REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-6167/23-13

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Željki Zrilić Ježek, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Anite Ćavar, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja JZČ (JZ) UZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marin Curić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Cerovski, Curić & Rakitničan j.t.d. u Zagrebu, Ilica 98, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, OIB: 02958272670 Zagreb, Margaretska 3, radi jednokratne novčane potpore za novorođeno dijete, 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-09/23-01/14, Urbroj: 338-01-06- 05-23-02 od 31. listopada 2023.

II Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Klasa: UP/II-502-09/23-01/14, Urbroj: 338-01-06-05-23-02 od 31. listopada 2023. odbija se žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreb, KLASA: UP/I-502-09/23-01/43, URBROJ: 338-21-02-01-23-04 od 11. srpnja 2023. godine, kojim tužitelju nije priznato pravo na jednokratnu novčanu pomoć za novorođeno dijete DZ.

2. Tužitelj osporava zakonitost rješenja, opisuje tijek postupka te ističe da on i njegova kćer HZ, u vezi koje se traži ostvarivanje tužiteljevog prava, imaju odobren status azilanta te prijavljeno prebivalište u [adresa]: tužitelj od 14. rujna 2016. a njegova kćer od 4. studenog 2022. S tim u vezi, tuženik u svojem obrazloženju navodi i odredbu članka 21. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj. Navedena odredba izričito propisuje kako azilant, stranac pod supsidijarnom zaštitom, stranac pod privremenom zaštitom te stranac - član obitelji azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja. Usprkos navedenom činjeničnom utvrđenju te primjenjivoj pravnoj osnovi koja jasno ističe kako tužitelj i njegova kćer imaju ista prava kao i osigurane osobe iz obveznog zdravstvenog osiguranja, tuženik u spornom rješenju ističe kako tužiteljeva kćer ne ispunjava sve uvjete propisane odredbom članka 42. stavka 3. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (NN 85/08-85/22 – dalje u tekstu: Stari zakon). Tuženik ističe kako tužiteljeva kćer nije zdravstveno osigurana po propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. S obzirom na navedeno, spomenutu je odredbu potrebno tumačiti u vidu odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca, ali i odredbi članka 8. Starog zakona. Tuženik u pokušaju obrazlaganja svojeg pogrešnog utvrđenja navodi kako sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca, azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom, kao i članovi njihovih obitelji, „nemaju status osigurane osobe već samo ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u jednakom opsegu kao i druge osigurane osobe“. Ovo nelogično te kontradiktorno tumačenje primjenjivog prava nesporno dovodi do diskriminacije azilanata u pogledu opsega zdravstvene zaštite. Razlikovanje „statusa osigurane osobe“ te „osoba koje samo ostvaruju pravo na zaštitu u jednakom opsegu kao i druge osigurane osobe“ suštinski je proturječno odredbi članka 21. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca te prouzrokuje neshvatljivi i neprovedivi međusoban odnos navedenih odredbi. Naime, navedenim se razlikovanjem smanjuje opseg prava koji je zajamčen azilantima odredbom članka 21. stavka 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca. Ovime se posljedično dolazi do točno onog pravnog i činjeničnog stanja koje je zakonodavac htio spriječiti propisivanjem navedene odredbe. Tuženik u obrazloženju odluke spominje i odredbu članka 8. stavka 1. Starog zakona kojom je propisano kako prava prema istome pa tako i pravo na jednokratnu novčanu potporu za novorođeno dijete, mogu ostvariti i stranci koji su prema propisima o azilu ostvarili status azilanta ili osobe pod supsidijarnom zaštitom. Usprkos tome što navedena odredba izričito propisuje jednakost opsega prava koja proizlaze iz Starog zakona i time osigurava pristup tim pravima podjednakim uvjetima, tuženik u spornom rješenju ističe kako je odredba „bez utjecaja na drugačije rješavanje konkretne upravne stvari“ te se time na nju potpuno oglušuje. Zbog toga je jasno kako je rješenje rezultat suštinskog neshvaćanja ranije navedenih odredbi čiji je smisao postizanje pravne jednakosti u pogledu zdravstvene zaštite azilanata i njihovih pripadajućih prava u odnosu na druge osigurane osobe po propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. Ovo je neshvaćanje dovelo do tuženikovog diskriminatornog postupanja kojim su tužitelj i njegova kćer stavljeni u izravno i nedopušteno nepovoljniji položaj u odnosu na druge osigurane osobe po propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

3. Slijedom navedenog, predlaže tužbu usvojiti i poništiti osporeno rješenje, poništiti prvostupanjsko rješenje i priznati tužitelju pravo na jednokratnu novčanu pomoć za novorođeno dijete DZ, uz naknadu troška ovog upravnog spora.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda osporavanog rješenja te ih ponavlja. Posebno ističe u osvrtu na tužbene navode, da sukladno Zakonu o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj azilanti i stranci pod supsidijarnom zaštitom, kao i članovi njihove obitelji, nemaju status osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, već samo ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u jednakom opsegu kao i osigurane osobe u obveznom zdravstvenom osiguranju i to na način da se troškovi nastali pružanjem usluga za zdravstvenu zaštitu takvim kategorijama stranaca podmiruju iz Državnog proračuna s pozicije Ministarstva zdravstva na čijoj su poziciji u državnom proračunu Republike Hrvatske osigurana sredstava. Nastavno na rečeno, a s obzirom na to da se radi o pružanju osigurane sveobuhvatne potrebne zdravstvene zaštite azilantima i strancima pod supsidijarnom zaštitom, kao i članovima njihove obitelji koja se podmiruje iz Državnog proračuna Republike Hrvatske, istaknuto je da se gore opisanim osobama ujedno dodjeljuje matični broj osigurane osobe Zavoda (MBO) isključivo radi vršenja evidencije korištenja osigurane zdravstvene zaštite (odnosno mogućnosti izdavanja/podizanja ordiniranih lijekova, uputnica za daljnju obradu na sekundarnoj razini, itd.), ali takve osobe i dalje nemaju status osigurane osobe Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje. Nadalje, budući da tužiteljeva kći isključivo pravo na zdravstvenu zaštitu ostvaruje sukladno izdanoj dozvoli boravka (azil) u Republici Hrvatskoj, a koja prava proizlaze iz drugih zakonskih akata (Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj i Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti) te s obzirom na to da se, sukladno članku 10. Zakona, prava iz članka 9. Zakona ostvaruju na način i u opsegu te pod uvjetima propisanim Zakonom o rodiljnim i roditeljskim potporama, to se stoga potvrđuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni uvjeti za priznavanjem zatraženog prava jednokratne novčane pomoći o novorođenom djetetu s obzirom na to da za isto nije ispunjen uvjet propisan člankom 42. podstavkom 3. Zakona jer tužiteljeva kći nije zdravstveno osigurana po propisima o zdravstvenom osiguranju, a koji takav izričit obvezan uvjet nije izuzet od primjene u smislu izuzetih uvjeta taksativno nabrojanih člankom 8. stavkom 2. Zakona u odnosu na kategoriju korisnika stranaca koji su ostvarili status azilanta, odnosno status osobe pod supsidijarnom zaštitom u Republici Hrvatskoj.

5. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

6. Kako je sporna primjena prava, a stranke nisu izričito zahtijevale održavanje rasprave, to je ovaj sud temeljem odredbe članka 98. stavak 1. toč. 4. i 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj: 36/24.) bez održavanja rasprave, riješio ovaj spor. U skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima tužitelju je uredno dostavljen odgovor na tužbu tuženika na očitovanje. U dostavljenom podnesku od 3. rujna 2024. tužitelj u bitnom ponavlja navode iz tužbe.

7. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljenog uz odgovor na tužbu.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

9. Člankom 42. stavak 1. Zakona o rodiljnim i roditeljskim potporama (Narodne novine broj: 85/08., 110/08., 34/11., 54/13., 152/14., 59/17., 37/20., 85/22. – u daljnjem tekstu: Zakon), koji je bio na snazi u vrijeme podnošenja zahtjeva, propisano je da korisnik iz članka 7. stavka 1. točke 1. do 5. i stavka 2. ovoga Zakona može ostvariti pravo na jednokratnu novčanu potporu iz članka 41. ovoga Zakona pod uvjetom da u vrijeme rođenja djeteta ispunjava sljedeće uvjete:

– da je hrvatski državljanin s prebivalištem ili stranac sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od najmanje 12 mjeseci,

– da je zdravstveno osiguran po propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

