REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj P-104/2024-25
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli - Pola, po sucu toga suda Saši Javoranu, u pravnoj stvari tužiteljice BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupane po pun. Radivoju Mačešiću Biscuoliju, odvj. iz [adresa], protiv tuženika AL iz [adresa]. 28/4, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po pun. Petri Ambrozić Babić, odvj. iz Pule, radi ništetnosti, nakon zaključene glavne rasprave dana 17. ožujka 2025. godine održane u nazočnosti punomoćnika tužiteljice te punomoćnika tuženika, na temelju čl. 335 ZPP-a, dana 26. ožujka 2025. godine
p r e s u d i o j e
I Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice BL iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prema tuženiku AL iz [adresa]. 28/4, OIB: [osobni identifikacijski broj] te se utvrđuje da Ugovor o zasnivanju založnog prava koji je zaključen između AL , OIB: [osobni identifikacijski broj] i BL, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji je zaključen dana 27.07.2017. i ovjeren kod javnog bilježnika Alide Crljenica u Puli broj OV-4784/17 ne proizvodi nikakve pravne učinke.
II Nalaže se tuženiku da tužiteljici na ime parničnog troška isplati iznos od 3.403,12 eura zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče počev od 26.3.2025.godine pa do isplate, a sve to u roku od 15 dana.
III Odbijaju se, tužiteljica prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženik prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je dana 29.06.2018. godine podnijela sada tužbu,a prvotno zaprimljeno kao odgovor na tužbu i protutužbu u spisu P-420/2018, u kojoj je u bitnom navela da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja navodeći kako je u zemljišnoj knjizi Općinskog suda u Puli, Zemljišno knjižni odjel Pula izvršeno brisanje založnog prava koje je bilo upisano na nekretnini u vlasništvu prvotužene k. č. br. [katastarska čestica] zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], da je založno pravo bilo upisano dana 13.12.2017. godine rješenjem poslovni broj Z-37840/17 a brisano je dana 18.5.2018. godine rješenjem poslovni broj Z-16033/2018. Tužiteljica je nadalje navela kako upravo zbog toga što je založno pravo već bilo brisano prvotužena u tom spisu je predložila da se tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na brisanje založnog prava na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] odbije kao neosnovan a tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na ništetnost Ugovora o zasnivanju založnog prava na istoj nekretnini a koji je zaključen između prvo i drugotužene odbaci zbog nedostatka pravno interesa iz razloga što je ugovor o zasnivanju založnog prava zaključen između prvo i drugotužene te tužitelj nije ugovorna strana i ni na koji način nema utjecaja na imovinu u tom predmetu tužitelja. Tužiteljica nadalje navodi da je s tužiteljem u tom predmetu bila u kratkoj ljubavnoj vezi i to od kolovoza 2016. godine do rujna 2017. godine međutim zasnivanje te ljubavne veze nije bilo na koji način vezano za materijalno stanje ni tužitelja u tom predmetu a ni prvotužene u tom predmetu i ona odlučno osporava da je zavela tužitelja u tom predmetu i predstavila se kao osoba kojoj treba pomoć u podmirenju njezinih novčanih obveza te da prvotužena u tom predmetu nije tražila od tužitelja u tom predmetu bilo kakvu pomoć pa tako ni novčanu. Tužiteljica je nadalje navela kako je točno da je imala neriješenih novčanih obveza nakon razvoda od bivšeg supruga i zatvaranja obrta koji je poslovao na ime prvotužene u tom predmetu a ona ga je vodila zajedno s bivšim suprugom, da je istina da je tužitelj u tom predmetu a ovdje tuženik uplatio određena novčana sredstva kada je s time bio upoznat međutim to je tuženik u ovom predmetu učinio