Baza je ažurirana 20.10.2026. zaključno sa NN 110/26  EU 2024/2679
    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve baze objavljene na Zakon.hr

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće zakone (870) Republike Hrvatske, a kraj svakog zakona imate objavljene i njegove ranije verzije desetak godina unatrag

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz sve važeće podzakonske propise (preko 10.000) Republike Hrvatske

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Pretražujete kroz odluke sudova RH, Suda EU i Europskog suda za ljudska prava

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    Ppretražujete kroz sve važeće direktive i uredbe EU zakonske snage (koje su donijeli Vijeće i Parlament), a kraj svakog dokumenta je poveznica prema svim ostalim povezanim propisima

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    Upute za pretraživanje
    Zatvori
    Brze upute za pretraživanje

    Znak* znači da može biti 0 ili više znakova na tom mjestu (pretraga po korijenu riječi npr ustav* će naći i 'ustav', 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak ? zamjenjuje jedan znak npr. ustav? će naći 'ustavu', ali neće 'ustavnih', 'ustavnim'.

    Znak - (minus) ispred riječi će izostaviti dokumente koji sadrže tu riječ.

    Redoslijed ključnih riječi koje upisujete doprinosi preciznosti rezultata pretrage, ali pogrešan redoslijed neće zaustaviti pretragu.

    Ukoliko tražite sadržaj sa točno određenim redoslijedom, ključne riječi stavite u navodnike "" i navedite ih tim redoslijedom.

    pretražujete kroz razne pravne vijesti koje smo mi sastavili ili samo prenijeli

    Probajte pretragu po jednoj ili više ključnih riječi iz situacije za koju se informirate, kako bi Vam pronašli sve relevantne sadržaje.

    REPUBLIKA HRVATSKA

    OPĆINSKI SUD U POŽEGI

    Sv. Florijana 2, POŽEGA

    Poslovni broj: P-250/2023-17

    U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

    P R E S U D A

    Općinski sud u Požegi po sutkinji ovoga suda Meliti Novak kao sucu pojedincu u parničnom predmetu tužitelja ŠF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Ivanu Dundoviću, odvjetniku u Požegi, protiv tuženika Zagrebačka banka d.d., Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB:92963223473, zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Metelko, Knežević & partneri d.o.o. iz Zagreba, radi isplate, 13.ožujka 2025., nakon održane i dovršene glavne javne rasprave u nazočnosti tužitelja i njegovog punomoćnika te zamjenice punomoćnika tuženika odvjetničke vježbenice ĆF, **.**.2025.

    p r e s u d i o  j e

    I Utvrđuju se ništetnim članak 2. i članak 7. Ugovora o namjenskom kreditu, broj Ugovora: 3213927935, koji Ugovor je sklopljen dana 22.07.2008. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, te potvrđen od Javnog bilježnika Ante Brekalo, iz Požege, pod brojem: OV-13651/08, dana 04.08.2008. godine, u dijelu ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica i redovna kamata švicarski franak (CHF).

    II Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba (Grad Zagreb), Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju, Keller Josipu, 34000 [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude isplati razliku između stvarno plaćenih anuiteta zbog utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplaćenim anuitetima na dan plaćanja anuiteta, u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan korištenja kredita, uz potpuno isključenje utjecaja promjene redovne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, u iznosu od 8.220,14 EUR , sa zakonskom zateznom kamatom počevši od 16.studenog 2012. pa do 31.srpnja 2015. po stopi u visini eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1.kolovoza 2015. pa do 31.prosinca 2022. po stopi u visini koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri (3) postotna poena, od 1.siječnja 2023. pa do 29.prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.prosinca 2023. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja te godine, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, tekućim na iznos od:

    - 161,04 EUR počevši od 16.11. 2012. godine pa do isplate,

    - 231,46 EUR počevši od 16.12. 2012. godine pa do isplate,

    - 225,78 EUR počevši od 16.01. 2013. godine pa do isplate,

    - 223,83 EUR počevši od 16.02. 2013. godine pa do isplate,

    - 221,81 EUR počevši od 16.03. 2013. godine pa do isplate,

    - 235,94 EUR počevši od 16.04. 2013. godine pa do isplate,

    - 215,14 EUR počevši od 16.05. 2013. godine pa do isplate,

    - 211,75 EUR počevši od 16.06. 2013. godine pa do isplate,

    - 213,78 EUR počevši od 16.07. 2013. godine pa do isplate,

    - 211,64 EUR počevši od 16.08. 2013. godine pa do isplate,

    - 219,25 EUR počevši od 16.09. 2013. godine pa do isplate,

    - 224,17 EUR počevši od 16.10. 2013. godine pa do isplate,

    - 226,58 EUR počevši od 16.11. 2013. godine pa do isplate,

    - 235,15 EUR počevši od 16.12. 2013. godine pa do isplate,

    - 226,50 EUR počevši od 16.01. 2014. godine pa do isplate,

    - 237,10 EUR počevši od 16.02. 2014. godine pa do isplate,

    - 242,45 EUR počevši od 16.03. 2014. godine pa do isplate,

    - 237,85 EUR počevši od 16.04. 2014. godine pa do isplate,

    - 231,11 EUR počevši od 16.05. 2014. godine pa do isplate,

    - 232,55 EUR počevši od 16.06. 2014. godine pa do isplate,

    - 237,33 EUR počevši od 16.07. 2014. godine pa do isplate,

    - 241,13 EUR počevši od 16.08. 2014. godine pa do isplate,

    - 242,10 EUR počevši od 16.09. 2014. godine pa do isplate,

    - 246,18 EUR počevši od 16.10. 2014. godine pa do isplate,

    - 252,90 EUR počevši od 16.11. 2014. godine pa do isplate,

    - 253,14 EUR počevši od 16.12. 2014. godine pa do isplate,

    - 254,00 EUR počevši od 16.01. 2015. godine pa do isplate,

    - 253,56 EUR počevši od 16.02. 2015. godine pa do isplate,

    - 253,56 EUR počevši od 16.03. 2015. godine pa do isplate,

    - 253,56 EUR počevši od 16.04. 2015. godine pa do isplate,

    - 253,56 EUR počevši od 16.05. 2015. godine pa do isplate,

    - 253,56 EUR počevši od 16.06. 2015. godine pa do isplate,

    - 253,56 EUR počevši od 16.07. 2015. godine pa do isplate,

    - 253,56 EUR počevši od 16.08. 2015. godine pa do isplate,

    - 253,56 EUR počevši od 16.09. 2015. godine pa do isplate

    III Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba (Grad Zagreb), Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju, Keller Josipu, 34000 [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude isplati zakonske zatezne kamate na iznose obuhvaćene u sporazumu o konverziji od 25. siječnja 2016., obračunate po stopi u visini za ostale odnose prema odredbi čl. 29., st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), tekućim na iznos od:

    - 37,26 EUR počevši od 16.11. 2008. do 25.01.2016.

    - 18,18 EUR počevši od 16.12. 2008. do 25.01.2016.

    - 69,66 EUR počevši od 16.01. 2009. do 25.01.2016.

    - 70,19 EUR počevši od 16.02. 2009. do 25.01.2016.

    - 52,90 EUR počevši od 16.03. 2009. do 25.01.2016.

    - 56,87 EUR počevši od 16.04. 2009. do 25.01.2016.

    - 57,66 EUR počevši od 16.05. 2009. do 25.01.2016.

    - 50,83 EUR počevši od 16.06. 2009. do 25.01.2016.

    - 52,02 EUR počevši od 16.07. 2009. do 25.01.2016.

    - 46,34 EUR počevši od 16.08. 2009. do 25.01.2016.

    - 53,58 EUR počevši od 16.09. 2009. do 25.01.2016.

    - 45,54 EUR počevši od 16.10. 2009. do 25.01.2016.

    - 50,74 EUR počevši od 16.11. 2009. do 25.01.2016.

    - 49,91 EUR počevši od 16.12. 2009. do 25.01.2016.

    - 63,94 EUR počevši od 16.01. 2010. do 25.01.2016.

