P-2152/2022-16

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sutkinji Jeleni Lončar, u pravnoj stvari tužitelja: LE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ico Škarpa, odvjetnik iz Splita, Trg Hrvatske bratske zajednice 2 A, protiv tuženika: Eos Matrix d.o.o., OIB: 76674680107, Zagreb, Horvatova 82, radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate kod FINE, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 11. veljače 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja Ice Škarpe, odvjetnika iz Splita, 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev:

„1. Proglašavaju se nedopuštenim pljenidba i prijenos sredstava u postupku izravne naplate koji je tuženik pokrenuo kod Financijske Agencije 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice koju je tužitelj 16. lipnja 2009. izdao Impuls Leasing d.o.o., a koja je zadužnica ovjerena kod javnog bilježnika Borice Kovačević pod poslovnim brojem OV-2913/2009., Split 19. lipnja 2009.

2. Dužan je tuženik Eox Matrix isplatiti tužitelju trošak parbenog postupka zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude i pod prijetnjom ovrhe."

Obrazloženje

1. U tužbi, zaprimljenoj 1. lipnja 2022., se navodi kako je tuženik 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice od 16. lipnja 2009. koju je tužitelj ispustio vjerovniku Impuls Leasing d.o.o. podnio zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine u iznosu od 797,29 eura (457,39 eura + 165,93 eura + 173,97 eura) kod Financijske Agencije. U privitku predmetnog zahtjeva tuženik je priložio i specifikaciju u kojoj se navodi kako je na temelju Ugovora o cesiji od 15. svibnja 2017. zaključenim s Impuls Leasing d.o.o. postao zakoniti vlasnik dospjelih, a neplaćenih potraživanja. Dodatkom II. navedenom ugovoru Impuls Leasing d.o.o. prenio je na tuženika prava iz svih zadužnica. Slijedom navedenog tuženik je kao ovrhovoditelj u predmetnom zahtjevu zahtijevao da Fina osnovu ponovno vrati u redoslijed naplate i da Fina izvrši promjenu ovrhovoditelja. Kako nije bilo jednoznačno definirano je li ovrhovoditelj pokreće novi postupak izravne naplate ili traži nastavak prethodno započetog postupka izravne naplate, tužitelj je opreza radi sudu podnio pritužbu, podredno žalbu, u kojoj je istaknuo prigovor zbog žalbenih razloga u smislu članka 210. stavak 2. OZ-a koja upućuje na odgovarajuću primjenu članka 50 OZ-a. Povodom iste pritužbe, žalbe, tuženik je kao ovrhovoditelj u svom podnesku od 2. svibnja 2022. naveo da je ovrhovoditelj kao novi vjerovnik inicirao novi postupka naplate. Zaključkom pod poslovnim brojem Ovr-1275/2022. od 10. svibnja 2022. sud je na temelju citirane dokumentacije postupio kao povodom prijedloga tužitelja kao ovršenika za proglašenje nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novačenih sredstava u postupku izravne naplate te je uputio tužitelja kao ovršenika u roku od 15 dana pokrenuti parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenom pljenidbe i prijenosa novčanih sredstva u postupku izravne naplate pokrenutom kod FINE 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od tužitelja potvrđene kod javnog bilježnika Borice Kovačević pod poslovnim brojem Ov- 2913/2009., a što tužitelj i čini podnošenjem predmetne tužbe.

Tužitelj smatra kako su pljenidba i prijenos novčanih sredstava u postupku izravne naplate nedopušteni jer je prvotni postupak izravne naplate započet 1. srpnja 2011., dok je tuženik postao vlasnik predmetnog potraživanja od 15. svibnja 2017. te da je prvi postupak okončan ex lege kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici 5. kolovoza 2018. Bivši ovrhovoditelj, a niti tuženik od 5. kolovoza 2018. do 24. ožujka 2022. nisu poduzeli niti jednu radnju protiv ovršenika pred sudom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja predmetne tražbine. Predmetni postupak je iniciran 24. ožujka 2022. kao novi postupak izravne naplate. Tužitelj se stoga poziva na zastaru potraživanja predmetne tražbine, pritom se pozivajući na članak 210. OZ-a i 242. te 243. ZOO-a. Smatra da je u konkretnom slučaju tužitelj trebao u roku od tri mjeseca od dana kada je FINA prestala sa izvršavanjem po predmetnoj zadužnici (od 5. kolovoza 2018.) pokrenuti novi postupak naplate, dok je on bio tri godine pasivan. Nadalje, ovrhovoditelj se ne može pozivati na činjenicu kako je pokretanje postupka izravne naplate 2011. u smislu članka 241. ZOO- a došlo do prekida zastare, jer dostavom zadužnice na FINA-u ovrha nije dovršena pa zastara ne počinje ponovno teći od dana okončanja tog postupka, nego zbog tuženikove pasivnosti počinje teći od pravomoćnosti i ovršnosti ovršne isprave. Tužitelj također smatra kako se u konkretnom slučaju radi o potraživanju koje zastarijeva u petogodišnjem zastarnom roku, s obzirom da predmetna zadužnica nije solemnizirana od strane javnog bilježnika.

Radi iznesenog predlaže donošenje odluke sadržaja navedenog u izreci.

2. U odgovoru na tužbu, zaprimljenom 5. srpnja 2022., tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Ističe kako je tužitelj u predmetnu parnicu upućen radi proglašenja ovrhe nedopuštenom iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 7., 9. i 11. OZ-a. Dakle, tužbu tužitelj može temeljiti samo na razlozima koje je istaknuo u žalbi povodom koje je upućen u parnicu. U konkretnom slučaju se radi o postupku izravne naplate pred FINA-om na temelju zadužnice, koji postupak je reguliran člankom 209. i 210. OZ-a. Ne radi o postupku izvansudske ovrhe koji je reguliran člankom 284. istog zakona na koju se tužitelj poziva. Nadalje, tuženik se poziva na čanak 241. ZOO-a koja se odnosi na prekid zastare te ističe kako je u konkretnom slučaju došlo do prekida zastare od trenutka pokretanja postupka izravne naplate, odnosno podnošenjem zadužnice od strane prijašnjih vjerovnika FINA-i 1. srpnja 2011. do isknjiženja tijekom kolovoza 2018. Tuženik se također poziva na članak 245. stavak 5. ZOO-a prema kojoj zastara koja je prekinuta zahtjevom ovrhe ponovno počinje teći po okončanju ovršnog postupka, odnosno u konkretnom slučaju postupka izravne naplate u kolovozu 2018. Pritom ističe kako je FINA prestala s postupanjem po zadužnici zbog nedostatka novčanih sredstava na računima tužitelja, odnosno razlozima koji leže isključivo na ovršeniku i na koje ovrhovoditelj nije imao nikakvog utjecaja. Slijedom iznesenog, provođenje postupka izravne naplate pred FINA-om od srpnja 2011. do kolovoza 2018. dovelo je do prekida zastare te je ona počela teći iz početka prvog slijedećeg dana nakon prestanka postupanja. U odnosu na žalbeni razlog propisan člankom 50. stavak 1. točka 7. OZ-a, tuženik ističe kako je na temelju Ugovora o cesiji od 12. svibnja 2017. zaključenim između njega i bivšeg ovrhovoditelja postao zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo, a ne podmireno dugovanje društva Senex d.o.o. u stečaju. Stoga, tuženik sukladno članku 32. OZ-a ima pravo tražiti provedbu postupka izravne naplate protiv tužitelja na temelju zadužnice, jer je ovjerovljenom privatnom ispravom dokazao kako je tražbina čija je naplata osigurana predmetnom zadužnicom prenesena na njega. Pritom mu nije bila potrebna suglasnost ovršenika jer se radi o iniciranju novog postupka izravne naplate, a ne o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka. Ističe da je na temelju članka 209. stavak 8. do 12. moguća promjena ovrhovoditelja u postupku izravne naplate neovisno o tome kada je taj postupak pokrenut.

Slijedom iznesenog predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva.

3. Tijekom postupka izvedeno je dokaz čitanjem Zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja Eos Matrix d.o.o. protiv ovršenika LE od 24. ožujka 2022., pritužbe (žalbe) ovršenika i Prijedloga za odgodu ovrhe od 21. travnja 2022., podneska ovršenika Eos Matrix d.o.o. u postupku Ovr-1275/2022., Rješenja ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-1275/2022., podneska prednika tuženika od 1. srpnja 2011. FINA-i (dostava zadužnice OV-2913/2009.), zadužnice od 16. lipnja 2009., Izvoda izjave jamca platca od 16. lipnja 2009., zahtjeva o financijskom leasingu br. 03658 od 16. lipnja 2009., Ugovora o cesiji od 12. svibnja 2017.

4. Punomoćnik tužitelja je popisao parnični trošak.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među strankama nije sporno:

- da je 16. lipnja 2009. zaključen Ugovor o financijskom leasingu broj 03658 između društva Impuls Leasing d.o.o. Zagreb i Senex d.o.o. radi kupnje motornog vozila

- da je LE (ovdje tužitelj) 16. lipnja 2009. kao jamac platac potpisao izjavu kojom solidarno odgovara za ispunjenje svih obveza koje je primatelj Leasinga Senex d.o.o. preuzeo prema Impuls Leasingu d.o.o. te svih obveza koje proizlaze iz ugovora ili u vezi s Ugovorom o Leasingu broj 03658 od 16. lipnja 2009.

- da je **.**.2009. LE u svojstvu jamca platca izdao zadužnicu radi naplate tražbine društva Impuls Leasing prema dužniku Senex d.o.o. u iznosu od 9,600,00 eura, koja je ovjerena od javnog bilježnika Borice Kovačević pod poslovnim brojem Ov-2913/2009. 19. lipnja 2009.

- da je 1. srpnja 2011. Impuls Leasing d.o.o. na temelju naprijed navedene zadužnice od 16. lipnja 2009. ovjerene 19. lipnja 2009. zatražio od FINA-e pozivom na članka 125. stavak 5. Ovršnog zakona namirenje tražbine prenošenjem sredstava s računa dužnika na račun vjerovnika, odnosno pljenidbu novčanih sredstava LE po svim računima i oročenim novčanim sredstvima u svim bankama koje se vode pod njegovim osobnim identifikacijskim brojem u ukupnom iznosu od 1.439,20 eura

- da je između tuženika Eos Matrix d.o.o. i Impuls Leasinga d.o.o. 12. svibnja 2017. zaključen ugovor o cesiji radi prijenosa tražbina koje se odnose na dugove njegovih klijenata nenaplaćene po dospijeću (dospjelih, a neplaćenih dugovanja), što se odnosi na dugovanja Senex d.o.o. u stečaju, među kojima je i predmetno dugovanje po ugovoru br. 03658 od 16. lipnja 2009.

- da je postupak naplate započet 1. srpnja 2011. okončan kada je FINA prestala s izvršavanjem po predmetnoj zadužnici koja je predmet ovog postupka 5. kolovoza 2018., što nije sporno među strankama, iz razloga insolventnosti dužnika, na temelju članka 12. Zakona o provedbi ovrhe na novčanim sredstvima (Narodne novine broj: 68/2018.; dalje: ZOPNS).

- da je tuženik Eos Matrix d.o.o. kao ovrhovoditelj 24. ožujka 2022. podnio novi zahtjev za izravnu naplatu protiv ovršenika LE na temelju zadužnice ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića Ov-2913/2009. od 16. lipnja 2009.

- da je Rješenjem ovog suda pod poslovnim brojem Ovr-1275/2022. od 10. svibnja 2022. odbijen prijedlog ovršenika (ovdje tužitelja) za odgodu izdavanja naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava ovršenika koja su zaplijenjena na temelju zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja podneseno kod FINA-e 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice potvrđene 19. lipnja 2009. kod javnog bilježnika Borice Kovačevića iz Splita broj Ov-2913/2009

- da je Zaključkom Ovr-1275/2022 od 10. svibnja 2022. ovaj sud uputio ovršenika LE da u roku 15 dana pokrene parnicu protiv ovrhovoditelja radi proglašenja nedopuštenim pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava u postupku izravne naplate, pokrenutog kod FINA-e 24. ožujka 2022. na temelju zadužnice izdane od LE kao jamca platca 16. lipnja 2009. iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 7. i 11. Ovršnog zakona.

7. Kao sporno trebalo je utvrditi:

- je li tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika na temelju zadužnice od 16. lipnja 2009. ovjerene kod javnog bilježnika Borice Kovačevića br. Ov-2913/2009. od 19. lipnja 2009.

- je li nastupila zastara potraživanja koje je predmet ovrhe, budući je tužitelj upućen u parnicu iz razloga propisanih člankom 50. stavak 1. točka 1., 7. i 11. Ovršnog zakona.

8. Prema članku 50. stavak 1. točka 7. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017., 131/2020. i 114/2022.) protiv rješenja o ovrsi ovršenik može izjaviti žalbu ako ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno ako nije ovlašten na temelju nje tražiti ovrhu protiv ovršenika; ako je tražbina prestala na temelju činjenice koja je nastala u vrijeme kada je ovršenik više nije mogao istaknuti u postupku iz kojeg potječe odluka, odnosno nakon zaključenja sudske ili upravne nagodbe, ili sastavljanja ili potvrđivanja ili ovjeravanja javnobilježničke isprave (točka 9.) i ako je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom (točka11.).

9. U konkretnom slučaju (ovdje tužitelj) smatra kako ovrhovoditelj (ovdje tuženik) nije ovlašten tražiti ovrhu i da je nastupila zastara potraživanja. Kako u ovršnom postupku tužitelj (kao ovršenik) nije dokazao osnovanost svojih navoda javnom ili javnom ovjerovljenom ispravom, niti su činjenice na kojima se temelji njegov zahtjev opće poznate, odnosno ne mogu se utvrditi primjenom pravila o zakonskim predmnijevama, tužitelj je na temelju članka 52. stavak 3. u vezi sa člankom 210. stavak 1. i 2. OZ/2012. upućen u parnicu.

10. Tužitelj tvrdi kako se u konkretnom slučaju, u ovršnom postupku supsidijarno primjenjuju odredbe ZPP-a te da je za promjenu ovrhovoditelja trebao pristanak ovršenika u smislu članka 190. tog zakona. Međutim, predmetni ovršni postupak pokrenut je 24. ožujka 2022., a člankom 18. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 93/2014.), koji je stupio na snagu 1. rujna 2014., omogućena je promjena ovrhovoditelja u ovršnom postupku bez pristanka ovršenika. Također, u prijelaznim i završnim odredbama članka 44. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona („ Narodne novine“ broj: 73/2017.), koji je stupio na snagu 3. kolovoza 2017., određeno je da će se postupci pokrenuti prije stupanja na snagu tog zakona dovršiti primjenom odredbi OZ/2012., a iznimno članak 27. ovog Zakona primjenjivat će se na postupke u tijeku bez obzira na to kada su pokrenuti i po kojem bi se zakonu trebali završiti osim u dijelu koji se odnosi na provedbu ovrhe radi naplate dospjelog iznosa plaće, naknade plaće ili otpremnine prije ovrhe radi naplate svih drugih tražbina po tom računu, neovisno o vremenu njihova nastanka, osim ovrhe radi ostvarenja djetetove tražbine uzdržavanja a koji se ne primjenjuju na tražbine iz osnova za plaćanje koje su upisane u očevidnik redoslijeda osnova na za plaćanje prije 1. siječnja 2015.

10.1. Člankom 27. Zakona o izmjenama i dopunama Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 73/2017.) mijenjan je članak 209. OZ/2012. na način da članak 209. stavak 8. OZ/2012. glasi: "Agencija će provesti ovrhu na zahtjev osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, odnosno protiv osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao dužnik u slučaju iz članka 32. stavak 1. i 2. ovog Zakona.

10.2. Člankom 32. stavak 1. OZ/2012. između ostalog je propisano da se ovrha određuje na prijedlog i u korist osobe koja u ovršnoj ispravi nije označena kao vjerovnik, ako ona javnom ili ovjerovljenom privatnom ispravom dokaže da je tražbina na nju prenesena ili da je na nju na drugi način prešla.

11. Iz naprijed citiranih odredbi proizlazi kako ovrhovoditelju nije bio potreban pristanak ovršenika za provođenje postupka izravne naplate. Tuženik kao ovrhovoditelj postao je zakoniti vlasnik potraživanja koje se odnosi na dospjelo a nepodmireno dugovanje društva Senex d.o.o. u stečaju temeljem ugovora o cesiji od 12. svibnja 2017. sukladno člancima 80. do 87. ZOO-a. Nesporno je kako je Trgovačko društvo Senex d.o.o. u stečaju s prednikom tuženika zaključilo ugovor o leasingu te da je ovršenik (ovdje tužitelj) dao izjavu prema kojoj jamči kao jamac platac za obveze iz tog ugovora.

11.2. Kako je ovjerovljenom privatnom ispravom potraživanje s prethodnog vjerovnika prešlo na novog temeljem spomenutog ugovora o cesiji, to je tuženik kao ovrhovoditelj ovlašten na pokretanje postupka izravne naplate u smislu naprijed citiranog članka 32. stavak 1. OZ-a. U konkretnom slučaju ne radi se o promjeni vjerovnika tijekom trajanja ovršnog postupka, nego je podnošenjem prijedloga za postupak izravne naplate od 17. ožujka 2022. iniciran novi postupak izravne naplate od strane novog vjerovnika, odnosno ovrhovoditelja, radi čega nije bio potreban pristanak tuženika (ovršenika) na promjenu ovrhovoditelja.

12. Prema članku 241. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj:

35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021. i 114/2022.; dalje: ZOO.) zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

12.1. Člankom 214. stavak 2. ZOO-a zastara nastupa kad protekne Zakonom određeno vrijeme u kojem je vjerovnik mogao zahtijevati ispunjenje obveze.

12.2. Prema članku 216. ZOO-a zastara nastupa kada istekne posljednji dan Zakonom određenog vremena.

12.3. Prema članku 242. ZOO-a prekid zastare izvršen podnošenjem tužbe ili kojom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine, smatra se da nije nastupio ako vjerovnik odustane od tužbe ili radnje koju je poduzeo. Isto tako, smatra se da nije bilo prekida ako vjerovnikova tužba ili zahtjev bude odbačen ili odbijen, ili ako određena mjera osiguranja bude stavljena izvan snage.

12.4. Prema članku 245. ZOO-a nakon prekida zastara počinje teći iznova, a vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

13. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske (koji je zauzet na sjednici građanskog odjela tog suda održanoj 19. studenog 2018.) na tražbinu iz zadužnice koja je privatna isprava i na kojoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika [zadužnice sastavljene prije 1. siječnja 2011. OZ („Narodne novine“ broj: 139/2010.)] i koja nije potvrđena od javnog bilježnika (solemnizirana) primjenjuje se opći zastarni rok od 5 godina iz članka 371. ZOO/1991, (sada članak 225. ZOO), dok se na tražbine iz zadužnice koje su potvrđene kod javnog bilježnika (solemnizirane) primjenjuje zastarni rok od 10 godina iz članka 379. ZOO/1991, (sada članak 233. ZOO).

13.1. Predmetna bjanko zadužnica izdana je prije 1. siječnja 2011., na njoj je potpis dužnika samo ovjeren kod javnog bilježnika, odnosno ista nije solemnizirana. Među strankama nije sporno kako je ista 1. srpnja 2011. podnesena na izravnu naplatu od strane prijašnjeg vjerovnika te je najranije 5. kolovoza 2018. isknjižena iz očevidnika uslijed stupanja na snagu ZPONS-a, a na temelju članka 12. i 33. tog Zakona, iz razloga nemogućnosti izvršenja, odnosno insolventnosti dužnika.

13.2. Stoga, po ocjeni ovog suda u konkretnom slučaju nije nastupila zastara potraživanja jer je ista prekinuta u trenutku kada je prijašnji vjerovnik 1. srpnja 2011. FINA-i podnio zahtjev za izravnu naplatu te je ponovno počela teći najranije od 5. kolovoza 2018. pa od tog dana do 24. ožujka 2022., kada je podnesen novi prijedlog za naplatu, nije istekao naprijed navedeni rok od 5 godina.

13.3. Za napomenuti je kako ovrhovoditelj nije odustao od ovršnog prijedloga niti radnji koje je poduzeo radi realizacije novčane tražbine utvrđene predmetnom zadužnicom. Njegov ovršni prijedlog nije bio odbačen ili odbijen, niti je zadužnica ukinuta, odnosno poništena.

13.4. U odnosu na navode tužitelja o roku od 3 mjeseca u kojem je ovrhovoditelj trebao podnijeti radnju protiv ovršenika, sud smatra kako se radi o prigovoru koji nema temelj u odredbama Ovršnog zakona koji se odnose na naplatu predmetnog potraživanja.

14. Slijedom iznesenog, trebalo je odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci (tako i ŽS Varaždin Gž-768/2024).

15. Odluka o parničnom trošku je izostala jer tuženik isti nije popisao.

16. Slijedom iznesenog, odlučeno je kao u izreci.

Split, 26. ožujka 2025.

SUTKINJA

JELENA LONČAR

PRAVNA POUKA:

Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženik

- u spis