REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
K-44/2025
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Stipi Rosi kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Josipe Klarin kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika VDK zbog kaznenog djela protiv javnog reda - prisila prema službenoj osobi – djelo opisano u članku 314. stavku 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), a kažnjivo po članku 314. stavku 2. Kaznenog zakona, nakon rasprave održane i zaključene dana 21. ožujka 2025. u nazočnosti okrivljenika, branitelja Hrvoja Bralića, odvjetnika u Splitu, punomoćnika oštećenika Jurice Tomića, odvjetnika u Splitu i predstavnice optužbe – zamjenice ODO-a Split VD, dana 26. ožujka 2025. objavio je i
p r e s u d i o
Okrivljenik VDK, sin ŽD i V, rođen **.**.1981. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], 83a Beverly Roa Hull, državljanin Ujedinjene kraljevine Velike Britanije i Irske, pismen sa završenim fakultetom za inženjera grijanja, nezaposlen, bez imovine, bez primanja, razveden, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, bez čina, neodlikovan
k r i v j e
I. da je 19. studenog 2024. oko 02,15 sati u Splitu, ulica Mike Tripala 6, kada su mu pristupili policijski službenik I Policijske postaje Split JD i policijski vježbenik UD te mu je policijski službenik JD pokazao svoju službenu iskaznicu i policijsku značku te zatražio na uvid njegove osobne isprave radi utvrđivanja identiteta, policijskom službeniku odgovorio: "Fuck you!", zatim odbio postupiti po zapovjedi policijskog službenika JD da pođe s njim u službene prostorije I Policijske postaje Split radi daljnjeg službenog postupanja u cilju utvrđivanja njegovog identiteta te se naglo ustao sa zidića na kojem je sjedio, a kad su ga JD i UD uhvatili svaki za jednu ruku radi sprječavanja njegovog bijega te odvođenja u policijsku postaju radi utvrđivanja njegovog identiteta i uhićenja, s ciljem onemogućavanja policijskih službenika u provođenju navedenih službenih radnji rukama odgurnuo imenovane u predjelu prsa i potom se naguravao s policijskim službenikom JD pri čemu su obojica pali na tlo, a kad je policijski službenik JD uspio prema njemu primijeniti zahvat poluge nogom dva puta zamahnuo prema tijelu policijskog vježbenika UD pokušavajući ga udariti, ali se UD uspio djelomično izmaknuti pa ga je samo okrznuo nogom u predjelu prsa, nakon čega se tijelom popeo na leđa policijskog službenika JD grizući ga po tjemenu glave te ga ugrizao za palac desne ruke nanijevši mu tjelesne ozljede u vidu ugriznih rana desnog tjemena i dlana desne šake, za koje vrijeme je policijski vježbenik UD pozvao pojačanje te je po dolasku drugih policijskih službenika izvršeno njegovo uhićenje,
dakle, silom spriječio službene osobe u obavljanju službene radnje koja je u okviru njihovih ovlasti, a kaznenim djelom je jednoj službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda,
čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda - prisila prema službenoj osobi
– djelo opisano u članku 314. stavku 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu: Kazneni zakon) a kažnjivo po članku 314. stavku 2. Kaznenog zakona.
II. Stoga se okrivljenik VDK na temelju čl. 314. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 za koje je proglašen krivim
o s u đ u j e
na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca nakon čega se okrivljeniku na temelju odredbe čl. 57. KZ/11 izriče
d j e l o m i č n a u v j e t n a o s u d a
na način da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo.
III. Na temelju odredbe čl. 54. KZ/11 okrivljeniku VDK će se u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme od kada mu je oduzeta sloboda od dana 19. studenoga 2024. pa do isteka trajanja istražnog zatvora.
IV. Na temelju članka 153. stavak 1. i 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11.,121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08) upućuje se oštećenik JD, OIB [osobni identifikacijski broj], u parnicu, a radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva.
