REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U OSIJEKU

Poslovni broj: Us I-737/2024-12

Osijek, Trg A. Starčevića 7/II

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Osijeku, po sutkinji Valentini Grgić Smoljo, uz sudjelovanje zapisničarke Zdenke Raiz, u upravnom sporu tužitelja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, Gajeva 30a, Zagreb, OIB: 43539267895, kojeg zastupa Županijsko državno odvjetništvo u Bjelovaru, Šetalište dr. Ivše Lebovića 40, Bjelovar, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Ulica grada Vukovara 49, Zagreb, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresirane osobe ČIĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Franjo Šebijan, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Franjo Šebijan i Mihaela Carović Rukavina, Pavlinska 5, Varaždin, radi naknade za oduzetu imovinu, 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo KLASA: UP/II-942-01/24-01/59, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 28. ožujka 2024.

II. Nalaže se tužitelju, Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske, da zainteresiranoj osobi, ČIĆ naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 eura (slovima: dvije tisuće petsto eura) u roku od 30 dana od dana dostave pravomoćne odluke o trošku.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-942-01/24-01/59, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-24-03 od 28. ožujka 2024. odbijena je kao neosnovana žalba Državnog odvjetništva Republike Hrvatske izjavljena protiv djelomičnog rješenja Virovitičko-podravske županije, Upravnog odjela za graditeljstvo, zaštitu okoliša i imovinsko-pravne poslove KLASA: UP/I-942-01/23-01/01, URBROJ: 2189/1-08/16-23- 20 od 16. listopada 2023..

2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem ovlašteniku naknade, ČIĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], daju se u vlasništvo (vraćaju se) nekretnine u k. o. [katastarska općina] pobliže označene u podtočkama 1. - 22., u naravi poljoprivredno zemljište u vlasništvu Republike Hrvatske. Pod točkom II. obveznikom naknade za nekretnine iz točke I. izreke, utvrđena je Republika Hrvatska., a u točki III. je obvezana Republika Hrvatska kao vlasnik, odnosno Općina Čačinci kao jedinica lokalne samouprave koja u ime Republike Hrvatske raspolaže poljoprivrednim zemljištem iz točke I., na zahtjev ovlaštenika naknade po pravomoćnosti tog rješenja i uz predočenje izvoda iz zemljišne knjige sa upisom prava vlasništva predmetnih nekretnina na ime ovlaštenika naknade, predati ih istome u posjed u roku od 30 dana od podnošenja pisanog zahtjeva ovlaštenika naknade za predaju zemljišta u posjed. Ako po pravomoćnosti tog djelomičnog rješenja za neku od čestica navedenih u točki I. izreke tog djelomičnog rješenja bude na snazi ugovor o zakupu poljoprivrednog zemljišta u vlasništvu države - Općina Čačinci će kao jedinica lokalne samouprave koja u ime Republike Hrvatske raspolaže navedenim poljoprivrednim zemljištem, u skladu sa odredbama Zakona o poljoprivrednom zemljištu i odredbama ugovora o zakupu vezanim za povrat zemljišta bivšim vlasnicima, po zaprimanju tog pravomoćnog djelomičnog rješenja odmah pokrenuti postupak za raskid ugovora o zakupu tih čestica i kao subjekt koji je do sada raspolagao zemljištem, po zaprimanju zahtjeva ovlaštenika naknade za predaju predmetnih čestica u posjed, odrediti predaju tih čestica u posjed istoga u roku od 30 dana od dana podnošenja pisanog zahtjeva, a ako u tom roku ne bi još bio raskinut ugovor o zakupu, u roku od 20 dana po raskidu ugovora o zakupu, a ako se na tim česticama u tim rokovima nalaze posijani usjevi, u roku od 30 dana po ubiranju usjeva (plodova). Točkom IV. izreke odlučeno je da će Općinski Sud u Virovitici, Stalna služba u Slatini, Zemljišnoknjižni odjel u Orahovici, u skladu sa odredbom članka 72. stavka 2. Zakona o naknadi, po pravomoćnosti tog djelomičnog rješenja po službenoj dužnosti provesti promjene zemljišno knjižnog stanja u skladu s točkom I. izreke tog djelomičnog rješenja, tj. izvršiti će uknjižbu prava vlasništva u korist KIĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i to na 10014/212312 dijela k. č. br. [katastarska čestica]/I, k. č. br. [katastarska čestica]/I, k. č. br. [katastarska čestica]/I, k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica], k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica], sve k. o. [katastarska općina]. Točkom V. izreke riješeno je da će o preostalom dijelu zahtjeva za naknadu za imovinu oduzetu grofu ČI u k. o. [katastarska općina] biti odlučeno u nastavku postupka posebnim rješenjem. Svaka stranka snosi svoje troškove (Točka VI.).

3. Tužitelj u tužbi u bitnome navodi da nema pravne osnove za povratom imovine nasljedniku grofa ČI jer je isti bio mađarski državljanin pa da prema članku 10. Zakona o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine (Narodne novine, broj 92/96., 92/99., 39/99., 42/99., 43/00., 131/00., 27/01., 34/01., 65/01., 118/01., 80/02., 81/02., 98/19., dalje: Zakon o naknadi), nema pravo na naknadu. Činjenicu državljanstva smatra nespornom prema Potvrdi o državljanstvu Glavnog ureda Vlade u Budimpešti, broj: BP/A58564-1/2023 od 5. siječnja 2024. u kojoj stoji da je grof ČI bio mađarski državljanin od rođenja **.**.1878. do smrti 4. veljače 1963. Tvrdi da je stoga imao pravo na obeštećenje na temelju Ugovora o miru s Mađarskom zaključenim u Parizu 10. veljače 1947. slijedom čega na temelju članka 10. stavka 1. Zakona o naknadi nema pravo na naknadu. Navodi da se odredba članka 10. Zakona o naknadi odnosi se na sve državljane država s kojima je bivša SFRJ sklopila međunarodni ugovor (pa tako i na mađarske državljane) te je u pogledu primjene te odredbe irelevantno jesu li te osobe uz državljanstvo države s kojom je sklopljen međunarodni ugovor istodobno imale i jugoslavensko državljanstvo. Pitanje obeštećenja imovine oduzete mađarskim državljanima riješeno je Ugovorom o miru s [adresa] zaključenim u Parizu 10. veljače 1947. i Uredbom o prijelazu mađarske imovine na teritorij FNRJ u državno vlasništvo FNRJ prema Ugovoru o miru s [adresa] (službeni list FNRJ, broj 91/48). Poziva se na članak 29. tog Ugovora, a prema kojem je imovina grofa ČI kao mađarskog državljanina obuhvaćena Ugovorom o miru s [adresa] te je pritom irelevantno što je ta imovina oduzeta po ranijem propisu, konkretno konfiskacijom. U pogledu primjene Ugovora o miru s [adresa] nije mjerodavno po kojem je propisu imovina oduzeta mađarskom državljaninu nego radi li se o imovini koja podliježe pod odredbe toga Ugovora. Pritom nije mjerodavno je li ta osoba uz mađarsko imala i jugoslavensko državljanstvo. Navodi da dokaz o mađarskom državljanstvu grofa ČI ima jaču snagu od isprava da je imao jugoslavensko državljanstvo, da je prebivao u [adresa] i Mađarskoj, a nikada u Kraljevini Jugoslaviji te da iako nije imao imovine u vrijeme stupanja na snagu Ugovora miru, jer je već prešla u vlasništvo FNRJ, da je imao interes za povrat iste koju u FNRJ nije mogao ostvariti zbog odredbi Ugovora o miru jer bi i bez ranije konfiskacije postala vlasništvo FNRJ. Tvrdi da se Ugovor o miru s [adresa] primjenjuje na imovinu mađarskog državljanina neovisno što je oduzimanje izvršeno konfiskacijom prije stupanja na snagu tog Ugovora pri čemu se poziva ne presudu Visokog upravnog suda poslovni broj: Us-12475/07 od 9. veljače 2011.

3.1. Tužitelj prigovara i u odnosu na nekretnine za koje se vrši povrat jer tvrdi da tuženik i prvostupanjsko tijelo nisu utvrđivali koje su to čestice smatrajući da nasljedniku ranijeg vlasnika pripada pravo na povrat i za te čestice jer za iste nije isplaćena naknada za eksproprirano zemljište. Pogrešnu primjenu materijalnog prava tužitelja nalazi i u tome što je određeno vraćanje 10014/213212 dijela kčbr. [katastarska čestica] u površini od 10014 m[2] , a koja je u cijelosti površine 213212 m te 1/1 u vlasništvu Republike Hrvatske, te provedba promjene zemljišnoknjižnog stanja, a da prvostupanjsko tijelo uz pravilnu primjenu materijalnog prava može u postupku povrata vratiti točno određeni dio oduzete nekretnine, a ne i suvlasnički dio te naložiti upis tog suvlasničkog dijela u zemljišnoj knjizi. Pri tome se poziva na članak 37. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96. do 152/14.) pa smatra nespornim da se vraćanjem suvlasničkog dijela te njegovom uknjižbom na cijeloj kčbr., dira u pravo vlasništva odnosno pravo raspolaganja drugim dijelom nekretnine na kojoj je određeno suvlasništvo, a koji dio nije bio predmet povrata. Stoga vraćanje suvlasničkog dijela te njegovu uknjižbu u zemljišnoj knjizi kao idealnog dijela stvari smatra neosnovanima, jer da predmet povrata i uknjižbe može biti samo točno određeni dio nekretnine, a ne i njen idealni dio u razmjeru koji je naveden u izreci rješenja. Tvrdi da je prvostupanjsko tijelo trebalo zatražiti da se prvo izvrši parcelacija i formiranje nove kčbr. koja odgovara ranije oduzetoj nekretnini, te da se novoformiranu nekretninu rješenjem moglo odrediti da sud izvrši u zemljišnoj knjizi uknjižbu takove nekretnine. Zaključno, predlaže Sudu poništiti osporavano rješenje tuženika.

4. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju pobijanog rješenja i predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu u vezi tužbenih navoda koji se odnose na mađarsko državljanstvo Č i „novo“ pribavljenu dokumentaciju bivšeg odvjetnika Vitaljića (Potvrdi Glavnog ureda Vlade u Budimpešti od 11. prosinca 2023. o mađarskom državljanstvu) u nekoliko predmeta već donio meritorne odluke te se poziva na presudu ovog Suda poslovni broj: Us I-1298/2023 od 20. veljače 2024. i Us I-1247/2023-16 od 29. svibnja 2024. kojima je odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja te na rješenje poslovni broj: Us I-1297/2022-26 od 11. ožujka 2024. kojim je odbačen prijedlog tužitelja za obnovu upravnog spora. Navodi da je u tim odlukama ovaj Sud zauzeo stajalište da je irelevantno kako Č tretira mađarska država u smislu državljanstva, budući je od vlasti Kraljevine Jugoslavije i jugoslavenskih komunističkih vlasti tretiran kao jugoslavenski državljanin, a državljanstvo ovih tvorevina bilo je jedno, sva imovina na području DFJ oduzeta mu je dana 21. studenoga 1945. na temelju tzv. „daruvarske presude“. Dakle, navodi da pitanje državljanstva kao pretpostavke za povrat imovine više nije relevantno, a na dan 19. rujna 1947. (kao danom stupanja na snagu Ugovora o miru s [adresa]) K više nije imao imovine, pa se stoga i Ugovor o miru sa [adresa] ne može odnositi na status njegove imovine već samo na onu imovinu koja je u trenutku njegovog stupanja na snagu tj. 19. rujna 1947. i dalje bila u vlasništvu mađarskih državljana.

5.1. Zaključuje da je državljanski status grofa KI utvrđen presudom Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-9198/2002-13 od 24. studenog 2005., a u odnosu na prigovor da je isti imao mađarsko državljanstvo, a ne jugoslavensko, Vrhovni sud Republike Hrvatske je u presudi poslovni broj: Uzz-29/12- 12 od 27. veljače 2018. zauzeo stajalište da pitanje državljanstva kao pretpostavka za povrat više nije odlučno. Pri tome se poziva i na pravno mišljenje prof. dr. II iz ožujka 2020., prema kojem predmetna potvrda o državljanstvu nije relevantna za postupke denacionalizacije koji se vodi glede imovine Č, oduzete 1945., te je u najmanju ruku upitna vjerodostojnost izdane Potvrde, te smatra dokazanim da je njezin sadržaj, u dijelu koji se odnosi na razdoblje nakon 1918. neistinit.“

5.2. Nadalje, kao dokaz o državljanstvu Č, poziva se na Molbu za potraživanjem austrijskog državljanstva od 26. svibnja 1949. No, u toj Molbi se nigdje ne navodi ili spominje navodno mađarsko državljanstvo Č. Štoviše kao prilog zamolbe (pod točkom 3.) doslovno se navodi: „moja jugoslavenska domovnica uz odluku mađarskog Upravnog suda, u kojoj mi je nakon odvajanja Hrvatske od zemalja Stjepanove krune oduzeto tadašnje mađarsko državljanstvo…“

5.3. U pogledu Ugovora o miru s [adresa] iz 1947. te Uredbe o prelazu [adresa] imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo FNRJ, smatra da su tužiteljeva poimanja proizvoljna. Navodi da su u primjeni ovog Ugovora trebala biti ispunjena dva osnovna kriterija, mađarsko državljanstvo, te se se moralo raditi o imovini koja je na dan 15. rujna 1947. (kao danom stupanja na snagu Ugovora) bila u vlasništvu mađarskog državljanina ili Mađarske. K oduzeta je sva imovina na području FNRJ na temelju Presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru broj KZ-295/45-3 od 21. studenog 1945., pa mu onda nije mogla biti i ponovno oduzeta i na temelju Ugovora o miru sa [adresa] koji je stupio na snagu dvije godine kasnije (19. studenog 1947.), a niti mu je ista ikada popisana i procijenjena po Uredbi o prelazu [adresa] imovine. Sasvim suprotno, navodi da na temelju „Daruvarske presude“ K (za razliku od Ugovora o miru s [adresa]) popisana je imovina u svrhu provođenja konfiskacije od strane Kotarskog narodnog suda u Slatini od 9. prosinca 1945. Stoga navodi da u tom kontekstu nije primjenjiva presuda Upravnog suda poslovni broj: Us-12475/07-8 od 9. veljače 2011. na koju se poziva tužitelj i krivo je tumači. Navodi i da Sud i u ovoj odluci upućuje na odredbu članka 1. stavka 1. Uredbe o prijelazu mađarske imovine na teritoriju FNRJ u državno vlasništvo FNRJ po kojoj na dan stupanja snagu Ugovora o miru s [adresa] (19. rujna 1947.) imovina mora postojati odnosno biti u vlasništvu mađarskog državljanina.

