REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-63/2025-76

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Jasminki Galešić, u pravnoj stvari tužitelja FM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Gelenčir, odvjetnik iz Zagreba, protiv tuženika A1 Hrvatska d.o.o. OIB: 29524210204 Zagreb, Vrtni put 1, kojeg zastupa punomoćnik Boris Anišić, odvjetnik iz Zagreba, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 26. veljače 2025. u prisutnosti tužitelja, punomoćnika tužitelja Ivana Gelenčira, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika Srećka Vukića, odvjetnika, dana 26. ožujka 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku A1 Hrvatska d.o.o. OIB: 29524210204 Zagreb, Vrtni put 1, da tužitelju FM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime razlike plaće isplati iznos od 21.428,52 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom iznosu do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na iznos od:

- 1.785,71 eur od 15.02.2011. do isplate

- 1.785,71 eur od 15.03.2011. do isplate

- 1.785,71 eur od 15.04.2011. do isplate

- 1.785,71 eur od 15.05.2011. do isplate

- 1.785,71 eur od 15.06.2011. do isplate

- 1.785,71 eur od 15.07.2011. do isplate

- 1.785,71 eur od 15.08.2011. do isplate

- 1.785,71 eur od 15.09.2011. do isplate

- 1.785,71 eur od 15.10.2011. do isplate

- 1.785,71 eur od 15.11.2011. do isplate

- 1.785,71 eur od 15.12.2011. do isplate

- 1.785,71 eur od 15.01.2012. do isplate

u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku A1 Hrvatska d.o.o. OIB: 29524210204 Zagreb, Vrtni put 1, da tužitelju FM OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], na ime bonusa isplati iznos od 13.175,86 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. svibnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. godine po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se dio tužbenog zahtjeva koji glasi:

"3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju bruto iznos od 5.215,94 € zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16.08.2012. g. pa sve do isplate, izuzev na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u bruto iznosu, i to od dospijeća do 31.12.2022. g. u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamate na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. g. pa sve do isplate, u visini stope određene člankom 29. Zakona o obveznim odnosima koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, sve u roku od 8 dana."

IV Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 13.465,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je ovom sudu dana 16. studenog 2012. godine podnio tužbu protiv prednika tuženika Metronet telekomunikacije d.d. radi isplate. U tužbi je naveo da je bio u radnom odnosu kod tuženika do 13. srpnja 2012. godine temeljem ugovora o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu direktor regije zapad. Člankom 4 ugovora o radu ugovorena je osnovna plaća u iznosu od 16.545,58 kn bruto, koja je tužitelju isplaćivana. Člankom 5 stavak 2 ugovora o radu ugovoreno je da tužitelj ima pravo na povećanu osnovnu mjesečnu plaću u 2011. godini i to počevši od 01. siječnja 2011. godine u iznosu od 30.000,00 kn bruto, u slučaju da tuženik do kraja 2010. godine ostvari najmanje 90% od strane nadzornog odbora odobrenog poslovnog plana tuženika za 2010. godinu po pitanju prihoda i EBITDA. Člankom 6 ugovora o radu ugovoreno je pravo tužitelja na varijabilnu naknadu (bonus) nakon isteka 2010. godine u bruto iznosu od najmanje 25% do najviše 50% od svojih godišnjih bruto primanja. Ako se ispuni ili prebaci godišnji poslovni plan bonus iznosi 50%, a ako se ispuni na razini između 90% i 100% bonus iznosi 25% - 50% bruto plaće, proporcionalno utvrđenoj razini ispunjenosti poslovnog plana. Tuženik se obvezao isplatiti tužitelju bonus najkasnije do 30. travnja slijedeće godine. Tuženik je u 2010. godini u cijelosti ostvario plan pa tužitelj smatra da je ostvario pravo na isplatu osnovne bruto plaće u 2011. godini u iznosu od 30.000,00 kn mjesečno te na isplatu bonusa u visini od 50% godišnjih bruto primanja u 2010. godini. Tužitelj smatra da mu je tuženik dužan isplatiti razliku otpremnine između isplaćene otpremnine u iznosu od 10.337,26 kn i otpremnine u bruto iznosu, jer se potraživanja iz radnog odnosa utužuju u bruto iznosu.

2. Tužbenim zahtjevom u podnesu od 28. listopada 2015. godine tužitelj na ime razlike plaće potražuje ukupni iznos od 161.453,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, na ime bonusa za 2010. godinu potražuje iznos od 99.273,48 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. svibnja 2011. godine do isplate, na ime razlike otpremnine potražuje iznos od 39.299,48 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2012. godine do isplate. Tužitelj potražuje na isplaćeni iznos otpremnine zakonsku zateznu kamatu za razdoblje od 15. kolovoza 2012. godine do 21. rujna 2012. godine u iznosu od 128,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 05. studenog 2012. godine do isplate.

3. U odgovoru na tužbu tuženik je osporio tužbeni zahtjev navodeći da tužitelj nije stekao pravo na povećanu osnovnu plaću u 2011. godini niti pravo na varijabilnu naknadu jer nisu ispunjeni uvjeti iz ugovora o radu. Naveo je da je umjesto 90% od planiranih prihoda za 2010. godinu koji iznosi 249.062.000,00 kn prihoda, stvarno u 2010. godini ostvario ukupni poslovni prihod u iznosu od 239.075.000,00 kn što predstavlja minus od 9.987.000,00 kn odnosno minus od 4,01%. Umjesto 90% od planiranog EBITDA za 2010. godinu koji iznosi 62.096.000,00 kn u 2010. godini stvarno je ostvario EBITDA u iznosu od 61.064.000,00 kn što predstavlja minus od 1.032.000,00 kn odnosno minus od 1,66 %. Tuženik smatra da tužitelj nema pravo na isplatu otpremnine u bruto iznosu jer sukladno odredbama Zakona o radu, isključivo plaća i naknada plaće predstavljaju plaću i naknadu plaće u bruto iznosu.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u ugovor o radu od 12. listopada 2009. godine (list 5-10spisa), planirano vs ostvareno 2010., 2011. plan (list 11, 39, 49, 100 spisa), ispis članka (list 12-13, 51-53, 69-70 spisa), izvještaj o sveobuhvatnoj dobiti za godinu koja je završila 31. prosinca 2010. godine (list 14, 28 spisa), odluku o otkazu ugovora o radu od 21. svibnja 2012. godine (list 15-16 spisa), obračun otpremnine (list 17 spisa), presliku radne knjižice (list 18-20 spisa), zapisnik sa 20. sjednice Nadzornog odbora društva od 23. prosinca 2009. godine (list 25-26 spisa), osnovne financijske pokazatelje (2010.-2015.) (list 27 spisa), zapisnik sa 32. sjednice Nadzornog odbora društva od 25. svibnja 2011. godine (list 29-30 spisa), e-mail korespondenciju (list 37- 38, 47-48, 73, 92, 104 spisa), poslovne rezultate za 2010. godinu (list 50 spisa), godišnji izvještaj tuženika za 2010. godinu (list 54-68 spisa), financijske rezultate poslovanja za travanj 2011. godine (list 71 spisa), izvještaj za period siječanj do lipanj 2010. godine (list 74-85 spisa), obračunsku listu za isplatu otpremnine (list 86 spisa), obračun kamata (list 87 spisa), pregled poslovanja tuženika (siječanj do travnja 2010.) (list 93-99 spisa), EBM travanj 2010. (list 107-111 spisa), Business plan 2010.-2015. (list 113-135 spisa). U postupku je provedeno financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku "Ručević vještačenja " d.o.o. (list 155-196 spisa).

5. Temeljem provedenih dokaza sud je presudom broj Pr-3768/12-35 od 17. svibnja 2016. usvojio tužbeni zahtjev, pod točkom I presude naložio je predniku tuženika da tužitelju na ime razlike plaće isplati iznos od 161.453,04 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, pod točkom II presude sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 161.453,04 kn, pod točkom III presude sud je naložio predniku tuženika da tužitelju na ime bonusa isplati iznos od 99.273,48 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. svibnja 2011., pod točkom IV presude sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 99.273,48,04 kn, pod točkom V presude sud je naložio predniku tuženika da tužitelju na ime razlike otpremnine isplati iznos od 39.299,48 kn bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2012., pod točkom VI presude sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu od 39.299,48 kn, pod točkom VII presude sud je naložio predniku tuženika da tužitelju na ime zakonske zatezne kamate isplati iznos od 128,79 kn sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. studenog 2012., pod točkom VIII presude sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos od 128,79 kn tekuće od 05. studenog 2012. do 15. studenog 2012. i pod točkom IX presude sud je naložio predniku tuženika da tužitelju na ime parničnog troška isplati iznos od 13.875,00 kn.

6. Presudom i rješenjem Županijskog suda u Bjelovaru broj Gž R-436/2016-3 od 01. veljače 2018. potvrđena je presuda ovog suda od 17. svibnja 2016. pod točkom VII i točkom VIII izreke, a presuda je ukinuta pod točkom I, II, III, IV, V, VI i IX izreke. Presuda je ukinuta iz razloga što sud nije pozvao vještaka na glavnu raspravu da usmeno obrazloži prethodno izrađeni pismeni nalaz i mišljenje kako bi se vještak očitovao o mogućim razlikama između numeričkih i grafičkih pokazatelja u dokumentu "Business plan 2010. - 2015." . Presuda je ukinuta jer sud nije utvrdio u kojoj mjeri je u 2010. godini ostvaren poslovni plan tuženika koji je prihvaćen od strane Nadzornog odbora, zato što je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je ocijenio da tužitelju pripada otpremnina u visini tri posljednje bruto plaće jer je ugovorom o radu ugovorena otpremnina u visini tri mjesečne osnovne neto plaće. Iz odluke Županijskog suda u Bjelovaru proizlazi da je prvostupanjski sud dužan saslušati vještaka i sa strankama će nastojati raspraviti koja od priloženih isprava sadrži od strane Nadzornog odbora prihvaćeni poslovni plan tuženika za 2010. godinu.

7. U ponovljenom postupku sud je proveo dokaz saslušanjem financijskog vještaka Zrinka Ručevića (list 294-298 spisa).

8. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom u podnesku od 27. studenog 2024. tužitelj na ime razlike plaće potražuje iznos od 21.428,52 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na svaki pojedini mjesečni iznos od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom bruto iznosu, na ime bonusa potražuje iznos od 13.175,86 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01. svibnja 2011. do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom bruto iznosu, na ime otpremnine potražuje iznos od 5.215,94 eur bruto sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 16. kolovoza 2012. do isplate, osim na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u navedenom bruto iznosu, te da mu naknadi parnični trošak.

9. Cijeneći provedene dokaze sukladno članku 8 ZPP-a, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

10. Člankom 5 stavak 2 ugovora o radu od 12. listopada 2009. godine utvrđeno je da u slučaju da društvo do kraja 2010. godine ostvari najmanje 90% od strane Nadzornog odbora odobrenog poslovnog plana društva za 2010. godinu po pitanju prihoda i EBITDA, direktor će imati pravo na povećanu osnovnu mjesečnu plaću u 2011. godini počevši od 01. siječnja 2011. godine u bruto iznosu od 30.000,00 kn.

11. Člankom 6 ugovora o radu ugovoreno je da će direktor nakon isteka 2010. godine primati bonus u bruto iznosu od najmanje 25% do najviše 50% od svojih godišnjih bruto primanja. Ako se ispuni ili prebaci godišnji poslovni plan (prihod i EBITDA) bonus će iznositi 50%. Ako se godišnji poslovni plan ispuni na razini između 90% i 100%, direktor ima pravo na isplatu bonusa između 25% i 50% bruto plaće, proporcionalno točno utvrđenoj razini ispunjenosti poslovnog plana. Ako je ispunjenje godišnjeg poslovnog plana (prihod i EBITDA), manje od 90%, direktor nema pravo na isplatu bonusa.

12. Člankom 6 stavaka 2 ugovora o radu utvrđeno je da će se bonus isplaćivati direktoru pod uvjetom da se ostvari poslovni plan društva utvrđen za određenu poslovnu godinu i nakon što se poslovni rezultati potvrde od strane nadzornog odbora za određenu godinu, bonus ostvaren u određenoj godini će se isplatiti najkasnije do 30. travnja slijedeće godine

13. Tuženik smatra da nije dužan tužitelju isplatiti plaću obračunatu prema članku 5 stavak 2 ugovora o radu i bonus ugovoren člankom 6 ugovora o radu jer nisu ispunjeni uvjeti utvrđeni u članku 5 i 6 ugovora o radu za isplatu navedenih potraživanja.

14. Tužitelj je dostavio u spis podatke o planiranim i ostvarenim ukupnim prihodima (list 11 spisa) i smatra da je iz navedenih podataka vidljivo da je tuženik u 2010. godini u cijelosti ostvario svoj plan pa tužitelj smatra da je na temelju toga stekao pravo na isplatu osnovne bruto plaće u 2011. godini u iznosu od 30.000,00 kn mjesečno te na isplatu bonusa u visini od 50% godišnjih bruto primanja u 2010. godini.

15. Tuženik smatra da usporedbom planiranog poslovnog plana za 2010. godinu i stvarno ostvarenih prihoda tuženika i EBITDA u 2010. godini proizlazi da tuženik nije ostvario niti 90% od planiranog poslovnog prihoda i EBITDA u 2010. godini.

16. Tuženik je dostavio u spis podatke o osnovnim financijskim pokazateljima za 2010. godinu do 2015. godinu (list 27 spisa) za koje tvrdi da se radi o planu odobrenom od strane Nadzornog odbora tuženika i tvrdi da plan koji je dostavio tužitelj, nije relevantan za rješenje ovog spora.

17. Tuženik je također dostavio u spis podatke o prihodima za 2008. godinu i 2009. godinu te očekivanom rastu u 2010. godini.

18. Radi utvrđenja činjenice da li je tuženik ispunio ili prebacio godišnji poslovni plan i u kojem postotku (prihod i EBITDA) za 2010. godinu, provedeno je financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku "Ručević vještačenja" d.o.o., koji je u svom nalazu izvršio vještačenje u dvije varijante i to prema podacima koje je dostavio tužitelj i prema podacima koje je dostavio tuženik.

19. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da ukoliko se polazi od podataka koje dostavio tužitelj (list 11 spisa) i podataka koje dostavio tuženik (list 129 spisa), postotak realizacije u oba slučaja iznosi 100,15% planiranih prihoda odnosno 100,60% planirane EBITDA, koji postoci su iznad najmanje 90% ugovorenih.

20. Vještak je utvrdio da ako se polazi od podataka tuženika na listu 27 spisa, postotak realizacije je 86,39 % planiranih prihoda, odnosno 84,80% planirane EBITDA, koji postoci su ispod najmanje 90% ugovorenih.

21. Vještak je utvrdio da je iz isprave na listu 129 spisa, koju je tuženik dostavio u spis, vidljivo da je plan prihoda 2010. godine bio na razini 239 milijuna kuna što (zaokruženo) odgovara onome što je iskazano u dokumentaciji koju je tužitelj dostavio u spis. Navedeno je vještak utvrdio na način da je podatke iz grafičkog pregleda očekivanog rasta prihoda tuženika 2010. godine u pet segmenata, pretvorio u odgovarajuće numeričke podatke koji su reprezentirani stupcima u grafikonu.

22. Sukladno uputi iz presude i rješenja Županijskog suda u Bjelovaru od 01. veljače 2018. sud je na ročištu održanom 26. veljače 2025. saslušao financijskog vještaka Zrinka Ručevića koji je naveo da podaci iz raznih dijelova predmetnog Plana međusobno odudaraju ne samo u usporedbi grafičkih i numeričkih podataka, već i u usporedbi s tekstualnim dijelom samog Plana. Pa tako primjerice iz grafikona sa str. 16 tog Plana a što se ponavlja i na str. 17 proizlazi primjerice planirani rast prihoda od poslovnih korisnika po stopi od 19% u odnosu na ostvarene prihode te vrste u 2009., pa kada se iz grafičkih podataka ali i iz tekstualnog dijela predmetnog Plana pođe od ostvarenja u 2009. na razini od 128 milijuna kuna za prihode ostvarene od poslovnih korisnika uvećanje za očito planiranih 19% dolazi se do podatka na razini od nešto više od 152 milijuna kuna. Istovremeno, na str. 12 Plana u grafičkom prikazu drugačije vrste stoji za prihode od poslovnih korisnika iznos od 158,4 milijuna kuna pa se dakle radi o diskrepanciji za više od 6 milijuna kuna razlike u jedno m te istom tuženikovom dokumentu. Vještak je naveo da ako bi se pošlo od toga da je plan prihoda od poslovnih korisnika tijekom 2010. bio na razini rečeni 158,4 mil. kuna, mogu reći da usporedbom tog podatka sa nespornim ostvarenim prihodima od poslovnih korisnika 2009. na razini od 128 mil. kuna proizlazi da bi se radilo o planiranom rastu te vrste prihoda od gotovo 24% tijekom 2010 u odnosu na 2009. što je u očitoj kontradikciji s podatkom navedenim u grafičkom prikazu s list 16 istog dokumenta. U odnosu na prihod od VAS usluga, vještak je naveo da iz grafičkog prikaza na str. 16 Plana vidljivo je da je tijekom 2010. planirano zadržavanje tih prihoda na gotovo identičnoj razini kao što su ostvareni tijekom 2009. a to je na razini od cca 30 milijuna kuna. Navedeno dodatno potkrjepljuje tekstualni dio uz grafikon na str. 16 gdje se između ostaloga navodi kako u 2010. Metronet namjerava stabilizirati prihode od VAS usluga, što znači zadržati te prihode na istoj razini i to je potpuno suglasno s grafikonom na istoj stranici Plana. Vještak je naveo da na str. 12. Plana u pogledu VAS prihoda za 2010. je iskazan plan od preko 45 milijuna kuna, što znači porast u odnosu na 2009. godinu za više od 50%, što je u očitoj značajnoj kontradikciji s podacima a i s tekstualnim dijelom Plana na str. 16. Treći značajan segment ostvarenih odnosno planiranih prihoda su prihodi od interkonekcije/veleprodaja za koje iz grafičkog prikaza sa str. 16 Plana vidljivo kako su na razini 2009. ostvareni u iznosu nešto većem od 30 milijuna kuna te da je planirano povećanje za 18% tih prihoda tijekom 2010. što bi primjerice polazeći od cca 31 mil. kuna ostvarenja prihoda u tom segmentu tijekom 2009. dalo plan prihoda u tom segmentu na razini od cca 36,6 mil. kuna. Vještak je naveo da iz podataka sa stranice 12 Plana razvidno je kako je taj segment prihoda iskazan u značajno većem iznosu, cca 50,8 mil. kuna pa se dakle radi o više od 14 mil. kuna razlike između ta dva podatka, a oba su za isti segment poslovanja iskazana u istom tuženikovom dokumentu dakle u predmetnom Planu. Vještak je naveo da uzimajući u obzir sve tri navedene značajne razlike u planiranim prihodima po predmetna tri segmenta proizlazi da se podaci iz jednog te istog tuženikovog dokumenta međusobno razlikuju za više od 35 milijuna kuna, a radi se o izuzetno značajnoj iznosu jer isti čini preko 12,5% višeg iznosa plana za koji tuženik smatra da je zapravo ispravan iznos. S obzirom na dio obrazloženja drugostupanjske odluke koji se odnosi na dokumente priložene uz podnesak tužitelja predan na ročištu 26. studenog 2014., a konkretno odnosi se na "Pregled poslovanja (siječanj-travanj 2010.) (konkretno list 99 spisa), mogu reći kako je na tom listu navedeno kao plan za 2010. godinu ukupnih operativnih prihoda u iznosu od 238,72 milijuna kuna, kao i plan EBITDA u iznosu od 60,7 mil. kuna što zapravo u cijelosti odgovara onome što je iskazano kao planirano u grafikonu na str. 16 predmetnog Plana. Vještak je naveo da je na listu 100 spisa priložena detaljna razrada po pojedinim segmentima dakle po vrstama prihoda gdje je vidljivo da se plan za 2010. u numeričkim podacima u grubo podudara s planom koji proizlazi iz podataka grafičkog prikaza na str. 16 Plana (list 129 spisa). U odnosu na pitanje punomoćnika tužitelja koji bi po mišljenju vještaka bili relevantni podaci u odnosu na plan za 2010., dakle oni na koje se poziva tužitelj ili oni na koje se poziva tuženik, vještak je izjavio da se radi o pravnom pitanju, no podaci na koje upire tužitelj s jedne strane imaju korelaciju prema ostvarenju iz prethodne godine, a s druge strane ti podaci gotovo u potpunosti odgovaraju kasnijim dokumentima tuženika, pa bi se vrlo vjerojatno u tom smislu moglo govoriti da bi se radilo o relevantnijim podacima na koje upire tužitelj. Na poseban upit punomoćnika tuženika može li usporediti podatke s lista 27 spisa s podacima na str. 9 predmetnog Plana (list 122 spisa), vještak je izjavio da se radi o identičnim grafičkim i numeričkim podacima, a radi se o dokumentu "osnovni financijski pokazatelji (2010-2015)", a za 2010. godinu ukupni prihodi iskazani su u iznosu 276.735.000,00 kn, dok je za EBITDA iskazan podatak od 68.996.000,00 kn. Na daljnji upit punomoćnika tuženika, a imajući u vidu utvrđenja iz osnovnog nalaza i mišljenja, vještak je naveo da bi polazeći od tih podataka, dakle od podataka na koje ukazuje tuženik, a imajući u vidu ostvarene prihode i ostvareni EBITDA u 2010. u tom slučaju bi ostvarenje tužitelja po osnovi ta 2 parametra bilo ispod 90% u odnosu na planirane iznose kako ih navodi tuženika. Na poseban upit punomoćnika tuženika postoji li razlika između termina očekivani rast prihoda i termina plan prihoda, vještak je naveo da se zapravo radi o jednom te istom podatku iskazanom na drugačiji način. Naime, kada govorimo o očekivanom rastu on se mjeri u odnosu na neki podatak iz prošlog razdoblja, pa kada se dakle na taj podatak iz prošlog razdoblja primjeni stopa očekivanog rasta, dolazi se do ukupnog očekivanog prihoda.

23. Sud je prihvatio nalaz i mišljenje financijskog vještaka jer je sačinjen objektivno i prema pravilima struke. U postupku koji je prethodio donošenju presude ovog suda od 17. svibnja 2016. parnične stranke nisu prigovarale nalazu i mišljenju financijskog vještaka od 01. listopada 2015. godine. Nakon ukidne odluke Županijskog suda u Bjelovaru vještak Zrinko Ručević je iscrpno i detaljno obrazložio svoj pisani nalaz i mišljenje na ročištu održanom 26. veljače 2025. godine.

24. Tužiteljevo pravo na povećanu plaću u 2011. godini sukladno članku 5 ugovora o radu i pravo na bonus sukladno članku 6 ugovora o radu ovisi o ostvarenju poslovnog plana društva po pitanju prihoda i EBITDA koji plan je odobren od strane Nadzornog odbora društva.

25. Uvidom u zapisnik sa 20. sjednice Nadzornog odbora društva od 23. prosinca 2009. utvrđeno je da je na toj sjednici donesena odluka kojom Nadzorni odbor društva jednoglasno izjavljuje da je točka prezentacija I usvajanje poslovnog plana društva za 2010. godinu primljena na znanje te da se poslovni plan za 2010. godinu jednoglasno usvaja. Uz navedeni zapisnik priložena je isprava "Osnovni financijski pokazatelji (2010. - 2015.)" za koju je vještak Zrinko Ručević prilikom saslušanja izjavio da se radi o identičnim grafičkim i numeričkim podacima kao što su podaci na listu 122 spisa za koje tuženik tvrdi da predstavljaju relevantne podatke.

26. S obzirom da je vještak utvrdio da je i prema podacima tužitelja i prema podacima tuženika, tuženik u 2010. godini prebacio plan prihoda koji iznosi 100,15% i plan EBITDA koji iznosi 100,60%, sud je zaključio da je tuženik ostvario najmanje 90% poslovnog plana za 2010. godinu po pitanju prihoda i EBITDA, iz čega proizlazi da su ispunjeni uvjeti ugovoreni člankom 5 ugovora o radu između tužitelja i tuženika.

27. Iz navedenog proizlazi da je tužitelj stekao pravo na povećanu plaću u 2011. godini sukladno članku 5 ugovora o radu od 12. listopada 2009. godine.

28. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da razlika između osnovne mjesečne bruto plaće od 30.000,00 kn i mjesečne bruto plaće koja je tužitelju isplaćena u 2011. godini iznosi mjesečno 13.454,42 kn bruto što odgovara iznosu od 1.785,71 eur bruto, odnosno ukupno 161.453,04 kn bruto za 2011. godinu, što odgovara iznosu od 21.428,52 eur bruto za 2011. godinu.

29. Tužitelju je na ime razlike plaće za 2011. godinu dosuđen ukupni iznos od 21.428,52 eur bruto (što je u skladu s izračunom financijskog vještaka - 161.453,04 kn) sa zakonskom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos od 1.785,71 eur tekućom od petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec jer plaća sukladno članku 4 stavak 2 ugovora o radu od 12. listopada 2009. godine dospijeva petnaestog u mjesecu za prethodni mjesec.

30. S obzirom da je financijskim vještačenjem utvrđeno da je tuženik u 2010. godini ostvario 100,15% planiranih prihoda i 100,60 % planirane EBITDA, sud je zaključio da je tužitelj stekao pravo na bonus za 2010. godinu sukladno članku 6 ugovora o radu od 12. listopada 2010. godine i to u visini od 50% godišnjih bruto primanja. financijskim vještačenjem je utvrđeno da bonus za 2010. godinu obračunat prema članku 6 ugovora o radu iznosi 99.273,48 kn.

31. Tužitelju je na ime bonusa za 2010. godinu dosuđen iznos od 13.175,86 eur bruto (što odgovara iznosu od 99.273,48 kn) što predstavlja 50% ukupnih godišnjih bruto primanja tužitelja, a što je utvrđeno financijskim vještačenjem.

32. Tužitelju je na iznos bonusa za 2010. godinu od 13.175,86 eur dosuđena zakonska zatezna kamata tekuća od 01. svibnja 2011. godine jer bonus sukladno članku 6 ugovora o radu od 12. listopada 2009. godine dospijeva 30. travnja slijedeće godine, a s obzirom da se bonus odnosi na 2010. godinu, tuženik je 01. svibnja 2011. godine došao u zakašnjenje s isplatom bonusa za 2010. godinu.

33. Tuženik je tužitelju isplatio otpremninu u neto iznosu, a tužitelj smatra da mu je otpremnina trebala biti isplaćena u bruto iznosu jer to proizlazi iz odredaba Zakona o radu kojima je propisano da se tražbine po osnovi radnog odnosa utužuju u bruto iznosu pa potražuje razliku između otpremnine izračunate u bruto iznosu i otpremnine obračunate u neto iznosu.

34. Člankom 15 ugovora o radu od 12. listopada 2009. godine utvrđeno je da tužitelj ima pravo na otpremninu u iznosu od tri mjesečne osnovne neto plaće isplaćene u mjesecu koji prethodi raskidu ugovora o radu.

35. Člankom 119 stavak 2 Zakona o radu (Narodne novine 149/2009) propisano je da se otpremnina ne smije ugovoriti, odnosno odrediti u iznosu manjem od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod tog poslodavca.

36. S obzirom da tužiteljeva otpremnina ugovorom o radu od 12. listopada 2009. nije ugovorena u iznosu manjem od iznosa koji je propisan člankom 119 stavak 2 Zakona o radu, tužitelju pripada otpremnina obračunata sukladno članku 15 ugovora o radu u neto iznosu.

37. Visina otpremnine prema članku 119 stavak 2 Zakona o radu ovisi o visini prosječne mjesečne plaće ostvarene u posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu.

38. Financijskim vještačenjem je utvrđeno da visina otpremnine obračunata temeljem plaće tužitelja za siječanj, ožujak i lipanj 2012. godine iznosi 49.636,74 kn bruto. Tuženik je 21. rujna 2012. tužitelju isplatio otpremninu u iznosu od 10.337,26 kn bruto. Vještak je utvrdio da razlika između pretpostavljene otpremnine od 49.636,74 kn bruto i isplaćene otpremnine od 10.337,26 kn bruto, iznosi ukupno 39.299,48 kn.

39. Polazeći od utvrđenja da tužitelju pripada otpremnina u neto iznosu sud je odbio zahtjev tužitelja za isplatu razlike između otpremnine obračunate u bruto iznosu i otpremnine koja je tužitelju isplaćena, a navedena razlika iznosi 5.215,94 eur bruto (39.299,48 kn bruto).

40. Odluka o kamatama temelji se na odredbi članka 29 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 78/15 i 156/22, 155/23).

41. Odluka o parničnom trošku tužitelja temelji se na odredbi članka 154 stavak 2 u vezi članka 155 ZPP-a, a sastoji se od troška zastupanja tužitelja po punomoćniku odvjetniku, sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

42. Tužitelju je priznata nagrada za sastav tužbe u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr 8/1), za sastav podneska od 22.02.2013. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 24.03.2013. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 27.09.2013. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8/1), za sastav podneska od 26.11.2014. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 26.11.2014. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 08.01.2015. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 03.02.2015. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 11.03.2015. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 07.04.2016. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav žalbe od 25.05.2016. u iznosu od 200,00 eur (Tbr. 10/1), za sastav odgovora na žalbu od 13.06.2016. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr.10/6), za zastupanje na ročištu 07.10.2024. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1), za sastav podneska od 27.11.2024. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 8/1), za zastupanje na ročištu 26.02.2025. u iznosu od 1.000,00 eur (Tbr. 9/1).

43. Sukladno članku 154 stavak 2 ZPP-a sud je utvrdio da je tužitelj uspio u sporu sa 87%, tuženik je uspio u sporu sa 13%, što znači da tužitelju pripada naknada parničnog troška u omjeru od 74%.

44. Ukupan trošak tužitelja iznosi 14.200,00 eur, a s obzirom da je tužitelj uspio u sporu sa 87%, što umanjeno za uspjeh tuženika od 13% iznosi 74%, tužitelju na ime parničnog troška pripada iznos od 10.508,00 eur. Navedenom iznosu dodan je PDV od 25% u iznosu od 2.627,00 eur i trošak financijskog vještačenja u iznos od 265,45 eur i trošak pristupa vještaka na ročište u iznosu od 65,00 eur, pa je tužitelju na ime parničnog troška ukupno dosuđeno 13.465,45 eur.

45. Tužitelju je temeljem članka 151 stavak 3 ZPP-a dosuđena zatezna kamata na parnični trošak.

46. Tužitelju nije priznata nagrada za sastav podnesaka od 05. veljače 2015. i 28. listopada 2015 jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje parnice, u smislu članka 155 ZPP-a.

47. Slijedom navedenog sud je odlučio kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sudac:

Jasminka Galešić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 5 (pet) istovjetnih primjeraka, putem ovog suda.

DNA:

- Punomoćniku tužitelja

- Punomoćniku tuženika