Republika Hrvatska

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske

Zagreb, Savska cesta 62

Poslovni broj: I Kžzd-58/2024-29

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca dr.sc. Lane Petӧ Kujundžić, predsjednice vijeća te mr.sc. Ljiljane Stipišić, Snježane Hrupek-Šabijan, mr.sc. Zorislava Kaleba i Slavena Vidmara, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Martine Janković, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženog AJ, zbog kaznenog djela iz članka 111. točke 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. - dalje: KZ/11.) i drugih, odlučujući o žalbama državnog odvjetnika i optuženog AJ podnesenim protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku od 6. lipnja 2024. broj Kzd-1/2022., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025., u prisutnosti u javnom dijelu sjednice optuženog AJ te braniteljice optuženika odvjetnice Marijane Temali,

p r e s u d i o  j e

I Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o kazni na način da se prihvaćaju po prvostupanjskom sudu utvrđene kazne zatvora: za kazneno djelo iz članka 111. točke 4. KZ/11. opisano pod točkom 1. izreke pobijane presude kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 38 (tridesetosam) godina, za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. opisano pod točkom 2. izreke pobijane presude, a na temelju članka 110. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 15 (petnaest) godina, za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. opisanog pod točkom 3. izreke pobijane presude, a na temelju članka 331. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine te se optuženi AJ na temelju članka 51. KZ/11. osuđuje na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 (četrdeset) godina.

II Odbija se žalba optuženog AJ kao neosnovana te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Županijskog suda u Dubrovniku broj Kzd-1/2022. od 6. lipnja 2024. optuženi AJ proglašen je krivim zbog kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. koje je kažnjivo po tom članku, činjenično i pravno opisanog pod točkom 1. izreke pobijane presude, te zbog kaznenog djela ubojstva iz članka 110. KZ/11. kažnjivog po tom članku, činjenično i pravno opisanog pod točkom 2. izreke pobijane presude te kaznenog djela nedozvoljenog posjedovanja, izrade i nabavljanja oružja i eksplozivnih tvari iz članka 331. stavka 1. KZ/11. i kažnjivog po tom članku, činjenično i pravno opisanog pod točkom 3. izreke pobijane presude. Za počinjena kaznena djela optuženom AJ utvrđene su pojedinačne kazne zatvora i to: za kazneno djelo teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 38 godina, za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 15 godina, za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 godine. Na temelju članka 51. KZ/11. optuženi AJ osuđen je na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 48 godina.

2. Na temelju članka 54. KZ/11. optuženom AJ se u izrečenu kaznu dugotrajnog zatvora uračunava vrijeme za koje je bio lišen slobode, odnosno vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 25. ožujka 2022. pa nadalje.

3. Na temelju članka 158. stavaka 1. i 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 91/12. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08.) žrtve FJ i BJ su s imovinskopravnim zahtjevima upućeni u parnicu.

4. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. od optuženika se oduzimaju automatska puška tzv. "kalašnjikov" serijskog broja [serijski broj oružja] komada streljiva cal. 7,62 mm, 203 komada streljiva 7,62 mm i 9 metalnih nosača za streljivo koji predmeti će se na temelju članka 181. stavka 7. ZKP/08. uništiti.

5. Na temelju članka 148. stavaka 1. i 6. ZKP/08. optuženi AJ se u cijelosti oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08. te nagrade i nužnih izdataka postavljene mu braniteljice po službenoj dužnosti. Na temelju članka 148. stavka 1. u vezi članka 145. stavka 2. točke 8. te članka 145. stavka 4. ZKP/08. optuženi AJ dužan je naknaditi nagradu te nužne izdatke opunomoćenika oštećenika Gorana Radonića, odvjetnika u Pločama, u iznosu koji će biti određen posebnim rješenjem.

6. Protiv navedene presude žalbu je podnio državni odvjetnik i to zbog povrede kaznenog zakona na štetu optuženika te predlaže da se preinači pobijana presuda i da se optuženom AJ preinači jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora i istom izreče najveća mjera kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina, jer nisu pravilno primijenjene odredbe članka 46. i 51. KZ/11.

7. Optuženi AJ podnio je žalbu putem braniteljice Marijane Temali, odvjetnice u Dubrovniku kao i osobnu žalbu te nekoliko nadopuna žalbi koje će se s obzirom na sadržaj razmatrati kao jedinstvena žalba. Žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede kaznenog zakona, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke o kazni, imovinskopravnom zahtjevu i o oduzimanju predmeta. Predlaže da se ukine pobijana presuda.

