REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev-1521/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca dr. sc. Ante Perkušića predsjednika vijeća, mr. sc. Neri Radas članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Đura Sesse, Goranke Barać-Ručević i Mirjane Magud članova vijeća u pravnoj stvari tužitelja FH, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marko Jaklin, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Croatia osiguranja d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-951/2021-2 od 18. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-222/2019-58 od 30. ožujka 2021. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-222/2019-62 od 15. travnja 2021., u sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e:

I. Preinačuje se presuda Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž- 951/2021-2 od 18. travnja 2023. u dijelu:

- pod točkom I. izreke kojom je djelomično odbijena žalba tužitelja i potvrđena točka II. izreke presude Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-222/2019-58 od 30. ožujka 2021. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-222/2019-62 od 15. travnja 2021. za odbijajući iznos od 8.454,44 EUR.

- odluke o troškovima parničnog postupka pod točkom III. izreke, kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 122,03 EUR i u tim dijelovima sudi:

„Prihvaća se djelomično žalba tužitelja i preinačuje se presuda Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn-222/2019-58 od 30. ožujka 2021. ispravljena rješenjem istoga suda poslovni broj Pn-222/2019-62 od 15. travnja 2021. u dijelu:

- pod toč. II. izreke za odbijajući iznos od 8.454,44 EUR i nalaže tuženiku Croatia osiguranje d.d. Zagreb, isplatiti tužitelju FH daljnji iznos od 8.454,44 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2016. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena; od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena; i od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

- pod toč. III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška u iznosu od 122,03 EUR i nalaže tuženiku naknaditi tužitelju daljnji parnični trošak u iznosu od 122,03 EUR,

sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se revizija tužitelja u preostalom odbijajućem dijelu toč. I. izreke presude Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž-951/2021-2 od 18. travnja 2023.

III. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije u iznosu od 600,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Sesvetama, poslovni broj Pn- 222/2019-58 od 30. ožujka 2021. suđeno je:

„I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranju d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB:26187994862, isplatiti tužitelju FH iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 165.150,00 kn sa zateznim kamatama tekućim od 24.05.2015. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana. II Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja za isplatom daljnjeg iznosa od 270.265,76 kn.

III Svaka stranka snosi svoje troškove ovog postupka.“.

2. Rješenjem istoga naslova poslovni broj Pn-222/2019-62 od 15. travnja 2021. riješeno je:

„Ispravlja se presuda ovog suda, poslovni broj Pn-222/2019. od 30. ožujka 2021. u točki I. izreke, redak treći, u oznaci godine, tako da iza „24.05.“ umjesto „2015.“ ispravno ima stajati „2016.“.

3. Drugostupanjskom presudom Županijskog suda u Zadru, poslovni broj Gž- 951/2021-2 od 18. travnja 2023. suđeno je:

„I Odbijaju se djelomično žalbe tužitelja FH i tuženika Croatia osiguranja d.d., Zagreb kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-222/2019-58 od 30. ožujka 2021. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-222/2019-62 od 15. travnja 2021. u toč. I izreke i u toč II izreke u odbijajućem dijelu preko iznosa od 5.969,61 EUR ( 44.978,00 kn) do iznosa od 57.789,60 EUR (435.415,76 kn), odnosno za daljnjih 51.820,00 EUR (390.437,76 kn).

II Preinačuje se djelomično presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj Pn-222/2019-58 od 30. ožujka 2021. ispravljena rješenjem istog suda poslovni broj Pn-222/2019-62 od 15. travnja 2021. u toč. II izreke u dijelu kojim je tužitelj FH odbijen sa zahtjevom za isplatom iznosa daljnjih 5.969,61 EUR (44.978,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2016. i sudi:

Nalaže se tuženiku Croatii osiguranju d.d., Zagreb isplatiti tužitelju FH daljnji iznos naknade štete od 5.969,61 EUR (44.978,00 kn) sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2016. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III Preinačuje se ista prvostupanjska presuda u toč. III izreke u dijelu kojim je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka i sudi:

Dužan je tuženik Croatia osiguranja d.d., Zagreb naknaditi tužitelju FH sveukupni parnični trošak u iznosu od 3.573,50 EUR (26.924,56 kn), u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka i zahtjev tuženika za naknadu troškova u cijelosti, odbija kao neosnovan.“.

4. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-4283/2023-2 od 27. kolovoza 2024. dopustio tužitelju podnošenje revizije, u odnosu na pravna pitanja koja glase:

„1. Da li se u postupcima za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti, u slučaju preinake tužbenog zahtjeva povećanjem istog na način da se potražuje veći iznos naknade štete iz iste činjenične osnove, zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe i to prvenstveno donošenja novih Orijentacijskih kriterija Vrhovnog suda Republike Hrvatske (sjednica VSRH od 05. 03. 2020. i 15. 06. 2020. godine pod posl. br. Su-IV-47/2020-5), zastara u odnosu na takav preinačeni/povećani dio tužbenog zahtjeva prekida podnošenjem tužbe ili pak se (kako je to utvrđeno u pobijanoj županijskoj presudi) pitanje zastare preinačenog/povećanog dijela tužbenog zahtjeva ocjenjuje samostalno na način da bi za pitanje zastare bio odlučan trenutak preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva?

2. Da li se u postupku za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti koja je počinjena kaznenim djelom (u konkretnom slučaju KD iz čl. 227. st. 2. u svezi st. 1. Kaznenog zakona (125/2011, 144/2012, 56/2015, 61/2015, dalje u tekstu: KZ)), a što drugostupanjski sud sam navodi u obrazloženju svoje presude, u slučaju preinake tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, na takav preinačeni/povećani dio zahtjeva, ima primjenjivati zastarni rok sukladno odredbi čl. 230. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje u tekstu: ZOO) ili se primjenjuje odredba čl. 231. ZOO-a prema kojoj zahtjev za naknadu štete prema odgovornoj osobi zastarijeva kad istekne vrijeme određeno za zastaru kaznenog progona (u konkretnom slučaju 10 godina), odnosno da li bi tužitelju zbog takve eventualno pogrešne primjene materijalnog prava, odnosno pogrešno utvrđenog roka zastare, bilo povrijeđeno temeljno ljudsko pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda?“.

5. Postupajući po navedenom dopuštenju tužitelj je podnio reviziju, zbog navedenih pravnih pitanja, protiv drugostupanjske presude u dijelu u kojem je odbijen dio tužbenog zahtjeva preko dosuđenog iznosa od 5.969,61 EUR do iznosa od 57.789,60 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 24. svibnja 2016. i u odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači, a podredno ukine. Tužitelj potražuje troškove revizijskog postupka.

6. Odgovor na reviziju nije podnesen.

7. Revizija je djelomično osnovana, a djelomično neosnovana.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, prouzročene sudarom dvaju motornih vozila, koji se sudar dogodio 3. kolovoza 2015. u [adresa], u kojem je tužitelj sudjelovao kao vozač motocikla registarske oznake [registarska oznaka] i osiguranik tuženika upravljajući vozilom registarske oznake [registarska oznaka].

9. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 3. ZPP, revizijski sud u povodu revizije ispitao je pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz odredbe čl. 385.a ZPP, zbog kojih je dopuštena.

10. U revizijskoj fazi postupka, sporno je pitanje - prekida zastare za preinačeni/povećani dio tužbenoga zahtjeva za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, do koje preinake je došlo zbog okolnosti nastalih nakon podnošenja tužbe i to dolazi li do prekida zastare već podnošenjem tužbe ili u trenutku preinačenja tužbenoga zahtjeva te primjenjuje li se u postupcima za naknadu štete zbog povrede prava osobnosti, koja je počinjena kaznenim dijelom, zastarni rok iz odredbe čl. 230. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22 i 156/22 - dalje: ZOO) ili iz odredbe čl. 231. ZOO-a.

