Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-666/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, predsjednice vijeća, Tatjane Varžić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Grada Donja Stubica, Trg Matije Gupca 20, Donja Stubica, koga zastupa punomoćnica ABC, dipl.iur., radi utvrđenja prava vlasništva nekretnine, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici, poslovni broj P-1501/2023-8 od 4. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Donjoj Stubici poslovni broj P-1501/2023-8 od 4. travnja 2024.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda suđeno je

" I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je tužitelj SP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], vlasnik nekretnine označene kao k. č. br. [katastarska čestica], oranica [adresa]

u [adresa], površine 406 m2, upisano u z. k. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koje vlasništvo je stekao dosjelošću.

II. Tuženiku se nalaže da Tužitelju izda ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na nekretnini iz toč. I. ove presude, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda po pravomoćnosti.

III. Tuženiku je dužan tužitelju nadoknaditi parnične troškove."

II. Svaka stranka snosi svoje troškove.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da drugostupanjski sud ukine pobijanu presudu i vrati predmet prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Ne traži trošak žalbe.

2.1. U žalbi tužitelj u bitnom ističe da je prvostupanjski sud pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje, jer da nije utvrđivao faktično stanje stvari te da je zanemario činjenicu da je tužitelj u neprekinutom kvalificiranom posjedu predmetne nekretnine, da je ista dio uporabne cjeline koji pripada kući i vrtu, te da je kao takva bila u upotrebi preko 50 godina, čime da je stekao pravo na utvrđenje prava vlasništva dosjelošću.

3. Tuženik nije podnio odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji joj je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 i 25/13, 28/13, 89/14,70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je dosjelošću stekao pravo vlasništva nekretnine označene kao kč. br. [katastarska čestica] oranica [adresa] u [adresa], površine 406 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] te zahtjev da mu tuženik izda ispravu podobnu za upis njegova prava vlasništva na predmetnoj nekretnini.

7. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio, a što među strankama nije sporno, da je tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine te da je tužitelj u posjedu iste.

8. Međutim, u žalbenom postupku je sporno jesu li u konkretnom slučaju ispunjene zakonske pretpostavke za stjecanje prava vlasništva dosjelošću, a posebice da li je tužitelj pošteni posjednik predmetne nekretnine.

9. Prvostupanjski sud je na temelju provedenog dokaznog postupka, odnosno materijalne dokumentacije u spisu, utvrdio sve okolnosti koje su relevantne za donošenje pravilne i zakonite odluke te je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

10. Žalbenim navodima tužitelja nije doveden u sumnju zaključak prvostupanjskog suda, prema kojemu tužitelj nema pravni temelj za posjed, obzirom da nije pošteni posjednik.

11. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da kč. br. [katastarska čestica] upisana u [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i kč. br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavljaju cjelinu i da su u periodu od preko 50 godina korištene zajedno i ograđene zajedničkom ogradom ili živicom, a tuženik da nije ometao tužitelja ni njegovog prednika u posjedu ili korištenju kč. br. [katastarska čestica]. Međutim, tužitelj za isto nije predložio izvođenje bilo kakvih dokaza (osim uvida u materijalnu dokumentaciju), već je na ročištu od 5. ožujka 2024. predložio zaključenje glavne rasprave.

12. Prema podacima spisa nesporno proizlazi da je tuženik vlasnik k. č. br. [katastarska čestica], Oranica [adresa] u [adresa], površine 113 čhv, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Nadalje, upravo je tuženik upisan kao posjednik iste čestice u katastarskom operatu, [broj poduloška], k. č. br. [katastarska čestica], [adresa], površine 406 m2, a navedena nekretnina upisana je i u registru gradske imovine te se vodi u osnovnim sredstvima tuženika. Pored toga, predmetna nekretnina uknjižena je od 1. studenog1969. kao društveno vlasništvo s pravom korištenja na ime Poljoprivredne zadruge Donja Stubica i to kao dio osnovne čestice k.č.br. [katastarska čestica] te se ista 1971. cijepala na više čestica, između ostalih i na k. č. br. [katastarska čestica]. Uknjižba na ime Grada Donja Stubica provedena je pretvorbom društvenog vlasništva i prava korištenja na temelju čl. 360. -369. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96,68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06,141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15,94/17 – dalje: ZV) i toč.

