REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Pr-356/2018-52
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Ani Brgles Keser, u pravnoj stvari tužitelja ĆB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Jelena Batarelo Peh, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, Pula, Zagrebačka 30, OIB:16089706543, kojeg zastupa punomoćnica ĐB, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene 5. veljače 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, 26. ožujka 2025. objavio i
p r e s u d i o j e
I. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB:16089706543, da tužitelju ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime mjesečnih novčanih iznosa s osnova razlike plaće i naknade plaće isplati ukupan iznos od 7.281,93 eura bruto zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim:
na iznos od 191,41 EUR od 16.12.2013. godine, pa do isplate,
na iznos od 390,92 EUR od 16.01.2014. godine, pa do isplate,
na iznos od 90,77 EUR od 16.02.2014. godine, pa do isplate,
na iznos od 61,98 EUR od 16.03.2014. godine, pa do isplate,
na iznos od 74,56 EUR od 16.04.2014. godine, pa do isplate,
na iznos od 370,72 EUR od 16.05.2014. godine, pa do isplate,
na iznos od 280,91 EUR od 16.06.2014. godine, pa do isplate,
na iznos od 204,25 EUR od 16.07.2014. godine, pa do isplate,
na iznos od 66,65 EUR od 16.09.2014. godine, pa do isplate,
na iznos od 84,63 EUR od 16.10.2014. godine, pa do isplate,
na iznos od 254,03 EUR od 16.11.2014. godine, pa do isplate,
na iznos od 99,86 EUR od 16.12.2014. godine, pa do isplate,
na iznos od 109,43 EUR od 16.01.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 245,15 EUR od 16.02.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 98,31 EUR od 16.03.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 114,07 EUR od 16.04.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 143,14 EUR od 16.05.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 155,31 EUR od 16.06.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 305,48 EUR od 16.07.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 150,90 EUR od 16.08.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 150,50 EUR od 16.09.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 51,31 EUR od 16.10.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 43,78 EUR od 16.11.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 95,63 EUR od 16.12.2015. godine, pa do isplate,
na iznos od 69,94 EUR od 16.01.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 196,06 EUR od 16.02.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 5,37 EUR od 16.03.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 62,82 EUR od 16.04.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 49,98 EUR od 16.05.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 132,34 EUR od 16.06.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 145,21 EUR od 16.07.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 114,82 EUR od 16.08.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 105,17 EUR od 16.09.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 135,09 EUR od 16.10.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 115,19 EUR od 16.11.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 109,95 EUR od 16.12.2016. godine, pa do isplate,
na iznos od 43,98 EUR od 16.01.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 135,87 EUR od 16.02.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 24,67 EUR od 16.03.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 42,91 EUR od 16.04.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 49,57 EUR od 16.05.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 85,50 EUR od 16.06.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 4,76 EUR od 16.07.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 105,30 EUR od 16.08.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 152,65 EUR od 16.09.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 48,16 EUR od 16.10.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 112,73 EUR od 16.11.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 93,77 EUR od 16.12.2017. godine, pa do isplate,
na iznos od 122,80 EUR od 16.01.2018. godine, pa do isplate,
na iznos od 89,63 EUR od 16.02.2018. godine, pa do isplate,
na iznos od 25,79 EUR od 16.03.2018. godine, pa do isplate,
na iznos od 58,61 EUR od 16.04.2018. godine, pa do isplate,
na iznos od 87,72 EUR od 16.05.2018. godine, pa do isplate,
na iznos od 123,89 EUR od 16.06.2018. godine, pa do isplate,
na iznos od 172,45 EUR od 16.07.2018. godine, pa do isplate,
na iznos od 146,61 EUR od 16.08.2018. godine, pa do isplate,
na iznos od 90,10 EUR od 16.09.2018. godine, pa do isplate,
na iznos od 181,33 EUR od 16.10.2018. godine, pa do isplate,
na iznos od 207,47 EUR od 16.11.2018. godine, pa do isplate,
izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u svakom navedenom pojedinom bruto iznosu,
do 31. srpnja 2015. po eskontnoj stopi Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5 postotnih poena (NN 35/05), od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku OPĆA BOLNICA PULA - OSPEDALE GENERALE DI POLA, OIB:16089706543, da tužitelju ĆB, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.328,16 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