10.1. Tužitelj je u tužbi potraživao ukupnu naknadu štete neimovinske i imovinske, u iznosu od 253.115,76 kn (s osnove povrede prava osobnosti za tjelesno i duševno zdravlje iznos od 196.500,00 kn, za tuđu pomoć i njegu iznos od 35.000,00 kn, za troškove liječenja iznos od 4.195,76 kn, za troškove prijevoza iznos od 750,00 kn, za uništene stvari iznos od 1.500,00 kn te na ime naknade štete nastale na motociklu iznos od 15.170,00 kn). U tijeku postupka je tužitelj preinačio tužbeni zahtjev podneskom od 28. svibnja 2020. na način da je potraživao ukupno iznos od 289.415,76 kn (261.500,00 sa osnove povrede prava osobnosti za tjelesno i duševno zdravlje, 6.300,00 kn za tuđu pomoć i njegu, 4.195,76 kn na ime troškova liječenja, 750,00 kn na ime troškove prijevoza, 1.500,00 kn za uništene stvari i 15.170,00 kn na ime naknade štete na motociklu) te u daljnjem tijeku postupka podneskom od 20. srpnja 2020. tužitelj ponovno preinačuje tužbeni zahtjev na način da, konačno postavljenim tužbenim zahtjevom, potražuje ukupno iznos od 435.415,76 kn (407.500,00 kn sa osnove povrede prava osobnosti za tjelesno i duševno zdravlje, 6.300,00 kn za tuđu pomoć i njegu, 4.195.76 kn za troškove liječenja, 750,00 kn za troškove prijevoza, 1.500,00 kn za uništene stvari te iznos od 15.170,00 za naknadu štete radi oštećenja motocikla).

10.2. S obzirom na navedeno (postavljena pravna pitanja za koja je dopušteno podnošenje revizije i preinačavanja tužbenog zahtjeva tijekom postupka) sporno je jeli nastupila zastara potraživanja za tijekom postupka povišeni iznos naknade neimovinske štete radi povrede prava osobnosti za tjelesno i duševno zdravlje.

11. Prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelju po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos od 491.000,00 kn. Uzimajući u obzir utvrđeni omjer suodgovornosti tužitelja za nastalu štetu od 50% i nesporno isplaćeni iznos od strane tuženika po ovoj osnovi u mirnom postupku od 83.500,00 kn, dosuđuje tužitelju iznos od 162.000,00 kn.

11.1. S obzirom na sporno pitanje prekida zastare za preinačeni dio tužbenog zahtjeva, prvostupanjski sud je shvaćanja da je u odnosu na preinačeni dio tužbenoga zahtjeva došlo do prekida zastare u trenutku podnošenja tužbe (a ne u trenutku preinačenja tužbenog zahtjeva) slijedom čega odbija, od strane tuženika istaknuti prigovor zastare.

12. Suprotno shvaćanju prvostupanjskoga suda, drugostupanjski je sud, a kako bi proizlazilo iz obrazloženja pobijane odluke (iako izričito to ne navodi), shvaćanja da bi se zastara prekidala u odnosu na preinačeni dio tužbenoga zahtjeva od trenutka preinačenja zahtjeva (a ne od podnošenja tužbe) te drugostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude navodi:

„Tužiteljevo liječenje je završilo 22. travnja 2016., kako je to utvrđeno nalazom i mišljenjem vještaka kirurga (l.s.131), pa je njegov zahtjev za isplatom naknade štete od 1. lipnja 2020. te zahtjev od 24. srpnja 2020. u većem iznosu od onog postavljenog u tužbi zastario. S obzirom na odredbu čl. 2. ZPP sud odlučuje u granicama zahtjeva postavljenog u postupku, slijedom čega je odlučeno o njegovom zahtjevu za isplatom naknade štete kojeg je postavio u tužbi…“. Pri tome se drugostupanjski sud poziva na odredbu čl. 230. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da tražbina naknade štete zastarijeva za 3 godine od kada je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu počinila, a u svakom slučaju da ta tražbina zastarijeva za 5 godina od kad je šteta nastala.

12.1. Tako drugostupanjski sud prihvaćajući utvrđenje, da tužitelju po osnovi povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje pripada iznos od 491.000,00 kn, ali uz preinačeni omjer suodgovornosti tužitelja za nastalu štetu od 30% i nesporno isplaćeni iznos od strane tuženika po ovoj osnovi u mirnom postupku od 83.500,00 kn, utvrđuje da bi tužitelju trebalo dosuditi iznos od 260.200,00 kn. Međutim, kako je tužitelj po ovoj osnovi u tužbi potraživao iznos od 196,500 kn, drugostupanjski sud dosuđuje tužitelju daljnji iznos od 34.500,00 kn.

13. U odnosu na prvo postavljeno pitanje, navodi se da je ovaj sud u odluci poslovni broj Rev x-1196/11 od 4. travnja 2012., koja je donesena u primjeni Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99 i 88/01) izrazio pravno shvaćanje:

„Prema odredbi čl. 388. ZOO zastarijevanje se prekida podizanjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja potraživanja.

Podizanjem tužbe kojim zahtijevaju isplatu određenog iznosa na ime naknade određenog vida štete, visina koje se utvrđuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke (čl. 189. st. 2. ZOO), tužitelji ujedno poduzimanju radnju radi utvrđivanja tog potraživanja i radi njegovog ostvarenja te time, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, prekidaju zastarijevanje i u odnosu na povećane zahtjeve iz iste činjenične osnove.“.

13.1. Nadalje, navodi se da je na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (2/24) održane 27. svibnja 2024. broj Su-IV-123/2024-5 zauzeto pravno shvaćanje:

„U slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena (čl. 190. i 191. ZPP) zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku, odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva.“.

13.2. S obzirom na navedeno, proizlazi da je shvaćanje drugostupanjskoga suda, u odnosu na navedeno pitanje nastupa zastare za preinačeni dio odnosno povećani dio tužbenog zahtjeva, u suprotnosti sa pravnim shvaćanjem ovoga suda.

14. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP-a, preinačiti drugostupanjsku presudu i dosuditi tužitelju daljnji iznos naknade štete od 8.454,44 EUR (63.700,00 kn) s pripadajućim zateznim kamatama shodno odredbi čl. 29. ZOO-a.

14.1. U smislu odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, valjalo je odlučiti o cjelokupnim troškovima postupka, jer je preinačenjem pobijane presude i dosuđivanjem tužitelju daljnjeg iznosa naknade štete, došlo do drugačijeg omjera uspjeha u sporu, te je tužitelju valjalo dosuditi daljnji trošak u iznosu od 122,03 EUR.

14.2. U preostalom dijelu zahtjeva valjalo je djelomično odbiti reviziju tužitelja i na temelju odredbe čl. 391. st. 6. ZPP-a odlučiti kao pod točkom II. izreke.

15. U odnosu na drugo postavljeno pitanje, navodi se da je u presudi poslovni broj Rev-322/2023-2 od 25. travnja 2023. ovaj sud izrazio pravno shvaćanje:

„Prilikom primjene zastarnog roka iz čl. 377. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 11/93, 3/94, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO) zastara naknade štete prouzročene kaznenim djelom počinje teći od pravomoćnosti kaznene presude kojom okrivljenik je proglašen krivim (osuđujuća presuda), a ne od dana počinjenja kaznenom dijela neovisno o tome je li oštećenik u kaznenom postupku postavio imovinskopravni zahtjev, odnosno neovisno o tome je li od strane kaznenog suda upućeno pokretanje parnice u određenom roku i je li u tom roku podnio tužbu.“.

15.1. Ovom se odlukom reafirmira navedeno pravno shvaćanje, međutim, s obzirom na to da je drugostupanjsku presudu valjalo preinačiti već radi odgovora na prvo postavljeno pitanje, odgovor na drugo postavljeno pitanje nije od utjecaja na odluku u sporu.

16. Tužitelj je uspio sa revizijom u omjeru od 16% te mu je shodno odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 7., 10., 46. i 52. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23) priznat zatražen trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije i revizije svaki u iznosu od 1.875,00 EUR, što razmjerno njegovu uspjehu konačno iznosi 600,00 EUR.

Zagreb, 26. ožujak 2025.

Predsjednik vijeća:

dr. sc. Ante Perkušić