REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Revd-4823/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Pajalića člana vijeća, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Jadranke Anić-Matić članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja UNICREDIT LEASING CROATIA d.o.o., Zagreb, Samoborska cesta 145, OIB 18736141210 (pravni sljednik društva HYPO ALPE-ADRIA-LEASING d.o.o. u likvidaciji, Zagreb, Slavonska avenija 6/a, OIB 03153152979), kojeg zastupa punomoćnik Žarko Čogelja, odvjetnik u Šibeniku, Blajburških žrtava 12, protiv tuženika: 1. EUROHERC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB 22694857747 i 2. AGRAM LIFE osiguranje d.d., Zagreb, Trnjanska cesta 108, OIB 18742666873, koje zastupaju punomoćnici, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o., Zagreb, Ul. Grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o prijedlozima tužitelja i tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2254/2023-6 od 11. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-521/2022-8 od 21. ožujka 2023., na sjednici održanoj 26. ožujka 2025.,

r i j e š i o  j e:

I. Prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije se odbija.

II. Tuženiku se dopušta podnošenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2254/2023-6 od 11. srpnja 2024. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

„Je li parnični sud ovlašten samostalno po službenoj dužnosti putem vještačenja utvrđivati činjenicu visine štete (osigurnine), makar ni jedna stranka tijekom postupka nije predlagala nikakve dokaze, pa tako ni vještačenje, radi utvrđenja činjenice visine štete (osigurnine), te potom na tome temeljiti i dosudu, a pritom se ne radi o primjeni odredbe čl. 3. st. 3. ZPP?“

Obrazloženje

1. Tužitelj i tuženik su predložili da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 2254/2023-6 od 11. srpnja 2024., kojom je djelomično potvrđena a djelomično preinačena presuda i rješenje Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj P-521/2022-8 od 21. ožujka 2023.

2. Tužitelj prijedlogom za dopuštenje revizije pobija presudu suda drugog stupnja u dijelu kojim je odbijen dio njegovog zahtjeva postavljajući slijedeća pravna pitanja;

„Da li je prema odredbama o osiguranju iz Pomorskog zakonika u slučaju kada je u Ugovoru o osiguranju naveden Iznos osiguranja (svota osiguranja) brodice kao predmeta osiguranja, visinu pripadajuće osiguranine iz čl. 695. PZ-a, treba određivati na temelju podataka o cijeni predmeta osiguranja u vrijeme nastupa osiguranog rizika (13. travnja 2010. godine) na tržištu u Republici Hrvatskoj ili tu osiguraninu treba određivati na temelju podataka o odnosu ponude i potražnje na Globalnom Svjetskom tržištu i Europskom tržištu iz 2024. godine, iako ti podaci nisu postojali u vrijeme nastanka osiguranog rizika.

2. Da li je u slučaju sudskog spora u vezi utvrđenja visine osiguranine, na temelju Ugovora o pomorskom osiguranju, Sud dužan o visini osiguranine odlučiti na temelju dokaza o vrijednosti predmeta osiguranja, u vrijeme nastupa osiguranog rizika na tržištu u Republici Hrvatskoj, u skladu s odredbama iz čl. 693. st. 1.; čl. 695. st. 1., 2. i 3. i čl. 696. st. 1. i 2. PZ-a ili je Sud ovlašten (neovisno o navedenim činjenicama i dokazima, te neovisno o navedenim odredbama Pomorskog Zakonika) odlučivati o visini osiguranine na temelju podataka o odnosu ponude i potražnje na Globalnom Svjetskom i Europskom tržištu, koji nisu postojali u vrijeme nastupa osiguranog rizika?“ pozivajući na čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da je riječ o pravnom pitanju u pogledu kojeg pobijana odluka odstupa od pravnog shvaćanja višeg suda.

3. Na prijedlog tužitelja nije odgovoreno.

4. Tuženik Euroherc osiguranje d.d. u prijedlogu za dopuštenje revizije pozivom na čl. 385.a st. 1. ZPP postavlja slijedeća pravna pitanja:

„1.Je li postupanje parničnog suda kojim samostalno određuje izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja činjenice visine štete (osigurnine) u odnosu na koju parnična stranka na kojoj je teret dokazivanja (tužitelj) nije predlagala izvođenje nikakvih dokaza, te na taj način utvrđenoj činjenici potom temelji dosudu, odnosno obvezu protivne parnične stranke (tuženika), predstavlja takvu povredu odredaba parničnog postupka da je time povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava RH?

2. Je li parnični sud ovlašten samostalno po službenoj dužnosti putem vještačenja utvrđivati činjenicu visine štete (osigurnine), makar ni jedna stranka tijekom postupka nije predlagala nikakve dokaze, pa tako ni vještačenje, radi utvrđenja činjenice visine štete (osigurnine), te potom na tome temeljiti i dosudu, a pritom se ne radi o primjeni odredbe čl. 3. st. 3. ZPP?

3. Je li parnični sud postupa protivno odredbama čl. 7. st. 1. i 2. i čl. 219. ZPP- a, te shvaćanjima revizijskog suda iz odluka VSRH Revt-9/2010 od 29.06.2010. godine, Rev-342/2009 od 06.04.2011. godine, Revr-1857/2012 od 25.03.2014. godine, kada po službenoj dužnosti određuje izvođenje dokaza vještačenjem radi utvrđenja sporne činjenice (visine štete) koju ni jedna stranka tijekom postupka nije predlagala utvrditi?

4. Je li parnični sud u situaciji kada tužitelj, kao parnična stranaka koju tereti dokazivanje osporene činjenice visine štete (osigurnine), tijekom cijelog postupka ne predloži nikakve dokaze radi utvrđenja činjenice visine štete (osigurnine), obvezan na temelju čl. 221 a ZPP-a primijeniti pravilo o teretu dokazivanja?

5. Je li u smislu odredaba čl. 105. i čl. 117. st. 1. ZID ZPP NN br. 70/19, u svezi odredbe čl. 348. st. 1. ZPP-a pogrešna uputa o pravnom lijeku (žalbi protiv presude) iskazana u trgovačkom sporu pokrenutom prije stupanja na snagu ZID ZPP NN br. 70/19, koja glasi: „Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o žalbi odlučuje Visoki trgovački sud Republike Hrvatske“, uzimajući pritom u obzir da je sud na ročištu za glavnu raspravu, kojem su nazočile obje parnične stranke, po zaključenju raspravljanja i zakazivanju ročišta za objavu presude pisano na raspravnom zapisniku upozorio stranke vezano za sadržaj odredbe čl. 335. ZPP-a? 6. Je li postoji obveza tuženika (osiguratelja) iz ugovora o osiguranju po Polici kasko osiguranja plovila za isplatu osigurnine po osiguranom slučaju, ako premija osiguranja za tu Policu nije plaćena do dana koji je njome označen kao dan početka osiguranja, već je plaćena nakon nastanka osiguranog slučaja; a stranke su pritom ugovorom o osiguranju ugovorile da u slučaju neplaćanja premije do dana koji je na polici označen kao dan početka osiguranja, obveza tuženika (osiguratelja) počinje teći u 24:00 h onoga dana kada je plaćena premija?

7. Je li kod višegodišnjeg osiguranja kod kojeg se sklapaju zasebne Police osiguranja za svaku pojedino razdoblje osiguranja, ugovorenu posljedicu neplaćanja premije osiguranja potrebno sagledati u odnosu na Policu osiguranja koja se odnosi na razdoblje kada je došlo do osiguranog slučaja i koja je ujedno i jedina osnova potraživanja osigurnine?

8. Je li u parničnom postupku u kojem se osnovom ugovornog osiguranja potražuje isplata osigurnine zbog nastanka osiguranog slučaja, u situaciji kada tuženik nije nespornom učinio činjenicu nastanka osiguranog slučaja, na tužitelju teret dokazivanja njegovog nastanka?

9. Je li u slučaju kada tužitelj u parničnom postupku čiji je predmet potraživanja isplata osigurnine osnovom ugovornog osiguranja (kasko osiguranja broda) ne predloži dokaze na okolnost nastanka osiguranog slučaja, u situaciji kada se ne radi o nespornoj činjenici, parnični sud primjenom pravila o teretu dokazivanja treba odbiti tužbeni zahtjev?

10. Je li u situaciji kada prava iz ugovornog osiguranja nisu ni na koga prenesena, te pritom uvažavajući odredbu čl. 721. PZ-a i ugovornu odredbu čl. 19. st. 1. toč. c) Uvjeta za kasko osiguranja u roku od 30 dana nakon što mu osiguranik dostavi odštetni zahtjev sa svim podacima i dokumentacijom kojom se utvrđuje njegova obveza iz ugovora o osiguranju“), za ocjenu pitanja zakašnjenja osiguratelja isplate osigurnine osnovom tog kasko osiguranja broda mjerodavan dan podnošenja odštetnog zahtjeva osiguranika?

11. Je li osiguratelj, temeljem odredbe čl. 721. PZ-a, te ugovorne odredbe čl. 19. st. 1. toč. c) Uvjeta za kasko osiguranje brodica i jahti (kojom su stranke ugovorile obvezu osiguratelja „isplatiti naknadu iz osiguranja u roku od 30 dana nakon što mu osiguranik dostavi odštetni zahtjev sa svim podacima i dokumentacijom kojom se utvrđuje njegova obveza iz ugovora o osiguranju“) može pasti u zakašnjenje isplate osigurnine osnovom tog ugovornog osiguranja (kasko osiguranja broda) danom podnošenja odštetnog zahtjeva osobe koja nema, niti su joj prenesena prava iz tog osiguranja (ugovaratelja osiguranja)?“ pozivajući se na razloge iz čl. 385.a st. 1. ZPP navodeći da pobijana presuda odstupa od pravnih shvaćanja revizijskog suda. Također navodi da su mu postupanjem nižestupanjskih sudova povrijeđena temeljna prava zajamčena čl. 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav), te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

5. Na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije nije odgovoreno.

6. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pravna pitanja u prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelja nisu važna za odluku u sporu, za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

6.1. Pobijana odluka ne odstupa od pravnog shvaćanja odluka na koje se tužitelj u prijedlogu za dopuštenje revizije poziva (Pž-5506/2016-3 od 6. kolovoza i Pž- 861/2015-2 od 12. listopada 2018. u kojima je u bitnom izraženo pravno shvaćanje prema kojem utvrđena svota osiguranja ne predstavlja tržišnu vrijednost plovila na dan sklapanja police).

7. Stoga je temeljem čl. 389.b st. 1. ZPP u odnosu na prijedlog tužitelja za dopuštenje revizije u odnosu na postavljena pravna pitanja odlučeno kao pod I. izreke.

8. U odnosu na prijedlog tuženika za dopuštenje revizije postupajući prema čl. 385.a st. 1. ZPP vijeće ovoga suda ocijenilo je da je pravno pitanje citirano u toč. II. izreke ovoga rješenja važno za odluku u sporu kao i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni obzirom na odstupanje pobijane presude u odnosu na pravna shvaćanja višeg i revizijskog suda podudarnim procesnim okolnostima (Pž-5327/2019-3 od 7. rujna 2021. i Revd 1170/2022-2 od 14. ožujka 2023.).

9. Slijedom navedenog prijedlog za dopuštenje revizije tuženika je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP prihvaćen u odnosu na pravno pitanje citirano u izreci ovoga rješenja, dok se u odnosu na preostala pravna pitanja i istaknute povrede temeljnih prava temeljem iste odredbe prijedlog za dopuštenje revizije smatra povučenim.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

Renata Šantek