V. Temeljem čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenik VDK dužan je naknaditi troškove kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.200,01 eura (tisućudvjesto eura i jedan cent), od čega se iznos od 315,00 eura odnosi na sudsko-medicinsko vještačenje ozljeda žrtve JD, iznos od 420,00 eura na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. ZD, iznos od 65,01 eura na davanje usmenog nalaza i mišljenje sudskog vještaka dr. ZD na raspravi pred sudom dana 12. ožujka 2025. te iznos od 400,00 eura na paušalni trošak kaznenog postupka. Navedeni ukupni iznos troška okrivljenik je dužan podmiriti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu podnijelo je Općinskom sudu u Splitu optužnicu br. KO-DO-1147/2024 od 16. prosinca 2024. godine protiv okrivljenika VDK zbog kaznenog djela protiv javnog reda - prisila prema službenoj osobi – djelo opisano u članku 314. stavku 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj: 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 – u daljnjem tekstu: Kazneni zakon), a kažnjivo po članku 314. stavku 2. Kaznenog zakona.
2. Okrivljenik VDK na raspravi, uz prisutnost prevoditelja MD, u svojoj obrani, koristeći svoje bilješke prilikom davanja obrane, je naveo: "18. studenog bio sam u blizini nogometnog stadiona jer se tog dana odvijala nogometna utakmica. Proputovao sam nekih 6 ili 7 europskih država bez novca i pratio sam nogometne utakmice jer je to bila prilika da se domognem nekakve hrane i pića. U svih 7 država bio sam zaustavljan i ispitivan od strane policije, moglo se vidjeti da su oni policija i ponašali su se uljudno i obzirno. Pojeo sam koliko god sam mogao od ostataka hrane i očajno sam tražio mjesto za obaviti nuždu. Oko dva sata sam proveo hodajući okolo i nisam uspio pronaći nužnik. Na kraju već sam bio toliko uznemiren i uplašen da ću imati incident tj. da ću izvršiti veliku nuždu pa sam zbog toga sjeo. Nisam bio potpuno zaspao ali sam kunjao onako kako je bilo i opisano. Bilo me sram i bojao sam se da ću obaviti nuždu. Probudio me je jedan čovjek sa kapuljačom i drugi sa jaknom. Nisu govorili engleski, nisu mi pokazali nikakve identifikacijske isprave i bili su agresivni pa sam ja mislio da su nogometni huligani. Kako su me pokušali uhvatiti viknuo sam "odjebite, treba mi zahod", a to sam rekao na engleskom jeziku. Čim su se počeli hrvati sa mnom ja sam obavio nuždu u hlače. Ja sam bio ležao na leđima, a oni su pritisli moja prsa sa mojim prekriženim rukama na prsima. Policajac UD me pokušao uhvatiti za noge i ja sam ga pokušavao odgurnuti nogama. Ovo je vrlo efikasan zahvat iz kojega se uhvaćena osoba ne može izvući, grebe me kao kandžama po licu i stavio mi je prst u usta i zato sam ga ugrizao jer mi je stavio prst u usta. Sve ovo se odnosi na policijskog službenika JD kojeg sam ugrizao za prst i tek kada sam ga ugrizao za prst on je viknuo na engleskom jeziku "ja sam policajac". Čim je viknuo da je policajac ja sam ga pustio. Zatim su mi stavili lisice s rukama iza leđa, polegli su me prsima na tlo i nogama su me tukli u glavu u sljepoočnice i od toga su mi ostali trajni ožiljci. Dok je stiglo pojačanje prošla je najviše jedna minuta, od trenutka kada su mi pristupili pa dok je stiglo pojačanje prošla je najviše jedna minuta, kao da su promatrali. Podigli su me za zapešća i od toga mi se zapešća još nisu potpuno oporavila. Ubacili su me glavom naprijed u kombi i nastavili su me tući i pravili viceve na moj račun jer sam obavio nuždu u hlače. Nisam mogao vidjeti tko me je zapravo tukao jer sam bio okrenut licem prema dolje, samo sam osjetio da me tuku i čuo sam da se smiju. Htjeli su me odvesti na liječnički pregled što sam ja odbio jer još uvijek nisam bio siguran imam li posla s policijom, a nisam zbog položaja u kojem sam se nalazio mogao vidjeti je li se na kombiju nalaze policijske oznake. Odveli su me u prostoriju za zadržavanje i tu sam ja ostao u svom izmetu dva dana, a tamo su ostali moji papiri i odjeća koju sam nosio. Nosim donje hlače koje su četiri puta oprane, bio sam u nekoliko prostorija i svi su se čudili da se još uvijek osjeća smrad iz moje odjeće."
Na upit suda okrivljeniku je li pokušao navedene prigode udariti nekog od policijskih službenika, okrivljenik je odgovorio da nije pokušao udariti policijske službenike.
Na upit branitelja okrivljeniku bi li pružao otpor policijskim službenicima da je znao da su to policijski službenici, okrivljenik je odgovorio da ne bi pružao otpor da je znao da su to policijski službenici.
3. Sud je u dokaznom postupku ispitao sudskog vještaka za psihijatriju dr. ZD te svjedoke oštećenike JD i UD.
3. 1. Sudski vještak dr. ZD, ispitan na okolnost ubrojivosti okrivljenika na raspravi dana 12. ožujka 2025. u svom iskazu je naveo: "Ja sam za potrebe ovoga sudskog postupka izradio pisani nalaz i mišljenje 20. veljače 2025. i kod istoga u potpunosti ostajem i nemam ništa za dodati."
Na upit branitelja okrivljenika vještaku obzirom da u nalazu i mišljenju vještak navodi da se okrivljeni u sporno vrijeme "naglo probudio, da je mislio da se radi o agresivnim huliganima, zbog čega da se pomokrio", može li se vještak očitovati obzirom na osobnost okrivljenika je li se isti nalazio u stanju prepasti (stemički ili astemički afekt), vještak odgovara: kao odgovor na ovo vaše pitanje moram istaknuti odmah kako se ovdje ne radi o mojoj konstataciji kao vještaka nego se radi o izjavi okrivljenoga koju mi je dao tijekom našeg razgovora pri psihijatrijskom pregledu, a što se tiče činjenice da se pomokrio to nema i ne može se dovoditi u vezu sa njegovim psihičkim stanjem nego sa činjenicom isto tako iz njegove izjave da je prije toga imao potrebni nagon za mokrenjem ali to iz objektivnih razloga nije bio u stanju obaviti. Što se tiče Vašeg dijela pitanja o prepasti i afektivnom stanju moram odmah istaknuti kako sam izraz prepast nije medicinsko-psihijatrijski izraz, a najbliže tome značenju bi bio strah jakog intenziteta. Po mome mišljenju okrivljeni tada nije bio u stanju straha jakoga intenziteta jer za to nije bilo niti unutarnjih razloga što uključuje odsustvo bilo kakve duševne bolesti, razvojne zaostalosti ili nekakvog prolaznog duševnog poremećaja, a ni nekakvoga racionalnog vanjskog razloga. U konkretnom slučaju mišljenja sam kako ne možemo kod okrivljenog govoriti o počinjenju kaznenog djela u stanju prepasti, afektivne pogođenosti ili izazivanja straha iz nekog drugog razloga. Sama činjenica da je došlo do nagloga buđenja iz sna mogla je prouzročiti kratkotrajnu dezorijentiranost ali ona nije bila presudna, pogotovo ne u smislu utjecaja na ubrojivost.
Na upit branitelja je li od kakvog utjecaja na naprijed navedeno činjenica da je okrivljeni u sporno vrijeme od straha obavio veliku nuždu, vještak odgovara: Na ovu vašu konstataciju moram istaknuti kako sam izraz mokrenje upotrijebio zato što ste ga vi istaknuli u vašem pitanju, a ne zato što sam ga ja naveo u svom nalazu i mišljenju. Ukoliko pogledate moj nalaz i mišljenje vidjet ćete da mi je okrivljeni naveo kako je nakon utakmice hodao i tražio toalet. Sama činjenica da li se radi o maloj ili velikoj nuždi u konkretnom slučaju nema utjecaja na zaključke iz mog nalaza i mišljenja. Na upit okrivljenika predstavlja li normalno stanje kod osobe od 44 godine da bez razloga u javnosti izvrši veliku nuždu, vještak odgovara: imam za upozoriti na činjenicu kako je okrivljeni meni tijekom psihijatrijskog pregleda i razgovora izjavio "nakon utakmice hodao sam gradom i tražio toalet, pitao sam nekoliko kafića, nisu me pustili, što sam više hodao to mi se više pišalo, sjeo sam na jedan zidić i zaspao". Dakle, ovdje se ne radi o jednome trenutku psihoefekta koji bi zbog nekakvog straha prouzročio u ovom slučaju pražnjenje crijeva nego je to činjenica da je taj nagon i potreba trajao satima prije tog događaja. Činjenica da je okrivljenik obavio kako kaže veliku nuždu i u smislu normalnosti takvog čina, mogu reći da je to očito napravio jer nije mogao više zadržati nagon za obavljanje nužde.
