REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg J. F. Kennedyja 11

Poslovni broj: P-723/2024-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sutkinji Ivani Manestar, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, protiv tuženika WIENER OSIGURANJE VIENNA INSURANCE GROUP d.d., Zagreb, Slovenska ulica 24, OIB: 52848403362, kojeg zastupa Mario Puškar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Kožul i Petrinović d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 47, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 17. veljače 2025. u prisutnosti AC, punomoćnika po zaposlenju tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 7.418,64 EUR s zateznim kamatama na iznos od:

- 3.672,44 EUR od 23. prosinca 2022. do isplate,

- 3.376,81 EUR od 30. siječnja 2023. do isplate,

- 369,39 EUR od 1. veljače 2023. do isplate,

po stopi koja se za razdoblje do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. određuje se, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 580,96 EUR s zateznim kamatama od 26. ožujka 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U tužbi se navodi da se je 19. studenog 2022. dogodila prometna nezgoda na kolniku [adresa], namijenjenom kretanju vozila stanara od broja 27A do 27C, u kojoj je sudjelovala osiguranica tužitelja, ĐC (upravljala vozilom marke Honda Civic registarske oznake [registarska oznaka]) i osiguranik tuženika, SC (upravljao vozilom Renault Twingo, registarske oznake [registarska oznaka]). Do nezgode da je došlo na način da je osiguranik tuženika, krećući se kolnikom [adresa], došavši do raskrižja, na kojem nisu bili postavljeni prometni znakovi izričitih naredbi, slijedom čega da je vrijedilo prometno pravilo propuštanja vozila koja dolaze s desne strane, ušao u navedeno raskrižje, zadržavajući pravac kretanja, a da nije prethodno propustio vozilo osiguranice tužitelja koja mu je dolazila s desne strane i vršila radnju skretanja u lijevo, zbog čega je došlo do sudara između navedena dva vozila. Navedeni vozači da su nakon nezgode sastavili Europsko izvješće, ali da događaj nisu prijavili policiji. S obzirom da je tužitelj bio kasko osiguratelj ĐC, isti da joj je isplatio osigurninu za nastalu imovinsku štetu na njenom vozilu u iznosu od 7.418,64 EUR, čime je stekao pravo regresa prema tuženiku, u smislu odredbe čl. 963. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023., dalje u tekstu: ZOO), a kako je tuženik odbio u mirnom postupku udovoljiti zahtjevu tužitelja, to podnosi tužbu za isplatu iznosa od 7.418,64 EUR s zateznim kamatama na iznos od 3.672,44 EUR od 23. prosinca 2022. do isplate, na iznos od 3.376,81 EUR od 30. siječnja 2023. do isplate i na iznos od 369,39 EUR od 1. veljače 2023. do isplate.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu čini neospornim nastanak predmetne prometne nezgode i činjenicu da je on bio osiguratelj od automobilske odgovornosti SC za vozilo registarske oznake [registarska oznaka]. Međutim, smatra da je za nastanak štetnog događaja u cijelosti odgovorna osiguranica tužitelja, budući da se je ista uključivala na kolnik [adresa], po kojoj se je kretao SC, s pomoćne prometnice, koja je bila namijenjena isključivo kretanju stanara zagrade 27C, koja se ne može smatrati prometnicom iste važnosti kao što je ona po kojoj se je kretao SC, slijedom čega da se nije primjenjivalo pravilo o prednosti desne strane, već da je osiguranica tužitelja bila dužna stati i propustiti vozilo osiguranika tuženika. Osim toga, osporava zatraženi tijek zateznih kamata, budući da iste mogu početi teći tek od dana kada je on zaprimio regresni zahtjev tužitelja.

3. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Izvješće o prometnoj nesreći (list 5. spisa), Izvješće o prometnoj nesreći od 19. studenog 2022. popunjeno od strane ĐC (list 6. spisa), prijava štete SC od 22. studenog 2022. tužitelju (list 7. – 8. spisa), fotografije mjesta nezgode (list 9. – 10. spisa), tužiteljev izvid štete za vozilo Renault Twingo s fotografijama oštećenog vozila (list 11. – 17. spisa), polica osiguranja automobilskog kaska izdana od strane tužitelja za Honda Civic (list 18. spisa), tužiteljevi Uvjeti za osiguranje automobilskog kaska (list 19. – 26. spisa), izjava ĐC o štetnom događaju podnesena tužitelju (list 27. – 28. spisa), preslika prometne dozvole za vozilo ĐC (list 29. – 30. spisa), preslika vozačke dozvole ĐC (list 31. – 32. spisa), tužiteljev izvidi štete za vozilo Honda Civic (list 33. – 44. spisa), račun za popravak vozila Honda Civic (list 45. – 47. spisa), obavijest o isplati osigurnine (list 48. – 51. spisa), izvadak iz prometa po računu tužitelja (list 52. – 54. spisa), regresni zahtjev tužitelja od 17. travnja 2023. (list 55. spisa), odgovor tuženika na regresni zahtjev (list 56. – 57. spisa), dopis tužitelja od 5. rujna 2023. (list 58. spisa) te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću (list 90. – 95. spisa – pisani nalaz i mišljenje, list 108. – 109. spisa – usmeni iskaz vještaka).

4. Ocjenom izvedenih dokaza, sukladno odredbi čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 28/2013., 89/2014. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/2019., 80/2022., dalje u tekstu: ZPP), sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Predmet spora jest regresno potraživanje tužitelja u visini osigurnine koju je isplatio svojoj osiguranici za štetu nastalu na njezinom kasko osiguranom vozilu, nastalu u prometnoj nezgodi koju da je 19. studenog 2022. skrivio osiguranik tuženika.

6. Među strankama je nesporno da su njihovi osiguranici sudjelovali u navedenoj prometnoj nezgodi.

7. Sporno je tko je odgovoran za nastanak te prometne nezgode, a posljedično i da li je tuženik regresno odgovoran prema tužitelju za štetu nastalu na vozilu osiguranice tužitelja, ĐC, kao i, ako jest, od kojeg trenutka tužitelju pripadaju zatezne kamate na potraživani iznos.

8. Radi utvrđenja dinamike nastanka predmetne prometne nezgode sud je odredio izvođenje dokaza prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku Igoru Jakopliću, dipl. inž. prometa.

9. Vještak u nalazu i mišljenju navodi da je do prometne nezgode došlo na pravilnom trokrakom T raskrižju koje formiraju kolnici položeni uz zapadni i sjeverni (pogrešno se navodi istočni) brid stambene zgrade u [adresa], 27B i 27C u Zagrebu. Kolnik položen uz zapadni brid stambene zgrade da izlazi na [adresa], širok je 6 metara, a većim dijelom s obje strane istog da se nalaze okomito položena parkirališna mjesta. Vještak zaključuje da se radi se o sabirnom kolniku koji sabire promet i odvodi ga prema prometnicama većeg značaja. Navedenim kolnikom da se je od juga prema sjeveru kretalo osobno vozilo osiguranika tuženika Renault Twingo reg. oznake [registarska oznaka]. Uz sjeverni brid stambene zgrade da je položen kolnik po kojem se od istoka prema zapadu s namjerom skretanja u raskrižju prema jugu (u lijevo) kretalo vozilo osiguranice tužitelja Hodna Civic reg. oznake [registarska oznaka], koji je širok samo 3 metra, a uz isti da nije moguće parkiranje. Vještak zaključuje da je taj kolnik primarno načinjen radi kolnog prilaženja ulazima u zgradu, a po istom je dozvoljen promet samo za vozila stanara.

10. Nadalje, vještak navodi da je sudarna brzina vozila osiguranice tužitelja Honda iznosila oko 10 km/h, dok brzinu kretanja prije sudara nije bilo moguće utvrditi tehničkim načinima, ali da ista nije mogla biti bitno veća. Sudarna brzina osobnog vozila osiguranika tuženika Renault da je iznosila oko 19 km/h, dok brzinu vozila neposredno prije nezgode nije moguće utvrditi tehničkim načinima, ali je vještak procijenio da ista nije bila viša od oko 25 km/h.

11. Vještak napominje da na raskrižju prema oba smjera iz kojih su nailazili sudionici nezgode na dan nezgode nisu bili postavljeni ikakvi prometni znakovi koji bi definirali ceste po važnosti, odnosno regulirali prednost prolaska vozila kroz raskrižje. Stoga da ako se smatra da se ceste po važnosti, bez obzira na njihova prometno tehnička obilježja, mogu definirati jedino postavljanjem prometnih znakova, tada da je u konkretnom slučaju trebalo primijeniti pravilo desne strane, prema kojem je prednost prolaska imala osiguranica tužitelja.

12. Međutim, vještak je mišljenja da je osiguranica tužitelja trebala uočiti da se u raskrižje uključuje s kolnika širokog samo 3 metra na kolnik širok 6 metara, koji je bitno frekventniji i prometno opterećeniji, na kojem je uočljiva prisutnost većeg broja vozila, ako ne trenutno u pokretu, onda svakako u mirovanju pa da je ista trebala zaključiti da se uključuje na kolnik ceste veće prometne važnosti i sačekati prolazak vozila osiguranika tuženika Renault ili sačekati da ju vozač nailazećeg vozila propusti.

13. Stranke nisu imale prigovora na prometno – tehnički dio nalaza, ali se tužitelj nije slagao s mišljenjem vještaka o većoj prometnoj važnosti kolnika ceste po kojoj se je kretao osiguranik tuženik, budući da je smatrao da se je radilo o cestama iste važnosti.

14. Prema odredbi čl. 57. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama (Narodne novine, broj: 67/2008., 48/2010., 74/2011., 80/2013., 158/2013., 92/2014., 64/2015., 108/2017., 70/2019., 42/2020., 85/2022., 114/2022., dalje u tekstu: ZSPC) na raskrižju cesta iste važnosti ili u susretu s drugim vozilom vozač je dužan propustiti vozilo koje nailazi s njegove desne strane.

15. Vozač koji vozilom ulazi na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska dužan je propustiti sva vozila koja se kreću tom cestom (čl. 57. st. 4. ZSPC-a).

16. Vozač je dužan propustiti sva vozila koja se kreću cestom na koju ulazi i kad ta cesta nije prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska, ako vozilom ulazi sa ceste bez suvremenog kolničkog zastora na cestu sa suvremenim kolničkim zastorom (čl. 57. st. 5. ZSPC-a).

17. Ceste se moraju obilježavati propisanim prometnim znakovima kojima se sudionici u prometu upozoravaju na opasnost koja im prijeti na određenoj cesti ili dijelu te ceste, stavljaju do znanja ograničenja, zabrane i obveze kojih se sudionici u prometu moraju držati i daju potrebne obavijesti za siguran i nesmetan tok prometa (čl. 12. st. 1. ZSPC-a).

18. Sudionici u prometu dužni su držati se ograničenja, zabrana i obveza izraženih pomoću postavljenih prometnih znakova (čl. 12. st. 4. ZSPC-a).

19. Nije sporno da su ceste po kojima su se kretali osiguranici stranaka bile nerazvrstane ceste, kao što to i proizlazi iz nalaza prometnog vještaka,

20. Prema odredbi čl. 101. st. 1. Zakona o cestama (Narodne novine, broj: 84/2011., 18/2013., 22/2013., 54/2013., 148/2013., 92/2014., 110/2019., 144/2021., 114/2022., 114/2022., 4/2023., 133/2023.) nerazvrstana cesta je javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

21. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, u skladu s odredbama ZSPC-a, uz prethodnu suglasnost ministarstva nadležnog za unutarnje poslove, uređuju promet na svom području tako da određuju, između ostalog, ceste s prednošću prolaska (čl. 5. st. 1. t. 1. ZSPC-a).

22. Cesta s prednošću prolaska označava se u prometu u pravilu postavljanjem vertikalne prometne signalizacije, tako da se na sporednu cestu, neposredno prije njenog spajanja s cestom s prednošću prolaska, postavlja prometni znak izričite naredbe B01 – raskrižje s cestom s prednošću prolaska (kolokvijalno nazvan ''trokut'') i/ili prometni znak B02 - obvezno zaustavljanje (kolokvijalno nazvan ''stop znak'') (čl.

23., Tablica 3 Pravilnika o prometnim znakovima, signalizaciji i opremi na cestama /Narodne novine, broj: 92/2019., dalje u tekstu: Pravilnik), dok se na samoj cesti s prednošću prolaska, u naselju ispred raskrižja, postavlja prometni znak obavijesti C06

- cesta s prednošću prolaska (čl. 27., Tablica 4 Pravilnika).

23. Nesporno je, a isto proizlazi i iz nalaza i mišljenja prometnog vještaka, da na raskrižju na kojem se je dogodila predmetna prometna nezgode nije bila postavljena nikakva vertikalna ili horizontalna prometna signalizacija koja bi ukazivala da je jedna od cesta, po kojima su se kretali sudionici prometne nezgode, bila cesta s prednošću prolaska, a kako su obje bile asfaltirane, dakle, bile su opremljene suvremenim kolničkim zastorom, to niti po toj osnovi niti jedna od njih nije imala prednost pred drugom.

24. Dakle, radilo se je o cestama iste važnosti.

25. U toj situaciji se prednost prolaska može određivati isključivo po pravilu desne strane, dakle, na raskrižju cesta iste važnosti vozač je dužan propustiti vozilo koje nailazi s njegove desne strane (čl. 57. st. 1. ZSPC-a).

26. Nije dopustivo da sami sudionici u prometu utvrđuju prednost prolaska u raskrižju, od slučaja do slučaja, ovisno o tome koja je širina kolnika cesta koje se križaju i koliki je intenzitet prometa na svakoj od tih cesta, a što je mišljenje koje zastupa prometni vještak u ovom predmetu, jer bi to dovelo do prometne nesigurnosti.

