REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Turinina 3

Poslovni broj: K-194/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu tog suda Stjepanu Đurinec, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničara Đurđice Vrđuka, u kaznenom predmetu protiv okrivljene ĆŽ, zbog kaznenog djela iz čl. 149. stavak 1. i 2. Kaznenog zakona (Narodne novine br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, – dalje u tekstu: KZ/11), povodom privatne kaznene tužbe privatne tužiteljice IŽ, nakon javne rasprave održane i zaključene dana 26. ožujka 2025., istog dana,

p r e s u d i o  j e

OKRIVLJENA VŽ, rođ. Ć, kći I i V, OIB: [osobni identifikacijski broj], rođena **.**.1974., u [adresa], s prebivalištem u [adresa], učiteljica, VSS, zaposlen, udana, majka troje djece, državljanka Republike Hrvatske.

Na temelju članka 453 točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 - dalje u tekstu ZKP/08)

oslobađa se optužbe

da je:

I. u reportaži emitiranoj u Dnevniku Hrvatske radiotelevizije dana 17. ožujka 2023. te objavljenoj na internet portalu vijesti.hrt.hr pod naslovom „ VŽ:

Učiteljica koja je zbog nepravde otišla iz škole“, s namjerom javnog klevetanja privatne tužiteljice za istu neistinito navela kako je privatna tužiteljica:

„imala zamjerke posebno na njezine postupke tijekom nastave, a to je recimo utješiti dijete koje plače, dozvoliti djetetu koje briše ploču da briše ploču“

II. – d a k l e, pred drugim za nekog iznijela i pronijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je ista neistinita, a djelo je počinjeno putem tiska i računalnog sustava i mreže zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba,

- pa da je time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom, koje je djelo opisano u članku 149. st. 1. i. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11.

III. Na temelju članka 149. stavak 3. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1-7. ZKP/08 privatna tužiteljica dužna je na ime troškova kaznenog postupka naknaditi paušalnu svotu odmjerenu sa 100,00 (sto) eura, te nagradu i nužne izdatke branitelja okrivljene.

Obrazloženje

1. Privatna tužiteljica IŽ podnijela je privatnu kaznenu tužbu protiv okrivljene ĆŽ zbog kaznenog djela protiv časti i ugleda, kleveta iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, činjenično i pravno pobliže opisana kao u izreci ove presude.

2. Okrivljena ne priznaje krivnju za kazneno djelo za koje ju se tereti. U svojoj obrani navodi da je od mjeseca rujna 2008. do mjeseca ožujka 2023. radila kao učiteljica u osnovnoj školi Bogumil Toni. Zbog rezultata rada 2018. je napredovala u zvanje mentora prema kojem pravilniku o napredovanju učitelja u roku od 5 godina učitelj mora ili obnoviti stečeni status ili napredovati u više zvanje ili se vraća na početni status. Ona da je u zakonskom roku predala prijavu za napredovanje u više zvanje savjetnika jer je prema pravilniku imala dovoljan broj bodova za to zvanje. Nakon toga, prema toj njezinoj prijavi ovdje privatna tužiteljica je ispred Agencije za odgoj i obrazovanje došla u propisanom roku u kontrolu njezinog rada. Prema tom Pravilniku inače je za tu prijavu trebala imati najmanje 40 bodova dok joj je Agencija priznala 130 bodova. Savjetnica je radi uvida u njezin rad došla početkom rujna, odnosno 21. rujna 2022., dakle nakon početka nastave, odnosno 13 dan nastave. Naglašava da je bila učiteljica prvom razredu te može reći da je rad s prvašima izuzetno izazovan i naporan jer se radi o pripremnom razdoblju djece za daljnju nastavu i nema ocjenjivanja, tako da je stručna savjetnica ispred Agencije došla u školu i bila prisutna na 2 sata njezine nastave sa učenicima prvog razreda. Zadatak savjetnice prilikom kontrole rada je inače da se kontrolira i pedagoška dokumentacija koja obuhvaća ocjene, bilješke o ocjenama, zapisnike učiteljskih i razrednih vijeća, zapisnike o roditeljskim sastancima i ostalo, ali kako je tek bio početak godine od te dokumentacije ona je imala samo evidentirana imena učenika, zbog čega je savjetnica pregledavala pedagošku dokumentaciju iz prethodne školske godine u kojoj je imala četvrti razred. Ta školska godina, 2021./2022. je bila postpandemijska godina u kojoj su učenici i dalje bili u čestim izolacijama i samoizolacijama, prilike u školama nisu bile uobičajene, greške koje je u toj školskoj godini savjetnica našla dobrim dijelom može objasniti upravo tim okolnostima. Tu napominje da pisane provjere nisu bile najavljene u roku 14 dana prije pisanja provjere, a to zbog toga što su učenici često bili u izolaciji ili samoizolaciji, a pisana provjera se ne provodi ako izostaje trećina razreda te je umjesto tih pisanih provjera učenike provjeravala usmeno. Što se tiče tvrdnji da nisu ispunjene sastavnice ocjenjivanja do toga nije došlo također zbog malo prije navedenih razloga u odnosu na pisane provjere. Što se tiče tvrdnji da nije na tjelesnom odgoju ocijenila motoričke sposobnosti učenika to može opravdati također razlozima postpandemijske školske godine jer se učenici nisu smjeli previše grupirati i raditi istim loptama i tome slično tako da su u pravilu na tjelesnom samo šetali ili bili na dvorištu. Što se tiče tvrdnji da je upisala bilješke o praćenju učenika u likovnom odgoju na kraju školske godine to je učinila tek na kraju školske godine kada je uspjela sakupiti sve likovne radove učenika obzirom da je tijekom školske godine bilo problema s izostancima učenika zbog postpandemijske godine. U tom razredu je imala i jednog učenika koji je bio smješten u Udrugu za zbrinjavanje djece bez roditelja te joj je taj učenik često izostajao jer su svi oni u toj udruzi često bili u izolaciji. Također napominje da su tada, u to doba dobivali upute od Agencije da je obzirom na situaciju zbog korone i potresa najvažnije učenicima pružiti emocionalnu podršku. Upravo na to teško emocionalno stanje učenika upozorila je na zapisniku razrednog vijeća, koji je dio njezine pedagoške dokumentacije, gdje je napisala da smatra da učenicima treba pomoć psihologa, a što je sve savjetnica u svojem stručnom mišljenju također navela kao grešku uz opasku da ne piše dovoljno administrativnim rječnikom. Također je bila spomenuta i njezina greška da učeniku sa prilagođenim potrebama nije u e-dnevniku bilo navedeno da se školuje po posebnom programu, međutim to nije njezin propust, već administratora e- matice. Upravo takvim svojim mišljenjem smatra da je stručna savjetnica pokazala nerazumijevanje za prilike u kojima su oni tada, u to doba, radili i neosjetljivost na situaciju u praksi, na čestu komunikaciju s epidemiološkim službama gdje su na temelju njihovih informacija gdje je koji učenik sjedio morali odlučivati tko ide u izolaciju, a tko ne, što je učenicima teško padalo. U svojoj praksi uvijek je učenike ocjenjivala i pratila tražeći njihov najbolji interes i uvažavajući okolnosti u kojima dijete živi. Smatra da svojim ocjenama nije nikada oštetila niti jedno dijete. Pored ocjene te pedagoške dokumentacije drugi faktor ocjenjivanja učitelja je i sudjelovanje na nastavi tako da je savjetnica u tom njezinom radnom danu došla na 3. i 4. sat nastave kako bi pratila njezin rad sa učenicima. Taj je dolazak savjetnice u razred, kao nepoznate osobe, njezin govor tijela i držanje tijekom nastave, po njoj unio nemir među učenike. Na analizi svojeg rada ona je nakon završetka nastave svoj rad ocijenila sa ocjenama 3. i 4., što su po njoj bile prolazne ocjene njezinog rada. Na ta dva sata na kojima je bila prisutna savjetnica zbile su se dvije situacije i to jedna da je tijekom ta dva sata morala tješiti jednog učenika koji je plakao, a koji je bio albanske nacionalnosti i koji još nije niti dobro govorio hrvatski jezik tako da je praktički svih tih 13 dana školske nastave koje je proveo u njezinom razredu samo plakao. Obzirom na takvo stanje tog djeteta ona je, da bi ga malo ohrabrila, dala mu da podijeli radne bilježnice učenicima, a što joj je onda kasnije prigovorila savjetnica u stručnom mišljenju je da je to trebala ona učiniti sama. Druga situacija koja se spominje u stručnom mišljenju je to brisanje ploče kod čega pojašnjava da je ona u razredu imala 26 učenika koje je onda podijelila u 13 parova tako da su svi oni dobili određeno zaduženje, među kojima je bilo i brisanje ploče. Na tom satu nastave kada je bila prisutna savjetnica dogodilo se to da ju je jedno dijete pitalo da li može obrisati ploču što je onda i dopustila tom djetetu da bi onda dijete brisalo ploču na način da je stalo na stolac kako bi dosegnulo cijelu ploču i obrisalo ploču, da bi onda kasnije savjetnica u svojem mišljenju spomenula da to nije smjela dozvoliti jer da se dijete moglo ozlijediti zbog eventualnog pada sa stolice. Također napominje i pojašnjava da oni kao učitelji djeci na ploču pišu plan ploče koji djeca prepisuju u bilježnice, ali kako se u ovom slučaju radilo o prvom razredu i oni još nisu niti znali pisati i sve to prepisati to onda nije niti bilo potrebe da taj plan ploče bude tijekom cijelog sata napisan na ploči zbog čega je onda i dopustila brisanje ploče time da je ona sama isprintala taj plan i dala svakom od učenika. Nakon ta dva sata nastave uslijedila je analiza te njezine nastave na kojem sastanku su bili prisutni ona, savjetnica, ravnateljica i pedagog. Na tom sastanku, odnosno analizi, savjetnica joj je pojasnila da joj tih njezinih 130 bodova ne znači previše, ukazala joj je na njezine greške u pedagoškoj dokumentaciji i na njezin rad prilikom nastave, što je onda sve kasnije i napisala u tom svojem stručnom mišljenju. Ta njezina analiza i ocjena rada na tom sastanku je po njoj bila vrlo arogantna i podcjenjivačka jer ona nije dobila nikakve savjete kako poboljšati svoj rad nego samo kritike te joj je rečeno da ne može napredovati, da će ostati u statusu mentora. Nakon tog ocjenjivanja imala je vrlo teško emotivno razdoblje, ne zbog toga što nije napredovala, već zbog toga što je u potpunosti dovedeno u pitanje njezin integritet i način rada kao učitelja, a koji je do sada davao izvrsne rezultate. Napominje da joj je i sama ravnateljica predložila da se žali na tu odluku i mišljenje jer da joj je nanesena nepravda te joj je rekla da ona u svom dugogodišnjem stažu kao ravnateljica nije nikada doživjela takav odnos savjetnice prema učitelju. Ona je odlučila da ipak neće ulagati žalbu jer emotivno više nije mogla sve to prolaziti. Napisala je samo svoj osvrt na posjet savjetnice iz Agencije, a isto tako to je napisala i ravnateljica, poslale su sve to u Agenciju i na mail privatne tužiteljice na što sve nisu dobile nikakav odgovor. Ona je nakon toga nastavila dalje raditi, odnosno od te kontrole iz rujna 2022. pa sve do 1. ožujka 2023. kada je dala otkaz. O svemu tome nije nikome govorila što joj se dogodilo, osim svojoj obitelji. Praktički zadnji dan njezinog rada u školi 28. veljače 2023. na facebook objavi njezin kolega EŽ, koji je bio ravnatelj osnovne škole u Bregani, samoinicijativno je objavio osvrt na njezin odlazak kojom prilikom je komentirao da dobri učitelji napuštaju obrazovni sustav. Nakon toga po toj njegovoj objavi počeli su ju nazivati i svi drugi kolege i prijatelji i ispitivati ju zbog čega je otišla iz škole, da bi ona onda 1. ožujka 2023. na svom facebook profilu napisala osvrt na sve to, a koji je bio njezin intimni doživljaj svega toga. U toj svojoj objavi nije imenovala savjetnicu Agencije, niti ikada poslije, već je takvom svojom objavom htjela upozoriti na problem u školstvu za koji je smatrala da nije samo njezin. Nakon te njezine objave drugi dan su ju počeli nazivati novinari iz svih dnevnih listova i televizija i portala te su htjeli da ispriča tu svoju priču javnosti da bi svakoga od njih odbila jer jednostavno o tome više nije htjela govoriti i za nju je to bila gotova priča. Također je dobila poziv da govori o položaju učitelja na Sveučilištu u Mostaru što je također odbila. Unatoč takvom njezinom ponašanju i šutnji njezine riječi iz facebook objave su se i dalje širile te je svatko od njih davao svoje interpretacije svega toga, davali su komentare na sve to. Nakon toga nazvala ju je novinarka HRT-a AŽ, koju inače poznaje od prije jer je još 2018. bila o njoj snimila jednu emisiju o radu učitelja, te ju je i ona pitala da li bi htjela njoj ispričati sve to što joj se dogodilo. Ona je prvotno odbila takav njezin poziv, da bi ju onda ona ipak nagovorila jer joj je pojasnila i rekla da će u emisiju pozvati i drugu stranu tako da svatko može iznijeti svoju istinu i priču. Nakon toga je na snimanju za tu emisiju dala svoju izjavu, da bi onda u tom prilogu koji je objavljen na HTV-u bio prikazan samo dio te njezine izjave, time da ona prilikom te emisije i davanja izjave nije htjela imenovati tu savjetnicu. U svim tim svojim nastupima, pa i u toj emisiji na televiziji ona nije spominjala niti je htjela spominjati ime i prezime te savjetnice, niti je htjela da to bude njezin obračun sa njom, već je samo htjela ukazati na probleme u školstvu. Na kraju dodaje da ona nije bila jedini takav slučaj jer su i drugi kolege imali takvu sličnu situaciju pa i sa ovdje privatnom tužiteljicom. Smatra da takvim svojim postupanjem i nastupom nije ni na koji način klevetala ovdje privatnu tužiteljicu. Naglašava da joj je teško bilo napustiti taj svoj posao učiteljice jer je čak pisala i udžbenike te je u svojoj struci glasila kao cijenjeni stručnjak i učitelj tako da je na kraju otišla van školstva u privatnu firmu u Zagrebu gdje sada radi.

2.1. Ne zna koji postotak učitelja prolazi kroz to stručno napredovanje i ocjenjivanje, a po njezinom iskustvu i znanju tadašnje škole je bio vrlo mali broj učitelja pogotovo u razrednoj nastavi. Napominje da ona nije sama mogla birati vrijeme kada će savjetnica iz Agencija doći u nadzor njezinog rada već se ona sama najavila u terminu kada je ona htjela doći, a da je mogla birati tražila bi da to bude nakon ipak malo dužeg vremena provedenog sa učenicima. Pojašnjava kako je ona u razredu imala 26 učenika dok je prosjek u Hrvatskoj bio 17 učenika po razredu, time da je u razredu imala jednog učenika, kako je već i prije rekla, albanske nacionalnosti koji nije dobro govorio hrvatski, zatim je imala jednog učenika sa autizmom i jednog učenika s lakšom retardacijom, što je sve iziskivalo njezin dodatan trud i poseban odnos prema njima. Na kraju želi dodati da inače kod brisanja ploča za vrijeme tog rada s učenicima nije bilo nikakvih problema. Što se tiče tog prigovora savjetnice po pitanju brisanja ploče ona je to shvatila kao potpuno nepovjerenje u nju da je sposobna izvesti nastavni sat. Napominje da ona osim tog vlastitog osvrta na facebooku nije dalje sudjelovala u daljnjim komentarima i osvrtima jer je to za nju bila gotova priča. Koliko je ona vidjela ime i prezime savjetnice je prvi put spomenuto u prilogu dnevnika na HRT-u, kada je ona sama dala svoju javnu izjavu koja je objavljena i koju je sama potpisala. Koliko zna privatna tužiteljica nije jedina savjetnica iz Agencije koja vrši nadzor i kontrolu rada učitelja. U svemu tome ponavlja da je ona govorila samo istinu.

2.2. Na kontrolnom satu u razredu osim nje i savjetnice bila je prisutna i ravnateljica i to kroz cijela ta dva sata. Na tom sastanku nakon tog kontrolnog sata ravnateljica je čula razgovor između nje i savjetnice, osim što je bila izašla na jednu minutu radi nekakve dokumentacije koju je savjetnica tražila. Napominje da je ona i na tom njihovom sastanku rekla da je svjesna svojih grešaka, ali nije htjela previše ulaziti u sve to već je rekla savjetnici neka donese odluku po svom nahođenju, time da je po njoj pristup savjetnice svemu tome bio kao da je došla u nadzor i inspekciju, a ne da je došla savjetovati što je inače i bila njezina zadaća. Njoj je inače sve to bilo dosta mučno te je na tom sastanku željela da se to čim prije završi te se na takav način i ponijela prema stavu savjetnice jer su imali potpuno oprečne pristupe i može reći da ona poštuje Agenciju.

3. U dokaznom postupku sud je pregledao i pročitao presliku članka objavljenog na Internet portalu vijesti.hrt.hr, očitovanje Ravnateljice OŠ Bogumil Toni, očitovanje okrivljene upućene Agenciji za odgoj i obrazovanje, stručno mišljenje Agencije za odgoj i obrazovanje, facebook objavu okrivljene od 1. ožujka 2023., facebook objavu EŽ od 28. veljače 2023., korespondenciju porukama između okrivljene i novinarke Telegrama GŽ, pregledao je snimku sa HTV-a, te je ispitao privatnu tužiteljicu IŽ i svjedoka TŽ, dok nije provodio dokaz ispitivanjem predloženih svjedoka EŽ, AŽ i GŽ jer sud smatra da za njihovo ispitivanje nema potrebe obzirom da je činjenično stanje u dovoljnoj mjeri utvrđeno.

4. Analizom i ocjenom provedenih dokaza po mišljenju ovog suda nije nesporno dokazano i utvrđeno da bi okrivljena počinila inkriminirano joj kazneno djelo protiv časti i ugleda, klevetom iz čl. 149. st. 1. i 2. KZ/11, a kako ju se optužuje privatnom kaznenom tužbom.

5. Naime, nesporno je utvrđeno da je u reportaži emitiranoj u Dnevniku Hrvatske radiotelevizije dana 17. ožujka 2023. te objavljenoj na internet portalu vijesti.hrt.hr pod naslovom „ VŽ: Učiteljica koja je zbog nepravde otišla iz škole“, okrivljena između ostalog navela kako je privatna tužiteljica: „imala zamjerke posebno na njezine postupke tijekom nastave, a to je recimo utješiti dijete koje plače, dozvoliti djetetu koje briše ploču da briše ploču“, te se kao sporno javlja pitanje da li je okrivljena takvim svojim istupom i izjavom pred drugim za privatnu tužiteljicu iznijela i pronijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njezinoj časti ili ugledu, znajući da je ista neistinita, a djelo je počinjeno putem tiska i računalnog sustava i mreže zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, pa da je time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom, koje je djelo opisano u članku 149. st. 1. i. 2. KZ/11.

6. Pregledavajući spornu snimku HRT-a, utvrđeno je da se na snimci Dnevnika HRT od dana 17. ožujka 2023. vidi učionica s djecom i okrivljenom i koja snimka nosi naslov "Zbog nepravde otišla iz škole" te snimka započinje govorom voditeljice koja govori: " VŽ radila je 15 godina u razredu. Ove školske godine preuzela je prvašiće. Ljubav je bila obostrana. Već su svašta i naučili i trinaesti dan na uvid najavljeno je došla savjetnica Agencije za odgoj i obrazovanje kako bi procijenili njezin rad za napredovanje u više zvanje. Imala je zamjerke na pedagošku dokumentaciju, ali posebno kaže učiteljica na njezine postupke tijekom nastave."

6.1. Utvrđeno je da se nakon govora voditeljice na snimci vidi sama okrivljena koja govori: "A to je recimo utješiti dijete koje plače, dozvoliti djetetu koje briše ploču da briše ploču. Zašto dijete ne bi brisalo ploču. Ja sam baš bila ponosna što su oni to već naučili. Ona nije uvažila da je to bio prvi razred koji je pripremno razdoblje, da je to bio trinaesti dan nastave."

6.2. Utvrđeno je da nakon toga govori voditeljica: "Na pitanje zašto učiteljica nije dobila prolaznu ocjenu, savjetnica nam je odgovorila". Utvrđuje se da nakon toga slijedi pisano očitovanje na ekranu na kojem se vidi ime i prezime savjetnice koje glasi: " IŽ, mag. prim. educ., više savjetnice za razrednu nastavu", koje čita voditelj, a koje glasi: "Napredovanje učiteljice u zvanje je provedeno prema Pravilniku o napredovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima i u skladu s pravilima struke. Učiteljica VŽ nije napredovala u više položajno zvanje, već joj je obnovljen status učitelja mentora. Razlog u vezi te odluke detaljno je obrazložen u stručnom mišljenju od 26. rujna 2022.. Učiteljica VŽ u propisanom roku nije izjavila prigovor na stručno mišljenje o obnovi zvanja mentora."

6.3. Utvrđuje se da nakon toga govori voditeljica: "Navela je Klasu i urudžbeni broj, prevedeno ako Vas zanima čitajte". Nakon čega govori okrivljena: "Ja žalbu, kao službenu žalbu nisam uložila, jer jednostavno sam tako odlučila. Međutim, ja sam poslala prigovor u svoje ime i ravnateljica je poslala u ime škole i nismo dobili odgovor." Nakon toga govori voditeljica: "Kaže mnogi savjetnici kada dolaze u škole vidi se da zaista imaju dobre namjere savjetovati, a ne uništiti volju za radom." Nakon toga govori okrivljena: "Prije pet godina napredovala u zvanje mentora, to je iskustvo za mene bilo prekrasno, jer je taj posjet stvarno bio savjetnički. Savjetnica prije pet godina je gledala prvo, moj odnos s učenicima."

6.4. Nakon čega govori voditeljica: "Mnogi se čude doći na uvid drugi tjedan nastave s prvašićima i imati primjedbe na rad s malenima koji nerijetko učiteljicu zovu teta ili mama, koji stalno žele grliti učiteljicu ili ju traže pažnju, dok se ne naviknu da nisu više u vrtiću, za to treba ipak savjetnice imati malo više empatije prema učiteljskom zvanju, a urudžbeni broj stručnog mišljenja mogli ste zamijeniti stručnom izjavom pred kamerama" nakon čega snimka završava.

6.5. Utvrđuje se da je predmetni prilog sačinila novinarka HRT AŽ uz asistenciju snimatelja ČŽ.

7. Privatna tužiteljica IŽ, navodi da je do 1. svibnja 2024. radila kao viši savjetnik u Agenciji za odgoj i obrazovanje te je kao takva radila na stručnim ispitima, napredovanju i obrazovanju učitelja, pedagoškim nadzorima, stručnim savjetodavnim posjetama i kao takva je onda odlučivala i o napredovanju prema tada važećem pravilniku.Što se tiče ovdje okrivljene ona je tada radila u osnovnoj školi u zvanju mentora te je predala zahtjev za napredovanje u savjetnika da bi ona onda obzirom na svoju funkciju i zadaću bila nadležna da izvrši uvid u njezin rad i donese odluku o tome da li će ona napredovati u više zvanje ili ne. Kod donošenja odluke o napredovanju učitelja ocjenjuju se tri faktora i to prvi je broj prikupljenih bodova na osnovu rada s učenicima, drugi je provjera e-dnevnika i e-imenika odnosno pedagoške dokumentacije i treći je neposredni rad s učenicima u nastavi. Okrivljena je tada u trenutku njezinog dolaska radila s učenicima iz prvog razreda, koji se ne ocjenjuju da bi onda ona provjeravala dokumentaciju za okrivljenu od prethodne godine, kada je radila u četvrtom razredu, gdje je onda utvrdila da je okrivljena upisivala ocjene nakon završetka nastavne godine, niti jednu pisanu provjeru nije najavila 14 dana ranije sukladno Pravilniku, te je utvrdila i druge povrede a što je sve onda kasnije rekla okrivljenoj i o svemu tome sačinila i službenu bilješku. Nakon svega toga dala je svoje stručno mišljenje nakon izvršenog obilaska da okrivljena ne zadovoljava uvjete za napredovanje u status savjetnika te da ostaje mentor. Napominje da učitelji sami prilikom njezinog obilaska vrednuju svoj rad u dva nastavna predmeta, te je tako okrivljena sama vrednovala svoj rad za hrvatski jezik gdje si je dala ocjenu vrlo dobar, te je za prirodu i društvu gdje si je dala ocjenu dobar.

7.1. Nakon izvršenog nadzora imali su zajednički sastanak kojemu su bili prisutni ona, okrivljena kao učiteljica i ravnateljica škole TŽ i stručni suradnik pedagog čijeg imena se ne sjeća. Na tom sastanku okrivljena je govorila da joj je je rad s učenicima naporan, da ona sve to ne može više izdržati i da se boji da neće izdržati ovu školsku godinu te je čak počela i plakati na što joj je ona odgovorila da je rad sa učenicima dosta izazovan, ali da kao profesionalci sve to moraju izdržati. U razgovoru sa ravnateljicom škole može reći da je ona pohvalila njezin rad i analizu u ovom slučaju i da je dobila dosta vrijednih savjeta koje da će joj pomoći u daljnjem radu. Kao što je rekla vezano za rad okrivljene kao učiteljice ona je dala svoje stručno mišljenje na koje je ona mogla uložiti i žalbu u roku od 14 dana, ali ona to nije učinila, već je podnijela prigovor na njezin rad vezano za taj nadzor da bi onda dala otkaz u školi šest mjeseci nakon tog nadzora. Nakon što je dala otkaz u školi po novinama i portalima su se počeli objavljivati članci o njoj i njezinom radu te je o svemu tome izneseno puno neistina i razno raznih komentara što ju je sve povrijedilo a pogotovo kada je okrivljena završila i na televiziji gdje je govorila da je zbog nepravde otišla iz škole te je za njezin rad i nadzor govorila da je imala zamjerke posebno na njezine postupke tijekom nastave a to je recimo tješiti dijete koje plače, dozvoliti djetetu koji briše ploču da briše ploču da bi na kraju zbog svega toga završila na bolovanju, trebale su joj tablete za smirenje, imala je napadaje panike i tjedan dana nije izlazila iz stana jer ju je bilo sram, da bi na kraju od 1. svibnja 2024. otišla na drugo radno mjestu u Nacionalni centar za vanjsko vrednovanje obrazovanja, jer upravo takvim postupanjem okrivljene uništio joj se ugled i reputacija, jer ju se pokazivalo kao ne empatičnu i socijalno neosjetljivo, a što sve nije istina.

7.2. Pojašnjava da inače postoji pravilnik o napredovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnateljima u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima, a na temelju kojeg pravilnika je tada radila taj nadzor i istoga se pridržavala. Nije istina da ne bi okrivljena napredovala zbog toga što da je ona imala zamjerke posebno na njezine postupke tijekom nastave a to je recimo tješiti dijete koje plače, dozvoliti djetetu koji briše ploču da briše ploču već je svoje stručno mišljenje i zaključke upravo i dala u tom svom stručnom mišljenju koje je i dostavljenoj okrivljenoj. Naglašava da u odnosu na stručno mišljenje isto ide i na lekturu i kontrolu nadređenih i tek onda takvo stručno mišljenje koje je prošlo takvu provjeru ide van, a što je bilo i u ovom slučaju. Navodi da je učiteljica inače bila upoznata da ima pravo podnijeti žalbu na takvo stručno mišljenje. Koliko se može sjetiti za napredovanje u zvanje mentora potrebno je 20 bodova, u zvanje savjetnika 40, u zvanje izvrsnog savjetnika 60 bodova. Koliko se može sjetiti misli da je okrivljena inače imala 150 ili 200 bodova, znači više nego dovoljno a kako bi mogla pristupiti napredovanju jer je imala višestruko više bodova nego što se je tražilo. Pojašnjava da je ona inače vrednovala pedagošku dokumentaciju i rad sa učenicima, a rad izvan škole ulazi u bodove koji su već bili bodovani prije njezinog dolaska. Navodi da je inače uzimala u obzir i činjenicu da je godinu prije koju je vrednovala bila pandemija. Prilikom vrednovanja odnosno neprolaska glavni krimen za okrivljenu je bila nepotpuna pedagoška dokumentacija sa zakonskim propisima. Također naglašava da je utvrdila da je učiteljica imala i propuste u radu s učenicima, a što je sve navela u tom svom stručnom mišljenju. Želi reći da su nju najviše zaboljeli ti navodi koje je okrivljena iznijela na televiziji premda je iznosila razno razne navode i drugim medijima, ali je odlučila podnijeti tužbu samo radi tog nastupa na televiziji. I ona da je inače 13 godina radila s djecom u školi odakle je onda i prešla na mjesto savjetnika.

7.3. Napominje da je inače u toj TV emisiji bila spomenuta imenom i prezimenom, a u potpisu izjave koju je dala dok u ovim drugim napisima i člancima u novinama i portalima nije uvijek bilo spomenuto njezino ime i prezime, ali su svi mogli znati i zaključiti o kome se radi te su njezine kolege i svi drugi učitelji znali da je to ona te ju je sve to također povrijedilo. Pojašnjava da je i ona u toj TV emisiji dala svoje pisano očitovanje koje je onda objavljeno na televiziji sa njezinim imenom i prezimenom, a to svoje očitovanje je onda i dala zbog toga što ju se napadalo zbog službenog stručnog mišljenja. Sama okrivljena inače da u toj TV emisiji da nije iznosila njezino ime i prezime. Napominje da ona sigurno ne bi imala zamjerke na učiteljicu ako bi ona tješila dijete koje plače, već bi to bilo za pohvalu, a ne za zamjerke. Što se tiče brisanja ploče može pojasniti da je inače preporuka da tijekom školskog sata cijelo vrijeme na ploči bude napisan plan rada iz metodičkih razloga, te je bila preporuka da se onda ploča ne briše tijekom sata što je onda i spomenula za vrijeme analize rada, a na temelju upravo takve preporuke te su navodi "dozvoliti djetetu koje briše ploču, da briše ploču" istrgnuti iz konteksta upravo zbog ovog njezinog tumačenja načina rada i takvi navodi sigurno nisu bili razlog za njezino negativno stručno mišljenje. Navodi da je ona svakako u svojoj analizi prilikom razgovora sa učiteljicom i ravnateljicom navela da se za vrijeme sata ploča ne bi trebala brisati. Ona ne zna zbog čega je taj slučaj postao tako medijski eksponiran, ali može reći da je okrivljena prije nego što je počela raditi kao učiteljica radila kao novinarka i ima dosta poznanstva u tim krugovima. Upoznata sam da je okrivljena stavljala sliku svojih učenika na brojne portale i na Facebook stranicu. Napominje da je čula i za Facebook status ravnatelja EŽ te ne zna što bi po tom pitanju trebala komentirati. Može reći da su se objavljivali članci na internet portalima ali privatne statuse drugih nije pratila. Prije ove TV emisije nju je inače kontaktirala AŽ i tražila ju da iznese svoju stranu priče te je ona na takav njezin nastup dala svoje pisano očitovanje koje je onda i obavljeno u toj TV emisiji. Napominje da su inače i prije TV emisije i drugi kolege znali o tom slučaju te je dobivala i poruke podrške.

8. Svjedok TŽ, navodi da je tada u to vrijeme radila kao ravnateljica u toj osnovnoj školi, a i radi i danas, u kojoj je okrivljena radila kao učiteljica razredne nastave i to za niže razrede od 1 do 4. Koliko se može sjetiti ona je tada radila negdje 10-tak godina u njihovoj osnovnoj školi da bi onda podnijela zahtjev za napredovanjem obzirom da je imala status mentora i željela je napredovati u status savjetnika zbog čega je onda i došla ovdje privatna tužiteljica radi uvida u njezin rad i davanje stručne ocjene po pitanju napredovanja. Negdje tjedan dana prije savjetnica se najavila da dolazi u uvid o čemu je onda uredno obaviještena i učiteljica da bi onda po dolasku savjetnice one bile prisutne na dva nastavna sata koja je vodila učiteljica a kako bi se neposredno uvjerilo u način rada učiteljice, pored čega se još onda uzima u obzir i broj bodova koje je učiteljica ostvarila kao i pedagoška dokumentacija. Za vrijeme boravka na ta dva sata nastave može reći svoj doživljaj s ta dva sata nastave a vezano za jednog dječaka koji nije bio s našeg govornog područja i koji je tijekom nastave bio dosta nemiran i nije baš sudjelovao u nastavi da bi mu se onda učiteljica bila obratila kako bi ga smirila te mu je dala i da podijeli bilježnice po razredu s time da nije primijetila da bi plakao, osim što mu se učiteljica upravo obratila zbog takvog njegovog ponašanja. Što se tiče brisanja ploče na tim satima točno je da je inače jedna učenica pitala učiteljicu da bi obrisala dio ploče, a vjerojatno zbog toga da se pokaže pred svima nama jer je te zgode bila redar u razredu s time da je inače pravilo da se tijekom sata na ploču napiše plan i program rada koji bi inače trebao biti tijekom cijelog sata na ploči. Koliko se sjeća to dijete je pitala učiteljicu da li smije izbrisati dio ploče i ona mu je to i dozvolila. Nakon što su odslušali ta dva sata nastave dalje je uslijedila analiza rada učiteljice uz uvid u pedagošku dokumentaciju te je savjetnica davala osvrt na sam rad učiteljice a sve to je bilo u prostoriji kod pedagoga CŽ, s time da se kod te analize rada davala prilika i učiteljici da sama ocijeni rad na ta dva nastavna sata, što je ona i uradila i misli da si je dala ocjene za jedan sat vrlo dobar, a za drugi sat dobar. Nakon toga savjetnica kao nadzor je iznosila svoje mišljenje vezano za rad učiteljice na ta dva nastavna sata te je iznosila svoje primjedbe i prijedloge kako bi se mogao poboljšati sam rad i koliko se može sjetiti bilo je primjedbi zbog sata prirode i društva koji nije bio u potpunosti po satnici odrađen, već se je na kraju s tog sata govorilo i o hrvatskom jeziku. Nakon toga radila se analiza pedagoške dokumentacije ali kako je tada okrivljena bila učiteljica prvog razreda te je tek bio početak školske godine to onda nije niti bilo neke dokumentacije za pregledavanje, tako da se onda radila analiza pedagoške dokumentacije iz prethodne godine kada je okrivljena kao učiteljica vodila četvrti razred. Tom prilikom u analizi te dokumentacije utvrđene su određene nepravilnosti u e-dnevniku na što je onda i savjetnica i ukazala a što je kasnije onda i navedeno u stručnom mišljenju. Kasnije je u tom stručnom mišljenju savjetnica dala svoj sud po pitanju tog nadzora tih dvaju nastavnih sati i pedagoške dokumentacije bez da se osvrnula na dosadašnji rad same učiteljice koju je ona detaljno opisala u svojem zahtjevu te je konačni zaključak bio da nema uvjeta za njezino daljnje napredovanje.

8.1. U odnosu na njezin sud po pitanju napredovanja okrivljene kao učiteljice može reći da je po njoj imala sve uvjete za napredovanje kako po pitanju svojih učiteljskih aktivnosti tako i po pitanju vannastavnih aktivnosti, posebice što je tada bilo doba pandemije, imala je dobru komunikaciju s roditeljima učenika, dobro se je snalazila u online nastavi, o čemu je pomagala i drugim kolegama te smatra da je dovoljno stručna za napredovanje. Nakon što joj je u školu stiglo službeno mišljenje Agencije okrivljena kao učiteljica je bila upoznata da se može i žaliti na takvo mišljenje, ali ona je sama rekla da se ne želi na sve to žaliti, osim što je tvrdila da se nisu navele i ocijenile sve njezine vrijednosti i da ju jedino boljela komunikacija i odnos savjetnice prema njoj tijekom nadzora i davanja tog mišljenja da bi nakon određenog vremena odlučila raskinuti ugovor i otići iz škole. Kada je se pita kakav je bio odnos savjetnice prema učiteljici može navesti da je bio strogo profesionalan i po njoj hladan s time da je učiteljici nakon svega rečeno da ne zadovoljava uvjete za napredovanje te joj je sugerirala da se ne uzrujava previše, da ode kući, da skuha ručak, da popije čašu vina i da će biti druge prilike, a i zamolila ju je u odnosu na jedno dijete da pripazi na njega jer da se radio o djetetu njezinih prijatelja. Navodi da je na kraju čak i komentar same savjetnice bio dok je ona išla po dokumentaciju da "mrzi stare ravnatelje" a što je izjavila pred pedagogom CŽ i učiteljicom VŽ. Što se tiče kasnijih objava na portalima i novinama i na televiziji ona o istima nema saznanja osim što je kasnije od kolegica iz škola čula o komentara EŽ, ravnatelja druge škole koji se odnosio na odnos Agencije prema učiteljima i na rad samih učitelja. Što se tiče predmetne TV emisije istu nije gledala.

8.2. Nakon ta dva sata na kojima su bili prisutni sjeća se da je kod analize rada savjetnica pitala učiteljicu da joj pojasni zašto i kako je pristupila tom djetetu u razredu da bi joj onda učiteljica objasnila situaciju vezano za to dijete. Navodi da savjetnica nije tom prilikom pitala to kao kritiku nego je tražila pojašnjenje o postupanju učiteljice prema tom djetetu drugog govornog područja koje je te zgode u razredu bilo dosta nemirno. Njoj nije poznato da bi učiteljica kasnije izlazila s imenom i prezimenom savjetnice u javnost, a po pitanju te njezine ocjene. Njoj da učiteljica nije ništa osobno govorila vezano za te sporne situacije osim što je nakon izvršenog nadzora dojam o tom nadzoru po njoj bio loš jer se nisu akceptirale sve prave vrijednosti učiteljice. Nakon svega toga učiteljica u školskom našem okruženju nije iznosila nikakve kritike i napadala tu savjetnicu već je bilo vidljivo samo da je potresena svime time što je u konačnici i rezultiralo i njezinim otkazom. Ona da je s učiteljicom imala prije svega profesionalni odnos, može reći da nisu kućni prijatelji niti su se družile izvan škole. Do tog stručnog mišljenja došla je na način da joj je sama učiteljica pokazala isto, a i to stručno mišljenje se nalazi u samom dosjeu učiteljice. Ona da je inače sama pisala i Agenciji vezano za to stručno mišljenje Agencije. Ponavlja i pojašnjava da sve ono što je savjetnica utvrdila po pedagoškoj dokumentacija da sve to stoji, kao i opaska za prerani završetak sata isto, ali ponavlja po njoj se nije u dovoljnoj mjeri cijenio i prijašnji rad učiteljice i njezine stvarne i prave vrijednosti i njezini doprinosi u odgoju djece. Ne zna što je učiteljica napisala u tom zahtjevu za napredovanje. Napominje da je inače okrivljena kao učiteljica ukazivala na složenost rada, na probleme u odnosu sa roditeljima, nedostatak stručnih suradnika i tome slično. Nije joj poznato da bi okrivljena kao učiteljica imala nekakav pedagoški nadzor zbog pritužbi roditelja.

9. Uvidom u Stručno mišljenje o zaprimljenom zahtjevu i dokumentaciji te uvidu u stručno-pedagoški rad odgojno-obrazovnog radnika radi utvrđivanja ispunjenosti uvjeta izvrsnosti(list 37-41) utvrđeno je da je zaključak kako okrivljena kao učiteljica sukladno članku 14 Pravilnika o napredovanju učitelja, nastavnika, stručnih suradnika i ravnatelja u osnovnim i srednjim školama i učeničkim domovima ne ispunjava uvjete za napredovanje. Kao razlozi neispunjavanju uvjeta navode se prigovori na pedagošku i drugu dokumentaciju koja se odnosi na školsku godinu 2021/2022 i nepravilnosti u radu s učenicima prvog razreda, pa se tako spominje da na satu hrvatskog jezika nastavne aktivnosti nisu kvalitetno metodički osmišljene i realizirane, naglašava se da je sat počeo igrom, da je za vrijeme nastavnog sata učenica uz dopuštenje učiteljice obrisala ploču, zatim dalje se spominje da je nastavni sat prirode i društva započeo bez udžbeničkog kompleta i pisanke ispred učenika, da učiteljica nije odgojno reagirala jer se jedan učenik popeo na svoju torbu i vršcima prstiju se pridržavao na dvije školske klupe, da u središtu nastavnog procesa nisu bili učenici, da je izostalo učinkovito i optimalno upravljanje vremenom i tako dalje.

10. Kada se analiziraju i ocjenjuju provedeni dokazi vidljivo je da se je u spornom prilogu na HRT-u problematizirao sustav napredovanja u školstvu, te da je kao primjer istaknut upravo slučaj okrivljene koja kao učiteljica nije zadovoljila uvjete za napredovanje, u kojem pravcu je onda urednica i vodila priču, okrivljena je onda iznosila svoje mišljenje i svoj zaključak da je nepravedno zakinuta uz osvrt na ponašanje i zaključak Stručne savjetnice ali se iz njezinog nastupa i govora po mišljenju ovog suda ne vidi bilo kakav namjera klevetanja privatna tužiteljice jer okrivljena prije svega niti ne spominje privatnu tužiteljicu imenom i prezimenom odnosno da stavlja naglasak na nju već jednostavno iznosi svoja kritička zapažanja u svezi njezinog odbijenog zahtjeva za napredovanje, te je u svemu tome i sama urednica te reportaže dala najbolji zaključak i ocjenu kada govori "Mnogi se čude doći na uvid drugi tjedan nastave s prvašićima i imati primjedbe na rad s malenima koji nerijetko učiteljicu zovu teta ili mama, koji stalno žele grliti učiteljicu ili ju traže pažnju, dok se ne naviknu da nisu više u vrtiću, za to treba ipak savjetnice imati malo više empatije prema učiteljskom zvanju, a urudžbeni broj stručnog mišljenja mogli ste zamijeniti stručnom izjavom pred kamerama" a s kojim mišljenjem se slaže i ovaj sud jer je privatna tužiteljica u svezi poziva urednice reportaže a kako bi se čula i druga strana priče, dala samo pismeno očitovanje u kojem se je vrlo šturo i birokratski očitovala na sporni slučaj, te je sama navela svoje ime i prezime na to pismeno očitovanje.