samovoljno unatoč protivljenju tužiteljice te kada je tužiteljica u ovom predmetu odbila uzeti novac tužitelj je izvjesnu sumu novca uplatio na račun prvotužene ovdje tužiteljice a kako su joj svi računu bili blokirani ovim sredstvima namireni su njezini vjerovnici. S obzirom na takvo stanje tužitelj sada tuženik je tada zatražio račun od IL i uplatio određena sredstva na njezin račun i zamolio je da plati neke obveze prvotužene ovdje tužiteljice. Tužiteljica je nadalje naglasila kako je izričito odbila primiti od tužitelja u tom predmetu bilo kakav novac jer nije željela daljnja zaduženja kraj već postojećih. Tužiteljica nadalje navodi da je ugovor s drugotuženom u tom predmetu zaključila nakon prekida veze s ovdje tuženikom a to je učinila jer je došla do saznanja da je ovdje tuženik oženjen odnosno da joj je prešutio kako je još uvijek u braku i da mu supruga i dvoje djece živi u [adresa] i da za vrijeme trajanja tog braka u Švedskoj bio zaključio još jedan brak koji je u međuvremenu razveden. Tužiteljica je nadalje navela da prije predmetnog ugovora je identični ugovor je zaključila s ovdje tuženikom ali na iznos od 192.000,00 eura i to 27.7.2017. godine te da je ugovor zaključen radi toga da se onemogući ovrha na nekretnini u vlasništvu tužiteljice. Tužiteljica je zatražila radi rješavanja svojih dugova pravnu pomoć pa joj je tada iznos koji dostiže ili premašuje vrijednost nekretnine s time da joj založni vjerovnik istovremeno izda i brisovno očitovanje kako takav Ugovor o založnom pravu založni vjerovnik ne bi zloupotrijebio. Tužiteljica nadalje navodi da budući je u to vrijeme imala neograničeno povjerenje u tuženika a osim toga savjetovano joj je da će uz Ugovor biti potpisano i brisovno očitovanje koje će imati kod sebe tako da u svako doba može brisati založno pravo, tužiteljica je pristala jer je bila uvjerena da na taj način može zaštiti nekretninu od ovrhe te da je odmah nakon što je zaključen ugovor o zasnivanju založnog prava zatražen je upis u zemljišnu knjigu ali je upis odbijen jer je još uvijek postojala zabilježba ovrhe na nekretnini prvotužene te je nakon brisanja zabilježbe ovrhe tužiteljica već prekinula vezu s tuženikom pa je u istu svrhu zaključila ugovor s drugotuženom u tom predmetu. Tužiteljica nadalje navodi da je naknadno upis zatražio i tuženik i to 1.3.2018. godine i rješenjem Z-9709 sud je takav upis i odobrio. Založno pravo upisano u korist tuženika rješenjem Z-9709/18 brisano je na prijedlog tužiteljice temeljem brisovnog očitovanja kojeg je izdao tuženik i to 18.5.2018. godine rješenjem Z-16033/18. Tužiteljica je navela kako su oba ugovora o zasnivanju založnog prava fiktivni ugovori zaključeni isključivo radi toga da tužena zaštiti svoju nekretninu od moguće ovrhe te je slijedom prethodno navedenog podnijela protutužbu a ovdje tužbu kako je to sadržajno navedeno te predložila da sud donese odluku u kojoj će prihvatiti tužbu i tužbeni zahtjev.
2. U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da se teško može očitovati na tužbu budući je objašnjenje-historijat tužbe vrlo štur te da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev tužiteljice, sve iz razloga kako slijedi: AL i ĆL bili su u ljubavnoj vezi od mjeseca rujna 2016.godine do mjeseca rujna 2017.godine, upoznali su se svega nekoliko mjeseci prije započinjanja njihovog ljubavnog odnosa i to putem Facebook-a. Navodi da je ĆL prije započinjanja ljubavne veze sa tuženikom imala znatan broj nepodmirenih novčanih obveza prema Ministarstvu financija i drugim vjerovnicima, da s obzirom na veliki iznos novčanih obveza, Ministarstvo financija, te drugi ovrhovoditelji pokrenuli su ovrhu na računima tužiteljice i zabilježili na nekretnini označenoj kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u vlasništvu tužiteljice ovrhe posl.br. Ovr- 1836/14 od dana 29.09.2014.godine u iznosu od 138.424,79 kuna, posl.br. Ovr- 4833/15 od dana 28.05.2015.godine, posl.br. Ovr-5086/15 od dana 30.06.2015.godine, posl.br. Ovr-159/16 od dana 12.06.2016.godine, posl.br. Ovr- 3233/16 od dana 09.08.2016.godine. Nadalje navodi da je tuženik tijekom 2016.godine i 2017.godine tužiteljici za podmirenje njezinih dugovanja pozajmio iznos od 109.749,06 eura, da je taj iznos i puno veći međutim, isključivo o iznosu od 109.749,06 eura tuženik posjeduje dokaze pa će se zadržati na tom iznosu, jer je na taj način ovdje tuženik specificirao tužbeni zahtjevu u postupku koji se kod naslovnog suda vodi radi isplate posl.br. P-961/18. Nadalje navodi da je tuženik tužiteljici pozajmio iznos od 109.749,06 eura tako što je dio tog iznosa uplatio na račun tužiteljice, koji iznos je odmah zaplijenjen od strane ovrhovoditelja, a dio na račun ZL kćeri tužiteljičine prijateljice IL, koja je onda sa tim novcem podmirivala dugovanja tužiteljice, da je tužiteljica otvorila račun u Erste banci d.d. u mjesecu listopadu 2016.godine, nakon što je upoznala tuženika, što je vrlo zanimljiva koincidencija, da su pozajmicom tuženika podmireni dugovi prema vjerovnicima i izbrisano je založno pravo upisano temeljem Rješenja posl.br. Ovr-1836/14, dana 27.09.2017.godine zabilježba ovrhe posl.br. Ovr-159/16, dana 23.06.2017.godine zabilježba ovrhe posl.br. Ovr-5086/15, dana 15.02.2017.godine zabilježba ovrhe posl.br. 3233/16 i dana 17.11.2015.godine ovrha posl.br. Ovr-4833/15, kao što je vidljivo iz povijesnog izvatka iz zemljišnih knjiga. Nadalje navodi da je tužiteljica tuženiku obećala zajedničku budućnost, te je shodno tome tuženik smatrao kako podmirenjem dugova tužiteljice investira u zajedničku budućnost. Tužiteljica je tuženiku obećala kako će isti postati suvlasnikom kuće u [adresa] u ½ dijela kada bude u mogućnosti prenijeti mu u vlasništvo polovicu kuće, te će mu na taj način vratiti učinjenu joj pozajmicu. Tuženik i tužiteljica dogovorili su kako će radi osiguranja potraživanja, zajma, kojeg je tuženik dao tužiteljici, sklopiti Ugovor o zasnivanju založnog prava, te su u odvjetničkom uredu u Puli, zajedno dali sastaviti takav Ugovor. Dana 27.07.2017.godine tužiteljica i tuženik sklopili su i ovjerili kod javnog bilježnika Alide Crljenica pod posl.br. OV-4784/17 Ugovor o zasnivanju založnog prava. U čl. 1. sklopljenog Ugovora ĆL izričito priznaje dugovanje prema AL. Odvjetnik koji je sastavio Ugovor pokušao je taj ugovor uknjižiti u zemljišnim knjigama međutim uknjižba nije prošla zbog postojeće zabilježbe ovrhe, o čemu je tuženik obaviješten tek naknadno na svoje izričito traženje. ĆL je negdje u mjesecu rujnu 2017.godine u cijelosti prekinula svoje ljubavne odnose kao i svaki oblik komunikacije sa AL, fiktivno ga optuživši za ljubavnu prijevaru. ĆL je AL blokirala telefonske pozive, mailove, te prekinula svaku komunikaciju, a nije odgovorila čak ni na dopis upućen od strane njegovog punomoćnika. Tuženik je tužiteljicu više puta usmeno a u konačnici i pisanim putem pozvao na plaćanje dugovanja, na što se ista u potpunosti oglušila.
NAdalje navodi da je nakon neobjašnjivog ponašanja tužiteljice počeo sumnjati u njezine dobre namjere te je izvršio uvid u zemljišne knjige, najprije sam a onda putem odvjetnika, da je uvidom u zemljišne knjige tuženik utvrdio kako je sa nekretnine u vlasništvu BL dana 11.12.2017.godine izbrisana posljednja zabilježba ovrhe, a dana 13.12.207. godine uknjiženo je založno pravo u korist rođakinje BL, UL, u iznosu od 162.000,00 eura, da je radi utvrđenja da je Ugovor sklopljen između BL i UL ništetan, tuženik podnio tužbu, te se kod naslovnog suda vodio spor posl.br. P-420/18 koji je okončan pravomoćnom odlukom posl.br. P-420/18 od 28.2.2019. kojom je Ugovor o zasnivanju založnog prava sklopljen između BL i UL utvrđen ništetnim, da je u tom postupku ovdje tužiteljica ĆL dala svoj iskaz na raspravi od 21.2.2019. godine, da je u tom iskazu tužiteljica potvrdila kako je znala da je ovdje tuženik na njezin račun, a kasnije na račun njezine prijateljice, gospođe IL uplaćivao određeni novčani iznos kojim iznosom su podmireni njezini dugovi i to tako što su ti iznosi ili direktno uplaćivani na račun vjerovnika ili su uplaćivani na račun njezine prijateljice IL, a koja je onda tim iznosima plaćala dugovanja ovdje tužiteljice te da je tužiteljica u svom iskazu navela kako ona novac tuženika nije htjela ali ga nije ni vratila niti ga namjerava vratiti, što naravno nije učinila ni danas. Tuženik ističe kako je kod Općinskog suda u Puli-Pola protiv BL u tijeku i postupak posl.br. P-961/18 radi isplate iznosa od 109.749,06 eura i ništetnosti brisovnog očitovanja, u tom je postupku sud zaključio raspravljanje. Nadalje navodi da je u predmetu Općinskog suda u Puli posl.br. P-961/18 tužiteljica odbila dati svoj iskaz zbog svog lošeg zdravstvenog stanja pa shodno tome očito neće biti u mogućnosti dati iskaz ni u ovom postupku. Navodi da je u tom postupku svoj iskaz dala IL prijateljica ovdje tužiteljice koja je u iskazu navela kako je ovdje tuženik na račun njezine kćeri ZL slao novce, a ona je sa tim novcima plaćala račune ovdje tužiteljice kako ona ne bi morala dolaziti iz Švicarske, plaćala je dugovanja prema poreznoj i režije za kuću u [adresa] te je u svom iskazu potvrdila kako je o izvršenim uplatama obavještavala ovdje tužiteljicu. Navodi da tužiteljica očito priznaje da je od tuženika dobila pozamašan novčani iznos, ali ga ne želi vratiti. Tuženiku nije jasno što točno ista tvrdi, odnosno tvrdi li tužiteljica da joj je tuženik nakon manje od godine dana poznanstva darovao iznos od najmanje 109.746,06 eura. Pritom tužiteljica taj iznos nije htjela, ali ga ne želi ni vratiti jer ona ne smatra da mu nešto duguje. Bilo bi u najmanju ruku moralno od tužiteljice da nakon prekida odnosa sa tuženikom istome vrati novčani iznos kojeg je od istoga primila. Navodi da je neozbiljna tvrdnja tužiteljice da bi tuženik samovoljno na račun iste unatoč njezinom protivljenju uplatio određeni novčani iznos od više od 50.000,00 eura da bi onda još više od 50.000,00 eura opet samovoljno i unatoč protivljenju tužiteljice uplaćivao na račun gospođe ZL te molio istu da plati obveze tužiteljice opet unatoč protivljenju iste i to bez ikakvog očekivanja da će mu taj novac biti vraćen na bilo koji način. Isto tako napominje kako je tuženik veliki dio novčanih sredstava koje pozajmio tužiteljici pribavio kreditom kod banke kojeg i dan danas isplaćuje. Ugovor kojeg su tužiteljica i tuženik sklopili nosi naziv Ugovor o zasnivanju založnog prava. Isti u sebi sadrži izjavu o priznanju zajma i duga tužiteljice prema tuženiku. Slijedom navedenog, u najmanju ruku se ima primijeniti čl. 285. Zakona o obveznim odnosima, te ako sud taj Ugovor ne smatra Ugovorom o zasnivanju založnog prava, može ga smatrati jedino Ugovorom o zajmu. Slijedom navedenog, predlaže da sud u cijelosti odbije tužbu tužiteljice.
3. U dokaznom postupku proveden je dokaz čitanjem dokumentacije: na listovima 8-43 spisa, dokumentacija na listu 49 spisa, na listu 59 spisa, na listovima 66-68 spisa, na listovima 76-116 spisa, na listovima 118-119 spisa, na listovima 121- 125 spisa, na listovima 130-174 spisa, na listovima 182-184 spisa, na listovima 189- 211 spisa, na listovima 215-217 spisa, zapisnika od 21. veljače 2019. godine te spisa Z-37840/17.
4. Tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku osnovan je u cijelosti.
5. U ovoj pravnoj stvari temeljem postojećih dokaza u spisu nije sporna činjenica da je sada samostalna tužba iz ovog postupka izdvojena iz predmeta P-420/18 rješenjem od 12.11.2018. u posebnu tužbu te je formiran zaseban predmet.