III. Odbija se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška.
IV. Odbija se u cijelosti zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika kao liječnik specijalist radiolog, subspecijalist neuroradiolog, a rad mu je zbog prirode posla bio, a i sada je organiziran između ostalog i u smjenama, dvokratno, noću, vikendima - subotom i nedjeljom, blagdanom, prekovremeno. Također, isti ima pravo i na dodatke kako je niže specificirano u tužbi. Tužitelj je ostvario veliki broj prekovremenih sati. Plaća i ostala prava radnika regulirana su Zakonom o radu, Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne Novine 88/13 — dalje u tekstu: KU 88/13, Narodne Novine 143/13 - dalje u tekstu: KU, Narodne Novine 96/15
- dalje u tekstu: Dodatak KU te Narodne Novine 29/18 — dalje u tekstu: KU/18) te Zakonom o plaćama u javnim službama, kao i Temeljnim kolektivnim ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne Novine 141/12, 150/13, 24/17, 128/17 - dalje u tekstu: TKU). Isti propisi obuhvaćaju cijeli utuženi period od 1.11.2013. do dana podizanja ove tužbe. Tuženik nije isplaćivao naknadu za cjelokupni prekovremeni rad u mjesecima u kojima je blagdan ili drugi neradni dan "padao" na "standardni" radni dan (od ponedjeljka do petka) (prema članku 58. stavak 9. KU 88/13, članku 51. stavku 9., 10. i 11. KU, odnosno članku 49. stavak 9.,10. i 11. KU 29/18, sve u vezi sa odredbama Zakona o blagdanima, spomendanima i neradnim danima u RH). Naime, tužitelju u tom slučaju uz osnovnu plaću uvećanu za naknadu za blagdan pripada i naknada za prekovremene sate, a koja naknada za prekovremeni rad tužitelju nije isplaćivana. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova posebnih uvjeta rada za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 65. KU 88/13, člankom 57. KU, Dodatkom KU odnosno Člankom 55. KU 29/18 i Popisom radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) odradio u posebnim uvjetima rada. Tuženik tužitelju nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 66. KU 88/13, člankom 59. KU, Dodatkom KU odnosno člankom 57. KU 29/18, iako je tužitelj sve sate rada (pa tako i prekovremeni rad) bio odgovoran za život i zdravlje ljudi. Tuženik tužitelju do dana podnošenja ove tužbe nije isplaćivao dodatak na plaću s osnova znanstvenog stupnja, za sve stvarno odrađene sate rada (odnosno i u prekovremenom radu), a u iznosu utvrđenom člankom 54. stavkom 2. (prije članak 53. stavak 2.) Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama. Ujedno, tuženik tužitelju nije isplaćivao naknadu za po jedan plaćeni slobodni dan nakon odrađenog dežurstva subotom, nedjeljom i blagdanom (prema danku 60. st. 2. KU 88/13). Također, tuženik nije tužitelju isplatio dodatak po osnovi radnog staža u zdravstvenim ustanovama za sve sate koje je tužitelj efektivno odradio već samo, na dio odrađenih sati, a čl. 660 KU (koji je bio na snazi od 01.12.2013. do 30.09.2015.) propisivao da pravo na uvećanje osnovne plaće imaju radnici koji su u zdravstvenim ustanovama i Zavodu ostvarili radni staž i to s navršenih 20 do navršenih 29 godine-4%, zatim , s navršenih -34 godine 8%, a preko 34 godine 10%. Tuženik tužitelju nije ispravno, već u umanjenom iznosu, obračunao dodatak naknadu za rad po pozivu, a koji se smatra prekovremenim radom i tako se plaća (od KU), prema članku 55. KU odnosno članku 55. KU 29/18. Nadalje, Zakonom o radu (Narodne Novine 93/14; u daljnjem tekstu: ZOR), i to odredbom članka 81. (članak 60. prema Zakonu o radu Narodne Novine 149/09, 61/11, 82/12, 73/13) određeno je kako „...Za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi, koja predstavljaju naknadu za rad)...". Odredbama Kolektivnih ugovora, konkretno odredbom članka 37. stavka 2. KU 126/11, odnosno članka 36. stavka 2. KU 143/13 propisano je da „...Radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije...". S obzirom da su za naknadu plaće za godišnji odmor uzimane prosječne mjesečne plaće koje su pogrešno obračunavane odnosno obračunavane u manjem iznosu, to je tuženik tužitelju pogrešno obračunavao i isplaćivao i naknadu za godišnji odmor. Naime, tuženik je vršio pogrešan obračun naknade za godišnji odmor jer je zbrajao prethodne tri plaće te ih dijelio sa satima provedenim na radu, na koji je način dobio prosječnu cijenu sata, da bi potom tako dobiveni iznos množio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu, umjesto da je zbrojivši tri plaće najprije