    - 72,95 EUR počevši od 16.02. 2010. do 25.01.2016.

    - 71,00 EUR počevši od 16.03. 2010. do 25.01.2016.

    - 79,95 EUR počevši od 16.04. 2010. do 25.01.2016.

    - 96,35 EUR počevši od 16.05. 2010. do 25.01.2016.

    - 99,87 EUR počevši od 16.06. 2010. do 25.01.2016.

    - 119,15 EUR počevši od 16.07. 2010. do 25.01.2016.

    - 118,50 EUR počevši od 16.08. 2010. do 25.01.2016.

    - 158,47 EUR počevši od 16.09. 2010. do 25.01.2016.

    - 135,19 EUR počevši od 16.10. 2010. do 25.01.2016.

    - 140,57 EUR počevši od 16.11. 2010. do 25.01.2016.

    - 165,86 EUR počevši od 16.12. 2010. do 25.01.2016.

    - 168,11 EUR počevši od 16.01. 2011. do 25.01.2016.

    - 159,11 EUR počevši od 16.02. 2011. do 25.01.2016.

    - 164,56 EUR počevši od 16.03. 2011. do 25.01.2016.

    - 164,85 EUR počevši od 16.04. 2011. do 25.01.2016.

    - 181,46 EUR počevši od 16.05. 2011. do 25.01.2016.

    - 216,78 EUR počevši od 16.06. 2011. do 25.01.2016.

    - 256,97 EUR počevši od 16.07. 2011. do 25.01.2016.

    - 300,84 EUR počevši od 16.08. 2011. do 25.01.2016.

    - 231,57 EUR počevši od 16.09. 2011. do 25.01.2016.

    - 208,27 EUR počevši od 16.10. 2011. do 25.01.2016.

    - 209,83 EUR počevši od 16.11. 2011. do 25.01.2016.

    - 213,05 EUR počevši od 16.12. 2011. do 25.01.2016.

    - 233,15 EUR počevši od 16.01. 2012. do 25.01.2016.

    - 239,20 EUR počevši od 16.02. 2012. do 25.01.2016.

    - 232,61 EUR počevši od 16.03. 2012. do 25.01.2016.

    - 231,62 EUR počevši od 16.04. 2012. do 25.01.2016.

    - 234,96 EUR počevši od 16.05. 2012. do 25.01.2016.

    - 240,76 EUR počevši od 16.06. 2012. do 25.01.2016.

    - 233,52 EUR počevši od 16.07. 2012. do 25.01.2016.

    - 231,52 EUR počevši od 16.08. 2012. do 25.01.2016.

    - 213,78 EUR počevši od 16.09. 2012. do 25.01.2016.

    - 229,08 EUR počevši od 16.10. 2012. do 25.01.2016.

    - 75,15 EUR počevši od 16.11. 2012. do 25.01.2016.

    IV Nalaže se tuženiku, Zagrebačka banka d.d. iz Zagreba, Trg bana Josipa Jelačića 10, OIB 92963223473, da tužitelju AF, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], u roku od petnaest (15) dana po donošenju ove presude isplati iznos troškova parničnog postupka u iznosu od 1.398,17 EUR zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po stopi u visini za ostale odnose prema odredbi čl. 29., st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22.), koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

    Obrazloženje

    1. Tužitelj ŠF podnio je tužbu protiv tuženika Zagrebačka banka d.d. radi isplate. U tužbi navodi da je s bankom tuženikom zasnovao kreditni odnos temeljen na ugovoru o kreditu broj 3213927935 sklopljenom na dan 22. srpnja 2008., a to za odobreni kreditni iznos od 135.100,00 CHF.

    1.2. Tužitelj se poziva na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje.

    1.3. Između tužitelja i tuženika sklopljen je sporazum o konverziji kojim je prema izračunu banke o konverziji izmijenjen osnovni ugovor o kreditu. Međutim, sklopljenim sporazumom o konverziji nisu otklonjene sve posljedice nepoštenog postupanja tužene banke prema tužitelju kao potrošaču, pa je time postupljeno protivno odredbama glave IV.a Konverzija kredita denominiranih u CHF i denominiranih u kunama s valutnom klauzulom u CHF Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ br. 75/09., 112/12., 143/13., 147/13., 9/15., 78/15., 102/15.). Uvažavajući da je sporazum o konverziji sklopljen protivno izričitoj zakonskoj obvezi po kojoj se konverzija mora provesti na način da se položaj tužitelja kao potrošača zbog učinaka valute CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit uz valutu EUR, to tužitelj ovom tužbom potražuje razliku financijskog iznosa u dijelu u kojemu nije izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit uz valutu EUR, a dodatno potražuje i zakonske zatezne kamate na iznose koji su obuhvaćeni konverzijom, i to od njihovog dospijeća pa do učinka konverzije te predlaže da sud donese presudu kojom će naložiti tuženiku da tužitelju isplati iznos od 8.219,28 EUR kao iznos koji je naplaćen primjenom valutne klauzule s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog naplaćenog iznosa te da mu tuženik isplati zakonske zatezne kamate na iznose obuhvaćene sporazumom o konverziji od 25.siječnja 2016.

    1.4. Podneskom od 17.siječnja 2025. tužitelj je specificirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev te predlaže da sud utvrdi ništetnim članak 2. i članak 7. Ugovora o namjenskom kreditu, broj Ugovora: 3213927935, koji Ugovor je sklopljen dana 22.07.2008. godine između tužitelja kao korisnika kredita i tuženika kao davatelja kredita, te potvrđen od Javnog bilježnika Ante Brekalo, iz [adresa], pod brojem: OV -13651/08, dana 04.08.2008. godine, u dijelu ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica i redovna kamata švicarski franak (CHF) te potražuje isplatu razlike između stvarno plaćenih anuiteta zbog utjecaja primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplaćenim anuitetima na dan plaćanja anuiteta, u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan korištenja kredita, uz potpuno isključenje utjecaja promjene redovne kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, u iznosu od 8.220,14 EUR ,sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose sa datumima dospijeća te zakonske zatezne kamate na iznose obuhvaćene u sporazumu o konverziji od 25. siječnja 2016. s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

    2. Tuženik u cijelosti spori osnovanost i visinu tužbe te postavljenih tužbenih zahtjeva tužitelja.

    2.1.Tuženik ističe kako tužitelj nije dokazao da je potrošač niti da se sredstvima kredita koristio isključivo za potrošačke svrhe. Istovremeno, zakon ne predviđa da bi se takva svrha trebala presumirati pa je stoga na tužitelju teret dokaza u smislu odredbe članka 3. Zakona o zaštiti potrošača, koji izričito propisuje, da je potrošač fizička osoba koja sklapa pravni posao i djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti.

    2.2. Tuženik ističe prigovor zastare potraživanja.

    2.3. Ističe da su tužitelj i tuženik dana 25. siječnja 2016. godine sklopili Dodatak Ugovoru o kreditu (dalje u tekstu: Dodatak) kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita iz CHF u EUR sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 – dalje u tekstu: ZIDZPK/15). Dodatak Ugovora o kreditu Tim Dodatkom su parnične stranke izmijenile osnovni Ugovor o kreditu na način da je tužiteljev kredit koji je bio denominiran u kunama s valutnom klauzulom u CHF konvertiran u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR odnosno položaj tužitelja je izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Dakle, Dodatkom je promijenjena ugovorena valutna klauzula i ugovorna kamatna stopa iz osnovnog ugovora čime je tužitelj prihvatio i promjenjivu kamatnu stopu (određeno strukturiranu), a koja kamatna stopa se primjenjivala na kredite iste vrste s valutnom klauzulom u EUR od dana sklapanja osnovnog ugovora. Cilj i osnovno načelo ZIDZPK/15 propisano je odredbom čl. 19.b koja navodi da konverzija kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Tuženik je tužitelju pravovremeno i u skladu s odredbama ZIDZPK/15 dostavio izračun konverzije kredita sa stanjem na dan 30. rujna 2015. godine u usporedni kredit s valutnom klauzulom u EUR utemeljen na novom otplatnom planu koji je zamijenio početno utvrđeni otplatni plan i koji je uzeo u obzir valutu kredita (CHF - EUR) i tijek kamatnih stopa, kako za CHF kredit tako i za EUR kredit, pritom uzimajući u obzir cjelokupne iznose uplaćene radi namirenja početno utvrđenih obroka u CHF.

    2.4. Dodatak ugovora o kreditu zaključen između tužitelja i tuženika, kao pravni posao koji je sklopljen na temelju posebnog zakona ZIDZPK/15 i voljom stranaka, proizvodi pravne učinke od samoga početka i valjan je, dodatkom ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika stvorena je nova pravna osnova koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu i koja uspostavlja ravnotežu između tužitelja kao potrošača i tuženika kao trgovca, tužitelj kao korisnik kredita u CHF nema pravni interes utvrđivati ništetnim odredbe osnovnog ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi i/ili valutnoj klauzuli, niti posljedično potraživati bilo kakva navodna obeštećenja s te osnove, tužitelj je prihvatom konverzije odnosno sklapanjem Dodatka pristao biti korisnik kredita s valutnom klauzulom u EUR od početka ugovornog odnosa, te ga stoga treba promatrati isključivo kao korisnika kredita u EUR-ima, koji se ne može pozivati na odluke iz kolektivnog spora, a sve iz razloga što se kolektivni spor odnosi samo na CHF korisnike kredita, zakonske ili regulatorne odredbe država članica kojima se izravno ili neizravno utvrđuju uvjeti potrošačkih ugovora ne sadržavaju nepoštene odredbe, već stvaraju ravnotežu između prava potrošača i prava prodavatelja robe ili pružatelja usluge Uzimajući u obzir prethodno navedeno i izraženi pravni stav VSRH- a i Suda EU, jasno je da tužitelj nema pravni interes za vođenjem ovog postupka, jer je u ovom slučaju konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15, te ne postoje bilo kakvi drugi razlozi nevaljanosti takvog ugovornog odnosa, a što je uostalom i nesporno među strankama. Naime, u tužbi tužitelj uopće ne osporava činjenicu da je konverzija provedena sukladno strogim zakonskim odredbama ZIDZPK/15 odnosno ne iznosi neke druge razloge izvan režima ZIDZPK/15 temeljem kojih bi mu pripadalo eventualno neko pravo na isplatu.

    2.5. Vezano za tužbeni zahtjev tužitelja kojim potražuje zakonske zatezne kamate na pojedinačne iznose od dana dospijeća istih, tuženik ističe da čak i u slučaju kada bi sud utvrdio ništetnim pobijane odredbe ugovora i ocijenio osnovanim postojanje tužiteljeve tražbine, a što se spori u cijelosti, takav zahtjev tužitelja u odnosu na tijek zakonskih zateznih kamata bi bio u potpunosti neosnovan. Naime, odredbom članka 214. Zakona o obveznim odnosima ("Službeni list SFRJ" br. 29/78., 39/85., 46/85., 57/89., "Narodne novine" br. 53/91., 73/91., 3/94., 111/93., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 88/01., 35/05.), a koja odredba je istovjetna odredbi članka 1115. ZOO-a propisano je da kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, vraća se zajedno sa zateznim kamatama i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sukladno mišljenju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske iznijetog na sjednici dana 05. ožujka 2004. godine, Ugovorne strane iz ništavog ugovora o zajmu u smislu odredbe članka 214. ZOO-a treba smatrati savjesnim, pa stjecatelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva.

    2.6.Tuženik ističe prigovor zastare na potraživanje zakonskih zateznih kamata na preplatu iz konverzije.

    3.U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o namjenskom kreditu od 22.srpnja 2008. broj 3213927935, u dodatak ugovora o kreditu od 25.siječnja 2016., u nalaz financijskog vještaka Borisa Belunjaka od 28.prosinca 2024., saslušao je tužitelja u svrhu dokazivanja, te u sve priloge i podneske u spisu.