6. Nije sporna činjenica da je u predmetu P-420/18 koji se vodio u obrnutim procesnim ulogama prileži Ugovor o zasnivanju založnog prava od 27.07.2017. godine na listu 197-199 spisa kojim ugovorom ĆL kao založnica dužnica dopušta AL kao založnom vjerovniku zasnivanje založenog prava na njezino nekretnini k. č. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] sukladno čl. 2 tog ugovora. Nesporna je činjenica da je u čl. 1 istog ugovora navedeno da ugovorne strane utvrđuju postojanje novčane tražbine ovdje tuženika AL prema ovdje tužiteljici CL u ukupnom iznosu od 192.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB na dan sklapanja ugovora. Nije sporna činjenica da u istom predmetu P -420/18 na listu 33 spisa prileži Brisovno očitovanje koje je dao AL dana 27.07.2017.g. ovjereno kod javnog bilježnika pod brojem ovjere OV- 4782/17 od 27.07.2017.g kojim se AL odriče upisanog založnog prava koje je upisano na k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] a radi osiguranja tražbine u iznosu od 192.000,00 eura. Nesporna je dakle činjenica da su ugovor o osiguranju založnog prava na listovima 197-199 spisa P-420/18 i brisovno očitovanje na listu 33 istog spisa nastali istog dana.
7. Nije nadalje sporna činjenica da je i sam tuženik u odgovoru na tužbu od 5.9.2024.godine naveo da su on i tužiteljica bili u ljubavnoj vezi od mjeseca rujna 2015. do mjeseca rujna 2017.godine, list 11 spisa, da je ĆL prije započinjanja ljubavne veze imala znatan broj nepodmirenih novčanih obveza prema vjerovnicima. Nije također sporna činjenica da su u predmetu P-420/18 samo u obrnutim procesnim ulogama saslušani u tom predmetu tužitelj AL i u tom predmetu tužena ĆL na ročištu od 21.02.2019.g. Na istom ročištu AL je nesporno iskazao da je bio u ljubavnoj vezi s BL od rujna 2016. do rujna 2017. godine točnije od početka rujna 2016. do 13.09.2017.g. Na istom ročištu vezano za brisovno očitovanje na listu 33 tog spisa (brisovno očitovanje od **.**.2017.g.) AL je također iskazao vezano za način nastanka istog citira se: "to je pravni savjet nama mene i prvotuženoj od strane odvj. vježbenika PL" završen citat, te vezano za upit da li je prihvatio brisovno očitovanje imenovani je iskazao list 3 zapisnika citira se: "želio sam da gđa. (prvotužena) zna da nemam nikakav interes kao i da nemam nikakvu namjeru da je prevarim", uz potvrdu da je prvo napravljeno brisovno očitovanje na listu 33 spisa P-420/18 a nakon toga je napravljen ugovor. Tuženik je također iskazao da je takav bio pravni savjet vezano za odricanje s lista 33 spisa uz potvrdu citira se: "na upit suca s obzirom da se odričem zaloga na listu 33 spis da li to znači da se odričem i tražbine iz ugovora odg: ne toga se nisam odrekao. Na istom ročištu vezano za upit citira se: "na upit suca da li smo onda ja i prvotužena željeli ugovor na listu 89 spisa (očitom omaškom se navodi pogrešna stranica jer se radilo o ugovoru u tom predmetu s prvotuženom od 27.07.2017.g. na str. 197 spisa) imenovani je iskazao "ne uopće nije bilo poželjno ali se mora nešto da uradi" list 4 istog zapisnika.
8. Nije sporna činjenica da je i ovdje tužiteljica, a u spisu P-420/18 prvotužena, na ročištu od 21.02.2019. jasno iskazala citira se: "nije točno da je ovo na listu 33 spisa od 27.07.2017.g. na listu 33 spisa napravljeno pije ugovora, taj ugovor napravljen je da banke Hypo Banka ne bi uzela kuću. Hypo banka je imala tražbinu prema meni od 40.000,00 eura jer su i prodali zemlju za 35.000,00 eura. Ja sam tamo imala građevinsku halu. Istovremeno je rađeno i brisovno očitovanje na listu 33 spisa, tužitelj je na sve pristao. To je sve stavljeno formalno zbog banke. Ovdje tužiteljica a u tom predmetu prvotužena je između ostalog iskazala citira se: " PL i Mirna kao odvjetnici su sve objasnili, meni je predloženo i tužitelj se složio da napravimo ugovor na listu 35-36 spisa da zaštitimo moju kuću. Isti takav ugovor je napravljen i s UL samo iz tog razloga" misleći na ugovor o zasnivanju založnog prava na listu 8-11 tog spisa od 4.10.2017.godine. Ovdje tužiteljica je također iskazala citira se: "na upit zašto sam s tužiteljem sklopila ugovor odg: jer sam bila s njim u ljubavnoj vezi. Odvjetnica mi je rekla da će spoznati tužitelj s glavnim ugovorom i brisovnim očitovanjem. Ništa nije napravljeno bez njegova prisustva" list 222 tog spisa.
