Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-2813/2025

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Goranke Ratković, predsjednice vijeća, te Gordane Korotaj i Roberta Završkog, članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. ŠF, zbog prekršaja iz čl. 249. st. 8. Zakona o strancima („Narodne novine“, broj 133/20., 114/22. i 151/22.), odlučujući o žalbi okrivljenika, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Karlovcu od 19. siječnja 2024., broj: Pp-2601/2021-7, u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba okr. ŠF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

II. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.), okr. ŠF je obvezan naknaditi paušalni iznos troškova žalbenog postupka 50,00 EUR (pedeset eura) u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Karlovcu od 19. siječnja 2024., broj: Pp-2601/2021-7, proglašen je krivim okr. ŠF da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 249. st. 8. Zakona o strancima, za koji mu je izrečena novčana kazna 2.000,00 eura, u koju se lišenje slobode 29. i 30. lipnja 2021. uračunava kao 79,64 eura pa je okrivljeniku preostala novčana kazna 1.920,36 eura, koju je dužan platiti u tri jednaka mjesečna obroka, uz pogodnost plaćanja dvije trećine iste. Istom presudom, okrivljenik je obvezan na naknadu troškova prekršajnog postupka 20,00 eura.

2. Protiv te presude, žalbu je podnio okrivljenik, putem branitelja odvjetnika Nevena Gotala, ne naznačujući žalbenu osnovu, no iz sadržaja žalbe proizlazi da se žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno da se preinači na način da se izrekne niža novčana kazna.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nije utvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenik pobija prvostupanjsku presudu, a niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno navedenoj zakonskoj odredbi, pazi po službenoj dužnosti.

5. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja okrivljenik navodi da je donesena pogrešna odluka u pogledu njegove svijesti o identitetu i statusu osoba koje je primio u vozilo, da je u postupku nesporno utvrđeno da se nije radilo o organiziranom prijevozu, da on za isto nije primio nikakav novac te da nije bilo nikakvog dogovora između okrivljenika i prevoženih osoba, da je u obrani detaljno pojasnio zbog čega je povezao strane državljane misleći da se radi o pripadnicima romske zajednice kojoj i sam pripada pa da će tako imati društvo na putu te da nije imao svijest da faktički pomaže u ilegalnom kretanju stranaca na području Republike Hrvatske.

6. Takvim žalbenim navodima okrivljenik, u biti, samo ponavlja svoju obranu, ne iznoseći ni jedan argument kojim bi uspješno osporio zaključak prvostupanjskog suda u vezi njegove krivnje. Prvostupanjski sud je izuzetno dobro analizirao sadržaj okrivljenikove obrane s aspekta geografskih pozicija mjesta gdje se okrivljenik nalazio kada je u vozilo primio strane državljane i smjera u kojem se kretao, a u vezi koje analize okrivljenik u žalbi ne iznosi ni jedan protuargument. Analiza prvostupanjskog suda s aspekta geografskih lokacija u povezanosti sa činjenicom da okrivljenik, kada je shvatio da se ne radi o pripadnicima romske zajednice nego o državljanima čiji jezik nije razumio, nije reagirao na način da je odbio prijevoz tih osoba a što je bilo za očekivati s obzirom na razlog koji je naveo u obrani kao motiv da te osobe poveze, čini okrivljenikovu obranu neosnovanom i usmjerenom na izbjegavanje prekršajne odgovornosti, kako je to pravilno i osnovano zaključio i prvostupanjski sud.

7. Stoga, ispitujući pobijanu presudu u smislu žalbenih navoda, ovaj sud nalazi da je prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio postojanje svih odlučnih činjenica i to nakon što je prethodno izveo sve potrebne dokaze koje je prihvatio i ocijenio, a za što je u pobijanoj presudi iznio valjane i dostatne razloge, koje u potpunosti prihvaća i ovaj sud.

8. Žaleći se zbog odluke o prekršajnopravnoj sankciji, okrivljenik navodi da je izrečena kaznena sankcija prestroga s obzirom na njegovo imovinsko stanje i neosuđivanost. Međutim, suprotno žalbenim navodima, okolnost lošeg imovnog stanja prvostupanjski sud je i više nego dovoljno cijenio jer je okrivljeniku izrekao novčanu kaznu nižu čak i od novčane kazne propisane za jednog potpomognutog stranca, dakle doista daleko ispod zakonom propisanog minimuma. U odnosu na okolnost dosadašnje neosuđivanosti, koja se također ističe u žalbi, treba navesti da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka te da se radi o očekivanoj okolnosti kod svakog građanina.

9. Slijedom navedenog, a imajući na umu i da su vrlo izraženi zahtjevi generalno preventivnog djelovanja, ovaj sud smatra da nema osnove za daljnje ublažavanje izrečene novčane kazne, jer se opća svrha prekršajnopravnih sankcija iz čl. 6. Prekršajnog zakona i svrha kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona ne bi mogla postići blažim kažnjavanjem.

10. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (preračunato u eure na temelju fiksnog tečaja konverzije, zbog stupanja na snagu Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj), a s obzirom na složenost i trajanje postupka te imovno stanje okrivljenika. Naime, iz podataka u spisu ne proizlazi da je okrivljenik nesposoban za rad pa ovaj sud smatra da plaćanjem troška žalbenog postupka 50,00 eura, dakle vrlo blizu minimalno mogućeg iznosa paušalne svote, neće biti dovedeno u pitanje njegovo uzdržavanje, kao ni uzdržavanje osoba koje je on dužan uzdržavati.

11. Slijedom navedenog, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 26. ožujka 2025.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Karlovcu u 4 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika, branitelja i tužitelja.