3. 2. Svjedok oštećenik JD na glavnoj raspravi u svojoj obrani je naveo: "Svoj iskaz vezano za ove okolnosti već sam dao pred ODO-m Split dana 06. prosinca 2024. godine i točno je sve što sam tada iskazao i želim da se taj moj iskaz smatra i čita kao iskaz o onom čemu sam svjedočio i bio oštećenik predmetne prigode. Na upit branitelja svjedoku oštećeniku može li podrobnije opisati mjesto događaja, svjedok oštećenik odgovara: Ulica Put Brodarice 6, kod policijskog parkirališta, a to je udaljeno 6-7 metara od policijske postaje s obzirom da mjesto događaja i policijsku postaju dijeli samo cesta.
Na upit branitelja svjedoku oštećeniku je li navedeno mjesto događaja pokriveno nadzornim kamerama, bilo policije ili drugih objekata, svjedok oštećenik navodi da nije.
Na upit branitelja svjedoku oštećeniku može li opisati kada je uočio muškarca u kojem se on položaju nalazio, svjedok odgovara da se nalazio sjedeći na zidu s kapuljačom na glavi gdje mu je privukao pozornost kao sumnjiva osoba. Na upit branitelja svjedoku oštećeniku je li okrivljenik u tom trenutku spavao, svjedok oštećenik navodi da je sjedio te da je imao kapuljaču na glavi pognute glave prema dolje, a da nije spavao s obzirom da je sjedio.
Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku da li mu se svjedok oštećenik obratio na hrvatskom ili engleskom jeziku, svjedok oštećenik odgovara da mu se obratio na hrvatskom i na engleskom jeziku, a na daljnji upit zašto mu se obratio i na engleskom jeziku, odgovara da je to učinio zato što većina ljudi govori engleski jezik. Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku da li ste vi imali kapuljaču kada ste pristupili, svjedok oštećenik odgovara: na glavi nisam imao kapuljaču.
Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku je li imao kapuljaču, svjedok oštećenik odgovara da nije, da je imao tzv. duksericu (odjevni predmet), ali da kapuljaču koju ta dukserica ima nije držao na glavi.
Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku da li ste me uhvatili u polugu, svjedok oštećenik odgovara da je točno da je okrivljeniku kojeg sad vidi u sudnici napravio "polugu" na lijevoj ruci i stavio sredstvo za vezivanje (lisice) na lijevu ruku, dok na drugu ruku još nisam stavio lisicu jer je pružao aktivni otpor.
Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku je li bio uhvaćen na način da su mu ruke bile prekrižene na prsima (tzv. japanski zahvat), svjedok oštećenik odgovara da nije bio na taj način uhvaćen.
Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku da li je okrivljenik obavio nuždu u hlače, svjedok oštećenik odgovara da dok je bio sa njim to nije učinio odnosno nisam primijetio da je to učinio.
Branitelj pita svjedoka je li točno ovo što je danas iskazao da se okrivljeniku obratio na hrvatskom i na engleskom jeziku ili ono što je iskazao prilikom iskazivanja pred ODO-m kada je rekao da se okr. obratio riječima "policija, molit ću Vas vašu osobnu" te zašto je tada iskazao tako, a danas "drugačije", svjedok oštećenik odgovara: ja sam se najprije obratio na hrvatskom jeziku jer sam mislio da je hrvatski državljanin, a kako sam shvatio da ne razumije hrvatski jezik obratio sam mu se na engleskom jeziku što je učinio i moj kolega u uniformi kasnije. Svakako još jedan put naglašavam da je točno kako sam se okrivljenom obratio i na hrvatskom, a naknadno i na engleskom jeziku i da može biti da je greškom prilikom prvog ispitivanja ispušten taj moj navod ali je svakako apsolutno točno da sam se okrivljenom obratio na oba jezika. Na upit zamjenice ODO-a oštećeniku koliko je vremena prošlo od vašeg traženja da okrivljenik pokaže osobnu iskaznicu pa do dolaska vašeg kolege, svjedok oštećenik odgovara da je prošlo par sekundi s obzirom da je kolega bio u neposrednoj blizini, a naglašavam da je taj moj kolega bio uniformiran.
3. 3. Zamjenik punomoćnika oštećenika postavio je imovinskopravni zahtjev u iznosu od 5.000 eura na ime naknade štete.
3. 4. Svjedok oštećenik UD na glavnoj raspravi u svom iskazu je naveo: "Svoj iskaz vezano za ove okolnosti već sam dao pred ODO-m Split dana 11. prosinca 2024. godine i točno je sve što sam tada iskazao i želim da se taj moj iskaz smatra i čita kao iskaz o onom čemu sam svjedočio i bio oštećenik predmetne prigode." Na upit branitelja svjedoku oštećeniku koliko je vremena prošlo od kada ste uočili komunikaciju između okrivljenog i kolege JD i vremena dok ste došli do njih, svjedok oštećenik navodi da je prošlo možda nekih 10 sekundi. Pojašnjenja radi, ja sam vidio cjelokupni događaj i od trenutka kad se događaj tzv. počeo odvijati pa dok sam ja došao do okrivljenog i kolege JD prošlo je desetak sekundi, a jer sam bio u neposrednoj blizini.
Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku je li mjesto događaja bilo pokriveno video nadzorom vaše postaje ili nekih poslovnih subjekata, svjedok odgovara da nije. Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku je li poviše svoje uniforme nosio neki drugi odjevni predmet, svjedok oštećenik navodi da nije nosio nikakav drugi odjevni predmet iznad svoje uniforme.
Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku jesam li ja pokušao udariti drugog policajca pritom misleći na policijskog službenika koji je neposredno prije dao svoj iskaz na današnjem ročištu, svjedok oštećenik odgovara da je točno da je okrivljenik pokušao udariti policijskog službenika JD i to rukom i da je vidio kako je okrivljenik ugrizao policijskog službenika JD za dlan desne ruke i za tjeme. Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku koliko vremena je prošlo dok je stiglo pojačanje od trenutka kada su mu pristupili pol. službenik JD i on pa do trenutka kada je stiglo pojačanje, svjedok oštećenik odgovara da je prošlo nekih 7-8 minuta otprilike.
Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku da li vidio da je okrivljenik obavio nuždu, svjedok oštećenik odgovara da nije vidio da bi okrivljenik obavio nuždu. Na upit okrivljenika svjedoku oštećeniku jesam li ja rekao "fuck the police", svjedok oštećenik iskazuje da je točno da je to okrivljeni rekao.
4. Sud je u dokaznom postupku suglasnošću stranaka izvršio uvid i čitao sljedeće dokaze: nalaz Kliničkog bolničkog centra Split, Objedinjenog hitnog bolničkog prijema za žrtvu JD od 19. studenog 2024. (list 7 spisa), nalaz Kliničkog bolničkog centra Split, Klinike za psihijatriju za okrivljenika od 19. studenog 2024. (list 8 spisa), te nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka ANTONIO ALUJEVIĆ d.o.o. od 2. prosinca 2024. (list 85-86 spisa), pisani nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka dr. ZD od 07. ožujka 2025., iskaz svjedoka oštećenika JD pred ODO-m Split od dana 06. prosinca 2024. i iskaz svjedoka oštećenika UD pred ODO-m Split od dana 06. prosinca 2024.
5. Sud je najprije odvojio nesporne od spornih činjenica. Kao nesporne činjenice su utvrđene mjesto i vrijeme događaja kao i sudionici predmetnog događaja i to okrivljenik te dva policijska službenika JD i UD. Nadalje je nesporno utvrđeno da je okrivljenik ugrizao policijskog službenika JD te je isto tako utvrđeno da je došlo do fizičkog sukoba između okrivljenog i policijskih službenika. Također je kao nesporno utvrđeno da je policijski službenik JD predmetne prigode zadobio tjelesnu ozljedu (stalni sudski vještak Antonio Alujević je u svom nalazu i mišljenju od 02. prosinca 2025. naveo da je JD zadobio ugrizne rane desnog tjemena i dlana desne šake te oguljotinu/krvni podljev lijevog kuka što pojedinačno i u svom zbroju predstavlja laku tjelesnu ozljedu nastalu djelovanjem ljudskih zuba silom zagriza srednjeg intenziteta te mehanizmom pada na lijevi kuk.
6. Kao sporno se javlja činjenica je li okrivljeni svoje reakcije i nepostupanje po zapovijedima policijskih službenika izvršio jer nije znao da su to policijski službenici ili možda zbog nekog drugog razloga. Naime, okrivljenik iskazuje da je tek nakon što je ugrizao pol. službenika JD, kad je ovaj uzviknuo da su oni policija, shvatio da su to policijski službenici dok njegov branitelj propituje mogućnost je li okrivljeni predmetno kazneno djelo počinio u stanju prepasti odnosno aludira da bi okrivljeni eventualno postupao u nužnoj obrani i to na način da je prekoračio granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom.
7. Sud je upravo na ove okolnosti izveo dokaz ispitivanjem svjedoka pol. službenika JD i UD, a također je saslušan i stalni sudski vještak dr. ZD koji je prethodno izradio i pisani nalaz i mišljenje.
8. Vezano za okolnost zašto okrivljeni nije postupio po zapovijedi policijskih službenika sud je na neprijeporan način utvrdio da je okrivljenik znao da su mu pristupili policijski službenici, a to je utvrđeno temeljem iskaza policijskih službenika JD i UD. Naime, nesporno je utvrđeno i to temeljem iskaza policijskog službenika JD kako je isti okrivljenog upozorio da je policajac i to najprije na hrvatskom, a nakon toga i na engleskom jeziku, a također je dao logičan i uvjerljiv razlog zašto se obratio najprije na hrvatskom, a nakon toga na engleskom jeziku. Isto tako je iskazao da je točno da se obratio najprije na hrvatskom, a nakon toga i na engleskom jeziku, a da je prilikom prethodnog ispitivanja može biti greškom došlo do ispuštanja njegovog navoda da se obratio okrivljenom i na engleskom jeziku. Svjedok UD također je decidirano potvrdio navode iz optužnice i sud je poklonio vjeru navodima oba policijska službenika koji su bili izrazito uvjerljivi, decidirani i detaljni prilikom opisa predmetnog događaja i kod ovog suda nisu ostavili ni najmanju sumnju u vjerodostojnost svojih navoda.
9. Isto tako sud je na nedvojben način, a sukladno mišljenju stalnog sudskog vještaka utvrdio da okrivljeni nije predmetne prigode prekoračio granice nužne obrane zbog ispričive jake prepasti prouzročene napadom tako da je nesporno utvrđeno da je okrivljenik kriv za počinjeno djelo. Nadalje, sudski vještak je iskazao kako okolnost da je okrivljeni izvršio veliku nuždu za vrijeme ovog događaja ne znači da bi se radilo o jednome trenutku psihoefekta koji bi zbog nekakvog straha prouzročio u ovom slučaju pražnjenje crijeva nego je to činjenica da je taj nagon i potreba trajao satima prije tog događaja. Činjenica da je okrivljenik obavio kako kaže veliku nuždu i u smislu normalnosti takvog čina, vještak je naveo da je to očito napravio jer nije mogao više zadržati nagon za obavljanje nužde. U prilog ovih tvrdnji vještaka ide i iskaz okrivljenog koji je rekao da je satima pokušavao pronaći nužnik da bi obavio nuždu.
10. Sud nije poklonio vjeru navodima okrivljenog u dijelu u kojem on navodi da je tek u trenutku kad je ugrizao policijskog službenika JD kad je ovaj rekao da je policajac, shvatio da se radi o policajcima, a s obzirom da je to u kontradikciji sa navodima policijskih službenika tako da sud smatra kako je neprijeporno utvrđeno da je okrivljenom policijski službenik JD pokazao svoju službenu iskaznicu i policijsku značku te zatražio na uvid njegove osobne isprave radi utvrđivanja identiteta. Isto tako je nesporno utvrđeno da je okrivljeni odbio postupiti po zapovijedi policijskog službenika, a to potvrđuje iskaz policijskog službenika JD, a i sam okrivljeni je iskazao kako nije postupio po naredbi pravdajući se da nije znao da se radi o policijskom službeniku opravdavajući svoje ponašanje činjenicom da nije znao da su svjedoci JD i UD policijski službenici, a što sud nije prihvatio kao vjerodostojno i smatra da je sa tim navodom okrivljeni isključivo pokušao izbjeći kaznenopravnu odgovornost. Također je nesporno utvrđeno da je okrivljeni spriječio policijske službenike u pokušaju da ga odvedu u policijsku stanicu i to je učinio silom onemogućujući ih u toj radnji. Nesporno je utvrđeno nakon provedenog postupka, a temeljem iskaza policijskih službenika JD i UD, da je okrivljeni silom spriječio službene osobe u obavljanju službene radnje koja je u okviru njihovih ovlasti, a kaznenim djelom je jednoj službenoj osobi nanesena tjelesna ozljeda. Dokaz na okolnosti da je predmetne prigode policijski službenik JD (službena osoba) zadobio tjelesne ozljede proizlazi iz nalaza Kliničkog bolničkog centra Split, Objedinjenog hitnog bolničkog prijema za žrtvu JD od 19. studenog 2024. (list 7 spisa) te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka ANTONIO ALUJEVIĆ d.o.o. od 2. prosinca 2024. (list 85-86 spisa). Isto tako sud je nedvojbeno utvrdio uzročno-posljedičnu vezu između ozljeda koje je zadobio policijski službenik JD i predmetnog događaja, a s obzirom da je i sam okrivljeni priznao da je ugrizao policijskog službenika, a sudski vještak je također potvrdio da bi mehanizam ozljede odgovarao upravo ugrizu tako da sud nije imao nikakvih dvojbi u tom smislu.
11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to svaki dokaz pojedinačno te u svezi s ostalim dokazima, a na temelju takve ocjene dokaza te obrane okrivljenika, a posebno iskaza svjedoka oštećenih policijskih službenika JD i UD te uvidom u ostalu dokumentaciju iz spisa sud je neprijeporno utvrdio da je okrivljenik VDK počinio kazneno djelo protiv javnog reda - prisila prema službenoj osobi – djelo opisano u članku 314. stavku 2. u svezi stavka 1. Kaznenog zakona, a kažnjivo po članku 314. stavku 2. Kaznenog zakona, dakle, silom spriječio službene osobe (policijske službenike JD i UD) u obavljanju službene radnje koja je u okviru njihovih ovlasti, a kaznenim djelom je jednoj službenoj osobi (JD) nanesena tjelesna ozljeda.
12. U odnosu na oblik krivnje sud je utvrdio da je okrivljenik kazneno djelo počinio s neizravnom namjerom odnosno bio je svjestan obilježja kaznenog djela pa je na to pristao. Isto tako potrebno je reći da je okrivljenik bio u potpunosti ubrojiv prilikom počinjenja djela iz optužnice. Inače, njegova raspravna sposobnost je neupitna i nitko to nije sporio tijekom postupka, a to je potvrdio i vještak, tako da je neprijeporno utvrđeno da je okrivljeni s obzirom da je djelo počinio s neizravnom namjerom i u potpuno ubrojivom stanju kriv za počinjenje predmetnog djela.
13. Odlučujući o sankciji kao olakotne okolnosti na strani okrivljenika sud je cijenio njegovo korektno držanje pred sudom i činjenicu da nije kažnjavan, dok otegotnih sud nije pronašao.
14. Sud smatra da je upravo kazna zatvora u izrečenom trajanju, odnosno djelomično uvjetna osuda, adekvatna vrsti i težini kaznenog djela kao i osobnim karakteristikama okrivljenika.
14. 1. Uzimajući u obzir sve gore navedene okolnosti, stupanj krivnje, kao i visinu propisane kazne za počinjeno kazneno djelo sud je okrivljeniku za kazneno djelo po čl. 314. st. 2. Kaznenog zakona izrekao kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 2 (dva) mjeseca, nakon čega je izrečena djelomično uvjetna osuda na način da će se dio kazne na koju je osuđen u trajanju od 8 (osam) mjeseci izvršiti, dok se preostali dio kazne u trajanju od 6 (šest) mjeseci neće izvršiti ukoliko okrivljeni u roku provjeravanja od 2 (dvije) godine ne počini neko novo kazneno djelo, smatrajući je adekvatnom okrivljenikovim osobnim karakteristikama kao i svim olakotnim okolnostima. Naime, sud smatra da je u ovom konkretnom slučaju potrebno izreći najtežu vrstu sankcije odnosno kaznu zatvora i to upravo na način da se izrekne djelomično uvjetna osuda i da druge vrste sankcija ne bi bile adekvatne. Točnije rečeno, sud smatra da i bez izvršenja cijele kazne okrivljenik neće ubuduće činiti kaznena djela, a s obzirom na njegove osobne karakteristike (prvenstveno nekažnjavanost).
15. Sud je na temelju odredbe čl.54. KZ/11 odredio da će se okrivljeniku VDK u izrečenu kaznu zatvora uračunati vrijeme od kada mu je oduzeta sloboda od dana 19. studenoga 2024. pa do isteka trajanja istražnog zatvora. Naime, sud je nakon objave presude produljio istražni zatvor okrivljeniku, a odlukom Županijskog suda u Splitu pod brojem Kv II-291/2025 od 17. travnja 2025. odbijena je žalba okrivljenika protiv Rješenja ovog suda o produljenju istražnog zatvora tako da isti teče i dalje odnosno produljuje se.
16. Sud je na temelju članka 153. stavak 1. i 158. stavak 2. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11.,121/11., 91/12. - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08) uputio oštećenika JD, OIB [osobni identifikacijski broj], u parnicu, a radi ostvarivanja svog imovinskopravnog zahtjeva. Sud je odlučio uputiti oštećenika u parnicu s obzirom da bi utvrđivanje visine imovinskopravnog zahtjeva dovelo do znatnog odugovlačenja postupka.
17. Sud je na temelju čl. 148. st. 1. u svezi s čl. 145. st. 2. toč. 1. i 6. ZKP/08 okrivljenika VDK obvezao na naknadu troškova kaznenog postupka u ukupnom iznosu od 1.200,01 eura (tisućudvjesto eura i jedan cent), od čega se iznos od 315,00 eura odnosi na sudsko-medicinsko vještačenje ozljeda žrtve JD, iznos od 420,00 eura na pisani nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. ZD, iznos od 65,01 eura na davanje usmenog nalaza i mišljenje sudskog vještaka dr. ZD na raspravi pred sudom dana 12. ožujka 2025. te iznos od 400,00 eura na paušalni trošak kaznenog postupka. Navedeni ukupni iznos troška okrivljenik je dužan podmiriti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude.
17. 1. Naime, okrivljenik je proglašen krivim i sukladno tome dužan je snositi troškove postupka, a tijekom postupka nije dokazano, a niti predloženo da se istog oslobodi od plaćanja tih troškova tako da nije bilo osnova za donošenje odluke o potpunom ili djelomičnom oslobađanju od troškova postupka i što je još bitnije, ne postoji niti jedan dokaz koji bi upućivao na potrebu za tim.
U Splitu 26. ožujka 2025.
Sudac
Stipe Roso
PRAVNA POUKA: Protiv ove presude predstavnik optužbe, okrivljenik i branitelj mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Žalba se podnosi ovom sudu u tri primjerka, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
DNA:
- ODO Split
- oštećenicima
- punomoćniku oštećenika Ž
- okrivljeniku putem Zatvora u Splitu (nakon prijevoda otpravka)
- branitelju okrivljenika
- u spis