5.4. Nadalje, navodi da tužitelj u upravnom i sudskom postupku koji prethodi ovom zahtjevu nije dokazao da bi odluke Kraljevine Jugoslavije na koje se poziva (Rješenje o eksproprijaciji šuma Ministarstva poljoprivrede Kraljevine Jugoslavije, broj: 62085/6-A od 26. rujna 1935., rješenje Ministarstva poljoprivrede, broj: 65801/6-A od 15. rujna 1936. i dr.) ikada postale pravomoćne. Osim, toga tužitelj previđa kako pravomoćnost rješenja o eksproprijaciji nije bio jedini preduvjet stjecanja prava vlasništva (a ne uknjižbe). Navodi da Zakonom o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima od 19. srpnja 1931. bilo je propisano da će, nakon pravomoćnosti odluke o eksproprijaciji i nakon što agrarni subjekti uplate doprinos u Kolonizacioni fond, Komisija za likvidaciju agrarne reforme dostaviti jedan primjerak odluke nadležnom zemljišno-knjižnom sudu radi provedbe u zemljišnim knjigama. Nadalje, odredbom članka 30. stavka 1. Uredbe o financijskoj likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima bilo je propisano da se isplata odšteta vlasnicima velikih posjeda vrši na osnovu pravomoćnih odluka Komisije za likvidaciju agrarne reforme na velikim posjedima, donesenih po paragrafu 56 Zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima, a stavkom 2. istog članka bilo je propisano da će Komisija za likvidaciju agrarne reforme na velikim posjedima dostavljati ove odluke Privilegiranoj agrarnoj banci preko Ministarstva poljoprivrede koje će ih sa svoje strane sprovoditi Privilegiranoj agrarnoj banci sa izvještajem da su originalne i nalogom da se po njima izvrši isplata. Navodi i da će se te odluke slati, pošto se prethodno kod sudova izvrše sve radnje predviđene paragrafima 41, 59 i 75 Zakona o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima, kao i pošto se postupi po odredbama predviđenim u članku 24. te uredbe. Zaključuje da ništa od navedenog nije provedeno u zemljišnim knjigama, niti postoje dokazi da bi bio isplaćen doprinos u Kolonizacioni fond, niti isplaćena odšteta vlasniku.

5.5. Zainteresirana osoba tvrdi da tužitelj previđa i da je člankom 6. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni. list FNRJ broj 86/46. i 105/47.) bilo propisano da će se neraspravljeni pravni odnosi, koji su zasnovani za vrijeme važenja zakona bivše Jugoslavije i za vrijeme neprijateljske okupacije, rješavati prema važećim propisima FNRJ, a da je u svrhu uređenja još nerazriješenih agrarnih odnosa, nakon okončanja II. svjetskog rata donesen Zakon o likvidaciji agrarne reforme vršene do 6. travnja 1941. na velikim posjedima, predmet kojeg je bilo zemljište u pogledu kojeg je pokrenut, a nije okončan, postupak po prijašnjem Zakonu o likvidaciji agrarne reforme na velikim posjedima od 19. srpnja 1931. te da nema dokaza da bi navodni agrarni subjekti stavili izlučne zahtjeve u odnosu na navodno dodijeljene nekretnine. Budući da je imovina Č, nesporno konfiscirana, tvrdi da se na istu primjenjuju odredbe Zakona o konfiskaciji imovine i o izvršenju konfiskacije (Narodne novine, broj 61/46. i 74/46.). Poziva se i na propisano člankom 20. stavkom 1. tog Zakona i mogućnost da su treće osobe koja polažu vlasnička prava na konfisciranu imovinu stavile izlučne zahtjeve, a rokovi za stavljanje takvih zahtjeva bili su prekluzivne naravi. Zaključuje kako likvidacija agrarne reforme nije provedena do sloma Kraljevine Jugoslavije, odnosno do navedenog trenutka nisu do kraja provedeni zakoni o likvidaciji agrarne reforme te se slaže sa stajalištem tuženika kako agrarna reforma nije bila završen proces, odnosno propisi o likvidaciji agrarne reforme nisu provedeni sve do sloma Kraljevine Jugoslavije, iz kojeg razloga je provođenje agrarne reforme i kolonizacije u raznim oblicima provođeno sve do 1941. Navodi i da oprečno tužitelju, upravna tijela i upravni Sudovi zauzeli su jedinstveno stajalište kako akti jugoslavenskih komunističkih vlasti nisu bili deklaratornog karaktera, a to ponajmanje može biti „daruvarska presuda“, jer je za to minimum koji se traži da se jugoslavenske komunističke vlasti u tom aktu pozivaju na propise Kraljevine Jugoslavije, što nije konkretan slučaj.

5.6. Nadalje, zainteresirana osoba ističe da se u obrazloženju prvostupanjskog rješenja navodi kako se vraća 10014/213212 dijela kčbr. [katastarska čestica] u površini od 10014 m[2] (cijela čestica površine 213212 m ) upisana u z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kao vlasništvo RH, u katastarskom operatu upisana kao oranica u Pl. 2782 na Republici Hrvatskoj, pri čemu je oduzeti dio čestice vidljiv iz priložene preklopne karte izrađene po stalnom sudskom vještaku geodetske struke Dolores Ribi. Ističe kako je odredbom članka 49. stavka 1. Zakona o naknadi određeno da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. Kako u trenutku donošenja prvostupanjskog rješenja, 10014/213212 dijela kčbr. [katastarska čestica] u površini od 10014 m[2] predstavlja imovinu koja je oduzeta K, ispravno je prvostupanjsko tijelo odredilo povrat nekretnina prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja, a nalazi se baš u suvlasništvu, a koji suvlasnički dio je točno naznačen na priloženoj preklopnoj karti sudskog vještaka (zauzeti stav Visokog upravnog suda Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-2/2020 od 26. ožujka 2021.) u vezi zakonitosti povrata suvlasničkih dijelova. Stoga predlaže Sudu odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška spora za sastav odgovora na tužbu.

6. Rasprava 5. ožujka 2025. je održana bez prisutnosti uredno pozvanog tuženika, a u smislu odredbe članka 6. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24., dalje: ZUS) kako bi se svakoj stranci dala mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora. Na održanoj raspravi je opunomoćenica tužitelja ostala pri svim do tada iznesenim navodima te kod postavljenog tužbenog zahtjeva. Opunomoćenik zainteresirane osobe je ostao pri odgovoru na tužbu te je u spis i za protivnu stanu dostavio tri odluke Visokog upravnog suda Visokog upravnog suda kojima je odlučeno o novo pribavljenoj dokumentaciji u vezi mađarskog državljanstva Č i to presude poslovni broj: Usž-994/24-2 od 7. svibnja 2024., Usž-2932/2023-2 od 5. veljače 2024. i Usž-3597/2024-2 od 5. veljače 2025. Predložio je odbiti tužbeni zahtjev, uz naknadu troška spora prema dostavljenom troškovniku (str. 189 spisa).

7. Tijekom dokaznoga postupka Sud je izvršio uvid u spis, spis upravnoga postupka te u sve isprave priložene istima.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev nije osnovan.

9. Iz podataka spisa proizlazi da je zahtjevima od 26. ožujka 1997., 2. travnja 1997., 16. travnja 1997. i **.**.1997., I zatražila povrat imovine konfiscirane njezinom ocu, odnosno pok. K, a koji se odnose na oranice, livade, šume, pašnjake, kuću i dvor, neplodno.

9.1. Nakon njezine smrti postupak je nastavio njezin nasljednik, sin ČIĆ iz [adresa] kao ovlaštenik naknade u predmetnom postupku, a koji je podneskom od 5. siječnja 2023. pobliže odredio zahtjev za nekretnine oduzete u k. o. [katastarska općina], u odnosu na čestice koje su se u trenutku oduzimanja nalazile u k. o. [katastarska općina] te su bile u vlasništvu pravnog prednika ovlaštenika naknade, grofa KI, a koje čestice su mu oduzete na temelju presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru, broj: Kz-295/45 od 21. studenog 1945. i navedene u odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju za posjed Č iz [adresa] broj: 443-47 od 2. svibnja 1947., a danas su u vlasništvu Republike Hrvatske. Između ostalog, za dio nekretnina upisanih u zk. ul. [broj ZK uloška], zk. ul. [broj ZK uloška] i zk. ul. [broj ZK uloška], sve k. o. [katastarska općina], pri čemu je zatražio da se o predmetnim nekretninama odluči na način da se djelomičnim rješenjem izvrši povrat oduzetih nekretnina u naravi gdje je to moguće, u skladu s odredbom članka 20. stavka 1. Zakona o naknadi, a da mu se u odnosu na nekretnine koje ne mogu biti predmetom naturalnog povrata, prema odredbi članaka 52. i 55. Zakona o naknadi, na ime naknade dodijele zamjenske nekretnine. U prilogu navedenog podneska ovlaštenik naknade je u spis predmeta priložio identifikaciju oduzetih čestica (Identifikacija oduzetih katastarskih čestica po sadašnjem stanju za k. o. [katastarska općina] od 2012.) izrađenu od ovlaštenog inženjera geodezije BI, dipl. ing. geod. iz trgovačkog društva Art Gea d.o.o. Osijek.

10. Među strankama je sporno pitanje državljanstva grofa KI pa time i ulazi li grof KI, odnosno njegov nasljednik, u krug ovlaštenika naknade za oduzetu imovinu, koje nekretnine su bile oduzete ranijem vlasniku, odnosno koje konkretno čestice te može li predmetom povrata biti suvlasnički dio te potom i kao takav predmetom uknjižbe.

11. Odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi propisano je da se tim Zakonom uređuju uvjeti i postupak naknade za imovinu koja je prijašnjim vlasnicima oduzeta od strane jugoslavenske komunističke vlasti, a koja je prenesena u općenarodnu imovinu, državno, društveno ili zadružno vlasništvo (u daljnjem tekstu: društveno vlasništvo) konfiskacijom, nacionalizacijom, agrarnom reformom i drugim propisima i načinima navedenim u ovom Zakonu.

12. Prema odredbi članka 3. istog Zakona, prijašnjem vlasniku utvrđuje se pravo na naknadu i za imovinu oduzetu presudama, odlukama, rješenjima i drugim aktima što su ih izdala vojna ili civilna tijela od 15. svibnja 1945. godine do donošenja ili u provedbi propisa iz članka 2. ovoga Zakona, kao i na naknadu imovine oduzete bez pravnoga osnova ili bez propisa.

13. Ovlaštenike naknade određuje članak 9. stavak 1. Zakona o naknadi koji propisuje da se prava iz ovoga Zakona priznaju fizičkoj osobi - prijašnjem vlasniku, odnosno njegovim zakonskim nasljednicima prvoga nasljednoga reda.

14. Predmetna odredba članka 9. izmijenjena je Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi (Narodne novine, broj 80/02.) na način da se u članku 9. stavku 1. riječi: »koji na dan donošenja ovoga Zakona imaju hrvatsko državljanstvo« brišu čime je proširen krug ovlaštenika naknade na način da je irelevantno državljanstvo.

15. Navedeno proizlazi također iz članka 7. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi (Narodne novine, broj 80/02.) kojim je propisano da zahtjev za naknadu oduzete imovine mogu u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona podnijeti prijašnji vlasnici, koji su pravo na povrat ili naknadu za oduzetu imovinu stekli po odredbama ovoga Zakona, a nisu do sada podnijeli zahtjev ili im je zahtjev pravomoćno odbijen, odnosno odbačen, i to: prijašnji vlasnik državljanin Republike Hrvatske koji na dan donošenja Zakona o naknadi nije imao hrvatsko državljanstvo; prijašnji vlasnici na koje se odnosi članak 2. ovoga Zakona (strane fizičke i pravne osobe ako se to utvrdi međudržavnim sporazumima); prijašnji vlasnici koji su prema Popisu stanovništva iz 1991. imali prebivalište na okupiranim područjima [adresa], odnosno na područjima pod upravom UNTAES-a.

16. U odnosu na sporno pravno pitanje, proizlazi kako člankom 9. stavkom 1. Zakona o naknadi koji propisuje tko su ovlaštenici naknade nije propisano da moraju biti hrvatskih državljani, također je članak 7. Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi odredio da prijašnji vlasnici mogu biti strane osobe. Prigovor državljanstva iscrpno je otklonjen sudskom praksom u drugim predmetima naknade za oduzetu imovinu, kao što je presuda Upravnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Us-9198/2002-13 od 24. studenoga 2005., a u kojima je grof KI bio ovlaštenik. Državljanski status je tada utvrđen iz dopisa Oblasnog NO za Istru, Odsjeka za narodnu imovinu od 3. prosinca 1946., dopis Predsjedništva Vlade Narodne Republike Hrvatske, Odjela za narodnu imovinu od 13. prosinca 1946., te službene potvrde Saveznog ministarstva financija Republike Austrije od 29. travnja 1999.

17. Osim toga i Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj presudi broj: Uzz 29/12-12 od 27. veljače 2018. navodi da je zavičajnik kao institut austro-ugarskog zakonodavstva, odnosno knjiga državljana koja je ustrojena Zakonom o državljanstvu FNRJ (Sl. list FNRJ br. 54/46., 104/47., 88/48. i 104/48.) jesu službene evidencije, no neovisno o tome je li prednik tužitelja bio u njima upisan ili ne, dopušteno je i drugim dokazima utvrđivati činjenicu je li pok. prednik tužitelja u vrijeme konfiskacije imao jugoslavensko državljanstvo ili ne. Podredno se napominje da je nakon Odluke i rješenja Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-673/1996 i dr. od 21. travnja 1999. (Narodne novine, broj 39/99.) kojom su ukinute odredbe članka 9. i članka 11. Zakona o naknadi (Narodne novine, broj 92/96., 39/99., 42/99., 92/99., 43/00., 131/00., 27/01., 45/01., 118/01., 80/02. i 81/02.), donesen Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o naknadi (Narodne novine, broj 80/02. i 81/02.) kojim je pravo na povrat imovine priznato i stranim državljanima. Stoga pitanje državljanstva kao pretpostavke za povrat imovine više nije relevantan. Isto shvaćanje zauzeto je i u nizu odluka istog suda (Uzz- 20/2008 i dr.).

