Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: UsI-5033/2023-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Manueli Ostoić Čačinović te Aniti Ćavar, zapisničarki, u upravnom sporu I. tužitelja CR iz [adresa], II. tužitelja TR iz [adresa]. tužiteljice KR iz [adresa], Čehi, Slavka Čora 22, svi zastupani po opunomoćenici Miri Matuško Blažević, odvjetnici u Zagrebu, Kneza Višeslava 11, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi naknade za deposedirano zemljište, dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-04/20-01/168, URBROJ: UP/II-943-04/20-01/168, od 9. lipnja 2023.

II. Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko- pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, KLASA: UP/I- 943-04/13-07/02, URBROJ: 251-19-01-20-47 od 30. siječnja 2020.

III. Nalaže se tuženiku nadoknaditi trošak upravnog spora tužiteljima u iznosu od 2.500,00 (dvijetisućepetsto) eura, u roku od 60 dana od dana pravomoćnosti ove točke izreke presude.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, KLASA: UP/I-943- 04/13-07/02, URBROJ: 251-19-01-20-47 od 30. siječnja 2020., odbijen je zahtjev I-III tužitelja za utvrđenje naknade za deposedirano građevinsko zemljište, koji zahtjev je utemeljen na članku 46. Zakona o izvlaštenju.

1.1. Osporenim rješenjem tuženika KLASA: UP/II-943-04/20-01/168, URBROJ: 514-04-02-01/08-23-02, od 9. lipnja 2023. odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv naprijed navedenog rješenja, uz obrazloženje tuženika da dokumentacija koja se nalazi u spisu upućuje na činjenicu određivanja i isplate naknade, te se ne može povjerovati tvrdnji nasljednika prijašnje vlasnice koji nemaju nikakvih neposrednih saznanja o deposedaciji i isplati naknade iz 1963, da naknada za predmetno zemljište nije određena niti isplaćena.

2. Tužitelji smatraju kako je jedini pravno valjani dokaz da je naknada pravomoćno utvrđena rješenje o naknadi s klauzulom pravomoćnosti odnosno sa dostavnicom kao dokazom da je to rješenje uredno dostavljeno svim strankama u postupku. Rukom pisane bilješke na rubovima rješenja Grada Zagreba NOO [adresa] od 22. prosinca 1962. ne predstavljaju pravno valjani dokaz da je naknada pravomoćno utvrđena. Bilješke nisu dio rješenja i stoga se kao vjerodostojan sadržaj tog rješenja može uzeti u obzir samo onaj dio rješenja koji je sadržan u propisanom obliku i službeno ovjeren od strane nadležnog tijela.

2.1. Tužitelji su istaknuli kako tuženik uopće ne spominje da je upravo protustranka Grad Zagreb u spis dostavila rješenje o deposedaciji Grada Zagreba NOO [adresa] od 22. prosinca 1962. kojim je zemljište izuzeto iz posjeda ranijih vlasnika, a temeljem čl. 38. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta.

2.2. U spis su dostavili presudu ovog suda broj: UsI-1571/19 od 22. srpnja 2020. prema kojoj se u predmetima koji se vode temeljem čl. 46. Zakon o izvlaštenju treba utvrditi je li rješenje o određivanju naknade doneseno, ukoliko je, da li je dostavljeno prednicima tužitelja odnosno da lij e postalo pravomoćno.je jedini valjani dokaz da je naknada određena pravomoćno rješenje o određivanju naknade.

2.3. Predlaže Sudu da usvoji tužbu i tužbeni zahtjev te poništi osporeno i rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-04/13-07/02, URBROJ: 251-19-01-20-47 od 30. siječnja 2020.

3. Tuženo tijelo, u svom odgovoru na tužbu poziva se na razloge iznesene u obrazloženju pobijanog rješenja te predlaže tužbu odbiti.

4. Zainteresirana osoba, Grad Zagreb, u svom odgovoru navodi kako je u cijelosti suglasna sa stavovima tuženika te predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja. Ističe kako nisu ispunjene zakonske pretpostavke za vođenje postupka određivanja naknade sukladno odredbi čl.46.Zakona o izvlaštenju (NN 9/94) jer iz dokumentacije spisa nesporno proizlazi da je naknada pravomoćno određena.

4.1. Zainteresirana osoba smatra opravdanim zbog proteka vremena u konkretnom slučaju primijeniti posredna sredstava dokazivanja činjenice određivanja naknade.

4.2. Dodaje kako navod tužitelja da zainteresirana osoba nije upisala pravo vlasništva na predmetnom zemljištu jer nije imao dokaz o naknadi nije točan niti utemeljen na tada važećim odredbama zakona. Unatoč propustu uknjižbe zakonito stečenog vlasništva Grad Zagreb drži u posjedu i vrši vlasnička prava na predmetnom zemljištu što dokazuje povijesni z.k izvadak 2798 k. o [katastarska općina], prema kojem GZ na temelju u zbirkama isprava sadržane dokumentacije koja uključuje geodetske elaborate vrši promjene na zemljištu isto cijepajući i na dijelovima evidentirajući nerazvrstane ceste – javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu GZ 5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove i imovinu Grada, Sektora za upravno-pravne poslove, KLASA: UP/I-943-04/13-07/02, URBROJ: 251-19-01-20-47 od 30. siječnja 2020. te je, radi točnog utvrđenja činjeničnog stanja, izveo dokaz uvidom u spis tuženika i priložene isprave.

6. Punomoćnik tužitelja na ročištu je naveo kako su neosnovani navodi odgovora z .o da u ovom predmetu postoje tzv. posredna sredstava dokazivanja. Dodao je kako rukom pisane bilješke koje se nalaze na rješenju o dodjeli nisu nikakav dokaz o postojanju rješenja o određivanju naknade, a kamoli posredan dokaz budući iz rukom pisanih bilješki nije razvidno tko ih je i kad pisao te na istima ne postoji pečat službene osobe koja bi takvim bilješkama dala legitimitet da su pisane od strane službene osobe. Nadalje, niti iz uvjerenja gradskog ureda za katastar na koje se z.o. poziva nije razvidno da je promjena korisnika u katastarskom operatu učinjena temeljem rješenja o određivanju naknade kako to z.o. tvrdi te tužitelji ističu da se promjena korisnika u katastarskom operatu uopće ne vrši temeljem rješenja o određivanju naknade.

6.1. Sud je uzeo u obzir provedene dokaze i činjenice utvrđene u postupku donošenja osporavane odluke. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja izvršen je uvid u osporavano rješenje tuženika, te u ostale isprave priložene tužbi i odgovoru na tužbu.

7. Provedena je usmena i javna rasprava u prisutnosti opunomoćenika tužitelja, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i zainteresirane osobe, čime je u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 34/2024 dalje: ZUS), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, polazeći pritom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika sud cijeni kako je navodima tužbe i tijekom spora, pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja i primjena prava dovedeno u pitanje.

9. U ovom predmetu sporno je da li je doneseno pojedinačno rješenje o određivanju naknade prednicima tužitelja, te da li im je isto dostavljeno i postalo pravomoćno, te da li tužitelji u konkretnom slučaju imaju pravo na određenje naknade sukladno članku 46. Zakona o izvlaštenju (Narodne novine, broj 9/94. i 35/94.), a na temelju koje odredbe je podnesen zahtjev u konkretnom slučaju.

10. Člankom 46. Zakona o izvlaštenju, propisano je da se odredbe ovog zakona primjenjuju na započete postupke eksproprijacije u kojima nije, do stupanja na snagu ovoga Zakona, donijeto konačno rješenje i postupke određivanja naknade u kojima nije donijeta pravomoćna odluka ili ako ta rješenja, odnosno odluke budu poništene ili ukinute.

11. Sukladno navedenom propisu naknada za deposedirane nekretnine može se odrediti ako do 18. veljače 1994., kao dana stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju nije donesena pravomoćna odluka o naknadi.

11.2. Pod pravomoćnom odlukom o naknadi smatra se odluka ili rješenje nadležnog tijela općine koja je odlučila o oduzimanju imovine, a kojim se određuju mjerila za određivanje naknade ili sporazum o naknadi u upravnom postupku ili rješenje o određivanju naknade ili sporazum donesen u sudskom vanparničnom postupku.

12. Tužitelji su, kao nasljednici prijašnjih vlasnika, zahtjevom zatražili određivanje naknade za deposedirano neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica] površine 671 m2 i kč. br. [katastarska čestica] površine 1868 m2, upisano zk. ul [broj ZK uloška] k. o [katastarska općina]., a koje prema potvrdi katastra Grada Zagreba odgovara kč. Br. [katastarska čestica]/50a i kč. br. [katastarska čestica]/50b k. o [katastarska općina]. Predmetno zemljište nacionalizirano je rješenjem Narodnog odbora Općine Remetinec, broj: 03-3868/3 od 30. lipnja 1959., a zahtjev za određivanje naknade utemeljen je na rješenju Narodnog odbora općine Remetinec , broj: 04-7374-1962 od 22. prosinca 1962.

12.1. Predmet ovog postupka i upravnog spora je zahtjev tužitelja od 07.ožujka 2006 radi određivanja naknade za naprijed navedene čestice.

13. Zahtjev tužitelja odbijen je uz obrazloženje da opsežnom pretragom arhivske građe kod nadležnih službi Grada Zagreba i Državnog arhiva nije pronađeno rješenje o naknadi, ali da su u rješenju Narodnog odbora općine Remetinec, broj: 04-7374/1962 od 22. prosinca 1962. kojim je Direkciji za izgradnju južnih predjela Zagreba dodijeljeno neizgrađeno građevinsko zemljište između ostalog i kč. br. [katastarska čestica]/50a i kč. br. [katastarska čestica]/50b, obje k. o [katastarska općina], na lijevoj strani naznačeni brojevi rješenja o deposedaciji, a na desnoj strani brojevi rješenja kojim je određena naknada.

14. U odnosu na kč. br. [katastarska čestica]/50a i kč. br. [katastarska čestica]/50b navedeno je da je rješenjem broj 18/243-63 određena naknada,a temeljem istog rješenja je prema podacima Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove izvršen prijenos prava korištenja sa prijašnje vlasnice OR na Skupštinu općine Remetinec. Slijedom naprijed navedenog zaključeno je da je naknada za predmetna zemljišta određena i da nema uvjeta za provođenje vještačenja i određivanje naknade.

15. Iz spisa predmeta razvidno je kako je rješenjem Narodnog odbora Općine Remetinec, broj:04-7374-1962 od 22.prosinca 1962 odlučeno da se nacionalizirano neizgrađeno građevinsko zemljište označeno kao kč. br. [katastarska čestica]/50a i kč. br. [katastarska čestica]/50b k. o [katastarska općina], uz drugo zemljište pobliže označenim u rješenju u ukupnoj površini 21 kj i 175 čhv, izuzima iz posjeda ranijih vlasnika i dodjeljuje na korištenje Direkciji za izgradnju južnih predjela Zagreba u svrhu stambene izgradnje. Točkom ii navedenog rješenja određeno je da će Direkcija za izgradnju južnih predjela Zagreba isplatiti naknadu za dodijeljeno zemljište u visini od 14.354.375 dinara u roku od 15 dana po primitku rješenja, a točkom III navedeno je da će raniji vlasnici biti deposedirani, a Direkcija za izgradnju južnih predjela Zagreba uvedena u posjed kada bude doznačen iznos iz točke II u korist NO općine Remetinec. U obrazloženju rješenja navedeno je da je Direkcija za izgradnju južnih predjela Zagreba obvezna isplatiti naknadu za dodijeljene zemljište u visini 425. -dinara za 1 čhv. u skladu s Odlukom o visini naknade za eksproprirano zemljište (Sl. glasnik Grada Zagreba, broj: 5/61) u visini od 14.354.375 dinara za zemljište upisano u k. o [katastarska općina], protiv rješenja dozvoljena je žalba samo protiv točke I, dok protiv odredbe o naknadi žalba nije dozvoljena.

16. Nesporno iz obavijesti Narodnog odbora općine Remetinec, Odjela za financije, broj 047374/1-1961 od 29. svibnja 1962. proizlazi da je Direkcija za izgradnju južnih predjela Zagreba doznačila sredstva potrebna za isplatu naknade ranijim vlasnicima i predložila da joj predmetne nekretnine dodijeli na korištenje.

16.1. U konkretnom slučaju deposedacija je trebala uslijediti nakon dodjele zemljišta novom korisniku i plaćanja naknade općini.

Vezano za k. č. br [katastarska čestica]/50a i kč. br. [katastarska čestica]/50b rješenjem broj 18/243-63 određena je naknada, a rješenje NOO Remetinec, broj. 04-18/243-63 od 20.svibnaj 1963 u potvrdi Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove navodi se kao pravni temelj na temelju kojeg je izvršen prijenos prava korištenja sa prijašnje vlasnice OR na Skupštinu općine Remetinec.

17. U konkretnom slučaju utvrđeno je kako je predmetno zemljište deposedirano ranijim vlasnicima te dodijeljeno na korištenje Direkciji za izgradnju južnih predjela Grada Zagreba, Direkcija je sukladno rješenjima Narodnog odbora općine Remetinec na račun Općine Remetinec isplatila naknadu u visini određenoj tim rješenjima sukladno Odluci o visini naknade za eksproprirana zemljišta (Sl. glasnik: 5/61) po cijeni 425 za 1 čhv.

18. Tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi kako se podrazumijeva da je prije isplate doneseno pravomoćno rješenje o određivanje naknade, ali o tome ne prileži dokaz.

19. Okolnost da je Direkcija uplatila iznos naknade ne znači ujedno i da je naknada određena i isplaćena prijašnjim vlasnicima, o čemu ne postoji dokaz, npr. uplatnica s imenom prednika tužitelja uz naznaku da se radi o naknadi iz navedenog rješenja, ako se već ne može pronaći rješenje o određivanju naknade.

20. Spisu ne prileži dokaz da je donesena pravomoćna odluka o određivanju naknade kojom se ranijim vlasnicima određuje naknada za predmetno zemljište, a u konkretnom slučaju teret dokaza da je takva odluka donesena i postala pravomoćna je na Gradu Zagrebu.

21. Zakon o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta po kojem je vođen postupak oduzimanja predmetnih nekretnina predviđa da se o naknadi donese posebno rješenje koje se treba dostaviti prijašnjem vlasniku.

22. S obzirom da je čl.46. Zakona o izvlaštenju propisano da se odredbe Zakona primjenjuju na postupke određivanja naknade u kojima nije donesena pravomoćna odluka, a spisu ne prileži dokaz da je rješenje o određivanju naknade doneseno i dostavljeno prednicima tužitelja, odnosno da je isto postalo pravomoćno. Po ocjeni ovog suda tuženik je povrijedio zakon na štetu tužitelja kada u konkretnom slučaju nije primijenio čl.46. Zakon o izvlaštenju jer prema ustaljenoj upravnosudskoj praksi samo ono rješenje koje je uredno otpremljeno i dostavljeno stranci može se smatrati rješenjem sa svim pravnim učincima kako za stranku tako i za tijelo koje ga je donijelo.

23. Imajući u vidu navedeno osporeno rješenje tuženika kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog rješenja ne može s ocijeniti zakonitim.

24. Stoga je tužiteljima, na temelju članka 147. Zakona o upravnim sporovima i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023) dosuđen trošak zastupanja po opunomoćeniku odvjetniku za sastav tužbe u iznosu od 1,000.00 EUR,te trošak sastava podneska sa zahtjevom za odgodnim učinkom tužbe, sve uvećano za PDV 25% iznosi 2.500,00 EUR-a.

Trebalo je stoga na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u izreci.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Manuela Ostoić Čačinović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnica Mira Matuško Blažević, [adresa] Zagreb, Ulica kneza Višeslava 11

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprava za građansko, trgovačko i upravno pravo, [adresa] Zagreb, Ulica grada

Vukovara 49 – uz spis tuženika

3. Grad Zagreb, Stručna služba Gradonačelnika, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića

4. U spis