8. Odgovor na žalbu državnog odvjetnika podnio je optuženi AJ u kojem navodi da je žalba sadržajno u znatnoj mjeri proturječna razlozima i da iz iste proizlazi da je zamjenik županijskog državnog odvjetništva izmijenio optužnicu, odnosno da je optužnica prekoračena, a posebno u pravnoj ocjeni kaznenog djela te da je podnesena iz nezakonitih i skrivenih motiva u kojoj je traženo izricanje najveće mjere kazne, dok tendencija i napor prema blažoj kazni nisu vidljivi.

9. Spis je sukladno članku 474. stavku 1. ZKP/08. bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.

10. Žalba državnog odvjetnika je osnovana, dok žalba optuženika nije osnovana.

11. Žaleći se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08., optuženik zapravo upire na pogrešno i nepotpuno činjenično stanje. Tako za iskaz svjedokinje MJ, navodi da je neistinit i proturječan sam sebi. Analizira i iskaze ostalih ispitanih svjedoka ZJ, ĆJ, AJN navodeći da nije jasno zašto bi se utvrđenje motiva za kazneno djelo iz članka 111. točke 4. KZ/11. koje da je počinjeno iz bezobzirne osvete temeljilo na njihovim iskazima, jer da isti nemaju nikakvih saznanja o osobnim odnosima između optuženika i obitelji BJ. Prigovara i autentičnosti snimki video-nadzora. Optuženik navodi da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, nema razloga o odlučnim činjenicama. Međutim, suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka na koju optuženik upire u žalbi jer presuda sadrži razloge o svim odlučnim činjenicama pa i u pogledu počinjenja kaznenog djela iz članka 111. točke 4. KZ/11. Osim toga, kako ovim istaknutim žalbenim razlogom optuženik upire na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje o tome će biti riječi u nastavku presude.

12. Suprotno žalbenim navodima optuženika ispravno je prvostupanjski sud odbio prijedloge optuženika za izuzećem prvenstveno sudaca Županijskog suda u Dubrovniku (a i predsjednika Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske) čime nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. pa time nije povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10. i 5/14., dalje: Ustav) i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne novine - Međunarodni ugovori" broj 18/97., 6/99.,-pročišćeni tekst, 8/99. - ispravak, 14/02., 13/03., 9/05.,1/06. i 2/10., dalje: Konvencija) te su u odnosu na podnesene zahtjeve za izuzeća sudaca donesena i rješenja. Naime, prema službenoj zabilješci na listu 874 spisa proizlazi da je uistinu omaškom bilo propušteno u spis uvezati zahtjev optuženika za izuzeće sudaca Nikše Lučića i Đorđa Benussija kao i predsjednice Županijskog suda u Dubrovniku te sudaca porotnika, a koji je optuženik na raspravi priložio 18. ožujka 2024. i o kojima je sudsko vijeće na raspravi i odlučilo, kao i u odnosu na predsjednika Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, rješenjima protiv kojih žalba nije dopuštena. Odluke u pogledu zahtjeva za izuzeće donesene su na listovima 658 (poleđina spisa) i 659 (poleđina spisa). Zato suprotno žalbenim navodima optuženika time nije povrijeđeno njegovo pravo na pravično suđenje. Nadalje, suprotno žalbenim navodima optuženika proizlazi da je o zahtjevu optuženika za postavljanjem novog branitelja po službenoj dužnosti predsjednica Županijskog suda u Dubrovniku odlučila rješenjem od 14. studenog 2023. broj Kzd-1/2022-64 kada je prijedlog optuženika odbijen, a na koje rješenje je podnesena žalba od strane optuženika kao i njegove braniteljice, te je izvanraspravno vijeće Županijskog suda od 21. studenog 2023. pod brojem Kv II-271/2023. odbilo žalbe, o čemu postoji podatak na listu 1058 spisa. Optuženik je također mogao, ako nije bio zadovoljan radom odvjetnika po službenoj dužnosti, u svakom trenutku opunomoćiti drugog odvjetnika, što sam nije učinio. Zbog svega navedenog nije počinjena bitna povreda iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

12.1. Nadalje, nisu osnovani žalbeni navodi optuženika u pravcu bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. koji se odnose na pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom, a u pogledu nemogućnosti optuženika da pregleda spis jer mu je to, kao što proizlazi iz spisa (primjerice na listu 721, te 906 spisa), bilo omogućeno tijekom postupka. Također je optuženiku omogućen uvid u spis i 11. lipnja 2024., sve na njegovo traženje, a o čemu postoji službena zabilješka na listu 871 spisa. U pogledu žalbenih navoda optuženika za zatraženo fotokopiranje određenog dijela spisa, za istaknuti je da mu je i to odobreno što proizlazi iz spisa te nisu osnovani žalbeni navodi da mu je podmetnuta određena službena zabilješka koja se nalazi na strani 733 spisa, koju da mu je sudac tek dostavio 13. lipnja 2024., a da mu je bio dužan dostaviti odmah nakon uvezivanja u spis, jer je došlo do prenumeracije stranica. Stoga u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

12.2. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. kada optuženik u žalbi navodi da su na ročištu održanom pred županijskim državnim odvjetništvom ispitani svjedoci OJ i FJ te da se u konkretnom slučaju radi o nezakonitom dokazu, čime je optuženik onemogućen u provođenju dokaza koji bi mogao upotrijebiti u svojoj obrani jer isti svjedoci nisu ispitani na raspravi te da mu je stoga povrijeđen i članak 29. Ustava kao i članak 6. stavak 1. Konvencije. Međutim, suprotno žalbenim navodima optuženika u konkretnom slučaju ne radi se o nezakonitim dokazima jer da su svjedoci CJ i FJ ispitani pred Županijskim državnim odvjetništvom u Dubrovniku te je odbijen prijedlog optuženika da se izdvoje zapisnici o njihovom ispitivanju kao nezakoniti dokazi o čemu je prvostupanjski sud odlučio kao na stranici 534 spisa, te je doneseno i rješenje na listu 535 spisa, a odlukom Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske na strani 551 spisa odbijena je žalba optuženika na to rješenje. Nadalje, za istaknuti je da su iskazi ovih svjedoka pročitani na raspravi sukladno odredbi članka 431. stavka 1. točke 2. ZKP/08., te se na njima u pretežitom dijelu ne temelji prvostupanjska presuda jer postoje drugi izvedeni dokazi na kojima se temelji prvostupanjska presuda tako u odnosu na kazneno djelo iz članka 111. točke 4. KZ/11. na štetu djeteta GJ, kako je ispravno navedeno u obrazloženju prvostupanjske presude. Stoga u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. koja se ističe u žalbi.

13. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., a na koju optuženik upire u žalbi navodeći da nije prihvaćen "niti jedan jedini dokazni prijedlog obrane" u pravcu počinjenja kaznenog djela iz članka 111. točke 4. KZ/11. Naime, ispravno je prvostupanjski sud iscrpno pod točkom 6.5. obrazloženja pobijane presude naveo zbog čega je odbio određene dokazne prijedloge obrane, upravo pozivanjem na odredbu članka 421. stavka 1. točke 2. i 4. ZKP/08. Osim toga, pod točkom 6.6. obrazloženja pobijane presude prvostupanjski sud je ispravno obrazložio na temelju kojih odlučujućih činjenica je činjenično stanje dovoljno utvrđeno pa tako i u odnosu na kazneno djelo iz članka 111. točke 4. KZ/11. Ispravno se prvostupanjski sud pod točkom 6.7. obrazloženja pobijane presude očitovao o svim dokaznim prijedlozima optuženika i obrane koji nisu prihvaćeni, navodeći da se istima ne bi mogle utvrditi nove činjenice odlučujuće za kazneni postupak, kao i koji su predloženi dokazni prijedlozi usmjereni na odugovlačenje kaznenog postupka što je valjano i obrazloženo, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

13.1. Ispravno je prvostupanjski sud naveo da je činjenično stanje dostatno utvrđeno iskazima svjedoka LJ, ĆJ, MJ, ZJ, AJN, UJ, EJ, FJ i OJ kao i na temelju određenih provedenih vještačenja. Naime, suprotno žalbenim navodima prihvaćeni su određeni prijedlozi obrane pa tako primjerice na listu 663 spisa, na raspravi od 18. ožujka 2024., te na listu 785 spisa na raspravi od 4. lipnja 2024. Upravo zbog iznesenoga u konkretnom slučaju nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., a posljedično tome nisu povrijeđena ni ustavna ni konvencijska prava na štetu optuženika pa nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. To se odnosi isto tako i na odbijanje prijedloga optuženika za pribavljanjem snimke svih nadzornih kamera s područja Grada Ploča prema kojima bi se točno utvrdilo kretanje optuženika te dokazalo po optuženiku na neistinito svjedočenje MJ kako se navodi u žalbi, o čemu se prvostupanjski sud očitovao pod točkom 6.14. obrazloženja pobijane presude, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

14. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. kada optuženik ističe da je odbijen prijedlog obrane za odgodu rasprave zbog pripremanja obrane, iako se u žalbi ne navodi koje rasprave, kao i da je odbijen prijedlog za odgodu zbog pripremanja završnog govora. To iz razloga jer je optuženik očekivao ispitivanje ključnih svjedoka (ne navodeći kojih) neophodnih za iznošenjem cjelovite obrane, posebno u situaciji kada se odbija njihovo ispitivanje. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije povrijeđeno njegovo pravo obrane pa time nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08., a posljedično tome nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08. jer nije teško povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno Ustavom i Konvencijom. Naime, ispravno je prvostupanjski sud odlučio o zahtjevu optuženika za odgodu rasprave koju je isti tražio kako bi pripremio obranu, sve na listu 786 spisa kada mu je na temelju članka 11. stavka 4. ZKP/08. uskratio to pravo, kao što je i uskratio pravo braniteljici optuženika za odgodu rasprave radi pripremanja završnog govora rješenjem na listu 788 spisa i to iz razloga jer bi to znatno odugovlačilo postupak i jer su kao što je navedeno u rješenju imali dovoljno vremena za pripremanje obrane i završnog govora i to razdoblje dulje od jedne godine i šest mjeseci. Stoga u konkretnom slučaju nisu počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje se optuženik poziva u žalbi.

14.1. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud nije povrijedio pravo obrane time što braniteljici optuženika nisu dostavljena rješenja kojim se odbijaju prijedlozi optuženika za izuzeće kako predsjednice tako i sudaca Županijskog suda u Dubrovniku, iz razloga jer je zahtjev podnio optuženik osobno, a protiv toga rješenja nije dopuštena žalba pa na taj način nije povrijeđeno njegovo pravo obrane sukladno članku 468. stavku 3. ZKP/08., a posljedično tome nije počinjena ni bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 2. ZKP/08.

14.2. Suprotno žalbenim navodima optuženika nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08. niti je narušeno njegovo pravo na obranu iz razloga jer da je zamjenik ravnatelja USKOK-a NJ donosio određenu odluku koju optuženik analizira navodeći da je neosnovana, manipulirajuća, kompromitirajuća, a koja odluka se odnosi na kaznenu prijavu optuženika protiv postupajućeg suca Nikše Lučića. S obzirom da je po prijavi optuženika postupljeno sukladno zakonskim odredbama, a što je sve vidljivo iz same odluke, nije povrijeđeno njegovo pravo na obranu, kao što nije ni povrijeđeno njegovo pravo na obranu donošenjem rješenja od strane Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske I Kžzd- 28/2023. od 27. srpnja 2023. u kojem vijeću je bio tada sudac Ivan Turudić, a optuženik navodi da je on već tada znao ili morao znati da će se kandidirati za mjesto Glavnog državnog odvjetnika te da je kao glavni državni odvjetnik nadređen zamjeniku USKOK- a Vedranu Liblu, a kao tadašnji sudac u biti da je nastupio kao "tužitelj", a ne kao sudac čime je izgubio neovisnost i nepristranost. Međutim, to ne odgovara stvarnom stanju stvari s obzirom da tada postupajući sudac Ivan Turudić nije mogao i nije znao hoće li biti izabran za Glavnog državnog odvjetnika, a time nije bio pristran, niti je time povrijeđena neovisnost i nepristranost postupajućeg zamjenika USKOK-a. Stoga u tom pravcu nisu osnovani navodi optuženika. Također postupanjem zamjenika državnog odvjetnika Emilija Kalabrića nisu povrijeđena prava optuženika kao što on navodi u žalbi, jer je isti postupao sukladno svojim zakonskim ovlastima, a to što je on zamjenik Glavnog državnog odvjetnika koji je kao što optuženik navodi već ranije donosio rješenje kao sudac Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske u odnosu na njega nije povrijeđeno nikakvo pravo obrane optuženika niti je postupanjem i donošenjem određene odluke, zamjenik JJ prikrivao Glavnog državnog odvjetnika jer za to nema nikakvoga zakonskog opravdanja, ni razloga. Osim toga optuženik se neosnovano upušta u analizu odluke koja je donesena od strane Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske i koja odluka je pravomoćna.

14.3. Suprotno žalbenim navodima optuženika da su mu povrijeđena prava iz članka 486. stavka 3. ZKP/08. u odnosu na njegove navode koji se tiču rasporeda zatvorenika u ćelijama, za istaknuti je da raspored zatvorenika po ćelijama ovisi o upravitelju zatvora. Suprotno žalbenim navodima optuženika nisu povrijeđena njegova prava ni kada navodi da mu predsjednik vijeća nije produljio rok za žalbu na presudu duži od 15 dana posebnim rješenjem, već da mu je to odobrio usmeno, jer je taj rok zakonom određen. Nadalje, optuženikovo pravo na obranu nije povrijeđeno jer kao što on navodi da mu Županijski sud u Dubrovniku nije htio zamijeniti braniteljicu po službenoj dužnosti, odvjetnicu Marijanu Temali, s obzirom da je o tome odlučeno rješenjem Županijskog suda u Dubrovniku gdje je obrazloženo da je odvjetnica poduzimala sve radnje u postupku, sukladno zakonskim ovlastima (list 574-575 spisa).