    4. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka uz savjesnu i brižljivu ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno sud je nedvojbeno utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

    5. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženik dana 22. srpnja 2005. sklopili ugovor o kreditu na iznos od 135.100,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da su dana 25. siječnja 2016. sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

    6. Sporna je međutim osnova, visina tužbenog zahtjeva, zastara potraživanja, zatim aktivna legitimacija te je tužitelj imao svojstvo potrošača.

    7. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

    7.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

    7.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

    7.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

    7.4. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 22. srpnja 2005. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 135.100,00 CHF koji prema čl. 3. Ugovora o kreditu ima rok vraćanja od 20 godina.

    7.5. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF (čl. 2. i 7. Ugovora o namjenskom kreditu).

    7.6. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka 8 Poslovni broj: P-125/2023-20 pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

    7.7. Iz iskaza tužitelja, kojem sud u cijelosti poklanja vjeru, proizlazi da je tužitelj kredit podigao za kupnju stana u kojem živi. Kredit je podigao u Zagrebačkoj banci jer tamo ima tekući račun. Kredit je digao u CHF jer su mu u banci rekli da nije kreditno sposoban za dizanje kredita u eurima. Nije s bankom pregovarao o uvjetima i to je bilo samo uzmi ili ostavi. U banci su izradili ugovor i pozvali ga da ga odnese kod bilježnika na ovjeru. Rata mu je u početku iznosila oko 4.300,00 kuna, a već prva rata je bila veća te je nakon konačno narasla na 7.200,00 kuna tako da nije mogao više plaćati kredit pa je pristao na konverziju. Rekli su mu da će konverzijom kredit preći u euro i da ima preplatu te da će zbog preplata biti umanjene slijedeće rata i tako je bilo. Ugovor kreditu je pročitao, a bilo mu je najvažnije da mu je kredit odobren i to u iznosu koji mu je bio potreban i da može otplaćivati rate. Stan koji je kupio nije iznajmljivao nego u njemu živi. Vlasnik je trgovačkog društva koje je registrirano na adresi stanovanja, ali ima izdvojeni pogon na adresi [adresa] gdje firma radi. Aneks ugovora je pročitao. U trenutku potpisivanja aneksa ugovora nije imao pitanja i bio je zadovoljan što će mu rata biti manja i što su mu uračunali preplatu te je u tom trenutku mislio da je obeštećen u cijelosti. Osobno je vršio sve uplate rate kredita.

    7.8. Iz iskaza, kao i iz samog Ugovora o kreditu (članak 6.) vidljivo je da je namjena kredita kupnja stana, a što proizlazi i iz iskaza tužitelja danog u svrhu dokazivanja kojemu je sud poklonio vjeru. Temeljem toga, nesporno je da je tužitelj digao kredit kao potrošač za osobne potrebe.

    7.9. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži utvrđenje ništetnosti odredbe ugovora o kreditu koji se odnosi na valutnu klauzulu osnovan, točnije članka 2. i članak 7. Ugovora o namjenskom kreditu, a isto tako sud nalazi da je osnovan zahtjev za isplatom razlike između plaćenih anuiteta kredita i anuiteta po tečaju na dan isplate kredita bez valutne klauzule.

    7.10. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

    7.11. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

    7.12. Na temelju naprijed navedenog sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužitelja i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužitelja ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

    8. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR.

    8.1. Ocjena je suda da izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

    8.2. Sud nalazi da tužitelj iako je izvršena konverzija kredita ima pravo utvrđivati ništetnost odredbi osnovnog ugovora o kreditu i sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru i provođenjem konverzije ne gubi pravo na potraživanje stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

    8.3. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj: 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

    9. Visinu tužbenog zahtjeva sud je utvrdio na temelju nalaza i mišljenja knjigovodstveno-financijskog vještaka Borisa Belunjaka koji nalaz ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe, te je tužitelj sukladno istom i specificirao određeni tužbeni zahtjev.

    9.1. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka proizlazi da iznos ukupno do visine više plaćenih anuiteta izračunat samo zbog primjene tzv. „valutne klauzule“, odnosno zbog primjene srednjeg tečaja HNB za CHF za kune u otplati anuiteta po kreditu, u odnosu na srednji tečaj HNB za CHF za kune na dan isplate kredita, izračunate ovim nalazom vještačenja, od ukupno više plaćenih anuiteta od 113.954,58 kuna (u kojem je u potpunosti isključen utjecaj promjena redovne kamatne stope), umanjen je za iznos priznate preplate tužitelju prema ugovornoj dokumentaciji o konverziji kredita iz CHF u EUR dana 25.01.2016. godine, između tužitelja i tuženika u iznosu od 52.019,94 kuna, te tako izračunata umanjena razlika više plaćenog od tužitelja u korist tuženika tijekom kreditnog odnosa iznosi 61.934,64 kuna, a što preračunato tečajem konverzije zbog primjene EUR-a u Republici Hrvatskoj od 01.01.2023. godine tečajem konverzije za 1 EUR = 7,53450 kuna iznosi više plaćeno 8.220,14 EUR.

    10. Budući je tužitelj svoj tužbeni zahtjev uskladio s nalazom vještaka sud je isti u cijelosti prihvatio te je odlučio kao u točki II izreke presude.

    11. Tuženikov prigovor zastare tuženika nije osnovan.

    11.1. Podnošenjem kolektivne tužbe Udruge potrošač kod Trgovačkog suda u Zagrebu u sporu zaštite kolektivnih prava, a koji postupak se vodio pod brojem P-1401/12 prekinut je tijek zastare do pravomoćnog okončanja tog spora pred Visokim trgovačkim sudom Republike Hrvatske, odnosno donošenja presude Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u odnosu na ništetnost ugovornih odredbi temeljem valutne klauzule, kada je pravomoćno okončan predmet po kolektivnoj tužbi u predmetu ''Franak''. Od toga dana ponovno teče rok zastare za podnošenje zahtjeva radi isplate svih onih potraživanja dospjelih od 4. travnja 2007. odnosno primjenjuje se novi zastarni rok od pet godina koji teče od 14. lipnja 2018. S obzirom na to da nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (čl. 245. st. 1. ZOO/05), to je izvjesno da je u pogledu preplate po osnovu ugovorene valutne klauzule tuženikov prigovor zastare neosnovan jer je tužba u ovome predmetu podnesena 6.lipnja 2023.Isto se odnosi i na zakonske zatezne kamata na više plaćene iznose zbog povećanja tečaja CHF koji su priznati u konverziji, ali kao preplata jer je zbroj uplaćenih iznosa po kreditu u CHF, preračunatih u EUR veći od zbroja iznosa potrebnog za pomirenje duga u skladu s otplatnim planom za kredit u EUR (članka 6. Dodatka ugovora o kreditu).

    11.2. Naime, prema stavu Vrhovnog suda Republike Hrvatske (Rev-2245/17-2), pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO/05 te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe, zbog čega zastara nije nastupila. Isto je potkrijepljeno pravnim shvaćanjem zauzetim na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 30. siječnja 2020., da posljedice ništetnosti ugovora počinju teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora, obzirom da tužitelj u tužbi traži utvrđenje ništetnosti pojedinih ugovora o kreditu.

    12. Odluka o troškovima temelji se na članku 154.stavak 1., a u svezi s odredbom članka 155. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07.-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14. -OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP. Tužitelj potražuje sveukupni trošak u iznosu od 1.398,17 EUR. Zahtjev je osnovan te je tužitelju dosuđen trošak u navedenom iznosu.

    12.1. Tužiteljev trošak se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 200,00 EUR, trošak vještačenja u iznosu od 398,17 EUR, troškove zastupanja na dva ročišta i pristup na objavu presude u iznosu od ukupno 400,00 EUR, sastav dva obrazložena podnesak u iznosu od ukupno 400,00 EUR.

    13. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

    Požega, 26.ožujka 2025.

    Sutkinja:

    Melita Novak

    Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku od 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

    Dna:

    1. Ivan Dundović, odvjetnik, Požega

    2. OD Metelko, Knežević & partneri d.o.o. Zagreb

    Upozorenje Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.