prigovori tuženika su pravne prirode. Iz predmetnog nalaza i mišljenja sud je utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

28. Tuženik neosnovano navodi da je zadatak vještaka pogrešno određen jer da namjera ugovornih stranaka nije bilo ugovaranje fiksne kamate, niti bi to bilo u skladu sa tržišnih uvjetima. Naime, u konkretnoj situaciji je utvrđeno da je navedena odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa ništetna, pa je sukladno takvom utvrđenju i određen zadatak vještaku, a vještak je u nalazu i mišljenju u svemu ispunio zadatak suda.

29. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je istu utvrdio sukladno nalazu i mišljenju vještaka u iznosu od 5.780,63 eura (43.554,16 kuna), s pripadajućim zateznim kamatama s obzirom da se tu radi o preplatama kod stvarno plaćenih anuiteta na ime promjene kamatne stope, te u iznosu od 384,90 eura (2.900,00 kuna), koji se odnosi na plaćenu tzv. ulaznu naknadu za obradu kredita, a koja je naplaćena od tužitelja dana 28. rujna 2007., a sve sukladno odredbi čl. 1111. ZOO-a.

30. S obzirom da je utvrđeno da je ništetna odredba predmetnog Ugovora u dijelu u kojemu je ugovorena promjenjiva kamatna stopa, i odredba koja se odnosi na tzv. ulaznu naknadu obradu kredita, to je tuženik u utuženom razdoblju bez osnove obračunavao i naplaćivao veće anuitete od onih na koje je imao pravo te tužitelju naplatio tzv. ulaznu naknadu za obradu kredita, te da je u utuženom razdoblju tužitelju naplatio više od ugovorenog iznosa, kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka, odnosno bez pravne osnove.

31. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja kojim zahtijeva da mu tuženik na ime razlike isplati iznos od ukupno 5.780,63 eura sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate, te iznos od 384,90 eura s osnova tzv. ulazne naknade za obradu kredita sa zateznom kamatom od dana nakon dana plaćanja 29. rujna 2007. do isplate, pa je primjenom odredbi čl. 1111. i 1115. ZOO-a odlučeno kao pod točkama I. i II. izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 151., 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Sud je tužiteljo priznao trošak u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) prema vrijednosti predmeta spora u vrijeme poduzimanja svake radnje te troškovnikom. Trošak se odnosi na sastav tužbe od 10. lipnja 2019. sukladno Tbr 7.1. Tarife u iznosu od 100 bodova, za sastav podnesaka od 30. travnja 2020. i 03. svibnja 2023. sukladno Tbr. 8.1. Tarife u iznosu od 2x100 bodova, te za sudjelovanje na ročištima od 02. ožujka i 08. listopada 2021., 27. studenog 2024. i 11. ožujka 2025. sukladno Tbr. 9.1. Tarife u iznosu od 4x100 bodova, što ukupno iznosi 700 bodova. Obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura sukladno Tbr. 54 Tarife navedeni trošak tužitelja iznosi 1.400,00 eura, što uvećano za 25% PDV-a sukladno Tbr. 46 Tarife iznosi 1.750,00 eura. Tužitelju je valjalo priznati i trošak plaćenog predujma za financijsko vještačenje u iznosu od ukupno 265,45 eura, te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 53,09 eura, te na presudu u iznosu od 108,17 eura, odmjerenu sukladno Zakonu o sudskim pristojbama i Tarifi sudskih pristojbi pa ukupno dosuđeni trošak iznosi 2.176,71 eura, kako je i odlučeno pod točkom III. izreke ove presude.

33. Sud nije prihvatio zahtjev tužitelja za naknadom troška za sudjelovanje na ročištu za objavu presude obzirom isto nije potrebno za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a) te obzirom da se presuda po objavi ističe na internetskoj stranici e-oglasna ploča suda te je uredno pozvane stranke mogu preuzeti i neposredno u sudu (čl. 335. st. 9. i 10. ZPP-a).

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sudac:

Goran Felja

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira je li na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun. uz rješenje o pristojbi na presudu u iznosu od 108,17 eura

2. Tuženiku po pun.