tako dobiveni iznos podijelio na tri (kako bi dobio prosjek plaće), a onda tako dobiveni iznos podijelio sa redovnim brojem sati u mjesecu u kojem se koristio godišnji odmor (kako bi dobio prosječnu plaću po satu) i onda takav iznos pomnožio sa brojem sati korištenog godišnjeg odmora u tom mjesecu. Na navedeni način jednostavno ispada da je radnik radio uvijek samo redovni fond sati te su zapravo radnici koji su imali puno prekovremenih sati u mjesecima koje prethode godišnjem odmoru kažnjeni odnosno oštećeni, obzirom im se taj dio uopće nije uzimao u obzir prilikom obračuna. A uzevši u obzir i da su im krivo obračunati neki odrađeni sati. U skladu s gore citiranom odredbom ZOR-a, u plaću se uračunavaju sva primanja u novcu i naravi koji predstavljaju naknadu za rad (dakle cijela bruto plaća) pa je očito u taj prosjek moralo ući sve što se nalazi na platnoj listi i isplaćuje kao plaća, a uslijed gore navedenog nije. Slijedom navedenog, tuženik je tužitelju iz gore navedenih razloga pogrešno (u umanjenom iznosu) isplaćivao plaću, a isto tako i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, uslijed čega tužitelj ovim putem potražuje isplatu razlike plaće odnosno naknade plaće, koju mu je tuženik sukladno gore navedenom bio dužan isplaćivati, a nije.
1.1. Tužitelj je konačno u skladu s nalazom i mišljenjem financijskog vještaka 5. veljače 2025. specificirao tužbeni zahtjev na način da od tuženika potražuje ukupan iznos od 7.281,93 eura zajedno sa zateznim kamatama i to samo po osnovi prekovremenih sati, dodataka na prekovremene sate te po osnovi naknade plaće za godišnji odmor. Tuženik se preinaci tužbe nije usprotivio, stoga je sud, sukladno odredbi članka 190. stavka 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje u tekstu: ZPP), ocijenivši da je predmetna preinaka svrsishodna za konačno rješenje odnosa među strankama, istu dopustio.
2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode iz tužbe, protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, kako po osnovu tako i po visini. Tuženik prije svega ističe prigovor na sastav i sadržaj tužbe i tužbenog zahtjeva u cijelosti jer je tužbeni zahtjev neodređen. Činjenice na koje se poziva tužitelj su paušalne i nema niti jednog dokaza niti drugih podataka na kojima bi se te činjenice mogle utvrditi. Tuženik smatra kako nije točno da se tužitelju ne bi isplaćivali prekovremeni sati s eventualnim uvećanjima te opreza radi ističe i prigovor zastare potraživanja. Tuženik kao javna ustanova u obvezi je primjenjivati važeće propise koji reguliraju obračun i isplatu plaće i naknade plaće i drugih materijalnih davanja svojim radnicima, a osobito važeći Zakon o radu, Zakon o plaćama u javnim službama, važeći Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama, Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te u pojedinim situacijama i odluke Vlade RH o isplati plaće, materijalnih prava i drugih naknada. Stoga, navode iz tužbe tuženik osporava u cijelosti budući da su tužitelju ukoliko je radio prekovremeno, prekovremeni sati obračunati i isplaćeni temeljem važećih kolektivnih ugovora i Zakona o radu, kao i svi dodaci na plaću. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati, a ne sat koji je odrađen na blagdan kako to tumači tužitelj. Ujedno, ukoliko je tužitelj radio subotom, nedjeljom ili blagdanom tuženik mu je isplatio uvećanu plaću i za sve tako odrađene sate. Tuženik je isplaćivao plaću tužitelju temeljem dostavljenih evidencija prisutnosti na radu, svi sati iz evidencije ubacuju se u program COP (Centralni obračun podataka) koji je uveden u obaveznu primjenu u lipnju/srpnju 2014. godine, te tuženik nema mogućnosti korekcije predmetnog programa. Predmetni program koriste sve javne ustanove i državna tijela, te ukoliko postoji greška u programu za obračun plaća, tada navedeno nije greška tuženika, nego Republike Hrvatske koja je naručila program i naložila njegovu primjenu u svim javnim tijelima Republike Hrvatske upravo da bi postojao jedinstveni sustav obračuna plaća. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužitelja.
3. U dokaznom postupku pročitane su obračunske liste tužitelja, Ugovori o radu, rješenje o plaći, odluka Vlade, satnica rada tužitelja, obračunske liste tužitelja, iskaz svjedokinje SB, nalaz i mišljenje financijske vještakinje Zorice Unukić, usmeno izlaganje vještakinje, dopuna nalaza i mišljenju, kao i sva druga dokumentacija priležeća spisu.