(2) Korisnik iz članka 7. stavka 1. točke 6. ovoga Zakona može ostvariti pravo na novčanu potporu iz članka 41. ovoga Zakona pod uvjetom da u vrijeme rođenja djeteta ispunjava sljedeće uvjete:

– da je hrvatski državljanin s prebivalištem ili stranac sa stalnim boravkom u Republici Hrvatskoj u neprekidnom trajanju od najmanje 5 godina,

– da je zdravstveno osiguran po propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

(3) Korisnici iz stavka 1. i 2. ovoga članka mogu podnijeti zahtjev i ostvariti pravo na jednokratnu novčanu potporu iz članka 41. ovoga Zakona pod uvjetom da je dijete:

– upisano u maticu rođenih

– prijavljeno kao član njihovog kućanstva,

– zdravstveno osigurano po propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju.

10. Uvidom u priloženi spis predmeta razvidno je da je postupak pokrenut 19. prosinca 2022. na zahtjev tužitelja, da mu se prizna pravo na jednokratnu novčanu pomoć za novorođeno dijete DZ.

11. Iz spisa predmeta nespornim proizlazi da je dijete HZ rođena **.**.2022. od oca JZČ i majke ZZ, da ima Sirijsko državljanstvo, te da tužitelj ima dozvolu boravka na području Republike Hrvatske od 14. rujna 2016. pa nadalje po osnovi odobrenog azila.

12. Nadalje, nespornim iz spisa proizlazi da dijete HZ također ima status azilanta te nije zdravstveno osigurana po propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju već zdravstvenu zaštitu ostvaruje temeljem Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj (Narodne novine broj: 80/2013, 15/2018, 26/2021, 46/2022.).

13. Člankom 21. stavak 1. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj propisano je da azilant, stranac pod supsidijarnom zaštitom, stranac pod privremenom zaštitom te stranac - član obitelji azilanta, stranca pod supsidijarnom zaštitom i stranca pod privremenom zaštitom ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u istom opsegu kao osigurana osoba iz obveznoga zdravstvenog osiguranja.

14. Sukladno citiranoj odredbi Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj jasno proizlazi da osobe kojima je odobren status azila u Republici Hrvatskoj ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu u RH u istom opsegu kao i osoba iz obveznog zdravstvenog osiguranja, ali to ne znači da ostvaruje sva ostala prava iz sustava zdravstvene skrbi u istom opsegu.

15. Naime, citiranim člankom 42. stavak 3. Zakona, dakle odredbom posebnog zakona u odnosu na Zakon o obveznom zdravstvenog osiguranju, izričito, taksativno su propisani uvjeti pod kojima osoba može ostvariti pravo na jednokratnu novčanu potporu, a to je da je dijete zdravstveno osigurano po propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju. Iz utvrđenog činjeničnog stanja nespornim proizlazi da dijete HZ nije osigurana po propisima o obveznom zdravstvenom osiguranju, već zdravstvenu zaštitu ostvaruje sukladno odredbama Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju i zdravstvenoj zaštiti stranaca u Republici Hrvatskoj.

16. Po ocjeni suda, nisu osnovani prigovori tužitelja o diskriminaciji, budući da zakonodavac određuje opseg prava koja se mogu ostvariti u pojedinom slučaju.

17. Sukladno svemu iznesenom, na temelju odredbe članka 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno je kao izreci ove presude.

18. Tužitelj postavlja i zahtjev za naknadu troška ovog upravnog spora.

19. Odredbom članka 144. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni u tijeku ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanom naknadu (stavak 2.). Vrijednost predmeta spora smatra se neprocjenjivom (stavak 3.).

20. Člankom 145. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da svaka stranka prethodno sama podmiruje troškove koje je prouzročila svojim radnjama, osim ako zakonom nije drukčije propisano. Troškovi proizašli iz poduzimanja radnji po službenoj dužnosti suda predujmljuju se iz sredstava suda (stavak 2.).

21. Člankom 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu (stavak 2.).

22. Prema ocjeni suda, u konkretnom predmetu nema osnova za naknadu troška ovog upravnog spora, obzirom je tužitelj u cijelosti izgubio ovaj upravni spor, te je stoga sukladno odredbi članka 147. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao pod toč. II izreke ove presude.

U Zagrebu, 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Željka Zrilić Ježek, univ. spec.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Marin Curić, [adresa] Zagreb, Ilica 98

2. Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, [adresa] Zagreb, Margaretska 3

3. U spis