Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europske avenije 7

31000 Osijek

Poslovni broj: Pr-94/2023-14

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sutkinji Kameliji Matijašević, u pravnoj stvari tužitelja ĐC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Mateju Balažu, odvjetniku iz Osijeka, protiv tuženika AUTO- HRVATSKA - Stanica za tehnički pregled d.o.o. Rijeka, Osječka 50, OIB: 62750394385, zastupan po zakonskoj zastupnici ĐCB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po Luki Božiću, odvjetniku u Odvjetničkog društva Knežević i partneri iz Rijeke, radi utvrđenja otkaza nedopuštenim i nezakonitim, vraćanja na posao i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 20. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika, te zakonske zastupnice tuženika i punomoćnika tuženika, javnom objavom dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, koji glasi:

„I/ Utvrđuje se da je odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava tužitelja od 22. prosinca 2021., nezakonit i nedopušten.

II/ Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa tuženika od 30. studenog 2021., prema tužitelju nezakonita i nedopuštena.

III/ Kao dan raskida ugovora o radu sklopljenog između tužitelja i tuženika određuje se dan presuđenja u ovoj pravnoj stvari.

IV/ Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju naknadu izgubljene plaće u iznos u od 8.800,00 eura u roku od osam dana, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznose kako slijedi slijedi:

- za prosinac 2021., u iznosu od 733,33 Eur, sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. siječnja 2022. do isplate

- za siječanj 2022. u iznosu od 733,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. veljače 2022. do isplate

- za veljaču 2022. u iznosu od 733,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. ožujka 2022. do isplate

- za ožujak 2022. u iznosu od 733,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. travnja 2022. do isplate

- za travanj 2022. u iznosu od 733,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. svibnja 2022. do isplate

- za svibanj 2022. u iznosu od 733,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. lipanj 2022. do isplate

- za lipanj 2022. u iznosu od 733,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. srpanj 2022. do isplate

- za srpanj 2022. u iznosu od 733,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. kolovoza 2022. do isplate

- za kolovoza 2022. u iznosu od 733,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. rujna 2022. do isplate

- za rujan 2022. u iznosu od 733,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. listopada 2022. do isplate

- za listopad 2022. u iznosu od 733,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. studenog 2022. do isplate

- za studeni 2022. u iznosu od 733,33 Eur sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od 15. prosinac 2022. do isplate.

V/ Nalaže se tuženiku da sa naslova naknade štete zbog sudskog raskida ugovora o radu isplati tužitelju iznos od 5.866,66 eura sa zakonskom zateznom kamatom prema stopi koja se utvrđuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena te nastavnim odlukama HNB-a o izmjenama Odluke o kamatnim stopama tekućom od presuđenja do isplate.

VI/ Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak parničnog postupka, u roku od 8 dana.“

II. Nalaže se tužitelju ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da tuženiku AUTO-HRVATSKA - Stanica za tehnički pregled d.o.o. Rijeka, Osječka 50, OIB 62750394385, naknadi prouzročeni parnični trošak od 1.312,50 eura (tisućutristodvanaesteurapedesetcenti) sa zateznim kamatama tekućim od dana 26. ožujka 2025. pa do isplate, prema stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, odnosno kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizišle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, u roku od 15 dana.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu preostalog parničnog troška od 1.990,59 eura (tisućudevetstodevedeseteurapedesetdevetcenti), kao neosnovan.

IV. Nalaže se tuženiku AUTO-HRVATSKA - Stanica za tehnički pregled d.o.o. Rijeka, Osječka 50, OIB 62750394385, da tužitelju ŽC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], podmiri parnični trošak od 250,00 eura (dvjestopedeseteura) u roku od 15 dana.

V. Odbija se preostali zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika dana 07. siječnja 2022. podnio tužbu radi utvrđenja da je Odluka o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 30. studenog 2021. nezakonita i nedopuštena, kao i tuženikov Odgovor na zahtjev za zaštitu prava od 02. prosinca 2021., te zahtjeva vraćanja na posao i radno mjesto traktorista, da mu tuženik prizna kontinuitet radnog odnosa od dana prestanka radnog odnosa do povratka na posao i sva prava iz radnog odnosa, te isplatu naknade plaće u svako mjesečnom iznosu od 969,87 eura bruto, počevši od dana nezakonitog otkaza pa do povrata na posao, kao i da mu naknadi prouzročeni trošak.

2. Tužitelj tužbu obrazlaže navodeći da je bio zaposlenik tuženika temeljem Ugovora o radu od 30. rujna 2016. i Aneksa I Ugovora o radu od 25. svibnja 2018., te da je dana 30. studenog 2021. tuženik donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu sklopljenom dana 30. rujna 2016. i Aneks I Ugovora o radu sklopljen dana 25. svibnja 2018., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, kojim radni odnos prestaje s danom 01. prosinca 2021., da radnik nema pravo na otkazni rok, ni otpremninu. Protiv Odluke o otkazu tužitelj je u zakonskom roku podnio Zahtjev za zaštitu povrijeđenog prava iz radnog odnosa dana 14. prosinca 2021., koji tuženik nije usvojio Odgovorom od 22 . prosinca 2021., koji je tužitelj zaprimio 27. prosinca 2021. Uvidom u Odluku o otkazu kao i u Odgovor kojim je odbijen Zahtjev za zaštitu prava. U obrazloženju Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu poslodavac tvrdi da se radnik nije pojavio na radnom mjestu pet uzastopnih radnih dana i to od 12. studenog 2021. do 17. studenog 2021., iako je znao da je u tijeku priprema za sjetvu, a da pritom nije poslodavca obavijestio o razlozima nedolaska na posao, niti je pravovremeno poslodavcu dostavio doznake o privremenoj nesposobnosti za rad ili bilo kakvo opravdanje izostanka sa radnog mjesta. Tužitelj ove razloge osporava navodeći da je pravovremeno obavijestio OC i CC koji su zaduženi za neposrednu komunikaciju između tuženika i radnika i to od prvog dana svog nedolaska na posao u više navrata tokom razdoblja za koji nije mogao pristupiti na radnom mjestu, a sve radi opravdanog razloga pogoršanja zdravstvenog stanja zbog kojeg je bio privremeno nesposoban za rad. Potražuje isplatu naknade plaće sukladno članku 95. stavak 3. Zakona o radu.

3. Tužitelj tijekom postupka navodi da mu nije prihvatljiv nastavak radnog odnosa kod tuženika, pa podneskom od dana 22. studenog 2022., sukladno čl. 125. Zakona o radu („Narodne novine“ broj 93/2014., 127/2017., 98/2019.) vrši objektivnu preinaku tužbe, na način da glasi kao u izreci pod I., koju je preinaku sud dopustio na ročištu za glavnu raspravu održanom dana 01. prosinca 2022. sukladno čl. 190. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava osnovanost tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti, navodeći da je tužitelj bio zaposlenik tuženika od 30. rujna 2016., te da je dana 30. studenog 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, te da je utvrđeno da radni odnos prestaje sa danom 01. prosinca 2021., kao i da tužitelj nema pravo na otkazni rok niti otpremninu. zahtjev za zaštitu prava je odbio dana 22. prosinca 2021. Napominje da se tužitelj nije pojavio na radnom mjestu pet radnih dana uzastopce od 12. studenog do 17. studenog 2021., a da nije poslodavca obavijestio o razlozima nedolaska na posao, odnosno nije opravdao svoj izostanak tih 5 dana liječničkom potvrdom, te isti nije mogao znati kada je javio da je bolestan koliko će biti bolestan i da li se radi o kraćem ili dužem bolovanju, te je nakon tih 5 dana otvorio bolovanje od 19. studenog 2021., dok ničim nije opravdao izostanak s posla između 12. studenog 2021. i 17. studenog 2021. Napomnje da je tužitelj lagao kada je javio OC da neće doći na posao navodeći kao razlog napadaje panike, da bi naknadno navodio da je imao problema s jetrom. Stoga tužitelj s potvrdom liječnika koja vrijedi od 19. studenog 2021. ne može opravdati izostanak s posla i od 12. studenog 2021. i 17. studenog 2021., te mu je liječnik, ukoliko je bio bolestan, mogao dati potvrdu i za spornih 5 dana retroaktivno ako zbog bolesti nije mogao pristupiti kod liječnika prije 19. studenog 2021. Osporava da je kod njega praksa da bi rekao svojim radnicima da ne moraju otvarati bolovanje u vrijeme kada su bolesni u kratkim razdoblju i da se isto ne mora prijavljivati liječniku, u prilog čemu prilaže potvrde o privremenoj nesposbnosti za rad za radnike OC i HC, a pored navedenog, tužitelj nije niti dokazao da je u spornih 5 dana zaista i bio bolestan, te je u istom razdoblju bio sposoban obavljati razgovore putem telefona. O navedenoj činjenici su upravu tuženika obavijestili upravo radnici OC i CC, a nakon što tužitelj nije došao na posao pet radnih dana uzastopce i bez da je ikoga obavijestio o tome da neće doći na posao, tužitelj mu dana 19. studenog 2021. dostavlja potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad te izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad.

No navedena dokumentacija pribavljena je tek 19. studenog 2021., a u istoj se navodi da je prvi dan nesposobnosti tužitelja za rad upravo 19. studenog 2021. Dakle, tužitelj nema nikakvu dokumentaciju kojom bi dokazao da je u razdoblju od 12. do 17. studenog 2021., bio nesposoban za rad, pa je izostanak tužitelja u navedenom razdoblju neopravdan. Stoga ističe da je izvanredni otkaz tužitelju u cijelosti osnovan, jer je tužitelj počinio osobito tešku povredu iz radnog odnosa, jer je nedolazak na posao pet radnih dana uzastopce bez opravdanja za takav nedolazak, teška povreda radnog odnosa. Tuženik ističe da nema osnova kako bi se tužitelj vratio na posao iz razloga što je počinio osobito tešku povredu radnog odnosa, te više nema povjerenja u tužitelja, niti je nastavak radnog odnosa moguć, pa stoga u slučaju da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, predlaže da sud usvoji i protutužbeni zahtjev za sudski raskid Ugovora o radu sklopljen između tužitelja i tuženika dana 30. rujna 2016., kao i Aneks I Ugovora o radu od 25. svibnja 2018., te da se odredi prestanak radnog odnosa s danom 10. ožujka 2022.

5. Sud je donio presudu broj Pr-4/2022-21 od 05. travnja 2023. kojim je odbio u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi kao pod I. izreke, koja je presuda povodom žalbe tužitelja ukinuta rješenjem Županijskog suda u Splitu broj Gž R-447/2023-3 od 26. rujna 2023. i predmet vraćen na ponovno suđenje, radi dopune činjeničnog stanja u odnosu na to je li tužitelj kada je o izostanku s posla telefonskim putem izvijestio OC i CC opravdao svoj izostanak u skladu s uobičajenim ponašanjem radnika kod tuženika, kada i zašto su OC i CC sastavili Prijavu od 17. studenog 2021., je li neuobičajeno ponašanje radnika o neotvaranju bolovanja u situaciji kada se radi o „lakšim“ odnosno benignim bolestima, za dva-tri dana izostanka ili pak pet – šest dana, da radnici nisu izostanak trebali pravdati potvrdama o bolovanju ili bi to odradili naknadno, te da li je tužitelja zdravstveno stanje objektivno sprječavalo ili ne u dolasku na posao u spornom razdoblju.

6. Sud je tijekom postupka izveo dokaze koje su stranke predložile te je saslušao tužitelja i zakonsku zastupnicu tuženika ĐCB, te svjedoke OC, CC i NC, te izvršio uvid u priloženu materijalnu dokumentaciju Ugovor o radu od 30. rujna 2016., Aneks I od 25. svibnja 2018., Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, Zahtjev za zaštitu prava od 14. prosinca 2021., potvrdu o primitku preporučene pošiljke, Odgovor od 22. prosinca 2021., obračune plaće tužitelja za prethodna tri mjeseca, potvrdu o privremenoj nesposobnosti za rad, izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad, Prijavu radnika od 17.11.2021., doznake, potvrdu o plaći, obračun plaće za rujan, listopad i studeni 2021., ispis prometa za razdoblje od 01. studenog 2021. do 30. studenog 2021. za pretplatnički broj [broj telefona], obračun plaće za tužitelja od 01. -12.2021., Izvješće o privremenoj nesposobnosti /spriječenosti za rad od 16.10.2023., obavijest i izvješće o trajanju privremene nesposobnosti / spriječenosti za rad za OC u razdoblju od 2018. - 2020., Izvješće o bolovanju za NC, potvrdu FINE o blokadi računa tužitelja, očevidnik FINE neizvršenih osnova za plaćanje, Ugovor o nenamjenskom kreditu, obavijest o otkazu kredita i zahtjev za povrat cjelokupnog dospjelog duga, liječnički karton tužitelja, Ugovor o kupoprodaji vlasništva nekretnina od 30.09.2024.

7. Izvedeni dokazi ocijenjeni su sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023.).

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan u cijelosti.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja radi utvrđenja nedopuštenom i nezakonitom Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, Odgovora tuženika na zahtjev za zaštitu prava, zahtjev za sudskim raskidom ugovora o radu, zahtjev za isplatu naknade izgubljene plaće i zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida ugovora o radu. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev tuženika za sudski raskid ugovora o radu.

10. Između stranaka nije sporno:

- da je tužitelj bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu traktorista od 30. rujna 2016. temeljem Ugovora o radu i Aneksa I Ugovora o radu sklopljenom dana 25. svibnja 2018.,

- da je tuženik dana dana 30. studenog 2021. donio Odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu sklopljenom dana 30. rujna 2016. i Aneks I Ugovora o radu sklopljen dana 25. svibnja 2018., zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, jer tužitelj nije došao na posao pet uzastopnih radnih dana od 12. studenog 2021. do 17. studenog 2021., iako je znao da je u tijeku priprema za sjetvu, a da pri tome nije poslodavca obavijestio o razlozima nedolaska na posao, niti je pravovremeno poslodavcu dostavio doznake o privremenoj nesposobnosti za rad ili bilo kakvo opravdanje izostanka s radnog mjesta,

- da se radi o izvanrednom otkazu ugovora o radu pa da tužitelj nema pravo na otkazni rok niti pravo na otpremninu,

- da je Odluka o izvanrednom otkazu donesena nakon što je od sindikata zatraženo očitovanje o namjeravanom izvanrednom otkazu i nakon što je sindikat 29. studenog 2021. obavijestio poslodavca kako je suglasan s davanjem izvanrednog otkaza,

- da je radni odnos tužitelja prestao s danom 01. prosinca 2021. nakon što su ispunjene sve pretpostavke za davanje ovog otkaza, unutar roka od 15 dana, od dana saznanja za osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa,

- da je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava dana 14. prosinca 2021. kojim osporava Odluku o izvanrednom otkazu u kojem navodi da ne postoje osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, te da nije točno da se nije pojavio na radnom mjestu pet uzastopnih dana od 12. studenog do 17. studenog 2021., a da pri tome nije poslodavca obavijestio o razlozima nedolaska na posao, jer je pravovremeno obavijestio osobu koja je zadužena za neposrednu komunikaciju između poslodavca i radnika i to OC i RC i to od prvog dana svog nedolaska na posao, kao i u više navrata tijekom razdoblja za koje nije mogao pristupiti na radno mjesto, a sve zbog opravdanog razloga pogoršanja zdravstvenog stanja zbog kojeg je bio privremeno nesposoban za rad,

- da je tuženik odgovorio na Zahtjev za zaštitu prava, odbacujući u cijelosti sve navode tužitelja navodeći kako je neopravdano izostao s posla od 12. do 17. studenog 2021., a da za to vrijeme ili nakon njega, poslodavcu nije dostavio doznake o privremenoj nesposobnosti za rad ili bilo kakvo opravdanje izostanka s radnog mjesta, već je tek 19. studenog 2021. dostavio obavijest o otvaranju bolovanja od 19. studenog 2021., a čime nije opravdao nedolazak na posao u razdoblju prije toga 12.- 17.11.2021.,

- da su ŠC i CC putem Prijave radnika Upravi društva tuženika od 17. studenog 2021., obavijestili Upravu da tužitelj nije došao na radno mjesto od 12. do 17. studenog 2021. i nije dostavio nikakvo opravdanje za navedeni izostanak s posla,

- da je tužitelj otvorio bolovanje s danom 19. studenog 2021. i doznaku o tome dostavio poslodavcu,

- da tužitelj nije otvorio bolovanje, niti dostavio doznaku poslodavcu za izostanak s posla od od 12. do 17. studenog 2021.

11. Među strankama je sporno da li je zakonita i dopuštena Odluka tuženika od 30. studenog 2021. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu uvjetovanog skrivljenim ponašanjem tužitelja kao radnika kao i Odgovor tuženika na zahtjev za zaštitu prava, sudski raskid ugovora o radu tužitelja i tuženika, pravo na naknadu plaće i visina štete zbog sudskog raskida ugovora o radu.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je bio zaposlenik u tvrtki tuženika kao traktorist i prvi radni dan kada nije otišao na posao, u pola 7 ujutro je javio ŠC da je u prilično teškom stanju (jetreni problemi) i da neće doći na posao, te misli da je o tome obavijestio i CC istoga dana. Praksa u firmi je bila i za vrijeme ŠC i za vrijeme CC, ako će kraće vrijeme biti bolesni, da se bolovanje ne otvara što svjedoči i činjenica da deset godina nije bio na bolovanju, jer je mogao u slučaju kraćeg bolovanja od par dana (5 do 6 dana) ostati kod kuće. Upravu nije obavijestio, jer je praksa bila da prvo obavijesti svog šefa, koji dalje obavještava Upravu, dok telefonske kontakte s Upravom nije imao nikada, već je s njima samo kontaktirao putem e-maila. Kada je utvrdio da će izbivati duže vrijeme, tada je otišao kod liječnika. Njegovi problemi s jetrom traju već dulje vrijeme, bolest se javi u obliku napada, temperature, opće slabosti, groznice, vrtoglavice, teške kostobolje, povišenog tlaka , ali ne koristi nikakvu terapiju i još se ne zna što je uzrok tome. Nakon što je shvatio da se simptomi neće povući, javio se liječniku i otvorio bolovanje, no nije se radilo o bolničkom liječenju, već je samo išao na pretrage na kojima se utvrdila loša krvna slika i to masnoće u krvi i nespecifična masna jetra, povišen tlak i sl.. Znalo se dogoditi u 5 ili 6 navrata da je ostao kod kuće zbog sličnih napada i nikada se nije Upravi javljalo o tome, a ti bolovi su trajali otprilike tri do pet dana. Nakon što je otvorio bolovanje i to prvi puta u 10 godina otkako radi kod tuženika, čuo se s CC i ŠC na dan otvaranja bolovanja, misli jedan puta i javio im da neće doći na posao zbog problema s jetrom, a treći dan je pitao CC da li da dođe na posao, na što mu je on rekao da ne dolazi, a šesti dan mu je CC rekao da ga više ne vidi unutar te firme. Sam CC mu je naglasio da mu je nadređeni ŠC, a s obzirom kako djelatnici nisu dobili nikakav pisani dokument u kojemu im se nalaže da je CC šef, on je tako i postupio. Otkako je CC postao šef, uveo je outsourcing.

Vezano za inspekcije, poslao je anonimne prijave i ne zna tko je saznao da je te prijave poslao on. Podnio je tužbu nakon što je dobio otkaz, te navodi da više nije moguć nastavak radnog odnosa kod tuženika jer se zaposlio kod novog poslodavca u tvrtki GPP Osijek kao vozač tramvaja. Dopunski saslušan na ročištu od dana 20. veljače 2025. navodi da su mu ŠC i CC kojima se javljao svih pet spornih dana govorili da ostane kod kuće, a poznato mu je da je HC na isti način ostao kod kuće deset dana bez otvaranja bolovanja. I prije je znao izostajati s posla u trajanju od tri do četiri dana, bez otvaranja bolovanja. Tih pet dana je ostao kod kuće jer se osjećao loše, opći umor, kostobolja i smatrao je da ima povišene jetrene vrijednosti, jer je inače imao problema s kolesterolom, imao je i napade panike, lupanje srca, anksioznost, što je trajalo dok nije dobio Xanax, pa je znao da ne može konzumirati taj lijek i upravljati traktorom, što mu je bio posao. Napominje da nije imao napade panike dok je bio fokusiran na posao, ali se desilo u dva navrata zbog čega je pušten kući. Napominje da sada više ne konzumira Xanax, pa može upravljati tramvajom i da već pet godina nema napadaje panike. U tih prvih pet dana nije išao kod doktora zbog tegoba jer je smatrao da mu doktor ne može pomoći, već je otišao kod doktora nakon što je shvatio da tegobe ne prolaze i doktor mu je otvorio bolovanje, a nije tražio da mu otvori bolovanje od 12.11.2021. jer je to smatrao nepotrebnim obzirom na praksu u firmi. Nije kontaktirao Upravu jer se javio ŠC i CC i nikada nije kontaktirao s Upravom, pa niti nakon što je saznao za otkaz.. Navodi da se zaposlio u GPP-u Osijek kao vozač tramvaja, te da zajedno sa suprugom i mldb. djetetom živi kao podstanar, stan je prodao i podmirio dugovanja koja je imao, prima plaću od 1.200,00 eura, a supruga 1.000,00 eura, imaju kredit od 20.000,00 eura, a kartica i račun u HPB mu je blokiran, jer je nakon otkaza ostao bez stalnih prihoda i nije mogao plaćati kredit. Zbog otkaza je dobio psorijazu, povećanu anksioznost, upao u dugove i od dva kredita jedan je nastavio otplaćivati, ali je bio prisiljen prodati stan.

13. Iz iskaza svjedoka OC proizlazi da je zaposlen kod tuženika na radnom mjestu tehnologa ratarske proizvodnje, te mu se tužitelj kao nadređenom javio prvi ili drugi dan kada nije došao na posao, kao i CC, govoreći da mu nije dobro, da ne može doći na posao zbog tegoba s tlakom i napadaja panike, o čemu su izvijestili direktoricu ŽCB i to je bila uobičajena praksa kako bi se radniku omogućilo liječenje i oporavak i da se bolovanja otvaraju što rijeđe u dogovoru s radnicima. Napominje da s tužiteljem nije razgovarao o tome da isti neće otvoriti bolovanje. Bio je voditelj do 2020. dok nije došao CC, a kada je došao CC, on se bavio isključivo poslom vezano za struku. Za vrijeme njegovog upravljanja, dogovor je bio da se bolovanje ne otvara kada je riječ o benignim stvarima kao npr. prehlada, no u slučaju ozbiljnijih zdravstvenih problema, situacija je bila drukčija i to je uvijek bilo dogovorno između njega i radnika, a ne između njega i Uprave, te je takva praksa bila da se bolovanje ne otvara u takvim situacijama samo za vrijeme njegovog upravljanja. Dopunski saslušan na ročištu od dana 20. veljače 2025. pojašnjava da je praksa kod tuženika bila da su radnici mogli zbog zdravstvenih tegoba ostati kod kuće na liječenju bez otvaranja bolovanja najviše do tri dana, a što je Uprava znala i nekada bi im o takvim nedolascima radnika na posao javljao, a nekada nije, zavisno od potreba posla, ali nitko osim tužitelja, nije ostao duže od tri dana bez otvaranja bolovanja. Inače su radnici elektronskim putem njemu slali ili osobno donijeli doznake za bolovanje koje bi on proslijedio Upravi, a to je mogao napraviti i osobno radnik. Osporava da je kao nadređen tužitelju rekao kada mu je javio da je bolestan, da može ostati kod kuće duže od tri dana i da ne mora otvarati bolovanje. On i CC su sastavili Prijavu od 17.11.2021. samoinicijativno, nakon što se tužitelj nakon tri dana nije pojavio na poslu, a niti dostavio potvrdu od liječnika da je otvorio bolovanje.

Napominje da tužitelj tijekom rada kod tuženika nije bio na bolovanjima, ali mu je zbog napada panike znao dati poštedu od posla u trajanju od dan ili dva i nekada ga je zbog toga vozio kući, ali to nije bilo često, nekada se dešavalo par puta mjesečno, a nekada niti jednom u par godina i smatra da su tome bili uzroci osobni problemi tužitelja, jer je isti prije zaposlenja kod tuženika imao puno dugova.

14. Iz iskaza svjedoka CC proizlazi da je vanjski suradnik tuženika i ima vlastitu firmu, te se bavi konzultantskim i upravljačkim funkcijama. Angažiran je kod tuženika od 01. prosinca 2020. i bio je zadužen ispred tuženika za kompletno upravljanje poljoprivrednim dobrom u Slavoniji. U vrijeme nedolaska tužitelja na rad, bila je žetva kada nije moguće odrediti radno vrijeme, jer se puno radila. ŠC mu je javio da mu se javio tužitelj i rekao da mu nije dobro i da neće doći na posao, a misli da je bio petak. Kako je u to vrijeme bila žetva i danonoćno su bili na poljima, o nedolasku tužitelja na posao je izvijestio Upravu čim mu je to posao dozvolio, idući tjedan u ponedjeljak ili utorak, kada je tužitelj s njim osobno kontaktirao i tom prilikom mu rekao da se javi kada ozdravi, budući je bio osoba za komunikaciju između djelatnika i Uprave. Ističe da mu je to bio prvi slučaj da je netko prijavio bolovanje ili nemogućnost dolaska u vrijeme žetve, a tužiteljevo bolovanje nije obuhvaćalo i razdoblje od tih pet dana nedolaska na posao. Dopunski saslušan na ročištu od dana 20. veljače 2025. pojašnjava da nema saznanja o mogućnostima eventualnog ostanka kod kuće radnika u slučaju bolesti bez otvaranja bolovanja, već su se radnici u slučaju bolesti javljali OC i smatra da su radnici dužni otvoriti bolovanje ako imaju zdravstvenih tegoba. On i ŠC su sami napisali Prijavu od 17.11.2021. nakon što tužitelj nije dolazio na posao, a niti je dostavio doznake za bolovanje i on mu je osobno rekao da više na njega ne računa, na što se tužitelj ponašao histerično, prijetio mu tužbama i prijavama, te su nakon toga kod tuženika i bili inspekcijski nadzori u kojima nisu utvrđene nikakve nepravilnosti. Koliko se sjeća, javio je Upravi dan ili dva nakon javljanja tužitelja da neće doći na posao, jer je u tijeku bila žetva i imao je problem jer je tužitelj vozač traktora.

15. Iz iskaza svjedoka NC proizlazi da je bio zaposlenik kod tuženika, a vezano za otkaz Ugovora o radu tužitelja nema neposrednih saznanja već samo iz priče tužitelja. U tom periodu radili su na način da ukoliko je netko bolestan imali su mogućnost da dva do tri dana ostanu kod kuće, a što je bio dogovor sa šefom ŠC, koji je odlučivao o tome da li u tom slučaju treba otvarati bolovanje ili ne. Svjedoku nije poznato tko vodi poslove upravljanja i kakva je sada praksa upravljanja od kada je tu funkciju preuzeo CC. Dopunski saslušan na ročištu od dana 20. veljače 2025. pojašnjava da je kod tuženika bio zaposlen osam godina do 2019. godine, te se sjeća da su radnici mogli ostati kod kuće zbog zdravstvenih tegoba bez otvaranja bolovanja maksimalno četiri dana, ali ne duže, a u ostalim slučajevima, pa tako i on, otvarali su bolovanje.

16. Iz iskaza svjedoka ĐCB proizlazi da je članica Uprave tuženika. CC ju je nazvao i rekao da tužitelj već danima ne dolazi na posao, odnosno, konkretno od 12. do 17. studenog 2021., a u to vrijeme je bila žetva kukuruza i sve snage su trebale biti na terenu kako bi se posao odradio. Tužitelj je dostavio doznake za bolovanje od 19. do 30. studenog 2021., ali nije opravdao nedolazak od 5 radnih dana kada nije došao na posao od 12. do 17. studenog 2021., radi čega mu je uručen izvanredni otkaz s danom 01. prosinca 2021., nakon čega je tužitelj pozvao sve moguće inspekcije, a zaključak svih inspekcija (zaštite na radu, inspekcije za radne odnose i poljoprivredne inspekcije) je bio uredan. Nakon toga je tužitelj pokrenuo ovaj postupak. Radnici koji su imali zdravstvenih problema trebali su se javiti CC, koji je o tome trebao izvijestiti Upravu tuženika. Tužitelj je dobio otkaz jer nije opravdao svoj izostanak s posla 5 radnih dana. Također su čuli da je tužitelj hakirao web stranicu tvrtke supruge od CC, a što im je ispričao CC. U tvrtki tuženika zaposleno je 45 djelatnika, a radnici u slučaju bolesti otvaraju bolovanje. Prije CC voditelj je bio ŠC, ali su ga zamijenili, jer unutar posljednje tri do četiri godine nije imao nikakve rezultate, već su imali gubitak i svi radnici su bili upoznati s preuzimanjem funkcije voditelja od strane CC, te da stupaju na snagu nova pravila rada. Tužitelj je uredno kontaktirao Upravu putem e-mail-a, kada su mu trebale isplatne liste i ostalo, no u slučaju bolesti ih nije kontaktirao. Kada se radnik razboli na period dulji od 3 radna dana mora donijeti doznake za bolovanje. Dopunski saslušana na ročištu od dana 20. veljače 2025. pojašnjava da je prvi puta tijekom ovog spora čula za praksu da radnici kod tuženika mogu ostajati kod kuće bez otvaranja bolovanja, jer radnici normalno otvaraju bolovanja i uredno dostavljaju doznake za to. Napominje da su Prijavu od 17.11.2021. samoinicijativno sastavili ŠC i CC i da je CC bio prilično uzrujan što tužitelj nije doša na posao, a nije otvorio bolovanje, jer je u to vrijeme bila žetva kukuruza i tužitelj je CC bio potreban u radu. Pojašnjava da su radnici doznake za bolovanje dostavljali OC, dok je on bio voditelj, a nakon njegove smjene kao voditelja, CC, koji je doznake dostavljao Upravi, pa je tako npr. i ŠC dostavio doznake za svoje bolovanje Upravi. Svima je u tvrtki, pa tako i tužitelju, bilo poznato da ako se ne pojave na poslu tri, odnosno pet dana, da je to neopravdani izostanak i da zbog toga mogu dobiti otkaz, a svi su radnici dužni u slučaju i jednog dana izostanka s posla otvoriti bolovanje, kako u Upravi u Rijeci, tako i u ostalim mjestima rada. Ne smatra neuobičajenim da tužitelj ranije nije otvarao bolovanje tijekom rada kod tuženika.

17. Sud je iskaze saslušanih svjedoka OC i CC ocijenio kao vjerodostojne, jer su dani uvjerljivo, prema sjećanju i neposrednom saznanju i međusobno su suglasni u bitnom i u skladu sa dokumentacijom u spisu – Prijavom od 17. studenog 2021. Iskaz zakonske zastupnice tuženika ĐCB u dijelu u kojem navodi da prvi put čuje da je kod tuženika bila praksa da radnici mogu ostajati kod kuće bez otvaranja bolovanja, sud nije cijenio kao istinit, jer nije u skladu sa iskazom svjedoka OC u kojem navodi da je obavještavao Upravu o kraćim izostancima radnika s posla u trajanju od dan do tri, ali s obzirom na potrebe posla. Iskaz svjedoka NC sud nije cijenio kao vjerodostojan, jer isti više nije radio u sporno vrijeme kod tuženika, pa nema neposrednih saznanja o bitnom.

18. Iz Odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 30. studenog 2021. proizlazi da je razlog otkaza osobito teška povreda obveze iz radnog odnosa, jer tužitelj nije došao na posao pet uzastopnih radnih dana i to od 12. studenog 2021. do 17. studenog 2021., iako je znao da je u tijeku priprema za sjetvu, a da pri tom nije poslodavca obavijestio o razlozima nedolaska na posao, niti je poslodavcu dostavio doznake o privremenoj nesposobnosti za rad ili bilo kakvo opravdanje izostanka s radnog mjesta.

19. Iz Prijave radnika od 17. studenog 2021. proizlazi da su ju potpisali ŠC i CC u kojoj navode da tužitelj nije došao na radno mjesto od 12. do 17. studenog 2021. i nije dostavio nikakvo opravdanje za navedeni izostanak s posla.

20. Iz Izvješća o bolovanjima za radnike tuženika i podataka tuženika o bolovanjima za zaposlene IC, OC, NC, HC i ostale, te podataka o privremenim nesposobnostima za rad, proizlazi da su radnici tuženika otvarali bolovanja za jedan dan trajanja, tri dana i više dana, kao i da su se potvrde o privremenoj nesposobnosti za rad i otvaranje bolovanja izdavale retroaktivno (list 136-156. spisa).

21. Na temelju odredbe čl. 116. st. 1. Zakona o radu, poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

22. Na temelju čl. 125. Zakona o radu, ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika. Odluku iz stavka 1. ovoga članka sud može donijeti i na zahtjev poslodavca, ako postoje okolnosti koje opravdano upućuju na to da nastavak radnog odnosa, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nije moguć. Poslodavac i radnik mogu zahtjev za prestanak ugovora o radu, na način iz stavaka 1. i 2. ovoga članka, podnijeti do zaključenja glavne rasprave pred sudom prvog stupnja.

23. Na temelju čl. 135. st. 1. i 3. Zakona o radu, u slučaju spora iz radnog odnosa, teret dokazivanja je na osobi koja smatra da joj je neko pravo iz radnog odnosa povrijeđeno, odnosno koja pokreće spor, ako ovim ili drugim zakonom nije drukčije uređeno; te u slučaju spora zbog otkaza ugovora o radu, teret dokazivanja postojanja opravdanog razloga za otkaz ugovora o radu je na poslodavcu ako je ugovor o radu otkazao poslodavac, a na radniku samo ako je on ugovor o radu otkazao izvanrednim otkazom ugovora o radu.

24. Neopravdani izostanak s rada predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu i neprihvatljivo je ponašanje radnika u smislu odredbi Zakona o radu koje reguliraju prava i obveze stranaka radnog odnosa, a što je stajalište zauzeto u nizu odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske (tako u presudi i rješenju broj Revr- 275/2013 od 14. travnja 2016., presudi broj Revr-1077/2013 od 07. listopada 2014.). Jedna od osnovnih obveza radnika je redoviti dolazak na posao, pa svaki izostanak s posla radnik mora opravdati, te poslodavac nije dužan trpjeti u radnom procesu radnika koji grubo krši svoje radne obveze i zbog čega u istog više nema povjerenja.

25. Slijedom iznijetog, sud zaključuje da je uobičajeno ponašanje radnika kod tuženika kod prolaznih, „benignih“ zdravstvenih tegoba (npr. prehlade) bilo da se radnici jave OC i da su u tom slučaju mogli izostati s posla dan, dva, a najduže tri dana, bez otvaranja bolovanja i naknadnog pravdanja izostanka s posla doznakama liječnika, o čemu bi OC izvijestio Upravu zavisno o potrebama posla. U konkretnom slučaju, kako je tužitelj OC prvog ili drugog dana izostanka obavijestio da ima kratkotrajne tegobe u vidu povišenog tlaka i napada panike, OC je izvijestio zakonsku zastupnicu tuženika o tužiteljevom izostanku, jer je bilo vrijeme žetve kukuruza, danonoćno se radilo na poljima i tužitelj je kao vozač traktora bio prijeko potreban CC radi obavljanja poslova. Sud zaključuje i to da CC nije imao saznanja da bi radnici ostajali kod kuće ne otvarajući bolovanje, a posebno ne u konkretnom slučaju povećane potrebe posla, a niti bi to odobravao, te da ni OC, a ni CC, nisu rekli tužitelju da ne mora otvarati bolovanje prilikom njegovog javljanja, kao i da nitko od radnika, osim tužitelja, nije neopravdano izostao s posla pet radnih dana, jer to nije bilo uobičajeno ponašanje radnika. Naime, OC je od ranije bio upoznat s tegobama tužitelja kao što je napad panike, jer ga je zbog toga znao voziti kući s posla i dati mu poštedu od rada u trajanju od dan, dva, do najviše tri dana. Dakle, u odnosu na zdravstveno stanje tužitelja, sud smatra da bi tužiteljevo ponašanje kao radnika kod tuženika u odnosu na javljanje nadređenom radi izostanka s posla, bilo uobičajeno ponašanje kod tuženika, da je on doista opravdao svoj izostanak zbog kratkotrajnih zdravstvenih tegoba koje ga ne bi sprječile u dolasku na posao nakon dva, tri dana izostanka, te nastavio obavljati svoje poslove u vrijeme povećanog rada kod tuženika. Međutim, uobičajeno ponašanje radnika kod tuženika ne bi bilo i u slučaju javljanja OC zbog pravdanja izostanka zbog ozbiljnijih zdravstvenih problema bez namjere otvaranja bolovanja do daljnjeg i bez naknadnog pravdanja izostanka doznakama liječnika, dakle u slučaju izostanka duljem od tri dana u kojem je radnik znao da njegove tegobe neće proći kroz dva, tri dana i da se neće vratiti na rad u vrijeme povećane potrebe za njegovim radnim mjestom. Ukoliko je tužitelj imao teže tegobe koje navodi (probleme s jetrom koji traju već dulje vrijeme, napadi, temperaturu, opću slabost, groznicu, vrtoglavicu, teške kostobolje, povišen tlak) nije životno, ni logično da netko s takvim tegobama ne bi odmah otišao kod liječnika po pomoć, već tek sedmog dana, a niti da mu liječnik ne bi otvorio bolovanje retroaktivno da je pacijent već sedam dana u opisanom stanju koje traje i dalje, pa bi stoga mogao polodavcu naknadno opravdati svoj izostanak s posla u trajanju od pet radnih dana, zbog potreba liječenja. Stoga, ponašanje tužitelja nije uobičajeno ponašanje radnika kod tuženika niti u jednom od moguća dva slučaja. Ponašanje tužitelja u konkretnom slučaju je rezultat njegove samovolje i zlouporabe uobičajenog ponašanja kod tuženika u odnosu na dogovor između radnika i OC u pogledu izostanka s posla zbog benignih tegoba koje traju dan, najviše tri dana i koje ponašanje nema opravdanje u konkretnom slučaju, kako je obrazloženo. Ovakav zaključak proizlazi i iz Prijave radnika tužiteljevih nadređenih od 17. studenog 2021. godine i što dokazuje da se ne radi o uobičajenom ponašanju tužitelja kao radnika kod tuženika kao poslodavca u odnosu na izostanak s posla pet radnih dana bez ikakvog opravdanja u vrijeme povećane potrebe za tužiteljevim radom, pa ni naknadno u vidu liječničke potvrde. Također i iz priložene medicinske dokumentacije za radnike OC, NC, IC, HC i ostale, proizlazi da su radnici tuženika otvarali bolovanja i za jedan dan u slučaju zdravstvenih tegoba i pravdali izostanke s posla i naknadno napisanim liječničkim potvrdama o otvaranju bolovanja, a što je protivno tvrdnjama tužitelja da se ponašao uobičajeno kao i drugi radnici i da je npr. HC ostao kod kuće deset radnih dana ne otvarajući bolovanje, jer to ne proizlazi iz priložene materijalne dokumentacije u spisu, već su to tvrdnje tužitelja koji pokušava opravdati svoje samovoljno ponašanje u konkretnom slučaju, podvodeći isto pod uobičajenu praksu kod poslodavca. Navedeni zaključak proizlazi i iz navoda tužitelja da su mu tegobe trajale dok nije dobio lijek Xanax i znao je da ne može konzumirati taj lijek i upravljati traktorom, ali je po taj lijek otišao kod liječnice tek 19. studenog 2021., a ne odmah prvog dana kada je osjećao tegobe 12. studenog 2021.