11. U svakom slučaju sama okrivljena u svojoj obrani neposredno i životno uvjerljivo, iskreno, logično, detaljno opisuje svoju poziciju u školi, nastavu na ta dva sata na kojima je bila prisutna i privatna tužiteljica kao Stručna savjetnica, te je vidljivo da iza nje stoji bogato učiteljsko radno iskustvo, stručnost, empatija, a kako to i potvrđuje i govori svjedok TŽ kao ravnateljica škole, koja govori za okrivljenu da je po njoj imala sve uvjete za napredovanje kako po pitanju svojih učiteljskih aktivnosti tako i po pitanju vannastavnih aktivnosti, posebice što je tada bilo doba pandemije, imala je dobru komunikaciju s roditeljima učenika, dobro se je snalazila u online nastavi, o čemu je pomagala i drugim kolegama te smatra da je dovoljno stručna za napredovanje. Isto tako ističe da se nije u dovoljnoj mjeri cijenio i prijašnji rad učiteljice i njezine stvarne i prave vrijednosti i njezini doprinosi u odgoju djece. Sud iskaz tog svjedoka TŽ također prihvaća kao vjerodostojan jer je vidljivo da ista također iskazuje neposredno i životno uvjerljivo, logično, nepristrano i suglasno okrivljenoj. Što se tiče iskaza privatne tužiteljice isti je po mišljenju ovog suda usmjeren prije svega na opravdanje svojeg postupanja i danog stručnog mišljenja po pitanju napredovanja okrivljene kao učiteljice, isti nije objektivan po tom pitanju već je pristran i egoističan. Naime, vidljivo je da inkriminirani tekst „dozvoliti djetetu koje briše ploču da briše ploču” ustvari predstavlja više ironičan navod i kritiku nego klevetu jer i sam privatna tužiteljica u svojem Stručnom mišljenju između ostaloga navodi „da je za vrijeme nastavnog sata učenica uz dopuštenje učiteljice obrisala ploču”, što se u kontekstu praćenja nastave na satu može shvatiti i kao kritika učiteljici obzirom da se i navodi da nastavne aktivnosti učiteljice nisu kvalitetno metodički osmišljene i realizirane, dok tekst „a to je recimo utješiti dijete koje plače”, također po mišljenju ovog suda predstavlja isto ironičan osvrt na zamjerke savjetnice jer kao što je vidljivo a kako to opisuje i sama okrivljena, ista je imala u razredu dijete Albanske nacionalnosti koje se još nije bilo uklopilo u nastavu i društvo jer nije niti znalo dobro hrvatski jezik, imala je i dvoje djece s prilagođenim potrebama, te se i u stručnom mišljenju ukazuje na učiteljica nije dobro odgojno reagirala tijekom nastave, tako da svi ti inkriminirani navodi po mišljenju ovog suda predstavljaju kritiku na stručno mišljenje, na koju kritiku bi privatna tužiteljica trebala biti tolerantna a ne da prevlada taština i ponos, te da se onda nekoga još i kazneno goni, zaboravljajući da privatna tužiteljica odlučuje o ljudskim i poslovnim sudbinama svojih kolega, te da je u konačnici okrivljena zbog nepriznavanja njezinog dosadašnjeg rada, njezine stručnosti koja nije bila sporna jer ipak je radila u školstvu 15 godina, a što se je sve u datoj situaciji postpandemije, činjenici da se radi o prvom razredu osnovne škole, ipak trebalo uzeti u obzir i pokazati više kolegijalnosti i empatije, pogotovo što se je nadzirao odgojno obrazovni rad nakon nepuna dva tjedna nastave „prvašića”, čega svega naravno nije bilo nego samo „birokratskog i suhoparnog stručnog mišljenja”, zbog kojeg je okrivljena na kraju napustila školu.

12. S obzirom na sve navedeno po mišljenju ovog suda nije nesporno utvrđeno i dokazano da bi okrivljena u reportaži emitiranoj u Dnevniku Hrvatske radiotelevizije dana 17. ožujka 2023. te objavljenoj na internet portalu vijesti.hrt.hr pod naslovom „ VŽ: Učiteljica koja je zbog nepravde otišla iz škole“, s namjerom javnog klevetanja privatne tužiteljice za istu neistinito navela kako je privatna tužiteljica:„imala zamjerke posebno na njezine postupke tijekom nastave, a to je recimo utješiti dijete koje plače, dozvoliti djetetu koje briše ploču da briše ploču“ dakle, pred drugim za nekog iznijela i pronijela neistinitu činjeničnu tvrdnju koja može škoditi njegovoj časti ili ugledu, znajući da je ista neistinita, a djelo je počinjeno putem tiska i računalnog sustava i mreže zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, pa da je time počinila kazneno djelo protiv časti i ugleda – klevetom, koje je djelo opisano u članku 149. st. 1. i. 2. KZ/11, a kažnjivo po čl. 149. st. 2. KZ/11, te ju je sud oslobodio optužbe.

13. Kako je okrivljena oslobođena optužbe to je na temelju članka 149. stavak 3. u svezi članka 145. stavak 2. točka 1-7. ZKP/08 privatna tužiteljica dužna na ime troškova kaznenog postupka naknaditi paušalnu svotu odmjerenu sa 100,00 (sto) eura, te nagradu i nužne izdatke branitelja okrivljene.

14. S obzirom na naprijed navedeno odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sudac:

Stjepan Đurinec

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana ima pravo izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi u 5 istovjetna primjerka ovome sudu, a o žalbi odlučuje Županijski sud.

DN-a:

1. odvj. Tomislav Barišić

2. okr. VŽ

3. odvj. Ines Bojić