18. Iz stanja spisa, odnosno pobijane odluke proizlazi kako su prvostupanjsko tijelo i tuženik iscrpno, razložno i utemeljeno obrazložili svoj zaključak da agrarna reforma nije okončana za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, odnosno da su predmetne nekretnine grofu ČI oduzete tek od strane jugoslavenske komunističke vlasti. Tako je u obrazloženju pobijanih odluka iznijet opširan i detaljan pregled izmjena normativnog okvira relevantnog za ovu upravnu stvar u promatranom razdoblju, ali i isto tako povijesno-političko i faktično stanje vezano za eksproprijaciju nekretnina, iz kojeg je razvidna utemeljenost tuženikovih stavova i zaključka.

19. Tako presudom Okružnog narodnog suda u Daruvaru, broj: Kz-295/45 od 21. studenog 1945. utvrđeno je kako je okrivljeni grof ČI osuđen krivim za počinjenje krivičnog djela iz članka 10. Zakona o krivičnim djelima protiv države, uslijed čega je kažnjen po članku 3. Odluke o zaštiti nacionalne časti Hrvata i Srba u Hrvatskoj na konfiskaciju imovine koja se sastoji iz veleposjeda i nekretnina koje se nalaze na području Federativne Jugoslavije te sa svim zgradama kao i svim postrojenjima na tim nekretninama. Ujedno se osuđuje na trajan izgon iz čitavog područja Federativne Jugoslavije.

20. Iz zaključaka Kotarskog narodnog suda u Podravskoj Slatini broj: R- 110/45-14 od 9. prosinca 1945. godine proizlazi kako je u svrhu provođenja konfiskacije imovine Č u smislu presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru, broj: Kz-295/45 od 21. studenoga 1945. određen popis i procjena navedene imovine na licu mjesta te podredno određena uknjižba prava vlasništva na nekretninama Č pobliže označenim u tom zaključku, u korist DFJ.

21. Prema odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Podravskoj Slatini, broj: 443/47 od 2. svibnja 1947. proizlazi da je na temelju provedenog postupka po paragrafima 24. -27. Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske od 24. studenog 1945. te odluke Kotarskog narodnog suda u Podravskoj Slatini broj: R-110/46 od 9. prosinca 1945. kojom je konfisciran posjed Č te izvršen prijenos u zemljišnim knjigama s imena prijašnjeg vlasnika na ime FNRJ, utvrđen kao objekt agrarne reforme i kolonizacije posjed Č temeljem stanja posjeda prema upisu u zemljišnim knjigama te određen prijenos s imena FNRJ i upis na ime Zemljišnog fonda agrarne reforme i kolonizacije.

22. Nadalje, iz mišljenja Državnog odvjetništva Republike Hrvatske broj:

KTR-I-271/97 od 9. travnja 1998. i broj: DOKR-I-971/00. od 20. prosinca 2000. proizlazi da je presuda Okružnog narodnog suda u Daruvaru, broj: Kz-295/45 od 21. studenog 1945., kojom je grof ČI osuđen zbog kaznenog djela iz članka 10. Zakona o krivičnim djelima protiv naroda i države uz kaznu konfiskacije sve imovine, presuda bivše Jugoslavije, i da je riječ o presudi iz odredbe članka 4. stavak 1. Zakona o naknadi, odnosno, o presudi za kazneno djelo, političko kazneno djelo, politički motivirano kazneno djelo i da je do osuđujuće presude došlo zlouporabom prava i političke moći.

23. Naime, prilikom uknjižbe prava vlasništva (kao općenarodne imovine) na spornim zemljištima, jugoslavenske komunističke vlasti nisu se pozvale na odluke upravnih tijela Kraljevine Jugoslavije kao pravnu osnovu na temelju koje će se izvršiti uknjižba prava vlasništva, već je uknjižba prava vlasništva izvršena na temelju Odluke Kotarskog narodnog suda u Slatini, br. R-110/45 od 9. prosinca 1945. i Odluke Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Slatini br. 443/47 od 2. svibnja 1947. Zbog čega proizlazi da bi, da nije bilo intervencija jugoslavenskih komunističkih vlasti u razdoblju od 1945. do 1947., prijašnji vlasnik grof ČI i nadalje zadržao svoj status knjižnog vlasnika. Naime, da je postupak eksproprijacije okončan, kako to pravilno zaključuje tuženik, jugoslavenske komunističke vlasti, ne bi imale razloga predmetne nekretnine konfiscirati, odnosno eksproprirati na temelju odluke donesene na temelju Zakona o provođenju agrarne reforme i kolonizacije na području Narodne Republike Hrvatske, već bi predratne odluke samo bile provedene u zemljišnim knjigama.

24. U vezi pozivanja tužitelja na primjenu Ugovora o miru s Mađarskom, isti je u konkretnom slučaju irelevantan. Naime, proizlazi kako je imovina grofa KI konfiscirana te je u trenutku sklapanja Ugovora o miru s [adresa] ista bila u vlasništvu FNRJ, a ne u vlasništvu grofa KI. Stoga nije od utjecaja ni pozivanje tužitelja na primjenu članka 10. Zakona o naknadi koji propisuje da prijašnji vlasnik nema pravo na naknadu za oduzetu imovinu u slučaju kada je pitanje naknade riješeno međudržavnim sporazumima. Dakle, do konfiskacije njegove imovine došlo je neovisno o njegovom državljanstvu te mu imovina nije oduzeta kao mađarskom državljaninu na temelju Ugovora o miru s [adresa] (Vrhovni sud Republike Hrvatske, presuda Uzpz-10/2018 od 5. veljače 2020.), već na temelju presude Okružnog narodnog suda u Daruvaru K2-295/45. Na temelju članka 29. Ugovora o miru s [adresa] (sklopljenog 10. veljače 1947., ratificiranog Ukazom o ratifikaciji Ugovora o miru s [adresa], Službeni list FNRJ, broj 72/47.) te Uredbe, sva imovina, prava i interesi Mađarske i mađarskih državljana koji su na dan stupanja na snagu Ugovora o miru s [adresa] (19. studenoga 1947.) postojali na teritoriju FNRJ postaju u skladu s člankom 29. Ugovora o miru s [adresa] državno vlasništvo FNRJ, što nije konkretni slučaj.

25. U odnosu na prigovore tužitelja u vezi nekretnina, odnosno određivanju čestica te načinu i zakonitosti povrata suvlasničkih dijelova, zainteresirana osoba se osnovano poziva na sudsku praksu te stav Visokog upravnog suda (presuda poslovni broj: Usž-2/2020 od 26. ožujka 2021.), da u odnosu na povrat suvlasničkih dijelova prema odredbi članka 49. Zakona o naknadi, imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskoga rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja.

25.1. Samo određivanje čestica bilo je predmetom provedenog vještačenja u postupku te je s obzirom na protek vremena i pribavljanja nove ažurirane identifikacije, prvostupanjsko tijelo odredilo izvođenje dokaza vještačenjem radi izrade nove identifikacije. Ovlašteni sudski vještak za geodeziju Dolores Riba, ovl. ing. geod. iz trgovačkog društva ADDO d.o.o., Osijek dostavio je Identifikaciju oduzetih katastarskih čestica u k. o. [katastarska općina] od ožujka 2023 te vještački nalaz sadrži tabelarni prikaz u kojem su polazna osnova sadašnje katastarske čestice, tj. današnje čestice u kojima se nalaze površine oduzetih čestica, pri čemu je vještak dao precizan prikaz koje oduzete čestice i u kojim površinama se nalaze u današnjim česticama te je izradio preklopne karte. Sve navedeno je vrlo iscrpno prikazano i obrazloženo u djelomičnom rješenju prvostupanjskog tijela, kao i u osporavanom aktu, što ovaj Sud u cijelosti prihvaća i smatra pravilnim te neće radi obima ponavljati.

26. S obzirom da nema novih okolnosti u odnosu na zauzeta stajališta vezano za pravo prednika ovdje zainteresirane osobe koja se tiču prava na povrat konfiscirane imovine, te njegovo državljanstvo jer su isti bili predmetom ocjene u brojnim presudama Upravnog i Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, a na koje se presude pozvala zainteresirana osoba i dostavila u spis, u skladu s odredbom članka 1. stavka 1. Zakona o naknadi proizlazi kako imovina, odnosno predmetne nekretnine grofa KI određene prvostupanjskim rješenjem jesu imovina na koju se primjenjuju odredbe Zakona o naknadi te su prigovori tužitelja neosnovani.

27. Slijedom svega navedenog, Sud je osporavano rješenje tuženika ocijenio zakonitim i odbio tužbeni zahtjev te u skladu s odredbom članka 116. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke ove presude.

28. U pogledu zatraženih troškova upravnog spora od strane zainteresirane osobe, Sud je donio odluku primjenom odredbi članka 147. ZUS-a. Naime, temeljno načelo priznavanja prava stranke na naknadu troškova spora je načelo uspjeha u sporu (načelo causae), odnosno, da stranka ima pravo, ovisno o uspjehu u upravnom sporu, na naknadu opravdanih troškova spora.

28.1. Zainteresirana osoba je u cijelosti uspjela u ovom upravnom sporu, stoga joj pripadaju i zatraženi troškovi. S obzirom da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom to se u skladu s Tbr. 27. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - dalje: Tarifa) priznaje nagrada od 500 bodova za sastav odgovora na tužbu od 28. lipnja 2024., prema Tbr. 27. točki 1. Tarife, te nagrada od po 500 bodova za zastupanje na ročištu od 5. ožujka 2024. prema Tbr 27. točki 2. Tarife. U skladu s Tbr. 54 bod iznosi 2,00 eura, što ukupno iznosi 2.000,00 eura, na koji iznos se obračunava PDV od 25%, u skladu s Tbr. 46, što sveukupno iznosi 2.500,00 eura.

28.2. Slijedom iznesenog, o zatraženom trošku zainteresirane osobe je donesena odluka kao u točki II. izreke presude.

U Osijeku 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Valentina Grgić Smoljo

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

1. Tužitelju

2. Tuženiku

3. Zainteresiranoj osobi, po opunomoćeniku