27. Naime, ocjena prednosti prolaska u raskrižju ne može biti ostavljena subjektivnoj procjeni svakog vozača, niti je za očekivati da će vozači širinu kolnika i intenzitet prometa koji se odvija po cestama u raskrižju uvijek pravilno procijeniti, a niti da će istu procijeniti na isti način, dakle, da će se njihove procjene oko toga koja cesta je ''važnija'' uvijek podudarati.

28. Prednost prolaska u raskrižju mora se uvijek moći utvrditi temeljem objektivnih kriterija, što znači da će istu regulirati ili semafor ili postavljeni prometni znakovi ili činjenica da je jedna asfaltirana, a druga nije ili, u konačnici, pravilo desnog.

29. S obzirom da u ovom slučaju cesta po kojoj se je kretala osiguranica tužitelja, iako je ista po svojoj naravi (ujedno) prilazni kolnik za ulaze u zgradu [adresa], 27B i 27C, nije prometnim znakom označena kao sporedna u odnosu na cestu po kojoj se je kretao osiguranik tuženika, to je osiguranica tužitelja, s obzirom da se je u raskrižju nalazila osiguraniku tuženika s desne strane, imala prednost prolaska pa ju je osiguranik tuženika bio dužan propustiti, a kako nije, to je on u cijelosti odgovoran za nastalu prometnu nezgodu i time uzrokovanu imovinsku štetu na vozilu osiguranice tužitelja ĐC.

30. Budući da visina nastale štete na vozilu osiguranice tužitelja nije sporna, da je ista utvrđena izvidom štete od strane tužitelja te da je otklanjanje iste koštalo 7.427,53 EUR (prema računu za popravak), od kojeg iznosa joj je tužitelj podmirio iznos od 3.672,44 EUR dana 23. prosinca 2022., iznos od 3.376,81 EUR dana 30. siječnja 2023. i iznos od 369,39 EUR dana 1. veljače 2023., dakle, ukupno joj je platio iznos od 7.418,64 EUR (kojeg tužitelj i potražuje u ovom postupku), čime je do visine isplaćenog iznosa stupio u pravnu poziciju svoje osiguranice prema osobi odgovornoj za štetu, što je u konkretnom slučaju osiguranik tuženika, a time i sam tuženik (čl. 963. st. 1. ZOO- a), to tužitelj ima pravo u ovom postupku regresno od tuženika zahtijevati isplatu navedenog iznosa.

31. Budući da je tužitelj isplatom naknade iz osiguranja stupio u pravnu poziciju svoje osiguranice, a njegova osiguranica imala je prema osiguraniku tuženika potraživanje po osnovi izvanugovorne odgovornosti za štetu, a obveza naknade štete se smatra dospjelom u trenutku kada je šteta nastala (čl. 1086. ZOO-a), što je bilo na dan prometne nezgode, 19. studenog 2022., slijedom čega bi osiguranici tužitelja zatezne kamate na naknadu štete pripadale od prvog dana nakon nastanka štete, 20. studenog 2022., ali tužitelj ne može zahtijevati isplatu zateznih kamata prije nego li je isplatio svojoj osiguranici naknadu iz osiguranja, to pravilno tužitelj zahtijeva isplatu zateznih kamata na svaki isplaćeni iznos od dana njegova plaćanja.

32. Zatezne kamate obračunavaju se po stopi koja je odredbom čl. 29. st. 2. ZOO- a određena za potraživanja proizašla iz izvanugovornih odnosa.

33. Stoga je tužbeni zahtjev valjalo u cijelosti prihvatiti.

34. Budući da je tužitelj u cijelosti uspio u predmetnoj parnici, pripada mu naknada troškova parničnog postupka, dok je tuženik svoje troškove dužan sam snositi (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

35. Tužitelju pripada naknada troškova parničnog postupka za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 60,32 EUR (čl. 7. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama /Narodne novine, broj: 118/2018., 51/2023./ i Tbr. 1/1 Uredbe o tarifi sudskih pristojbi /Narodne novine, broj: 37/2023., dalje u tekstu: Uredba/), za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 120,64 EUR (Tbr. 2/1 Uredbe) i za plaćeni predujam za prometno vještačenje u iznosu od 400,00 EUR, dakle, ukupno mu pripada 580,96 EUR s zateznim kamatama od dana donošenja predmetne presude do isplate (čl. 151. st. 3. ZPP-a).

36. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Ivana Manestar

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od 15 dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), koja se podnosi putem informacijskog sustava e-Komunikacija ovog suda.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku