REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, 34000 Požega

Poslovni broj: P-269/2023-18

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Požegi, po sucu Davoru Lovriću, u pravnoj stvari tužitelja AU, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] zastupan po opunomoćeniku Velimiru Galiću odvjetniku u [adresa] protiv tuženika Privredna banka Zagreb, d.d. OIB: 02535697732 iz Zagreba, Radnička cesta 50 zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri, Zagreb, Domagojeva 18, radi utvrđenja ništetnosti i isplate nakon održane i dovršene glavne javne rasprave 19.veljače 2025. u prisutnosti opunomoćenika tužitelja Velimira Galića odvjetnika u Požegi i zamjenika opunomoćenika tuženika Marijana Brukete odvjetnika u Požegi, 26.ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se, da su ništetne odredbe članka 1. i 7. Ugovora o kreditu broj 9010524553 koji je tužitelj AU, [adresa] ,zaključio sa tuženikom Privredna banka Zagreb d.d. Radnička 50, dana 04.05.2005 godine, a ovjeren kod Javnog bilježnika Ante Brekala iz Požege, koje glase:

7. OTPLATA KREDITA

7.2. Kredit u iznosu od 50.050,00 CHF i kamata iz točke 4.ovog Ugovora otplaćuje se u 360 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja prema otplatnoj tablici koja je sastavni dio ovog Ugovora.

II. Nalaže se tuženiku Privredna banka Zagreb, d.d. Radnička 50, Zagreb, da tužitelju, AU, [adresa], isplati iznos od 4.298,94 EUR-a, sa zakonskom zateznom kamatom, koja se određuje uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5% poena, od dospijeća pa do 31.srpnja 2015 godine., a od 1. kolovoza 2015. godine. pa do 31.prosinca 2022 godine, sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana za razdoblje dulje godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referetno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1.siječnja 2023.godine do 29. prosinca 2023 godine, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3%, a od 30. prosinca 2023 godine, pa do isplate sa zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3% poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja <, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja, a u toku od 15 dana,, kao i da joj naknadi trošak parničnog postupka, a sve to u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe i to na dolje navedene iznose kako slijedi

-za iznos od 1,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2007 godine, do isplate

-za iznos od 1,03 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2005 godine, do isplate

-za iznos od 0,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2005 godine, do isplate

-za iznos od 1,26 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2005 godine, do isplate

-za iznos od 5,79 EUR sa z.z kamatom počevši od 31.10.2008 godine, do isplate

-za iznos od 6,46 EUR sa z,z,kamatom počevši od 31.12.2008 godine, do isplate

-za iznos od 8,11 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2008 godine, do isplate

-za iznos od 8,84 EUR sa z.z.kamatom počevši od28.02.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,56 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2009 godine, do isplate

-za iznos od 3,97 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2009 godine, do isplate

-za iznos od 1,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2009 godine, do isplate

-za iznos od 2,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2009 godine, do isplate

-za iznos od 3,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2009 godine, do isplate

-za iznos od 3,30 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2009 godine, do isplate

-za iznos od 1,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2009 godine, do isplate

-za iznos od 4,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2009 godine, do isplate

-za iznos od 6,40 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2009 godine, do isplate

-za iznos od 9,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2010 godine, do isplate

-za iznos od 8,66 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2010 godine, do isplate

-za iznos od 12,59 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2010 godine, do isplate

-za iznos od 11,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2010 godine, do isplate

-za iznos od 13,53 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2010 godine, do isplate

-za iznos od 25,44 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2010 godine, do isplate

-za iznos od 22,89 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2010 godine, do isplate,

-za iznos od 29,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2010 godine, do isplate

-za iznos od 27,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2010 godine, do isplate

-za iznos od 22,87 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2010 godine, do isplate

-za iznos od 31,91 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2010 godine, do isplate

-za iznos od 43,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2010 godine, do isplate

-za iznos od 35,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2011 godine, do isplate

-za iznos od 38,23 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2011 godine, do isplate

-za iznos od 34,45 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2011 godine, do isplate

-za iznos od 35,01 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2011 godine do isplate-

-za iznos od 50,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2011 godine, do isplate

-za iznos od 51,07 EUR sa z.z kamatom počevši od 30.06.2011 godine, do isplate

-za iznos od 64,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2011 godine, do isplate

-za iznos od 57,06 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2011 godine, do isplate

-za iznos od 1.190,98 EUR sa z.z.kamatom počevši od 06.09.2011 godine, do isplate

-za iznos od 39,46 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2011 godine, do isplate

-za iznos od 44,97 EUR sa z.z kamatom počevši od 31.10.2011 godine, do isplate

-za iznos od 44,42 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2011 godine, do isplate

-za iznos od 47,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2011 godine, do isplate

-za iznos od 50,05 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2012 godine, do isplate

-za iznos od 50,27 EUR sa z.z.kamatom počevši od 29.02.2012 godine, do isplate

-za iznos od 48,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2012 godine, do isplate

-za iznos od 49,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2012 godine, do isplate

-za iznos od 50,20 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2012 godine, do isplate

-za iznos od 48,76 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2012 godine, do isplate

-za iznos od 49,24 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2012 godine, do isplate

-za iznos od 48,43 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2012 godine, do isplate

-za iznos od 46,38 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2012 godine, do isplate

-za iznos od 48,55 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2012 godine, do isplate

-za iznos od 49,75 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2012 godine, do isplate

-za iznos od 49,33 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2012 godine, do isplate

-za iznos od 44,68 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2013 godine, do isplate

-za iznos od 48,64 EUR sa z.z kamatom počevši od 28.02.2013 godine, do isplate

-za iznos od 48,83 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2013 godine, do isplate

-za iznos od 47,16 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2013 godine, do isplate

-za iznos od 42,73 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2013 godine, do isplate

-za iznos od 42,61 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2013 godine, do isplate

-za iznos od 43,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2013 godine, do isplate

-za iznos od 45,36 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2013 godine, do isplate

-za iznos od 48,10 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2013 godine, do isplate

-za iznos od 46,69 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2013.godine, do isplate

-za iznos od 47,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2013 godine, do isplate

-za iznos od 48,43 EUR sa z.z kamatom počevši od 31.12.2013 godine, do isplate

-za iznos od 49,31 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2014 godine, do isplate

-za iznos od 50,54 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2014 godine, do isplate

-za iznos od 50,17 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2014 godine, do isplate

-za iznos od 48,72 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2014 godine, do isplate

-za iznos od 48,13 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2014 godine, do isplate

-za iznos od 48,29 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.06.2014 godine, do isplate

-za iznos od 50,16 EUR sa z.z kamatom počevši od 31.07.2014 godine, do isplate

-za iznos od 51,51 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2014 godine, do isplate

-za iznos od 51,21 EUR sa z.z.kamatom počevši od 20.09.2014 godine, do isplate

-za iznos od 52,50 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.10.2014 godine, do isplate

-za iznos od 53,41 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.11.2014 godine, do isplate

-za iznos od 52,93 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.12.2014 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.01.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 28.02.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.03.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.04.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.05.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z kamatom počevši od 30.06.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.07.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 31.08.2015 godine, do isplate

-za iznos od 53,57 EUR sa z.z.kamatom počevši od 30.09.2015 godine, do isplate

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.525,00 EUR od presuđenja sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I Dopušta se preinaka tužbe sukladno prijedlogu tužitelja AU OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] iz podneska od 14.prosinca 2024.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja AU za naknadom troškova sudske pristojbe.

III Tužitelj je oslobođen plaćanja sudskih pristojbi u ovom postupku.

Obrazloženje

1.Tužitelj AU (dalje: tužitelj) u tužbi navodi da je, kao korisnik kredita, zaključio 4.svibnja 2005 s tuženikom, kao davateljem kredita, Ugovor o kreditu, broj 9010524553 te su stranke tako sačinjenu privatnu ispravu podnijeli na potvrdu Javnom bilježniku Anti Brekalo iz [adresa], pod brojem OU-347/2005. Na osnovu tog ugovora, tužitelj je od tuženika ishodio kredit u kunskoj protuvrijednosti od CHF 50.050,00 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja, na rok vraćanja od 360 mjeseca. Tužitelj nije tuženiku otplatio kredit u cijelosti.

1.1.Tužitelj također navodi da su dana 8.prosinca 2015. godine stranke sklopile dodatak Ugovoru o kreditu, sve temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, tj. da su konvertirali dosadašnji ugovor o kreditu na kredit vezan uz valutnu klauzulu u EUR.

1.2. Tužitelj podnosi tužbu iz razloga što smatra da su predmetnim ugovorom o kreditu povrijeđena njegova prava kao potrošača, na način da je tuženik koristio nedopuštene i nepoštene ugovorne odredbe, i to prvenstveno odredbu koja se odnosi na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica i redovna kamata – švicarski franak, pa stoga smatra da cjelokupno ponašanje tuženika prilikom potpisivanja predmetnog ugovora i trajanja ugovornog odnosa predstavljalo zavaravajuću poslovnu praksu. Također, takvim postupanjem je tuženik doveo do nerazmjera u pravima i obvezama, tj. da nije savjesno i pošteno da sklopljeni pravni posao dovede jednu ugovornu stranu do egzistencijalnih problema i narušavanja životnog standarda. Takvo ponašanje tuženika je suprotno načelu ravnopravnosti sudionika u obveznom odnosu te načelu savjesnosti i poštenja.

1.3. Tužitelj se poziva i na presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-1401/12 od 4. srpnja 2013. godine kojom se utvrđuje da je, između ostalih, ovdje tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a koje povrede traju i dalje.

1.4. Tužitelj navodi dalje da je dodatak ugovora o kreditu, koji je između stranaka sklopljen temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine, broj: 102/2015.), ništetan. Isti smatra ništetnim obzirom da su u konverziju ušle odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi na način da se mijenjaju jednostranom odlukom banke, a ne početne postavke (početni isplatni tečaj i početna kamatna stopa), a što je uslijed ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi, bilo stvarno stanje.

1.5. Zbog navedenoga, tužitelj predlaže da se utvrde kao ništetne odredbe članka 1. i 7. Ugovora o kreditu, kao i da mu tuženik Privredna banka d.d. Zagreb isplati novčani iznos koji će se odrediti nakon što tuženik dostavi izračun pretplate iz konverzije te nakon što se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

1.6. Podneskom od 14.prosinca 2024., nakon provedenog financijskog vještačenja, tužitelj je specificirao konačno postavljeni tužbeni zahtjev te potražuje isplatu 4.298,94 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče na pojedinačne iznose sa datumima dospijeća.

2. Tuženik se u odgovoru na tužbu (stranica 20-29 spisa ) protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti kako u osnovu tako i u visini.

2.1. Ističe kako su tužba i tužbeni zahtjev neuredni i nepodobni za postupanje obzirom da se tužbeni zahtjev ne temelji na dokumentaciji priloženoj uz tužbu, niti osnovanost istog proizlazi iz argumentacije iznesene u historijatu tužbe. Navodi da je tužitelj cijelu svoju tužbu pogrešno koncipirao na način kao da je predmetni ugovor i dalje na snazi, iako je isti prestao postojati, obzirom da je tužitelj s tuženikom prvenstveno 2015.g. sklopio Dodatak ugovoru o kreditu sukladno izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/15), a kojim je izvršena konverzija osnovnog kredita u kredit s valutnom klauzulom u EUR.

2.3. Tuženik prvenstveno ističe da se u ovom predmetu radi o kreditu koji je konvertiran sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (dalje u tekstu: „ZID ZPK“) koji je stupio na snagu 30. rujna 2015. godine.

2.4. Svrha navedenog Zakona je izjednačiti položaj dužnika iz kredita u CHF s položajem u kojem bi bili da su njihovi krediti od početka bili denominirani u eurima (ili denominirani u HRK s valutnom klauzulom u eurima). Odražavajući ovu osnovnu svrhu, zakon predviđa detaljan mehanizam konverzije. Člankom 19. c. ZID ZPK-a propisano je da konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: i. Iznos početne glavnice kredita u CHF se konvertira u eure ili kredite denominirane u HRK s valutnom klauzulom u eurima, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita dužnicima. Ovaj tečaj je jednak tečaju koji su vjerovnici primjenjivali na taj datum na kredite iste vrste i trajanja denominirane u eurima ili vezane uz eure ii. Umjesto početno ugovorene kamatne stope za kredite u CHF, kamatna stopa za konvertirane kredite jednaka je kamatnoj stopi koju je vjerovnik primjenjivao na kredite denominirane ili vezane uz euro na datum sklapanja ugovora o kreditu.

2.5. Tuženik naglašava kako je predmetni Dodatak ugovoru o kreditu u cijelosti usklađen s prisilnim zakonskim odredbama i propisanom metodologijom obračuna konverzije. Sklapanjem i izvršavanjem navedenog Dodatka, tužitelj je izrazio svoju volju da se odnosi među strankama reguliraju upravo na način kako je sadržano u navedenom Dodatku.

2.6. Nadalje, tuženik ističe kako je u potpunosti informirano tužitelja o svim parametrima konverzije. Naime, za potrebe provjere izračuna konverzije tuženik je sukladno čl. 19d ZID ZPK izradio kalkulator na temelju kojeg je izračunata konverzija, a koji kalkulator uključuje detaljan pregled izračuna svih elemenata izračuna konverzije sukladno članku 19.c ZID ZPK, te ga je učinio dostupnim svakom pojedinom potrošaču preko svojih mrežnih stranica, pa tako i tužitelju, a kojem kalkulatoru je svaki potrošač mogao pristupiti preko svog osobnog identifikacijskog broja. Dakle, u odnos između tužitelja i tuženika intervenirao je zakonodavac upravo u svrhu restitucije tužitelja kao potrošača. Intervencija zakonodavca odnosila se i na valutu i na visinu kamatne stope i to za period od samog zaključenja ugovora, a ista je regulirana odredbama čl. 19.b, 19.c ZIDZPK. Tužitelj nije bio obvezan prihvatiti konverziju i sklopiti Dodatak ugovora o kreditu, nego je imao izbora da li će prihvatiti ponudu za sklapanje Dodatka koji se odnosio na konverziju.

2.7. Stoga da je posve jasno kako su iznosi koje tužitelj potražuje ovom tužbom već obuhvaćeni u izračunima na temelju kojih je sklopljen Dodatak. Tuženik je sve uplate tužitelja evidentirao i preračunao u valutu EUR. Dakle, zatraženi iznosi obuhvaćeni su u novim obračunima i novim otplatnim planovima. Prihvaćanjem tužbenog zahtjeva kako ga je postavio tužitelj izgubila bi se svrha intervencije zakonodavca, a kojoj intervenciji je cilj upravo zaštita potrošača. Ispalo bi da se ZID ZPK zaobilazi odnosno da se uopće ne primjenjuje.

2.8. S obzirom na sve naprijed navedeno, budući se pravomoćne presude VTS RH (43 Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.) odnose isključivo na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom u CHF, proizlazi da te presude nemaju nikakav učinak na nove (konvertirane) ugovore u kojima vrijednost obveze u kunama nije vezana uz CHF nego uz EUR.

2.9. Završno, tuženik također ističe prigovor zastare za utuženo potraživanje.

3. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid i pročitao ugovor o kreditu boj 9010524553 od 4.svibnja 2005., u dodatak ugovora o kreditu od 8.prosinca 2015., u nalaz i mišljenje financijskog vještaka JU od 3.prosinca 2024., saslušao je tužitelja i sudskog vještaka u svrhu dokazivanja, te u sve priloge i podneske u spisu.

4. Nakon provedenog dokaznog postupka, sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. -Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08., 57/11.; 148/11., 25/13., 89/14.-OUSRH i 70/19., 80/22 i 114/22 dalje: ZPP ocijenio tužbeni zahtjev osnovanim.

6. Sud je kao nesporno utvrdio da su tužitelj i tuženik dana 4.svibnja 2005. sklopili ugovor o kreditu na iznos od 50.050,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, kao i da su dana 8.prosinca 2015. sklopile dodatak ugovoru o kreditu temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine", broj: 102/2015.) – konverzija kredita u kredit uz valutnu klauzulu u EUR.

7. Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva te zastara potraživanja.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. utvrđeno je da je tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštene i ništetne ugovorne odredbe na način da je ugovorena valuta uz koji je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Navedena presuda potvrđena je presudom Visokog Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018.

8.1. Prema odredbi čl. 502.a. st. 1. ZPP-a, udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu, kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete utvrđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određene djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povređuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava.

8.2. Prema odredbi čl. 502.c. ZPP-a, fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a. st. 1 toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozivati.

8.3. Dakle, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanje povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač pokrene radi isplate.

8.4. Uvidom u navedeni Ugovor o kreditu od 4.svibnja 2005. utvrđeno je da je tuženik korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u iznosu od 50.050,00 CHF koji prema čl. 7. Ugovora o kreditu ima rok vraćanja od 360 mjeseci.

8.5. Kako je sud u ovoj parnici vezan za utvrđenja u parnici vođenoj povodom kolektivne tužbe, odnosno za utvrđenja u parnici br. Pž-1401/2012 od 4. srpnja 2013. potvrđenoj presudom Visokog trgovačkog suda br. Pž-6632/2017 u odnosu na valutnu klauzulu, to su dakle ništave odredbe predmetnog Ugovora u kojima je upravo ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF (čl. 1. Ugovora o kreditu).

8.6. Naime, i Vrhovni sud RH u odluci br. Rev-3142/2018-2 od 26. svibnja 2020; te Ustavni sud RH u odluci br. U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u pogledu učinka 8 Poslovni broj: P-125/2023-20 pravomoćne odluke donesene u kolektivnom sporu, zauzeli su stav da nije potrebno provoditi dokazni postupak na okolnost nepoštenosti (ništetnosti) odredbi ugovora u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, obzirom da postoji temeljem naprijed navedene odredbe čl. 502. c ZPP-a, a isto tako i čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 41/14, 110/15-dalje ZPP/14) vezanost za postojanje povrede propisa zaštite potrošača iz čl. 106. stavak 1. ZPP/14, a slijedom toga i obveza primjene utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Ne može postojati utvrđena ništetnost i nepoštenost pojedinih odredbi potrošačkog ugovora u kolektivnom sporu, a da istodobno ne postoji ništetnost i nepoštenost takvih odredbi u pojedinačnom sporu u odnosu na istovrsni ugovor.

8.7. Iz iskaza tužitelja, koji je sud prihvatio kao istinit i točan, proizlazi da je kredit podigao u svrhu završetka gradnje kuće. U vrijeme podizanja kredita bio je zaposlenik Mup-a te da se radilo o potrošačkom kreditu. Prilikom podizanja kredita anuitet mu je bio oko 1.000,00 kn, da bi mi do konverzije rata iznosila oko 1.500,00 kn, kada je konvertirao kredit u eure. Kada je sklapao ugovor o kreditu djelatnik banke mu je ponudio kredit u CHF, gdje je kamatna stopa bila znatno niža nego kod Euro kredita i kunskih kredita, i bez jamaca. Budući da je i prije podizao kredite u Eurima, nije smatrao da bi moglo doći do značajnog povećanja valute, jer se prvenstveno vodio time koliko rata iznosi u kunama.

9. Iz iskaza, kao i iz samog Ugovora o kreditu (članak 2.) vidljivo je da je namjena kredita dovršenje gradnje kuće te je nesporno je da je tužitelj podigao kredit kao potrošač za osobne potrebe.

10. Ocjena ovoga suda je da postupanje tuženika u pogledu valutne klauzule nije bilo dopušteno, da je riječ o ugovornim odredbama o kojima se nije pojedinačno pregovaralo što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužiteljice kao stranke ugovora, slijedom čega sud nalazi da je osnovan zahtjev tužiteljice kojim traži isplatu više plaćenih iznosa kao posljedice primjene nepoštene ugovorne odredbe o vezivanju glavnice kredita uz valutu švicarski franak.

11.Analizirajući prigovor tuženika glede nedostatka pravnog interesa tužitelja zbog aneksa o konverziji, Sud smatra da tužitelj ima pravni interes podnijeti ovu tužbu, a što proizlazi i iz odluke Vrhovnog suda RH broj Rev-2221/18 od 03. rujna 2019., u kojoj Vrhovni sud RH nije isključio postojanje pravnog interesa za traženje deklaratorne zaštite korisnika konvertiranih kredita. Sud je stava da obzirom na sam postupak provedbe konverzije, koji je sukladan odredbama ZID ZPK/2015, stranke potpisnice konverzije nisu mogle utjecati niti na obim konverzije niti su mogle odrediti pravne posljedice zaključivanja iste, ali ne postoji razlog da tužitelj ne bi mogao tražiti zaštitu svojih prava, odnosno potpuno obeštećenje zbog preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredaba osnovnog ugovora o kreditu, putem suda, a što je u konkretnom slučaju isti i učinio.

12. Obzirom da su stranke sklopile ugovor koji sadrži ništetne odredbe to se na sporni odnos stranaka primjenjuju odredbe Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022., 145/2023., 155/2023.; dalje u tekstu: ZOO) koje se odnose na ništetne ugovore tj. odredbe od čl. 322-329. ZOO-a. Prema čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora.

12.1. Odredbom članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema članku 1115. istog zakona kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

12.2. Na temelju naprijed navedenog Sud nalazi da je odredba ugovora o kreditu zaključenog između tužiteljice i tuženika kojim se korisnik kredita obvezao kreditoru iznos kredita vratiti kojom se kamata i glavnica veže uz valutu švicarski franak nepoštena, posljedica čega je ništetnost takvih odredbi pa tužiteljici pripada pravo da joj tuženik vrati ono što je na temelju takve ništetne ugovorne odredbe naplatio i primio od tužiteljice ocjenjujući da je ništetnom odredbom tuženik tako naplaćeni novčani iznos stekao bez osnove u smislu članka 1111. ZOO-a.

13. Sud nalazi da je tuženik prilikom konverzije kredita postupao sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju. Tuženik je ponudom konverzije postupio sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju, a kojim je propisano postupanje s kreditima u CHF i njegova konverzija u kredit s valutom EUR na način da je položaj potrošača s kreditom u CHF izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u valuti u EUR. Međutim, izvršena konverzija kredita i sklopljeni sporazum ugovornih strana ne utječe na osnovanost tužbenog zahtjeva jer se niti odredbama zakona temeljem kojega je izvršena konverzija, a niti sklapanjem dodatka ugovoru o kreditu ne spominje način rješavanja ugovornih odredbi kojima je ugovorena promjena kamatna stopa i valutna klauzula i posljedice tih odredbi koje su utvrđene ništetnim. Dakle, time se nije rješavalo pitanje preplaćenih anuiteta kredita zbog promjene kamatne stope i valutne klauzule za ovdje utuženo razdoblje.

13.1. Sud nalazi da tužitelj, iako je izvršena konverzija kredita, ne gubi pravo na potraživanje stečenog bez osnove na temelju nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu u CHF.

13.2. Naime, u odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" 102/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015.) nije predviđeno i propisano da se sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu gubi pravo temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja dodatka ugovoru. Isto tako, iz samog dodatka osnovnom ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u eurima (članak 19. a do članka 19. e ZIDZPK/15). Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru o kreditu izmijenjeni su samo uvjeti i način otplate kredita, a što potvrđuje i sama činjenica da se radilo o dodatku osnovnom ugovoru, a ne sklapanju sasvim novog ugovora i osnovni ugovor o kreditu vrijedio je od dana sklapanja 2005. pa do sklapanja dodatka osnovnom ugovoru o kreditu i imao je pravne posljedice te nema zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Sklapanjem dodatka osnovnom ugovoru stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog ugovora o kreditu, ali ničim nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog ugovora za razdoblje do konverzije.

14. Budući je tužitelj sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 – dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO) i na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koje mu je banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.

15. Nakon što je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku za računovodstvo i financije JU, mag. oec. tužitelj je podneskom od 14.prosinca 2024. naveo kako prihvaća sačinjeni nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka te da na isti nema primjedbi, te je zatim uredio tužbeni zahtjev na način da nadalje potražuje iznos od ukupno 4.298,94 EUR-a sa zakonskom zateznom kamatom za svaki pojedinačni iznos počevši od 06.09.2011 pa do konačne isplate.

15.1. Ovakvu preinaku tužbe sud je dozvolio sukladno odredbi članka 190. stavak 1. i 3. ZPP-a jer tužitelj bez svoje krivnje, a prije provođenja dokaza financijskim vještačenjem do zaključenja prethodnog postupka nije mogao odrediti točnu visinu tužbenog zahtjeva te sud smatra kako je to svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama.

15.2 Nalaz i mišljenje financijskog vještaka JU Sud ocjenjuje stručnim i objektivnim, a na koji nalaz i mišljenje stranke nisu imale primjedbe u matematičkom dijelu. Prema nalazu i mišljenju imenovanog vještaka proizlazi da je zbog povećanja tečaja CHF na dan plaćanja kredita u odnosu na tečaj na dan isplate kredita(tečajne razlike), tužitelj više platio iznos od 32.390,76 kunu što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 4.298,94 EUR. Ukupni iznos pretplate anuiteta i zateznih kamata na dan 30.rujna 2015. iznosi 64.746,96 HRK što po konverzijskom tečaju kuna/euro 7,5345 iznosi 8.593,40 EUR ( 32.390,76 HRK +32356,17 HRK iznosi 64.746,96 HRK ).Tužitelj je na dan 30.rujna 2015. manje platio iznos od 1.867,73 HRK ( tzv. negativne kamate ).

16. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan.

15.1. Odlučujući o prigovoru zastare potraživanja, sud je primijenio članak 225. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 78/15 u daljem tekstu ZOO-a.) Istim je propisano da tražbine zastarijevaju za pet godina ako zakonom nije određen neki drugi rok zastare. Nadalje je sud primijenio članak 241. ZOO-a koji propisuje da se zastara prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine.

15.2. Tuženikov prigovor zastare potraživanja nije osnovan budući je podnošenjem tužbe radi zaštite kolektivnih prava i interesa koja je podnesena pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 04. travnja 2012. godine i koji postupak je vođen pod posl. broj: P-1401/12 donesena odluka 04. srpnja 2013. postala pravomoćna danom donošenja presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.broj: Pž- 6632/17-10, 14. lipnja 2018. Podnošenjem kolektivne tužbe zastara je prekinuta i teče iznova i to od pravomoćnosti odluke o ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli, uzimajući u obzir da tražbina s naslova povrata stečenog bez osnove zastarijeva sukladno odredbi čl. 225. ZOO u općem zastarnom roku od pet godina (pravno shvaćanje i Vrhovnog suda Republike Hrvatske u presudi posl.broj Rev-2245/17-2 od 20. ožujka 2018.). Kako je s toga osnova tužba u ovome predmetu podnesena 7.lipnja 2023. tužiteljevo potraživanje s osnova preplaćenoga zbog primjene valutne klauzule nije zastarjelo.

16. Budući je tužitelj u cijelosti uspio s tužbenim zahtjevom sud je tuženiku, na temelju odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a i odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 69/93, 11/96, 91/04, 37/05, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 126/22, 138/23 dalje: Tarifa) naložio da mu na ime troškova parničnog postupka plati iznos od 1.525,00 EUR, a koji troškovi se odnose na trošak sastava tužbe u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr.7/1 Tarife ), trošak zastupanja na ročištima 7.11.2024. i 19.02.2025. u ukupnom iznosu od 400,00 EUR (Tbr. 9/1 Tarife), trošak pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR ( Tbr.9/3 Tarife ), trošak sastava podneska od 14.12.2024. u iznosu od 200,00 EUR ( Tbr.8/1 Tarife ) trošak financijskog vještačenja u iznosu od 400,00 EUR, PDV u iznosu od 225,00 EUR (Tbr. 42 Tarife), dakle ukupno 1525,00 EUR.

17. Tužitelju nisu priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu i presudu jer je temeljem odredbe članka 11. stavka 1. točke 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj:118/18., 51/23., dalje: ZSP/23) tužitelj oslobođen obveze plaćanja sudske pristojbe koje su za tužitelja nastale nakon stupanja na snagu ZSP/23 (članak 4. stavak 1. točka 4 ZSP/23).

18. Zbog svega navedenoga odlučeno je kao u izreci presude.

Požega, 26.ožujka 2025.

Sudac

Davor Lovrić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. Odvjetnik Velimir Galić, Požega

2. Odvjetničko društvo Leko i partneri, Domagojeva 18, Zagreb