9. Nije nadalje sporna činjenica da je vezano za tražbinu AL prema BL koje tražbine se on nije odrekao kao što se odrekao zaloga sukladno brisovnom očitovanju na str. 33 spisa, vođen parnični predmet P-961/201č Nesporna je činjenica, da je u tom predmetu donesena dana 14.10.2024.g. donesena nepravomoćna presuda kojim je naloženo (djelomičnim prihvaćanjem tužbenog zahtjeva) BL da AL isplati novčani iznos od 93.639,56 eura s kamatom od 22.05.2018.g. uz utvrđenje da je brisovno očitovanje izdano od strane AL od 27.07.2017. ništetno i bez pravnog učinka. Iz obrazloženja te nepravomoćne prvostupanjske odluke P-961/2018 listovi 5-7 spisa prvostupanjski sud je utvrdio da su parnične stranke bile u ljubavnoj vezi, da je tužitelj tijekom trajanja ljubavne veze između njega i tužene vršio uplate novčanih iznosa ,da su sklopili ugovor o zasnivanju založnog prava radi osiguranja zajma od 27.07.2017.g. , da je tužitelj u tom predmetu izdao brisovno očitovanje istog dana 27.07.2017.g., da je ugovor o zasnivanju založnog prava od 27.07.2017. ovjeren kod javnog bilježnik OV- 4784/17 od 27.07.2017. prividan, list 6 obrazloženja. U istom predmetu list 7 obrazloženja saslušan je svjedok PL koji je u bitnom iskazao da je odvjetnica Mirjana Žrvnar izrađivala sporazum za stranke , da je iz razgovora sa strankama došao do saznanja da je tuženica (u tom predmetu ĆL) željela zaštiti nekretninu kojoj su prijetile ovrhe od strane B2 Kapitala te da su tužitelj i tužena pristali sklopiti fiktivni ugovor kojim se osnova založeno pravo na njezinoj nekretnini a sve kako bi se sačuvao red prvenstva i onemogućila ovrha list 7 obrazloženja presude P-961/2018 od 14.10.2024.godine.
10. Konačno nije sporna činjenica da je prema vlasničkom listu ovdje tužiteljica vlasnica k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] te da je u teretovnici listu C između ostalog upisana uknjižba založnog prava u korist vjerovnika B2 Kapital d.o.o. radi namirenja novčane tražbine u iznosu od 536.701,16 kuna s kamatama i troškovnima zaprimljeno 2.5.2019.godine pod brojem Z-6641/2019.
11. Sve navedene okolnosti proizlaze iz postojećih pisanih dokaza u spisu.
12. Ono što je sporno u ovoj pravnoj stvari jest osnovanost osnove tužbenog zahtjeva, a u svezi s tim i pitanje da li je ugovor o zasnivanju založnog prava između stranaka u ovom postupku od 27.07.2017.g. koji prileži u predmetu P-420/18 na listu 197-199 spisa fiktivan-simuliran, te ako jest o kakvoj simulaciji se radi te da li takav ugovor onda može proizvoditi pravne učinke.
13. Naime sukladno čl. 285. stav 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125711) dalje u tekstu ZOO, propisano je da prividni ugovor nema učinka među ugovornim stranama. Stavkom 2. istog članka propisano je ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.
14. U konkretnom slučaju prividan ugovor nema učinak između ugovornih strana. Naime kod simuliranog ugovora postoji svjesni nesklad između volje i očitovanja (mana volje), a nastaje kad se ugovorne strane sporazumno i namjerno očituju o sklapanju određenog ugovora da bi se kod trećih osoba izazvao lažan dojam o nastanku ugovora, iako one ne žele da ugovor nastane i pravno djeluje. Ugovor o zasnivanju založnog prava od 27.07.2017. između AL i BL koji je je ovjeren kod javne bilježnice brojem ovjere OV-4784/17 od 27.07.2017.g. jest i po iskazima stranaka iz postupka P-420/18 (iz kojeg je izdvojena protutužba u samostalnu tužbu) tzv. simulirani ugovor iz razloga što su stranke sklopile taj ugovor ali su zapravo bile svjesne da ne žele zaključiti nikakav ugovor-fiktivan simulirani ugovor tzv. apsolutna simulacija (za razliku od relativne simulacije u kojoj se prikriva drugi ugovor kojeg stranke uistinu žele). Svrha tog simuliranog ugovora kojeg su stranke "željele zaključiti prema vani" je bila zasnivanje založnog prava fiktivno, što je odgovaralo sukladno suglasnom iskazu stranaka i u predmetu P-420/18, gdje su stranke spontano i životno u tom predmetu objasnile da ovdje tužiteljica, a u tom predmetu prvotužena željela zaštiti svoju imovinu od vjerovnika, što je uostalom i sam tuženik naveo još u odgovoru na tužbu list 11 spisa, te da je jedan od vjerovnika i bila tvrtka B2 Kapitala (što je potvrđeno i iskazom svjedoka PL u predmetu P- 961/18 list 7 obrazloženja kad navodi da su tužitelj i tužena pristali sklopiti fiktivan ugovor kojim se osniva založno pravo a sve kako bi se sačuvao red prvenstva i onemogućila ovrha). Naime prema podacima iz vlasničkog lista ta tvrtka doista ima upisano založno pravo na iznos od 536.701,16 kuna koje je upisao dana 02.05.2019. pod Z -6641/19. Suglasni iskazi ovdje parničnih stranaka u obrnutoj procesnoj ulozi u predmetu P-420/18 s ročišta od 21.02.2019. suglasno su potvrdili da je u to vrijeme taj fiktivan ugovor o zasnivanju založnog prava rađen upravo kako bi se prije upisa založnog prava drugih vjerovnika osigurao prednosni red po tom ugovoru kojim je fiktivno osnovano založno pravo založnog vjerovnika AL, a sve u svrhu i po pravnom savjetu odvjetnika kako bi se osigurao fiktivnom (što je bitno naglasiti) založnom vjerovniku AL prednosni red i kako bi se zaštitila imovina ovdje tužiteljice. Da je tome tako jasno govori i iskaz SL da uopće nije bilo poželjno da se zaključi taj ugovor već se radilo o pravnom savjetu odvjetnika kako bi se izbacili drugi vjerovnici. Da je tome tako jasno govori i činjenica da je isti dan kad je napravljen ugovor o fiktivnom zasnivanju založnog prava od 27.07.2017. na listovima 197-199 spisa P-420/18 napravljeno odmah i brisovno očitovanje za isti taj ugovor kojeg je dao RL, a koji prileži na listu 33 spisa P-420/18 u kojem on na vrlo jasno navodi da se "odriče upisa založnog prava " a sve radi osiguranja tražbine upravo iz ugovora od 27.7.2017.godine od 192.000,00 eura u kunskoj protuvrijednosti koja je bila navedena i u ugovoru o zasnivanju založnog prava od 27.07.2017. godine. Dakle jasno je da kontrahenti tog ugovora nisu imali nikakvu istinsku namjeru zaključiti ugovor o osnivanju založnog prava, već se "moralo nešto raditi" vezano za vjerovnike, list 4 zapisnika od 21.02.2019. spisa P-420/18 a sve po pravnom savjetu odvjetnika kako bi se onemogućili drugi vjerovnici u naplati tražbine pozivom na zemljišno knjižne odredbe i latinsku maksimu prior tempore, potior iure (lat.: prvi po vremenu, preči po pravu).
15. U takvom kontekstu nije bilo potrebno sukladno načelu ekonomičnosti postupka ponovno saslušavati svjedoke predložene po tužitelju na ročištu od 17.3.2025. godine i to još na okolnosti međusobnih odnosa, odnosno na okolnosti dogovora, kao niti kontrahente ugovora od 27.07.2017. jer je razvidno da su kontrahenti koji su tada bili ljubavnici svoju vezu nastojali "osnažiti" na način da ovdje tuženik izlazi u susret po savjetu odvjetnika ovdje tužiteljici, s njom potpisuje fiktivan ugovor vezano za zasnivanje založnog prava kojeg uopće nije želio sklopiti niti on a niti tužiteljica, jer je postojala jasna želja da se ovdje tužiteljici kao ljubavnici izađe u susret apsolutnom simulacijom po savjetu odvjetnika i time "izguraju" drugi vjerovnici. Kontrahenti tog ugovora su samo "prema vani" odglumili da žele zaključiti takav ugovor vezano za zasnivanje zaloga, kako bi se onemogućili u to vrijeme drugi vjerovnici odnosno kako bi se iste "izguralo" iz reda prvenstva upisa te time onemogućilo u naplati njihovih tražbina i kroz ovršne postupke. Oba kontrahenta su vezano za ugovor o zasnivanju založnog prava na str. 195 spisa P-420/18 svjesno simulirali da žele isti iako u stvarnosti nisu željeli da takav ugovor o zalogu pravno djeluje, što dokazuje i činjenica da je isti dan sačinjeno brisovno očitovanje na str. 33 tog spisa te dio iskaza ovdje tuženika u predmetu P-420/18 (list 3 zap. od 21.2.2019.godine) u kojem AL objašnjava sudu da je to brisovno očitovanje napravljeno jer nije želio prevariti (sa zalogom op.a.) ovdje tužiteljicu a u tom predmetu prvotuženu. Stoga je i u postupku P-961/20 i to brisovno očitovanje utvrđeno ništetnim i bez pravnog učinka, kao i ugovor o zasnivanju založnog prava od 27.7.2017.godine (ugovor kroz obrazloženje jer bi se u protivnom radilo o litispendenciji), list 11 obrazloženja što u cijelosti prihvaća i ovaj sud.