VII. Odluke Komisije Vlade RH za rješavanje spora o pravima općina, gradova i županija od 22.07.1996. na temelju prijedloga tuženika.

12.1. Iz spisa također nesporno proizlazi da je 17. listopada 2008. sklopljen ugovor o kupoprodaji nekretnine (list 9 spisa) između prodavatelja CP i tužitelja kao kupca, a predmet kupoprodaje je kč. br. [katastarska čestica].

13. Odredbom čl. 10. st. 1. ZV-a propisano je da osoba koja ima faktičnu vlast na stvari njezin je posjednik.

13.1. Prema odredbi čl. 18. st. 2. ZV-a, pošten je posjednik onaj koji kada ga je stekao nije znao niti je s obzirom na okolnosti imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed, a što ovdje nije slučaj.

13.2. Odredbom čl. 159. st. 1. ZV-a propisano je da se dosjelošću stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban biti vlasnikom te stvari. Tako prema čl. 159. st. 2. ZV samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe dosjelošću vlasništvo protekom deset godina neprekidnog, samostalnog posjedovanja, ili ako je barem pošten (st. 3.), samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz st. 2. tog članka, odnosno 20 godina. Stavkom 4. istog članka propisano je da samostalni posjednik stvari u vlasništvu Republike Hrvatske, županija i jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave i s njima izjednačenih pravnih osoba, steći će dosjelošću vlasništvo tih stvari tek pošto je njegov zakonit, istinit i pošten, ili barem pošten, samostalni posjed neprekidno trajao dvostruko vrijeme od onoga iz stavaka

2. i 3. istog članka.

14. Dakle, da bi se vlasništvo steklo dosjelošću, potrebno je da posjednik bude samostalan u posjedu, da posjed traje zakonom određeno vrijeme, da ima određenu kvalitetu te da posjednik bude sposoban biti vlasnikom te stvari. Sva četiri uvjeta moraju biti kumulativno ispunjena.

15. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da je dosjelošću stekao pravo vlasništva na spornoj kč. br. [katastarska čestica], jer za stjecanje dosjelošću, posjed nevlasnika mora biti utemeljen na valjanom pravnom temelju, zatim mora biti pošten, što znači da posjednik nije znao ili nije mogao znati da mu ne pripada pravo na posjed, a u ovome slučaju, tužitelj je to znao. Isto tako, posjed mora biti istinit, što znači da se ne može pribaviti, između ostaloga, zlouporabom povjerenja (čl. 18. ZV-a). Ostale uvjete za kvalificirani posjed, suprotno navodima žalitelja, prvostupanjski sud nije ni trebao obrazlagati, obzirom da nije ispunjen uvjet bez kojeg se ne može steći pravo vlasništva dosjelošću (pošten posjed).

16. Ovaj sud je također mišljenja da tužitelj nije pošteni posjednik, jer je prije sklapanja naprijed navedenog ugovora o kupoprodaji trebao izvršiti uvid u zemljišnoknjižni izvadak, kako bi provjerio oznaku nekretnine, vlasništvo i eventualne terete za česticu koju namjerava kupiti, pa je na temelju provjere zemljišnoknjižnog stanja morao uočiti da kč. br. [katastarska čestica] ne pripada prodavatelju, već da je upravo tuženik vlasnik iste. Budući da je tužitelj koristio spornu nekretninu, znajući da mu ne pripada, niti je pripadala njegovom predniku, koji ju je pokušao prisvojiti sađenjem živice (ograde) kao da je ista u sklopu kč. br. [katastarska čestica], to ukazuje na nepoštenje tužitelja.

17. Za napomenuti je da detencija nekretnine, neovisno o duljini trajanja, ne dovodi, sama za sebe, do stjecanja prava vlasništva dosjelošću. Potrebno je da (između ostalog) budu ispunjene određene pretpostavke koje se tiču kvalitete posjeda potrebnog za dosjelost, te protek zakonom određenog vremena.

18. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a.

Osijek, 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac