REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-6447/2022-23.

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Ivanu Matančeviću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja IN, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa Odvjetničko društvo Stefanović, Krvavica, Bulić i Pletikosa, odvjetnici iz Zagreba, protiv tuženice INS, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Ivana Stigleitner Gotovac, odvjetnica iz Zagreba, radi isplate, nakon održane javne glavne rasprave zaključene dana 7. ožujka 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i zamjenice punomoćnice tuženice, dana 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici INS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati 20.000,00 EUR sa zateznim kamatama koje teku od 5. rujna 2022. pa do isplate, po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženici INS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju IN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], nadoknadi parnični trošak u iznosu od 3.371,46 EUR sa zateznim kamatama koje teku od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje se, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženicom dana 16. lipnja 2020. sklopio Sporazum o diobi bračne stečevine, koji je ovjeren od strane javnog bilježnika Kristiana Hukelja iz Zagreba, pod brojem OV-5813/20 od 17. lipnja 2020. (dalje: Sporazum), kojim su stranke uredile podjelu svoje bračne stečevine na način da nekretnina iz čl. 1. st. 1. i) Sporazuma pripadne u cijelosti tuženici, a ona se obvezuje i jamči da će aktivno prodavati predmetni stan do njegove konačne prodaje te da će pri prodaji stana u ugovoru o kupoprodaji biti navedeno da će kupac dio kupoprodajne cijene od 20.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti isplatiti tužitelju kako bi on mogao riješiti svoje stambeno pitanje. Dalje navodi da se tuženica obvezala stan prodati u roku od jedne godine od dana sklapanja Sporazuma, a ukoliko tuženica ne proda stan u navedenom roku i time ne bude realizirana isplata tužitelju, ugovorne strane mogu produljiti taj rok sklapanjem aneksa Sporazumu za jednu godinu. Tužitelj ističe da su sklapanjem Sporazuma za tuženicu su nastale dvije obveze i to obveza da proda stan u roku od jedne godine od dana sklapanja sporazuma te obveza da od kupoprodajne cijene isplati tužitelju 20.000,00 EUR. Nadalje, navodi da je u odnosu na obvezu prodaje stana tuženica došla u zakašnjenje 17. lipnja 2021. kada je istekao ugovoreni rok od jedne godine, navodi da stranke nisu suglasno produljile rok sklapanjem aneksa Sporazumu, tvrdi da je u svibnju 2021. godine putem e-maila podsjetio tuženicu na njezinu obvezu iz Sporazuma te da je ponovno u siječnju 2022. godine mailom upozorio tuženicu na ugovoreni rok za ispunjenje obveza iz Sporazuma istekao i od nje zatražio isplatu iznosa od 20.000,00 EUR, međutim, tuženica se na ove pozive oglušila. Tužitelj dalje navodi da je u listopadu 2022. godine saznao da je tužena prodala predmetni stan tako što je uvidom u zemljišne knjige utvrdio da je tuženica dana 5. rujna 2022. sklopila ugovor o kupoprodaji stana s gđom. VN, koja se upisala u zemljišne knjige kao vlasnica stana. Tužitelj navodi da je 19. listopada 2022. tuženici poslao zahtjev za isplatu iznosa od 20.000,00 EUR te da je ona dopisom od 21. listopada 2022. odbila njegov zahtjev. Također, navodi da u Ugovoru o kupoprodaji, OV-11094/2022 od 5. rujna 2022. proizlazi da je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 195.000,00 EUR, da je tuženica 20. lipnja 2022. zaprimila kaparu u iznosu od 20.000,00 EUR, da je rok za isplatu ostatka kupoprodajne cijene bio 15. rujna 2022. te da ugovor ne sadrži odredbu da će kupac dio kupoprodajne cijene u iznosu od 20.000,00 EUR isplatiti tužitelju. Tužitelj se poziva na odredbe čl. 183., čl. 342., čl. 346. st. 1. i 2. te čl. 360. Zakona o obveznim odnosima te slijedom svega iznesenog, predlaže da sud presudom naloži tuženici da tužitelju isplati iznos od 20.000,00 EUR sa zateznim kamatama od 5. rujna 2022. pa do isplate te da mu nadoknadi parnični trošak zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

2. Tuženica u cijelosti osporava tužbeni zahtjev, kako u pogledu osnove, tako i u pogledu visine. Navodi kako nije sporno da su stranke 16. lipnja 2020. sklopile Sporazum o diobi bračne stečevine, međutim, smatra da je u cijelosti ispunila svoje obveze iz ugovora budući da je aktivno pokušavala prodati stan još za vrijeme trajanja bračne zajednice stranaka, navodi da su stranke pokušavale stan prodati i prije sklapanja navedenog Sporazuma, da je radi prodaje bilo angažirano više agencija za posredovanje, da unatoč svim pokušajima nije uspjela prodati nekretninu u ugovorenom roku od jedne godine od dana sklapanja Sporazuma, jer nekretnina nije imala uporabnu dozvolu što je otežavalo pa čak onemogućavalo prodaju nekretnine, da je tek krajem veljače 2022. uspjela ishoditi djelomičnu uporabnu dozvolu za predmetni stan i da je stan prodan tek 9. svibnja 2022. kada je sklopljen Ugovor o kupoprodaji. Tuženica smatra da je protekom roka od jedne godine od dana sklapanja Sporazuma prestala obveza tuženice iz čl. 2. Sporazuma budući da stranke nisu produljile ugovoreni rok sklapanjem Aneksa Sporazumu. Slijedom svega navedenog, tuženica predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan te traži da joj tužitelj nadoknadi prouzročene parnične troškove zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama.

3. Tijekom postupka izveden je dokaz uvidom u dostavljene isprave i saslušanjem stranaka. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 i 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 , 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP), na temelju rezultata cjelokupnog postupka, ovaj sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev osnovan u cijelosti.

4. Predmet spora je ispunjenje ugovorne obveze iz čl. 2. toč. V. Sporazuma o diobi bračne stečevine od 16. lipnja 2020. Među strankama nije sporno da su sklopile navedeni Sporazum. Isto tako, nije sporno da je tuženica kao prodavatelj 5. rujna 2022. sklopila Kupoprodajni ugovor za predmetni stan te da navedeni ugovor ne sadrži ugovornu odredbu prema kojoj će kupac dio kupoprodajne cijene u iznosu od 20.000,00 EUR isplatiti tužitelju. Također, nije sporno da navedeni iznos tužitelju nikada nije isplaćen.

5. Među strankama je sporno je li protekom roka od jedne godine od dana sklapanja Sporazuma prestalo pravo tužitelja da od tuženice traži isplatu iznosa od 20.000,00 EUR budući da stranke nisu sklopile dodatak ugovoru kojim bi navedeni rok bio produljen.

6. Odredbom čl. 342. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje ZOO) propisano je da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi. Kad dužnik ne ispuni obvezu ili zakasni s njezinim ispunjenjem, vjerovnik ima pravo zahtijevati i popravljanje štete koju je zbog toga pretrpio. Dužnik odgovara i za djelomičnu ili potpunu nemogućnost ispunjenja, iako tu nemogućnost nije skrivio, ako je nastupila nakon njegova dolaska u zakašnjenje, za koje odgovara.

7. Sukladno odredbi čl. 346. ZOO vjerovnik ima pravo na naknadu obične štete i izmakle koristi te pravičnu naknadu neimovinske štete, koje je dužnik u vrijeme sklapanja ugovora morao predvidjeti kao moguće posljedice povrede ugovora, a s obzirom na činjenice koje su mu tada bile poznate ili morale biti poznate. U slučaju prijevare ili namjernog neispunjenja te neispunjenja zbog krajnje nepažnje vjerovnik ima pravo zahtijevati od dužnika naknadu cjelokupne štete koja je nastala zbog povrede ugovora, bez obzira na to što dužnik nije znao za posebne okolnosti zbog kojih su one nastale.

8. Sukladno odredbi čl. 319. ZOO odredbe ugovora primjenjuju se onako kako glase, a pri tumačenju spornih odredbi ne treba se držati doslovnog značenja pojedinih izričaja, već treba istraživati zajedničku namjeru ugovaratelja i odredbu tako razumjeti kako to odgovara načelima obveznog prava utvrđenim ovim Zakonom.

9. Tužitelj je iskazao da je s Sporazumom o podjeli bračne stečevine s tuženicom regulirao međusobne imovinskopravne odnose, da mu je tuženica trebala isplatiti još 20.000,00 EUR kada proda stan, da je prije proteka dogovorenog roka za isplatu pokušavao kontaktirati tuženicu i predložiti joj da produlje taj rok, da se ona oglušila na njegove pozive, da je uvidom u zemljišne knjige saznao da je stan prodan, da mu tuženica nije nikada isplatila tih 20.000,00 EUR, da je isplata tog iznosa dogovorena kako bi on kupio sebi manji stan, da su u vrijeme sklapanja Sporazuma stranke živjele zajedno, da cijela zgrada u kojoj se stan nalazi nije imala uporabnu dozvolu, da je tuženica nakon razvoda prodavala stan, da mu nije poznato zbog čega stan nije prodan tako dugo, da je tuženica kontaktirala vezano za produljenje roka za isplatu pute e-maila te Whatsapp poruka te da mu ona na iste nije odgovarala.

10. Tuženica je iskazala da je predmetni Sporazum o diobi bračne stečevine sastavio tužiteljev odvjetnik, da je predmetni stan bio kupljen na kredit, da je tužitelj zatajio dio imovine koja je stečena za vrijeme braka, da je bilo dogovoreno da će ukoliko stan proda u roku od jedne godine tužitelju isplatiti 20.000,00 EUR kako bi on riješio stambeno pitanje i kako bi njihova djeca imala gdje biti kada su s tužiteljem. Nadalje, iskazala je da je stan bilo gotovo nemoguće prodati zbog materijalnih i pravnih nedostataka, da su stranke pokušavale prodati stan još u vrijeme kada su bile u braku, da je tužitelju zapravo odgovaralo da tuženica ne proda stan jer je on živio u poslovnom prostoru u istoj zgradi, a djeca su bila s njom i mogao ih je viđati kad god je htio. Iskazala je i to da s tužiteljem obično komunicira pute e-mail-a, da on nikada nije tražio produljenje roka, već je samo tražio samo da mu ona vrati njegove novce, da je rok za prodaju stana od jedne godine dogovoren kako bi tužitelj riješio stambeno pitanje, odnosno kako bi djeca mogla biti s njim. Iskazala je i to da tužitelj nije nikada od nje pisanim putem tražio produljenje roka, a da je to i tražio ona na to ne bi pristala. Također, iskazala je da je aktivno pokušavala prodati stan, da je za to angažirala i više agencija, da je uporabnu dozvolu za predmetni stan dobila tek nakon što je stan prodala te da je poslovni prostor u kojem tužitelj živi veličine oko 20 m2.

11. Iz čl. 2. toč. V. Sporazuma proizlazi obveza tuženice da u roku od jedne godine proda stan opisan u čl. 1. Ugovora te da kupac dio kupoprodajne cijene u iznosu od 20.000,00 EUR isplati tužitelju kako bi on mogao riješiti svoje stambeno pitanje. Imajući u vidu cjeloviti sadržaj Sporazuma i smisao istog, može se zaključiti da su se stranke u okviru međusobnog dogovora o podjeli bračne stečevine sporazumjele da tužitelju treba pripasti još 20.000,00 EUR koji iznos će mu biti isplaćen kada tuženica proda nekretninu za koju je utvrđeno da predstavlja njihovu bračnu stečevinu.

12. Sklapanjem Sporazuma za tuženicu je nastala obveza da proda stan u roku od jedne godine od dana sklapanja Sporazuma te obveza da od kupoprodajne cijene tužitelju bude isplaćen iznos od 20.000,00 EUR. Iako je isplata navedenog iznosa vezana za prodaju stana, obveza isplate ne prestaje protekom roka u kojem se tuženica obvezala prodati stan.

13. Tuženica obvezala da će prilikom prodaje stana u kupoprodajni ugovor biti unesena odredba temeljem koje će kupac isplatiti tužitelju iznos od 20.000,00 EUR. Nije sporno da je stan prodan i da tužitelju nije isplaćen dogovoreni dio kupoprodajne cijene. Zbog navedenog tužitelju je nastala štete te je stoga temeljem čl. 342., čl. 346. i čl. 29. ZOO tuženici naloženo da tužitelju isplati iznos od 20.000,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama od dana sklapanja kupoprodajnog ugovora (5. rujna 2022.).

14. Odluka o naknadi parničnih troškova temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi sa odredbom čl. 155. ZPP. Trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku odmjeren je sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje. Tarifa). Tužitelju je priznat trošak sastava tužbe (Tbr. 7/1), trošak sastava podnesaka od 23. listopada 2023. i 27. svibnja 2024. (Tbr. 8/1 u vezi sa Tbr. 7/1) te trošak zastupanja na ročištima dana 19. lipnja 2024. i 6. studenog 2024. (Tbr. 9/1 u vezi sa Tbr. 7/1) u iznosu od 500,00 EUR za svaku od navedenih radnji, što uvećano za porez na dodanu vrijednost po stopi od 25% (Tbr. 46.) iznosi ukupno 3.125,00 EUR. Tužitelju je priznat i trošak sudske pristojbe na tužbu i prvostupanjsku presudu u traženom iznosu od 123,23 EUR (ukupno 246,46 EUR).

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sudac

Ivan Matančević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba o kojoj odlučuje nadležni županijski sud. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od 15 dana od dana objave presude, a za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude, rok za žalbu teče od dana dostave presude.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženici po punomoćnici