3.1. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka SB te LB i IB, s obzirom da je sve relevantne, a sporne činjenice u ovom predmetu utvrdio na temelju drugih provedenih dokaza.
4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u cijelosti.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu razlike plaće u ukupnom iznosu od 7.281,93 eura bruto (list 359 do 361 spisa) za utuženo razdoblje od studenog 2013. (dospijeće u prosincu 2013.) do listopada 2018. (dospijeće u studenom 2018.) na ime neisplaćenih prekovremenih sati, neisplaćenih dodataka na plaćene prekovremene sate te na ime razlike naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.
6. Pritom, između parničnih stranaka nije sporno:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju bio zaposlen kod tuženika na radnom mjestu liječnika radiologije;
- da je tužitelj, ovisno o potrebama posla, u utuženom razdoblju ostvario određeni broj prekovremenih sati, o čemu tuženica vodi evidenciju koja je dostavljena u spis;
- da tužitelj ostvaruje pravo na dodatak na plaću za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, prekovremeni i noćni rad te za rad nedjeljom, blagdanom ili nekim drugim danom za koji je zakonom određeno da se ne radi, kao i na ostale dodatke određene Kolektivnim ugovorom za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja.
6.1. Osim što su istaknute činjenice između stranaka nesporne, proizlaze i iz dokumentacije dostavljene u spis i to prije svega iz platnih lista te evidencije rada.
7. Sporno je obračunava li tuženik ispravno plaću tužitelju, posebno u situacijama kada tužitelj radi na državni blagdan koji "pada" u vrijeme radnog tjedna (od ponedjeljka do petka) i, sukladno tome, obračunava li ispravno prekovremeni rad tužitelja, kao i pripadaju li tužitelju za vrijeme prekovremenog rada dodaci na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi i otežanih uvjeta rada, koje tuženik nesporno isplaćuje tužitelju na sate odrađene u redovnom radu. Sporno je, također, je li tužitelju pravilno obračunata i isplaćena u cijelosti naknada za godišnji odmor u utuženom razdoblju. Sporna je i pasivna legitimacija tuženika uzimajući u obzir da tuženik svoje postupanje opravdava time da je dužan plaće obračunavati u sustav COP (Centralni obračun podataka) što mu je nametnuto prisilnim propisima kao korisniku državnog proračuna. Valja ispitati i prigovor zastare.
8. Navodeći da ne postoji odgovornost tuženika jer plaće isplaćuje na temelju podataka iz sustava COP koji koriste ustanove za obračun plaća u državi, tuženik zapravo ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Točno je da se plaće u javnim službama isplaćuju iz državnog proračuna i da ih tuženik ne obračunava sam, već to čini preko sustava Centralnog obračuna plaća pa do promjene podataka ne može doći automatizmom. Međutim, tuženik je kao poslodavac tužitelja dužan ispuniti svoje obveze i odgovoran je u slučaju njihovog neispunjenja. Time je otklonjen prigovor tuženika o promašenoj pasivnoj legitimaciji.
9. U utuženom razdoblju u primjeni je bio Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 143/13. i 96/15.; dalje u tekstu: KU/13), koji je bio na snazi do 1. ožujka 2018., od kojeg se dana primjenjuje Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja („Narodne novine“ broj: 29/18., 16/19., 35/19., 78/19. i 92/19.; dalje u tekstu: KU/18).
10. U odnosu na dio zahtjeva za isplatu po osnovi neisplaćenih prekovremenih sati, u tijeku postupka nametnulo se pitanje je li tuženica pri obračunavanju mjesečnog fonda radnih sati, a posljedično tome i broja prekovremenih sati, pravilno primijenila odredbe čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno čl. 49. st. 10. KU/18, a posljedično tome je li pravilno obračunala broj prekovremenih sati tužitelja.
10.1. Odredbom čl. 51. st. 10. KU/13, odnosno odredbom čl. 49. st. 10. KU/18, određeno je da redovni mjesečni fond radnih sati čine sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-satnog radnog tjedna, a mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana u tekućem mjesecu s 8 sati.
10.2. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
10.3. Odredbu čl. 51. st. 10. KU/13 je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje Kolektivnog ugovora dva puta tumačilo.
10.4. Na 23. sjednici održanoj 1. srpnja 2015. članovi povjerenstva donijeli su Zaključak broj 148 koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru, mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez blagdana, subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Svi sati odrađeni iznad te satnice predstavljaju prekovremeni rad. U skladu ustavnog izjednačavanja prava radnika prema Zakonu o blagdanima i neradnim danima, kada blagdan pada u radni dan svaki radnik odrađuje manji broj sati. Poslodavac ne može radnika koji u zdravstvu radi u smjenama ili u turnusu zaduživati s većim brojem sati od radnika s 40-satnim radnim tjednom. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćen. Primjerice, s obzirom da u listopadu 2015. jedan blagdan pada u radni dan mjesečni fond radnih sati za taj mjesec iznosi 168 sati za sve je radnike isti neovisno u kojim oblicima rada oni rade (od ponedjeljka do petka, u smjeni, turnusu i dr.). Svaki sat rada koji radnik odradi iznad 168 sati predstavlja prekovremeni rad i treba biti plaćen."
10.5. Nastavno, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na sjednici od 21. prosinca 2015. donijelo je Zaključak 153. koji glasi: "Sukladno Kolektivnom ugovoru redovni mjesečni fond radnih sati su sati koji radnik odraditi u tekućem mjesecu na bazi 40-tnog radnog tjedna. Mjesečni fond radnih sati tvori umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu s 8 sati. Mjesečni fond radnih sati treba za sve radnike biti isti, bez obzira radi li se samo u prvoj smjeni, smjenskom radu i turnusu ili u dežurstvu i pripravnosti. Sve što prelazi mjesečni fond radnih sati ulazi u prekovremeni rad i tako treba biti plaćeno. Sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa evidentiraju se kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Prekovremenim radom smatra se svaki sat rada duži od predviđenog rada utvrđenog dnevnim rasporedom rada, kao i svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati. Radnik koji radi u dane blagdana, neradnih dana utvrđenim zakonom i na dan Uskrsa ima pravo na plaću uvećanu za 150% prema stvarno odrađenim satima. Svi radnici, bez obzira na oblik rada, koji ne rade na dan blagdana, neradni dan utvrđen zakonom i na dan Uskrsa, a koji pada u radni dan, imaju pravo na naknadu plaće. Ovim zaključkom stavljaju se izvan snage Zaključci broj 21, 48 i 148."
10.6. Odredbom čl. 19. st. 6. KU/13 propisano je da su tumačenja povjerenstva obvezna, da se dostavljaju podnositelju upita te svim ustanovama na koje se odnose, a imaju pravnu snagu i učinke kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu. Iz navedenog proizlazi da je sud u primjeni KU/13 vezan tumačenjima Zajedničkog povjerenstva za tumačenje KU/13. Pritom nije isključena mogućnost da sud, prema općim odredbama obveznog prava, otkloni primjenu inače obvezujućeg tumačenja, ali kao sastavnog dijela kolektivnog ugovora (iz razloga što je tumačenje nemoralno, pretjerano strogo ili slično).
10.7. Ovaj sud ne nalazi da bi obzirom na opće odredbe obveznog prava trebalo otkloniti primjenu navedenih tumačenja kao sastavnog dijela KU/13 (tako i Rev 28/2021 od 17. svibnja 2022.).
10.8. Prema stavu ovoga suda, Zaključak broj 153 u bitnom se razlikuje od Zaključka broj 148 (koji je Zaključkom broj 153 stavljen izvan snage) u tome što redovni mjesečni fond radnih sati koje radnik treba odraditi u tekućem mjesecu čini umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) u tekućem mjesecu i 8 sati, dok je prema ranijem Zaključku broj 148 redovni mjesečni fond radnih sati činio umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati. Zaključak broj 153 o tumačenju odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 nije stavljen izvan snage.
10.9. Nadalje, Zajedničko povjerenstvo za tumačenje KU/13 na 30. sjednici donijelo je Zaključak broj 169 koji glasi: "Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana stupanja na snagu Kolektivnog ugovora, a izmijenjeni Zaključci Povjerenstva imaju pravnu snagu i učinke Kolektivnog ugovora od dana donošenja te izmjene".
10.10. Kolektivni ugovor za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja stupio je na snagu 1. prosinca 2013. te se tumačenje odredbe čl. 51. st. 10. KU/13 donesene po Povjerenstvu pod brojem 148, a prema kojem mjesečni fond radnih sati čini umnožak radnih dana (bez subota, nedjelja i blagdana) i 8 sati, primjenjuje od njegova stupanja na snagu. Budući da je tumačenje broj 148 izmijenjeno i stavljeno izvan snage tumačenjem broj 153 dana 21. prosinca 2015., a prema kojem tumačenju redovni mjesečni fond radnih sati bi činio umnožak radnih dana (bez subota i nedjelja) i 8 sati, od dana izmjene tumačenja, dakle od 21. prosinca 2015. primjenjuje se to novo tumačenje.
10.11. S obzirom na obvezujući karakter tumačenja Kolektivnog ugovora po Zajedničkom povjerenstvu za tumačenje Kolektivnog ugovora, koji predstavlja sastavni dio Kolektivnog ugovora (čl. 19. st. 6. KU/13), pri utvrđenju je li tuženica pravilno obračunala mjesečni fond radnih sati, a posljedično tome i broj prekovremenih sati tužiteljice, valjalo je po stavu ovoga suda uzeti u obzir tumačenje iz Zaključka broj 153, s obzirom da je navedeni Zaključak bio na snazi u utuženom razdoblju, dok je Zaključak broj 148 u prosincu 2015. stavljen izvan snage.
10.12. Odredbom čl. 52. KU/13, odnosno čl. 50. KU/18, određeno je da se sati odrađeni prema redovitom rasporedu radnog vremena na blagdan ili neradni dan u smislu Zakona o blagdanima i neradnim danima i dan Uskrsa, evidentiraju kao redovni rad i ubrajaju u redovnu mjesečnu satnicu. Ovisno o tome jesu li stvarno odrađeni radni sati odrađeni kroz rad u turnusima, smjenskom radu i na blagdan ili neradni dan i dr., ti sati uvećavaju se u postotcima navedenim u čl. 51. KU/13, odnosno 49. KU/18. Ako tako obračunati mjesečni fond odrađenih sati prelazi redoviti mjesečni fond sati (koji je jednak za sve radnike), tek tada ti sati predstavljaju prekovremeni rad u smislu odredbe čl. 51. st. 9. KU/13, odnosno 49. st. 9. KU/18.
11. Glede dodataka na plaću po osnovi odgovornosti za život i zdravlje ljudi te otežanih uvjeta rada, a koje tužitelj potražuje u odnosu na sate odrađene u prekovremenom radu, valja ukazati sljedeće.
11.1. Odredbom čl. 47. KU/13 (odnosno istovjetnom odredbom čl. 45. KU/18) propisano je da plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaća. Odredbom čl. 51. st. 1. KU/13 (te istovjetnom odredbom čl. 49. st. 1. KU/18) propisana su uvećanja plaće, između ostalog i za prekovremeni rad 50%, s tim da se navedeno uvećanje obračunava na osnovnu plaću.
11.2. Sukladno čl. 57. st. 1. KU/13 (te sadržajno istovjetnom čl. 55. st. 1. KU/18) radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Osnovna plaća uvećat će se radnicima na radnim mjestima i poslovima navedenim u Popisu radnih mjesta i poslova zdravstvenih i nezdravstvenih radnika koji imaju pravo na dodatak (koji popis je sastavni dio KU/13 i KU/18), a u kojem je, između ostalog, navedeno i radno mjesto tužitelja, što tuženica ne spori. Iz navedenog proizlazi da tužitelju, s obzirom na njegovo radno mjesto, u skladu s odredbom čl. 57. KU/13, odnosno čl. 55. KU/18, pripada pravo na uvećanje osnovne plaće s osnova posebnih uvjeta rada, u postotku utvrđenom u nalazu i mišljenju.
11.3. Nadalje, odredbom čl. 59. KU/13 propisano je da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi doktori medicine i doktori dentalne medicine ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 12% od osnovne plaće. Odredbom čl. 59.a KU/13 (koja se primjenjuje od 1. listopada 2015., odnosno od stupanja na snagu Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja od 4. kolovoza 2015.) određeno je da iznimno od čl. 59. KU/13, zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće. Sadržajno istovjetne odredbe, ali uz različite postotke povećanja (16% za doktore medicine, a 8% za ostale zdravstvene radnike), sadržane su u čl. 57. i 58. KU/18.
11.4. Tumačenjem citiranih odredaba nameće se stav da tužitelj, kada mu kolektivni ugovor daje istodobno pravo na isplatu više različitih dodataka, ima pravo na isplatu kumulativno svih dodataka zajedno s dodatkom za prekovremeni rad. Naime, isplata dodatka za prekovremeni rad ne isključuje pravo tužitelja na isplatu dodataka po ostalim utuženim osnovama, budući da tužitelj, i kada radi prekovremeno, također radi u svojstvu radnika koji radi u otežanim uvjetima rada u smislu čl. 57. KU/13 (čl. 55. KU/18) te u svojstvu radnika s iznimnom odgovornosti za život i zdravlje ljudi u smislu čl. 59. KU/13 (čl. 57. KU/18).
