Republika Hrvatska
Županijski sud u Velikoj Gorici
Ulica Hrvatske bratske zajednice 1
Poslovni broj Gž-476/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Velikoj Gorici, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca Nikole Ramušćaka predsjednika vijeća, Tihane Cišper članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Jasminke Pavković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Nena Vujević, odvjetnica u Sinju, protiv 1. tuženice IS, pok. E, nepoznatog boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 2. tuženika US, pok. MS, nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 3. tuženika OS, pok. MS, nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 4. tuženika TS, pok. MS, nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 5. tuženika HS, pok. E, nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 6. tuženice NS, nepoznatog boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 7. tuženice FS, ud. I, nepoznatog boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 8. tuženice GS, ž. I, nepoznatog boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu 9. tuženika TS, pok. US, nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 10. tuženice ZS, ud. U, nepoznatog boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 11. Tuženika ŠS (nasljednik pok. SS) OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 12. tuženika CS (nasljednik pok. LS, rođ. SS) OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 13. tuženice ŽS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 14. tuženice BS (nasljednice pok. ĐS) OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 15. tuženice ĆS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 16. tuženika AS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], Strana II. kbr. 4, 17. tuženika VS (nasljednik pok. JS), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 18. tuženice PS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 19. tuženika RS (nasljednik pok. ČS), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] II 62, 20. tuženika HS pok. MS, nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 21. tuženice DS, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 22. tuženika KS pok. MS, nepoznatog boravišta, kojeg zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 23. tuženika EE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Močić, odvjetnik u Splitu, 24. tuženika IE (nasljednik pok. UE), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 25. tuženice NS pok. M, nepoznatog boravišta, koju zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu, 26. tuženika ME (nasljednik OE), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 27. tuženika US (nasljednik OE), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 28. tuženika TE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 29. tuženika HE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 30. tuženika NE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 31. tuženice FE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 32. tuženika GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 33. tuženika ZE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 34. tuženika ŠE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], O [adresa], 35. tuženika SE (nasljednik pok. UE), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 36. tuženika HE (nasljednik JS), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 37. tuženika CE (nasljednik JS), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],
38. tuženice LE (nasljednik JS), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa],
[adresa], 39. tuženice ŽE (nasljednice OE), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], 40. tuženika BE (nasljednik CS), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa]. tuženice ĐE (nasljednica CS), OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi 23. tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-5065/2019 od 19. ožujka 2024., na sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba 23. tuženika EE kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-5065/2019 od 19. ožujka 2024. u cijelosti pod točkama I. izreke te u dijelu točke II. izreke u kojem je naloženo 23. tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu 3.569,21 eura sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate.
II. Preinačava se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Sinju poslovni broj P-5065/2019 od 19. ožujka 2024. u dijelu pod točkom II. izreke preko iznosa od 3.569,21 eura do iznosa 4.169,21 eura i za navedeno sudi:
Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadom troškova postupka u iznosu 600,00 eura.
III. Odbija se zahtjev 23. tuženika EE za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom je suđeno:
„I. Utvrđuje se da je tužitelj ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], vlasnik nekretnine koja je na Skici vještva, te u Nalazu i mišljenju od 24. studenoga 2023. godine stalnog sudskog vještaka za geodeziju Krunoslava Ćalete, koji su sastavni dio ove presude, označena kao lik „A” obojan zelenom bojom, te označen brojevima 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, ukupne površine 1664 m2, od čega dio označen brojevima 1, 2, 14, 15 predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 18 m2, zatim dio označen brojevima 2, 3, 4, 5, 13, 14 predstavlja dio čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 40 m2, te dio označen brojevima 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13 predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 666 m2 i dio označen brojevima 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20 predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 940 m2, pak se ovlašćuje tužitelj da na temelju ove presude može izraditi parcelacijski elaborat na način da se nekretnina koja je na Skici vještva, te u Nalazu i mišljenju od 24. studenoga 2023. godine stalnog sudskog vještaka za geodeziju Krunoslava Ćalete, koji su sastavni dio ove presude, označena kao lik „A” obojan zelenom bojom, te označen brojevima 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, ukupne površine 1664 m2, od čega dio označen brojevima 1, 2, 14, 15 predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 18 m2, zatim dio označen brojevima 2, 3, 4, 5, 13, 14 predstavlja dio čest. zgr. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 40 m2, te dio označen brojevima 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13 predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 666 m2 i dio označen brojevima 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20 predstavlja dio kat. čest. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] u površini od 940 m2, označi posebnom česticom sa svojim brojem i oznakom kao i da na temelju tako izrađenog parcelacijskog elaborata navedene promjene upiše u katastru i zemljišnoj knjizi na svoje ime i za cijelo, uz istovremeni upis brisanja tog prava s imena tuženika pod 26, 27 i 39 kao isključivih nasljednika upisane suvlasnice ... ud. E, te tuženika pod 17 i od 36-38 kao isključivih nasljednika upisane suvlasnice JS. OS, kao i sa imena svih ostalih tuženika odnosno njihovih prednika.
II. Dužan je tuženik ad. 23. ĆE u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe nadoknaditi tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 4.169,21 euro zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude pa do isplate.“.
2. Dvadesettreće tuženik EE podnio je žalbu protiv navedene presude zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da je počinjena bitna povreda odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 190. stavak 2. ZPP-a jer je sud dopustio preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka te da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članka 338. ZPP-a jer prvostupanjski sud nije obrazložio zašto je izveo određene dokaze. Sadržajno ističe da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a, odnosno da je tužbu trebalo odbaciti jer na pasivnoj strani tužbom nisu obuhvaćeni svi suvlasnici upisani u zemljišne knjige odredbe, kao i da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama, ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te postoji proturječnost između osnoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprave ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika. Predlaže preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troškova postupka, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu. Zahtijeva troška za sastav žalbe u visini 250 bodova uvećan za 25 % PDV-a i trošak sudskih pristojbi za žalbu u iznosu 106,00 eura.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba 23. tuženika je djelomično osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio bitnu povredu parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi članka 190. ZPP-a, jer je suprotno navodima 23. tuženika, pravilno prvostupanjski sud dopustio preinaku tužbe iz podneska tužitelja od 28. studenoga 2023. i to nakon što je proveden očevid i geodetsko vještačenje radi preciznog određivanja dijela nekretnine kao predmeta spora (individualizirani geometrijski određen dio). Za dopuštenje preinake tužbe prvostupanjski sud je dao valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud budući su isti utemeljeni na primjeni članka 190. stavak 2. ZPP-a.
6. Nisu osnovani žalbeni navodi 23. tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u svezi s člankom 338. stavak 4. ZPP-a jer je suprotno žalbenim navodima, po utvrđenju ovog suda, obrazloženje sačinjeno u skladu s navedenom zakonskom odredbom.
7. Neosnovano 23. tuženik ističe da tužbom na pasivnoj strani nisu obuhvaćeni svi upisani suvlasnici koji su nužni suparničari, odnosno da se radi o nedostatku procesnopravne legitimacije zbog čega je tužbu trebalo odbaciti. Točni su navodi 23. tuženika da, s obzirom na predmet spora, na pasivnoj strani trebaju tužbom biti obuhvaćeni svi upisani suvlasnici te da se radi o nužnom suparničarstvu. Međutim, nije točno da tužbom nije obuhvaćena suvlasnica 11. suvlasničkog dijela SS budući je kao 11. tuženik naveden AE koji je nasljednik pok. SS. U odnosu na 13. suvlasnički dio suvlasnice „VE. JE“ valja odgovoriti da je kao 12. tuženik naveden CS kao nasljednik pok. LS, rođ. SS, te u odnosu na 23. suvlasnički dio upisanog suvlasnika „PE pk. MS, Otok“ valja reći da je kao 20. tuženik naveden HS, pok. MS, nepoznatog boravišta kojeg zastupa privremeni zastupnik Marko Balić, odvjetnik u Splitu. Dakle, nije osnovan žalbeni navod da je počinjena bitna povreda parničnog postupka iz članka 325. stavak 2. točka 8. ZPP-a o nedostatku procesnopravne legitimacije zbog čega bi tužbu trebalo odbaciti.
8. Također, nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima tuženika pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama te se presuda može ispitati. Žalitelj zapravo pobija ocjenu dokaza provedenu po prvostupanjskom sudu i utvrđenje tog suda, a što su u biti prigovori činjenične naravi kojima 23. tuženik iznosi svoju ocjenu dokaza provedenih u postupku koja je različita od ocjene na kojoj je zasnovana pobijana odluka. Okolnost da 23. tuženik nije zadovoljan ocjenom dokaza odlučnim za odluku nema značaj bitne povrede iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
9. Ispitujući pobijanu presudu, kao i postupak koji je prethodio, nije utvrđeno da bi prvostupanjski sud počinio druge bitne povrede parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno članku 365. stavak 2. ZPP-a.
10. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenja da je na temelju dosjelosti stekao vlasništvo nekretnine koja je u nalazu i mišljenju te skici stalnog sudskog vještaka za geodeziju Krunoslava Ćalete od 24. studenoga 2023. označena kao lik „A” obojan zelenom bojom, te označena brojevima 1, 2, 3, 4, 5, 6, 7, 8, 9, 10, 11, 12, 13, 14, 15, 16, 17, 18, 19, 20, ukupne površine 1664 m2 uz ovlaštenje tužitelju da izradi parcelacijski elaborat te takvu nekretninu i svoje vlasništvo upiše u zemljišne knjige.
11. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje relevantno za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari.
12. Tako je prvostupanjski sud utvrdio:
- da je u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisana kat. čest. [katastarska čestica] oranica kao vlasništvo 23. tuženika T (... ..., a da je njegovo vlasništvo upisano na temelju presude zbog izostanka poslovni broj P-687/76 od 22. studenoga 1976.,
- da su u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] upisane (između ostalih) kat. čest. [katastarska čestica] ZGR [adresa], kat. čest. [katastarska čestica] pašnjak i kat. čest. [katastarska čestica] oranica,
- da je posjedovnom listu broj 1681 k. o. [katastarska općina] za kat. čest. [katastarska čestica] kao posjednik iste upisan 23. tuženik EE, a da su u ... k. o. [katastarska općina] za kat. čest. [katastarska čestica] kao posjednici dijela iste upisani za po ¼ dijela tužitelj ES i 23. tuženik EE, a za ½ dijela ČS, te da predmetne nekretnine nose naziv „RE“,
- da iz rješenja Općine Sinj od 1. listopada 1976. proizlazi da je 23. tuženiku ĆE (...) ... odobrena izgradnja stambene zgrade katnice na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], a iz rješenja o izvedenom stanju Splitsko-dalmatinske županije od 30. listopada 2014. proizlazi da je po prijedlogu 23. tuženika ozakonjena zgrada izgrađena na kat. čest. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina],
- da iz kupoprodajnog ugovora od 14. rujna 1972. proizlazi da su tužitelj i 23. tuženik od ESK kupili zemljište zvano „[adresa] (stranica 47 spisa),
- da iz kupoprodajnog ugovora od 16. kolovoza 1970. proizlazi da su tužitelj i 23. tuženik kupili od ČE žene H zemljište zvano „[adresa] (stranica 48 spisa),
- da iz kupoprodajnog ugovora od 7. siječnja 1971. proizlazi da je tužitelj od DE kupio zemljište zvano „[adresa] (stranica 49-50 spisa),
- da je provedenim očevidom utvrđeno je da se nekretnina koja je predmet spora nalazi u zaseoku [adresa] i da u naravi predstavlja omeđenu površinu i to većim dijelom betonskim zidovima, a sa zapada ogradnom žicom i da se sastoji od dijelova kat. čest. [katastarska čestica] ZGR sve k. o. [katastarska općina],
- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka za geodeziju dipl.ing.geod. Krunoslava Ćalete proizlazi da predmet spora predstavlja lik „A“ u skici obojan zelenom bojom ukupne površine 1664 m2 označen točkama 1-20, a koji da se sastoji od dijela kat. čest. [katastarska čestica] od 18 m2 označen točkama 1-2-14-15-1, dijela kat. čest. [katastarska čestica] ZGR od 40 m2 označen točkama 2-3-4-5-13-14-2, dijela kat. čest. [katastarska čestica] od 666 m2 označen točkama 5-6-7-8-9-10-11-12-13-5 i dijela kat. čest. [katastarska čestica] od 940 m2 označen točkama 11-12-13-14-15-16-17-18-19-20-11,
- da ostali dijelovi kat. čest. [katastarska čestica] ZGR pa tako i lik „C“ na kojem je položena obiteljska kuća 23. tuženika EE nisu predmet ovog postupka.
13. Na temelju tako utvrđenih činjenica i cijeneći provedene dokaze, pa tako i iskaze svjedoka KE, ISK, OS, EĆ, IĆ, MS, AS, UĆ, MĆ, OĆ, TĆ te tužitelja i tuženika, prvostupanjski sud je utvrdio da su na predmetnim česticama izgrađene i obiteljska kuća tužitelja ES, i obiteljska kuća 23. tuženika EE te da su te nekretnine ograđene, a što ukazuje da je izvršena dioba na način da je njiva položena ispod tužiteljeve kuće pripala tužitelju i da se tuženik ogradio od tužitelja, a ne da je tužitelj uzurpirao dio tuženikova zemljišta, jer da bi onda bilo logično da je taj ogradni zid na tom mjestu izgradio tužitelj, a nije sporno da ga je izgradio 23. tuženik na mjestu gdje je smatrao da njegov posjed završava. Nadalje je utvrdio da spornu njivu već desetljećima obrađuje tužitelj i članovi njegove obitelji. Pri tome sud nije prihvatio iskaz supruge 23. tuženika MĆ u kojem navodi da je 23. tuženik ogradio svoje zemljište od njive očekujući da ga tužitelj isplati, jer da je takav iskaz neuvjerljiv budući da nema nikakve životne logike da bi se netko, tko je godinama u lošim odnosima s tužiteljem, uzdao u neki navodni dogovor i upustio u ozbiljne građevinske radove unaprijed očekujući da će se realizirati dogovor s osobnom s kojom je godinama u lošim odnosima.
14. Dakle, prvostupanjski sud je zaključio da je između tužitelja i 23. tuženika nije sporan dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zemljište položeno u sjeveroistočnom dijelu na kojem je sagrađena kuća tužitelja (dio kat. čest. [katastarska čestica], dio kat. čest. [katastarska čestica] ZGR, dio kat. čest. [katastarska čestica] i dio kat. čest. [katastarska čestica]), već se sporan dio kat. čest. [katastarska čestica] i kat. čest. [katastarska čestica] u naravi njiva ispod kuće tužitelja.
15. Iznesena činjenična utvrđenja i zaključke prihvaća i ovaj sud te isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima 23. tuženika kojima isti u biti ponavlja navode iz prvostupanjskog postupka i daje svoju ocjenu činjeničnih utvrđenja, suprotno pravilnim utvrđenjima prvostupanjskog suda.
16. Tako nisu osnovani žalbeni navodi 23. tuženika da je prvostupanjski sud zanemario i ignorirao dio iskaza svjedoka OĆ u kojem je iskazao da njegov otac ESK nikada ne bi prodao nekretninu tužitelju i da je to sam tužitelj priznao. Na ovakav žalbeni navod valja odgovoriti da je taj dio iskaza svjedoka OĆ u suprotnosti sa sadržajem kupoprodajnog ugovora od 14. rujna 1972. u kojem se navodi da AS prodaje zemljište „N“ tužitelju i 23. tuženiku („…kupac HĆ i T“), dakle nekretninu prodaje i tužitelju, pa je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj zajedno s 23. tuženikom kupio nekretninu „N“ od AS.
17. Točno je da priloženi kupoprodajni ugovori (sva tri) nemaju oznaku kat. čest. koje se prodaju, već samo naziv „N“, ali to ne znači da je time onemogućeno dokazivanje koje nekretnine su bile predmet prodaje i upravo radi utvrđivanja tih činjenica je sud proveo dokazni postupak.
18. Nisu osnovani žalbeni navodi 23. tuženika u odnosu na nalaz i mišljenje vještaka dipl.ing.geod. Krunoslava Ćalete. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je dao jasne i odlučne razloge zbog kojih je prihvatio mišljenje i očitovanja vještaka te razloge zbog kojih je odbio dokazni prijedlog 23. tuženika za provođenje novog geodetskog vještačenje, a koje razloge prihvaća i ovaj sud. Tome valja dodati da su neosnovani navodi žalbe u odnosu na ucrtanu i poništenu liniju prikazanu na analognom planu za kat. čest. [katastarska čestica] budući je predmet ovog spora utvrđivanje jesu li ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje vlasništva dosjedanjem, što znači faktičnim posjedom kojeg je vršio tužitelj kroz određeno vrijeme te je u tom smislu zadatak vještaka bio utvrditi i na skici prikazati granice tog posjeda, a za što od pravnorelevantnog značaja nije revizija katastra vršena između 1951. i 1963 godine i katastarska evidencija koja postoji od 1820. godine kako to u žalbi ističe 23. tuženik. Također, valja reći da nije sporno da je 23. tuženik upisan kao posjednik kat. čest. [katastarska čestica] koju činjenicu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio, pa u tom smislu nije bilo potrebe utvrđivati povijest promjena u katastarskom operatu.
19. Tužitelj je prema navodima tužbe (tužba je podnesena 22. ožujka 2019.) u posjedu nekretnine unazad više od 50. Prvostupanjski sud utvrđuje da je dosjedanje započelo početkom 1970-ih godina, dakle u vrijeme važenja Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ), koji se kao pravna pravila primjenjuje na temelju članka 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. ("Narodne novine", broj 73/91.) i članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenim prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list FNRJ", broj 86/1946., 105/45. i 96/47.).
20. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ za stjecanje prava vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevalo se zakonit, pošten i istinit posjed, dok je prema paragrafu 1468. OGZ-a za dosjelost bilo potrebno vrijeme od 30 godina, odnosno vrijeme od 20 godina prema Načelnom mišljenju opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda broj 3/60 od 4. travnja 1960. U konkretnom slučaju taj rok od 20 godina nije istekao do 1. runa 1980., odnosno do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91. - dalje: ZOVO), pa se nastavio i u režimu ZOVO.
21. Člankom 28. stavak 2. ZOVO je propisano da savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, dok je stavkom 4. propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe tu stvar dosjelošću protekom dvadeset godina.
22. S obzirom na činjenicu utvrđenog početka vremena dosjedanja u ovome postupku (neutvrđenog dana početkom 1970-ih godina) cijeneći i zaključak sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Hrvatske od 27. veljače 1984. kojim je utvrđeno da se odredbe ZOVO primjenjuju na rokove dosjelosti koji su počeli teći prije njegova stupanja na snagu, odnosno 1. rujna 1980. (članak 90. ZOVO), ako do tog trenutka nisu istekli, s time da se, kada je odredbama ZOVO propisan kraći rok, a nakon stupanja na snagu ZOVO je preostalo vrijeme kraće od onog propisanog ZOVO, tada rok istječe nakon proteka vremena određenog ranijim zakonom - OGZ, dok u slučaju da je od roka određenog OGZ preostalo vrijeme duže od onog predviđenog u ZOVO, tada rok istječe istekom vremena propisanog u ZOVO.
23. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je do 1. rujna 1980. (kada je stupio na snagu ZOVO), proteklo manje od 10 godina posjeda tužitelja računajući od neutvrđenog dana početkom 1970-ih godina. Time je ostatak roka potrebnog za dosjedanje prema OGZ duže od onog propisanog ZOVO što znači da bilo potrebno utvrditi je li tužitelj 10 godina bio u kvalificiranom posjedu računajući od 1. rujna 1980. (stupanja na snagu ZOVO).
24. Utvrđujući kvalitetu posjeda tužitelja, prvostupanjski sud je pravilno zaključio i za to dao valjane razloge da je posjed tužitelja bio zakonit, pošten i istinit, pri čemu treba istaknuti da se poštenje uvijek pretpostavlja, a tijekom postupka nije dokazano da je tužitelj imao razloga posumnjati da mu posjed ne pripada u vremenu dosjedanja.
25. Prema tome, a uzimajući u obzir naprijed citirane odredbe OGZ i ZOVO, rok za stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti je istekao 1. rujna 1990. i tada je tužitelj ex lege stekao vlasništvo nekretnine opisane u nalazu i mišljenju te skici vještaka za geodeziju Krunoslava Ćelete i označene kao lik „A“.
26. Na temelju članka 21. i članka 28. stavak 2. ZOVO tužitelj je stekao pravo vlasništva još 1. rujna 1990. bez obzira što njegovo vlasništvo nije bilo upisano u zemljišne knjige, pa su time neosnovani svi žalbeni navodi 23. tuženika kojima ukazuje na svađe oko spornog dijela nekretnine čime osporava poštenje posjeda tužitelja budući se iste odnose na razdoblje unazad nekoliko godina prije podnošenja tužbe, a to je vrijeme kada je tužitelj već stekao pravo vlasništva.
27. Slijedom navedenoga, pravilno je prvostupanjski sud te uz pravilnu primjenu materijalnog prava prihvatio osnovanim tužbeni zahtjev da je tužitelj na temelju dosjelosti stekao vlasništvo nekretnine pobliže opisane u točki 1. izreke prvostupanjske presude.
28. U odnosu na troškove postupka pravilno je prvostupanjski sud iste dosudio primjenom članka 154. stavak 1. ZPP-a, ali je pogrešno primijenio materijalno pravo iz Tbr. 9. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 138/23. – dalje: Tarifa) određujući broj bodova za zastupanje tužitelja po punomoćnici na pojedinim ročištima. Tako je za ročišta 17. prosinca 2020., 30. ožujka 2021., 9. lipnja 2021. i 26. siječnja 2023. pogrešno priznat trošak prema Tbr. 9/1 Tarife (100 bodova), a ispravno je trošak trebalo priznati prema Tbr. 9/5 u visini 25 bodova budući su ta ročišta odgođena prije početka raspravljanja.
29. Neosnovano 23. tuženik u žalbi osporava troškove zastupanja u visini 100 bodova za ročišta 4. lipnja 2020., 8. srpnja 2020. i 12. srpnja 2021. budući se na tim ročištima raspravljalo o glavnoj stvari pa je za iste prvostupanjski sud pravilno primijenio Tbr. 9/1 Tarife. Također je neosnovana žalba u odnosu na troškove zastupanja na ročištu za objavu presude budući takve troškove prvostupanjski sud nije dosudio te u odnosu na ročište 20. prosinca 2024. jer takvo ročište nije održano, niti su za istog troškovi dosuđeni.
30. Slijedom navedenoga i uz pravilnu primjenu materijalnog prava iz Tarife valjalo je tužitelju priznati troškove zastupanja po punomoćniku u visini 1400 bodova što uz vrijednost jednog boda od 2,00 eura iznosi 2.800,00 eura. Ovom iznosu valja pribrojati neosporeni dio troškova očevida u zatraženom iznosu od 663,03 eura i troškova sudskih pristojbi u iznosu 106,18 eura, pa tužitelju pripadaju troškovi postupka u iznosu 3.569,21 eura, a neosnovano je prvostupanjski sud dosudio daljnji iznos troška od 600,00 eura.
31. Slijedom navedenoga, a na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a, valjalo je kao neosnovanu odbiti žalbu 23. tuženika i potvrditi prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke te djelomično pod točkom II. izreke (točka I. ove drugostupanjske presude), a na temelju članka 373. stavak 3. ZPP-a djelomično preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom II. izreke (točka II. izreke drugostupanjske presude).
32. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod točkom III. izreke ove drugostupanjske presude temelji se na članku 166. stavak 1. i 2. ZPP-a. Odbijen je zahtjev 23. tuženika za naknadom troškova sastava žalbe i sudskih pristojbi za žalbu budući se uspjeh u žalbenom postupku određuje prema uspjehu u odnosu na glavni zahtjev, a žalba 23. tuženika je glede glavne stvari kao neosnovana odbijena.
U Velikoj Gorici 26. ožujka 2025.
Predsjednik vijeća
Nikola Ramušćak