14.4. Ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti drugostupanjski sud nije našao da bi bile počinjene bitne povrede odredaba kaznenog postupka na koje sukladno članku 476. stavku 1. točki 1. ZKP/08. pazi po službenoj dužnosti.

15. Optuženik se žali zbog povrede kaznenog zakona, međutim istu ničim ne obrazlaže. Zbog povrede kaznenog zakona žali se i državni odvjetnik navodeći da prvostupanjski sud kod izricanja jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora u trajanju od 48 godina nije pravilno primijenio odredbe o utvrđivanju jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora za kaznena djela počinjena u stjecaju te je povrijedio odredbe članka 46. i 51. KZ/11.

15.1. U pravu je državni odvjetnik s istaknutim žalbenim navodima, jer su u konkretnom slučaju povrijeđene odredbe kaznenog zakona iz članka 46. stavka 1. KZ/11., jer je za kazneno djelo iz članka 111. stavka 4. KZ/11. optuženiku utvrđena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 38 godina, te za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 15 godina, a za kazneno djelo iz članka 331. stavka 1. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 godine, a na temelju odredbe članka 51. stavka 3. KZ/11., (a ne kao što je pogrešno navedeno u žalbi stavak 2.) prilikom izricanja jedinstvene kazne dugotrajnog zatvora za navedena kaznena djela optuženom AJ prvostupanjski sud nije mogao preći najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora od 40 godina. Posebno uzimajući u obzir odredbu članka 51. stavka 2. KZ/11. Stoga je osnovana žalba državnog odvjetnika koja se odnosi na povredu kaznenog zakona u korist optuženika. Slijedom toga, drugostupanjski sud je preinačio odluku o kazni i osudio optuženika na jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina.

15.2. Žaleći se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja optuženik u pogledu utvrđenja motiva za počinjenje kaznenog djela iz članka 111. točke 4. KZ/11. počinjenog iz bezobzirne osvete, prigovara iskazima svjedoka ZJ, ĆJ, AJN navodeći da nemaju nikakvih saznanja o osobnim odnosima između optuženika i obitelji OJ. Naime, prvostupanjski sud je ispravno analizirao iskaz svjedoka ZJ koji je naveo kako je bio na balkonu svog stana te kako je čuo pucanj pa da je uslijedio drugi pucanj i kako je vidio mušku osobu sa crvenim slušalicama na ušima i kalašnjikovom u rukama i jedno dijete ispred te osobe, a kada je čuo drugi pucanj da je vidio da je dijete palo na pod. Prepoznao je AJ koji je kalašnjikov stavio u neku tkaninu ili kofer te ga je nosio u desnoj ruci dok je išao niz stepenice te pušku stavio na prednje sjedalo i krenuo vozilom, sa slušalicama na ušima, prošavši pored zgrade suda prema Konzumu, a što je sve navedeno pod točkom 13.1. obrazloženja pobijane presude. Prvostupanjski sud analizirao je i iskaz svjedoka ZJ pod točkom 13.10. obrazloženja pobijane presude čiji iskaz je potvrđen iskazom svjedoka ĆJ. To je sud obrazložio pod točkom 14. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također se i u pogledu iskaza svjedokinje AJN prvostupanjski sud izjasnio pod točkom 17.1. obrazloženja pobijane presude navodeći da je njezin iskaz koristan radi utvrđivanja inkriminiranog vremena i mjesta događaja koje se odnosi na kazneno djelo teškog ubojstva. Ista je navela da se u blizini mjesta gdje je ubijen GJ nalazi i škola, udaljena 200-tinjak metara od mjesta događaja, a kojim putem često djeca idu u školu, što upućuje na utvrđenje da je optuženik planirao ubojstvo žrtve GJ jer je znao da će tim putem ići u školu. Stoga je ispravno prvostupanjski sud pod točkom 17. obrazloženja pobijane presude cijenio iskaze ispitanih svjedoka vjerodostojnima jer iz njihovih iskazivanja ne proizlaze elementi koji bi upućivali na izmišljanje te nema sumnje da bi ti svjedoci bili izmanipulirani. Stoga nisu osnovani navodi žalitelja da su svjedoci ĐJ i ĆJ dali lažan iskaz.