16. Sukladno obrazloženom nije bilo potrebito provoditi daljnje dokaze već je valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku, te utvrditi da predmetni ugovor o zasnivanju založnog prava od 27.07.2017.g. koji je ovjeren kod javne bilježnice pod brojem ovjere OV 4874/17 ne proizvodi pravne učinke sukladno čl. 285 ZOO-a. Naime, s obzirom da je taj ugovor bio samo prividan simuliran prema vani a stranke ga uistinu svjesno nisu uopće željele sklopiti tu nema niti mana volje (zablude, prijetnje ili prevare) jer nema uopće volje za opstojnost takvog ugovora. Stoga je valjalo odlučiti sadržajno kao u stavku I izreke ove presude te prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice prema tuženiku.
17. U odnosu na postupovni dio ove parnice na ročištu od 17.3.2025.godine zakazano je ročište za objavu presude za dan 15.4.2025.godine, ali je isto rješenjem prezakazano ranije tj. za dan 26.3.2025.godine.
18.Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP-a.
19. Tužiteljica je u ovoj parnici bila zastupana po punomoćniku odvjetniku pa joj je sukladno vrijednosti predmeta spora i troškovniku valjalo priznati nagradu za sastav tužbe od 29.6.2018.godine 500 bodova tbr. 7/1, za zastupanje na ročištu od 6.2.2025.godine 25% ili 125 bodova tbr. 9/5, za zastupanje na ročištu od 17.3.2025.godine 500 bodova tbr. 9/1 ili ukupno 1125 bodova što pomnoženo sa vrijednošću boda od 2,00 eura (tab. 48 st.3 u svezi s tbr. 50 Tarife) daje svotu od 2.250,00 eura uz PDV od daljnjih 25% ili 562,50 eura zbrojeno 2.812,50 eura, uz trošak sudske pristojbe za presudu po tar. br. 2 st.1 od daljnjih 590,62 eura, ukupno zbrojeno 3.403,12 eura koji iznos parničnog troška je tuženik dužan isplatiti tužiteljici, stav II izreke ove presude, zajedno sa propisanom zakonskom zateznom kamatom iz članka 29 st. 2 ZOO-a po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1.siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja na navedeni iznos teče počev od 26.3.2025.godine (dan objave presude) pa do isplate, stav II izreke.
20. Povratno valjalo je odbiti tužiteljicu prema tuženiku preko iznosa parničnog troška priznatog u stavku II izreke ove presude sa kamatom na isti, te tuženika prema tužiteljici u cijelosti sa zahtjevom za naknadom parničnog troška, kao neosnovane, stav III izreke ove presude. Naime sukladno članku 155 ZPP-a tužiteljici za ročište od 6.2.2025.godine ne pripada nagrada po tbr. 9/1 već po tbr. 9/5. Isto tako tužiteljica nije platila sudsku pristojbu za tužbu, nije niti pozvana, za koju je u međuvremenu nastupila i apsolutna zastara.
U Puli, 26. ožujka 2025. godine
S u d a c
Saša Javoran
POUKA O PRAVNOM LIJEKU
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, od dana primitka pismenog otpravka ove odluke. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud. Rok za žalbu za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, računa se od dana održavanja ročišta za objavu odluke, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu odluke rok za žalbu računa se od dana primitka ovjerenog prijepisa odluke.
Dna:
- Pun. tužiteljice
- Pun. tuženika