Sud napominje i da tužitelj na ročištu od 20. veljače 2025. izjavljuje da sada više ne konzumira Xanax, pa može upravljati tramvajem i da već pet godina nema napadaje panike, a što je u proturječnosti sa podacima u liječničkom kartonu tužitelja, kao i samom iskazu tužitelja da je imao napad panike kada je izostao s posla u sporne dane 2021., iz čega proizlazi da tužitelj pred sudom ne iskazuje istinu.

26. Stoga je tužitelj po shvaćanju ovoga suda, počinio osobito tešku povredu radne obveze time što je od 12. do 17. studenog 2021. neopravdano izostao s posla, a taj izostanak nije niti naknadno opravdao otvaranjem bolovanja i dostavljanjem doznaka poslodavcu za te dane.

27. Kako je tužitelju prestao radni odnos zakonitom Odlukom o izvanrednom otkazu Ugovora o radu, tužitelj nema pravo na sudski raskid ugovora o radu, zatraženu naknadu, ni naknadu štete, a što bi u protivno imao pravo sukladno odredbi čl. 125. Zakona o radu, jer primjena navedenih odredaba Zakona o radu, podrazumijeva nedopuštenu odluku poslodavca o izvanrednom otkazu ugovora o radu, a u ovom slučaju radni odnos nije prestao nedopuštenom odlukom o izvanrednom otkazu, pa iz istih razloga sud nije odlučivao niti o protutužbenom zahtjevu tuženika za sudskim raskidom Ugovora o radu.

28. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, prema kojoj stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.

29. Zahtjev tuženika za naknadom troška od 3.303,09 eura je osnovan do iznosa od 1.312,50 eura i sastoji se od troška zastupanja po punomoćniku odvjetniku na ime sastava odgovora na tužbu od 10.03.2022. od 50,00 eura (Tbr. 8.t.1.), sastav podneska od 07.06.2022. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 8.t.1.), od 25.10.2023. u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.t.1.), te zastupanja na ročištu od 02.06.2022. u iznosu od 50,00 eura (Tbr. 9.t.1.), od 01.09.2022. od 50,00 eura (Tbr. 9.t.1.), 06.10.2022. od 50,00 eura (Tbr. 9.t.1.), 01.12.2022. od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), 19.09.2024. od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.) i 20.02.2025. od 200,00 eura (Tbr. 9.t.1.), a ukupno od 1.050,00 eura i što sa obračunatim PDV-om od 262,50 eura (Tbr. 46.), ukupno iznosi 1.312,50 eura i u skladu je sa naznačenom vrijednosti predmeta spora do 22.11.2022. u iznosu od 132,72 eura, navedenim tarifnim brojevima Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023.), te čl. 151., čl. 155. i čl. 164. st. 1. –

4. Zakona o parničnom postupku.

30. Preostali zahtjev za naknadu troška od 1.990,59 eura, nije osnovan, jer nije postavljen sukladno naznačenoj vrijednosti predmeta spora u tužbi od 132,72 eura, za radnje obavljene do dana preinake tužbe od 22.11.2022., te trošak sastava podneska od 02.09.2022. i 03.10.2024. u iznosima od po 200,00 eura, jer se istima samo obavještava sud o dostavi dokumentacije, kao niti za podneske od 30.11.2022. i 20.02.2022. u iznosima od po 200,00 eura, jer su ti podnesci dostavljeni neposredno pred održavanje ročišta od 01.12.2022. i 22.02.2023. za koja ročišta su tuženiku već priznate nagrade za zastupanje.

Zahtjev tuženika za naknadom troška na ime sudske pristojbe na odgovor na tužbu od 53,09 eura, nije osnovan također, jer obveza plaćanja pristojbe nastaje za odgovor na tužbu po pravomoćnom završetku postupka za svaku stranku razmjerno uspjehu u parnici, sukladno čl. 4. točki 2. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018., 51/2023.), pa obzirom na navedeno i da tuženik nije platio pristojbu na odgovor na tužbu u ovom sporu koji nije pravomoćno okončan, radi čega je odlučeno kao pod III. izreke.

31. Kako je tužitelj uspio sa žalbom protiv presude ovoga suda broj Pr-4/2022- 21 od 05. travnja 2023. u cijelosti, istom se priznaje trošak na ime zastupanja po punomoćniku odvjetniku za sastav žalbe od 250,00 eura, sukladno Tbr. 10.t.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, radi čega je odlučeno kao pod IV. izreke, dok je preostali zahtjev tužitelja za naknadu troška odbijen u smislu odredbe čl. 154. st. 1. Zakona o parničnom postupku, kao pod V. izreke

U Osijeku, 26. ožujka 2025.

Sutkinja

Kamelija Matijašević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istog. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku putem informacijskog sustava, odnosno u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

Dostaviti:

1.Punomoćniku tužitelja

2.Punomoćniku tuženika