15.3. Nadalje, u pogledu iskazivanja svjedokinje MJ za istaknuti je da iskaz te svjedokinje nije neistinit ni proturječan samom sebi kako se to navodi u žalbi, a o čemu se prvostupanjski sud izjasnio pod točkom 15.1. pobijane presude. Naime, iz njenog iskaza proizlazi da je optuženik bio kako njezin susjed kao i obitelj GJ te im je svima zagorčavao život. Bez ikakvog povoda oštetio je automobil njezinog muža, a obitelji GJ oštetio je cijev klima uređaja i u oba slučaja bila je pozvana i policija. Također je iskazivala da je optuženik po cijele dane glasno puštao muziku zbog čega je bio otežan normalni život i komuniciranje pa je obitelj GJ odselila. To da je CJ s obitelji živio pored optuženika te da se s obitelji odselio upravo radi problema koje je imao s optuženikom potvrdio je i svjedok ZJ. Osim toga svjedokinja MJ je iskazivala da je 15 dana prije počinjenja kaznenog djela teškog ubojstva radeći dvokratno, na parkingu vidjela automobil Yugo u kojem je bio AJ što joj je bilo čudno jer da je on rijetko izlazio iz kuće, a sa mjesta na kojem se nalazio optuženik AJ isti je mogao sve vidjeti. Iskazivala je i u pogledu svojih dolazaka i odlazaka na posao te u pogledu smjena, a pogotovo u tjednu kada su počinjena kaznena djela što je sve prvostupanjski sud ispravno naveo pod točkom 14. obrazloženja pobijane presude. Ispravno je prvostupanjski sud iskaz ocijenio vjerodostojnim jer se ne radi o neistinitom iskazu kao ni iskazu koji je proturječan sam sebi kao što optuženik navodi u žalbi. Nadalje, u odnosu na navode optuženika da je ispitana svjedokinja MJ dala lažan iskaz u pogledu određenih okolnosti, za istaknuti je da se za to nije vodio postupak i ista nije osuđena zbog kaznenog djela davanja lažnog iskaza, a prvostupanjski sud je njezin iskaz ocijenio vjerodostojnim što je sve ispravno obrazloženo u prvostupanjskoj presudi, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. To se odnosi i na iskaze svjedoka ĐJ i ĆJ pa nisu osnovani navodi žalitelja da su i ti svjedoci dali lažan iskaz. Suprotno žalbenim navodima optuženika ispravno je prvostupanjski sud, a sukladno zakonskim odredbama izdvojio službene zabilješke o obavijesnim razgovorima u policiji, pa tako i službenu zabilješku o obavijesnom razgovoru MJ. U pogledu ne ispitivanja svjedoka IJ predloženog od strane optuženika, suprotno žalbenim navodima optuženika prvostupanjski sud je dao obrazloženje pod točkom 6.5. pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer je na temelju drugih provedenih dokaza koji se tiču osobnih odnosa optuženika i obitelji GJ, činjenično stanje dovoljno utvrđeno.

15.4. U pogledu motiva za počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva iz članka 111. točke 4. KZ/11. prvostupanjski sud dao je detaljno obrazloženje sve pod točkom 15.8. i 15.9. obrazloženja pobijane presude, a koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud jer pobude iz kojih je počinjeno kazneno djelo su bezobzirna osveta optuženika i to roditeljima žrtve GJ, a što proizlazi iz nalaza i mišljenja psihijatrijskog vještaka a posebno iz iskaza ispitanih svjedoka Č, ĆJ, ZJ, MJ. Osim toga nisu osnovani navodi optuženika u pravcu ispitivanja svjedoka OJ i FJ pred Županijskim državnim odvjetništvom u Dubrovniku, jer su njihovi iskazi pročitani sukladno odredbi članka 431. stavak 1. točka 2. ZKP/08. i na njihovim iskazima u pretežitom dijelu se ne temelji prvostupanjska presuda jer sve utvrđene okolnosti proizlaze iz iskaza drugih ispitanih svjedoka navedenih pod točkom 17. obrazloženja pobijane presude kao i iz drugih provedenih dokaza i to prije svega zapisnika o vanjskom pregledu i obdukciji tijela GJ, psihijatrijskog vještačenja optuženika, zapisnika o određenim vještačenjima Centra za forenzička ispitivanja, istraživanja i vještačenja "PJ" iz 2022. psihijatrijskog vještačenja u odnosu na FJ i OJ, a koje je prvostupanjski sud prihvatio kao točne, jasne, potpune i istinite, te napravljene po pravilima struke i na njima je temeljio zaključke o spornim činjenicama. Stoga u tom pravcu činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno kako optuženik navodi u svojoj žalbi. To se također odnosi i na autentičnost snimki video-nadzora koje je prvostupanjski sud ispravno ocijenio kao autentične, jer njihova autentičnost ničim nije dovedena u pitanje pa slijedom navedenoga ni u odnosu na ovo činjenično stanje nije pogrešno ni nepotpuno utvrđeno. Stoga je ispravno optuženik proglašen krivim u odnosu na počinjenje kaznenog djela teškog ubojstva.

15.5. U odnosu na kazneno djelo ubojstva na štetu ŽJ prvostupanjski sud je dao valjano obrazloženje u pravcu počinjenja ovog kaznenog djela od strane optuženika, a koje ubojstvo je bilo planirano jer to proizlazi iz iskaza ispitanog svjedoka LJ, sve ispravno obrazloženo pod točkom 27.3. prvostupanjske presude, te dijela iskaza svjedoka UJ, sudsko-psihijatrijskog vještačenja optuženika, zapisnika o pregledu i obdukciji tijela ŽJ, provedenih vještačenja Centra "Ivan Vučetić", snimki video nadzora, što je sve pravilno obrazložio prvostupanjski sud, a koja obrazloženja prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Nadalje i u pogledu počinjenja kaznenog djela iz članka 33. stavka 1. KZ/11. činjenično stanje nije pogrešno i nepotpuno utvrđeno, jer iz provedenih dokaza navedenih pod točkom 38. obrazloženja pobijane presude proizlazi da je činjenično stanje potpuno i pravilno utvrđeno, a što sve prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

15.6. Suprotno žalbenim navodima, ispravno je prvostupanjski sud ocijenio da je vještačenje psihijatrice Sanje Batine u pogledu okolnosti utvrđivanja psiho-fizičkog statusa žrtava FJ i OJ, a koje je pročitano tijekom postupka istinito, jasno i potpuno, te sačinjeno po pravilima struke. Pored ostalog i na tom je vještačenju prvostupanjski sud temeljio zaključke o spornim činjenicama, što je sve ispravno obrazloženo pod točkom 17.5. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. U pogledu žalbenog navoda optuženika da su policija i županijsko državno odvjetništvo trebali obaviti prepoznavanje optuženika putem potencijalnog svjedoka ZJ, za istaknuti je da to nije ni bilo predloženo tijekom postupka.

15.7. Suprotno žalbenim navodima optuženika da je na raspravi sudac Lučić odgovarao na pitanja umjesto svjedoka ZJ i da bi time oštetio optuženika, za istaknuti je da to ne proizlazi iz raspravnih zapisnika te time nije povrijeđeno načelo jednakosti oružja niti je pogrešno utvrđeno činjenično stanje, a optuženik i njegova braniteljica su bili nazočni prilikom ispitivanja svjedoka i mogli su postavljati pitanja što im nije bilo zabranjeno od strane predsjednika vijeća.

16. Optuženik se žali zbog odluke o kazni, imovinskopravnog zahtjeva oštećenika i odluke o oduzimanju predmeta. U odnosu na žalbu zbog odluke o kazni i oduzimanju predmeta navodi da nisu dovoljno cijenjene olakotne okolnosti na strani optuženika, dok da su otegotne okolnosti očito precijenjene, te da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir činjenicu da je optuženik u dobi od 49 godina te da mu izrečena kazna predstavlja doživotnu zatvorsku kaznu.

17. Kazna mora sadržavati individualiziranu zakonom utvrđenu svrhu kažnjavanja zbog konkretnog kaznenog djela i zadatak suda se ne ograničava da samo iz zakonskog opisa kaznenog djela, pravnih formulacija i činjeničnog učina, kreira konkretno ostvareno kazneno djelo, već da izabere vrstu i mjeru kazne, koja će odgovarati svrsi kažnjavanja. Stoga se uloga suda pri tome ne svodi na mehaničko posredovanje između slova zakona i stvarnosti. Zakonodavac kod generaliziranja svrhe kažnjavanja nastoji obuhvatiti neodređeni broj slučajeva i sažeti ih u opće pravilo. Sud u svakom pojedinom slučaju konkretizira opće pravilo i deduktivnim postupkom stvara zaključke potrebne za pravičnu odluku o vrsti i mjeri kazne. Prilikom određivanja vrste i mjere kazne koju će primijeniti, sud mora uzeti u obzir okolnosti koje utječu da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža za počinitelja kaznenog djela, a osobito stupanj krivnje, pobude iz kojeg je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja, skrivljene učinke kaznenog djela, prijašnji život počinitelja, njegove osobne i imovinske prilike te njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela, odnos prema žrtvi i trud da naknadi štetu.

18. Po mišljenju ovog drugostupanjskog suda ispravno su utvrđene pojedinačne kazne zatvora za optuženika i to za kazneno djelo iz članka 111. stavka 4. KZ/11. kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 38 godina, za kazneno djelo iz članka 110. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 15 godina i za kazneno djelo iz članka 331. stavka 2. KZ/11. kazna zatvora u trajanju od 2 godine. Međutim, nije ispravno optuženiku izrečena jedinstvena kazna dugotrajnog zatvora u trajanju od 48 godina jer su povrijeđene odredbe (a kao što je prethodno navedeno u obrazloženju pod točkom 15. ove drugostupanjske presude) članka 46. i članka 51. stavka 2. KZ/11. Naime, ovaj sud je optuženiku izrekao jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina, a uzimajući u obzir odredbu članka 51. stavka 2. i članka 46. KZ/11. Naime, u konkretnom slučaju prvostupanjski sud kao jedinstvenu kaznu dugotrajnog zatvora nije mogao prijeći najveću mjeru kazne dugotrajnog zatvora, a to je 40 godina.

18.1. Stoga će se jedinstvenom kaznom dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina koja od strane ovog suda izrečena optuženiku, postići svrha kažnjavanja a uzimajući u obzir i ocjenu počiniteljeve ličnosti kao i počinjenje kaznenih djela u njihovoj ukupnosti. Prvenstveno treba imati na umu da je ispravno prvostupanjski sud ocijenio otegotne okolnosti na strani optuženika, a to je društvena opasnost samih kaznenih djela za koja je optuženik proglašen krivim. Pored ostalog radi se o kaznenim djelima teškog ubojstva i ubojstva čija se opasnost i težina očituju i kroz zakonom zapriječene kazne za navedena kaznena djela te da je optuženik prilikom počinjenja određenih kaznenih djela koristio automatsko vatreno oružje a posebno način izvršenja kaznenih djela pogotovo u odnosu na kaznena djela teškog ubojstva i ubojstva, jačina ugrožavanja zaštićenog dobra u odnosu na ta kaznena djela, te optuženikovu odlučnost, hladnokrvnost, ustrajnost, izrazitu odlučnost, u počinjenju kaznenih djela kao i stav prema počinjenim kaznenim djelima, te da ni posrednim žrtvama obitelji GJ niti formalno nije izrazio sućut ni kajanje. Od olakotnih okolnosti ispravno je cijenjena dosadašnja kaznena neosuđivanost i sudjelovanje u Domovinskom ratu, iako po mišljenju ovog suda sudjelovanje optuženika u Domovinskom ratu mu ne daje pravo da počini ovako teška, okrutna, bešćutna i bezobzirna kaznena djela posebno ubojstva i teškog ubojstva. I po mišljenju ovog drugostupanjskog suda odmjerenom jedinstvenom kaznom dugotrajnog zatvora u trajanju od 40 godina ispuniti će se svrha kako generalne tako i specijalne prevencije te će se ovakvom kaznom utjecati i na sve ostale da ne čine kaznena djela, kao i na svijest građana o pogibeljnosti kaznenih djela i pravednosti kažnjavanja čime će se ostvariti svrha kažnjavanja uzimajući u obzir i osobine ličnosti počinitelja. Naime, optuženik je osoba prosječnih intelektualnih kapaciteta s postavljenom dijagnozom miješanog poremećaja ličnosti, s dominantno paranoidnim i shizoidnim obilježjima kod kojega nije pronađeno psihopatoloških elemenata koji bi ukazivali na bilo kakav oblik redukcije razumijevanja postupaka i upravljanja svojom voljom tempore criminis zbog čega od strane vještaka nije predloženo izricanje sigurnosnih mjera, a optuženik je bio i raspravno sposoban, nije postupao u zabludi kako o protupravnosti djela tako ni o biću djela ili o okolnostima koje isključuju protupravnost, niti je na strani optuženika utvrđeno postojanje bilo kakvih ispričavajućih razloga te je tempore criminis bio ubrojiv, svjestan zabranjenosti činjenja kaznenih djela i svjestan da je počinjenje kaznenih djela zabranjeno.

19. Optuženik se žali na odluku o imovinskopravnim zahtjevima oštećenika te oduzimanju predmeta, iako to ničim ne obrazlaže, već paušalno navodi. Za istaknuti je da je ispravno prvostupanjski sud pod točkom III. izreke pobijane presude, žrtve FJ i BJ na temelju članka 158. stavka 1. i 2. ZKP/08. s njihovim imovinskopravnim zahtjevima uputio u parnicu, a što je sve ispravno obrazloženo i pod točkom 48. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Također je ispravno prvostupanjski sud oduzeo određene predmete od optuženika sve kao pod točkom IV. izreke pobijane presude, a postupajući na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11. što je sve i valjano obrazloženo pod točkom 49. pobijane presude koje obrazloženje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Stoga ni u tom pravcu nisu osnovani žalbeni navodi optuženika.

20. Kako u konkretnom slučaju nisu utvrđene povrede iz članka 476. stavka 1. točke 1. i 2. ZKP/08., osim one uslijed koje je prihvaćena žalba državnog odvjetnika, donesena je odluka kao u izreci, a sve na temelju članka 482. i 486. stavka 1. ZKP/08.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća:

dr.sc. Lana Petö Kujundžić

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Dubrovniku u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o njoj u trećem stupnju odlučuje Vrhovni sud Republike Hrvatske.