11.5. Osim toga, niti iz jedne odredbe Kolektivnog ugovora ne proizlazi da radniku uvećanje plaće pripada samo za ostvarenu redovnu satnicu, odnosno da se uvećanja plaće po osnovi otežanih uvjeta rada, odgovornosti za život i zdravlje ljudi te po osnovi vjernosti službi (radnog staža) međusobno isključuju i ne odnose na prekovremeni rad. Naime, između redovnog i prekovremenog rada nema kvalitativne razlike jer u oba slučaja tužitelj obavlja jednake poslove i radne zadatke, što tuženica u tijeku postupka nije ni sporila. Dakle, sva ta prava/dodaci koji uvećavaju osnovu plaću ne mijenjaju se ovisno o tome radi li tužitelj u redovnom ili prekovremenom radu, a dodaci se prema čl. 51 KU/13 međusobno ne isključuju.
11.6. U vezi toga valja istaknuti da je na osmoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 9. prosinca 2019. zauzeto pravno shvaćanje prema kojem zdravstveni radnici za vrijeme važenja Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja ("Narodne novine" broj 143/13 i 96/15) koji u redovnom radu imaju pravo na uvećanje plaće za posebne uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi, imaju pravo na te dodatke (kumulativno) i za sate ostvarene prekovremenim radom. Stoga je neosnovan prigovor tuženika da se navedeni dodaci isplaćuju tek od travnja 2020., a iz istog razloga nije u tom smislu naložena pisana dopuna nalaza i mišljenja.
11.7. Proizlazi, dakle, da tužitelj osnovano potražuje isplatu po osnovi dodataka za otežane uvjete rada te iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi na osnovnu plaću, na sate odrađene u prekovremenom radu.
12. Posljedično tome, tužitelju je obračunata i isplaćena i manja naknada za godišnji odmor. Naime, odredbom čl. 36. st. 2. KU/13 i čl. 34. st. 2. KU/18 propisano je da radniku čija je narav posla takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom, odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, koji dežura ili je pripravan, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca, ako je to za njega povoljnije. Odredbom čl. 59. st. 1. TKU/12 i čl. 58. st. 1. TKU/17 propisano je da ako je zaposlenik odsutan s rada zbog bolovanja do 42 dana, pripada mu naknada plaće u visini 85% od njegove plaće ostvarene u prethodna tri mjeseca neposredno prije nego je započeo bolovanje. Kako je utvrđeno da je tuženica tužitelju u utuženom razdoblju pogrešno obračunavala plaću i istu isplaćivala u umanjenom iznosu, došlo je i do pogrešnog obračuna naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora.
13. Radi utvrđenja spornih činjenica i visine tužbenog zahtjeva provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji Zorici Unukić.
13.1. Stalna sudska vještakinja Zorica Unukić sačinila je nalaz i mišljenje (list 203 do 229 spisa) te je izračunala da bi tužitelj primjenjujući stipulacije iz Zaključka broj 148 primio veću bruto plaću za 61.546,10 kuna (prekovremeni rad) i naknadu plaće za 12.143,56 kuna (za vrijeme godišnjeg odmora) odnosno ukupno 73.689,66 kuna. Usmeno saslušana vještakinja u svom je iskazu navela da u cijelosti ostaje kod svog nalaza i mišljenja te je objasnila način obračuna. Vještakinja je potom samoinicijativno dostavila dopunu nalaza i mišljenja obrazlažući da je tek nakon dobivenih ispravnih podataka od strane tuženika mogla izvršiti pravilne obračune tako da ispravlja obračune iz temeljnog nalaza i mišljenja te navodi da je izračunala da razlika plaća tužitelja po osnovi prekovremenih sati primjenom Zaključka 148 iznosi 59.127,31 kunu, a po osnovi naknade za godišnji odmor 11.946,82 kuna odnosno ukupno 71.074,13 kuna.
13.2. S obzirom na daljnje primjedbe tuženika i različito tumačenje Zaključka broj 153 od onog kako ga je primijenila vještakinja, naložena je pisana dopuna nalaza i mišljenja. Vještakinja je pisanu dopunu nalaza i mišljenja od 26. travnja 2022. (list 316 do 335 spisa) sačinila primjenom Zaključka 148 i 153 izričito kako su stipulirani te je obračunala da bi tužitelju pripao iznos od 4.617,14 kuna na ime neobračunatih prekovremenih sati, iznos od 43.541,87 kuna na ime neisplaćenih dodataka te iznos od 10.567,46 kuna na ime manje isplaćene naknade plaće za godišnji odmor odnosno ukupno 58.726,47 kuna.
13.3. Tužitelj nije imao daljnje primjedbe niti prigovore te je tužbeni zahtjev specificirao upravo na temelju obračuna iz posljednje pisane dopune nalaza i mišljenja (koji su iznosi i najmanji), dok je tuženik iznio primjedbe vezane za obračun dodataka na sate odrađene u prekovremenom radu i u tom smislu predložio dopunu. Kako po stavu ovoga suda (izražen u točki 11. obrazloženja) nije osnovan prigovor tuženika da bi se dodaci na prekovremene sate trebali obračunavati tek od travnja 2020., odnosno od stupanja na snagu Dodatka III Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja, smatra se nepotrebnim i prijedlogom tuženika za provođenje dopunskog vještačenja u tom smjeru stoga je isti odbijen. Sud je nalaz i mišljenje vještakinje prihvatio u cijelosti, cijeneći ga stručnim, objektivnim, izrađenim u skladu sa zadaćom suda i pravilima struke.
14. Slijedom navedenog, sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti te je naložio tuženiku da tužitelju, na ime manje obračunate plaće u razdoblju od studenog 2013. do listopada 2018. po osnovi neisplaćenih prekovremenih sata i neisplaćenih dodataka na sate odrađene u prekovremenom radu te naknade za godišnji odmor, isplati ukupan iznos od 7.281,93 eura zajedno sa zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, sukladno odredbama članka 29. Zakona o obveznim odnosima.
15. Napominje se da je sud pravilnom primjenom materijalnog prava koristeći fiksni tečaj konverzije određen od 7,53450 kuna za jedan euro sukladno Odluci o objavi uvođenja eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj 85/22), prikazao ukupan iznos iz točke I izreke, uzimajući u obzir da je (po sudu prihvaćen) obračun iz pisane dopune nalaza i mišljenja vještakinje iz travnja 2022. izrađen isključivo u kunama.
16. Prema odredbi čl. 433.a st. 1. ZPP-a kad radnik utužuje novčane tražbine po osnovi radnog odnosa koje se utvrđuju u bruto iznosu, dužan ih je utužiti u tom iznosu, što je tužitelj i učinio konačno uređenim tužbenim zahtjevom.
17. Konačno, tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Sukladno odredbi čl. 139. ZR/14 potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za pet godina. S obzirom na to da najstarije potraživanje iz tužbe predstavlja razliku plaće za studeni 2013. s dospijećem 15. prosinca 2013., a tužba je podnesena 30. studenog 2018., proizlazi da od dospijeća najstarije tražbine do podnošenja tužbe nije protekao petogodišnji zastarni rok.
18. Odluka o parničnom trošku temelji se na članku 154. stavku 1. i članku 155. ZPP- a te na odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23, dalje - Tarifa).
18.1. Tužitelj je zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu se priznaje trošak od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr.7.1. Tarife), za sastav podnesaka od 20. srpnja 2020., 22. rujna 2021. i 27. siječnja 2025. (Tbr.8.1. Tarife) te za zastupanje na ročištima 18. veljače 2019., 10. svibnja 2019., 15. listopada 2020. i 5. veljače 2025. (Tbr.9.1. Tarife). Tužitelju je, dakle, ukupno priznata nagrada od 800 bodova što uzimajući u obzir vrijednost boda (Tbr.54. Tarife) i uvećano za pripadajući PDV (Tbr.46. Tarife) ukupno iznosi 2.000,00 eura. Također, tužitelju je priznat trošak uplaćenog i utrošenog predujma za provedbu vještačenja u iznosu od 328,16 eura (2.472,50 kuna). Ostatak neutrošenog predujma tužitelju će biti vraćen.
18.2. Stoga je tuženiku naloženo da tužitelju naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 2.328,16 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP-a.
19. Tužitelju, u smislu članka 155. ZPP-a, nije priznat trošak sastava podneska od 8. veljače 2019. koji je podnesak tužitelj uložio u spis na ročištu održanom 18. veljače 2019., trošak kojeg ročišta je tužitelju u cijelosti priznat.
20. Posljedično predmetnoj odluci o trošku, u cijelosti je odbijen zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška kao neosnovan.
U Puli 26. ožujka 2025.
Sutkinja
Ana Brgles Keser
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu, u tri istovjetna primjera, u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
DNA:
1. Tužitelju po pun.
2. Tuženiku po pun.
3. Porezna uprava, Ispostava Pula – po pravomoćnosti (čl.433.a st.2. ZPP-a)
