Republika Hrvatska

Općinski sud u Bjelovaru

Bjelovar, J. Jelačića 3

Posl.br. P Ob-223/2024-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Bjelovaru, po sucu toga suda Nedi Šoli, u pravnoj stvari tužiteljice tužiteljice MGB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po punomoćniku Luki Kuduzu, odvjetniku u Osijeku, protiv prvotuženice MG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], drugotuženice DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] i trećetuženika JG, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koje zastupaju punomoćnici iz Odvjetničkog društva Volić & Ružička & Cabadaj Cafuta d.o.o., odvjetnici sa sjedištem u [adresa], radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice, nakon održane glavne rasprave, zaključene 12. ožujka 2025., u prisutnosti stranaka osobno i njihovih punomoćnika, 24. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

„I/ Utvrđuje se postojanje izvanbračne zajednice između tužiteljice MGB (OIB [osobni identifikacijski broj]) i sada pok. UG (OIB [osobni identifikacijski broj]) rođ. **.**.1972.. u [adresa] a preminulim **.**.2023.. u Virovitici i to počev od 1999. god. pa sve do 14. prosinca 2023. god., II/ Nalaže se tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak ovoga postupka po obređenju raspravnoga Suda uvećan za zakonske zatezne kamate obračunate na odnosni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude kao dana dospijeća pa sve do isplate a obračunate za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 (tri) postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja, sve u roku od 15 (petnaest) dana.“

II. Nalaže se tužiteljici MGB, OIB: [osobni identifikacijski broj] da prvotuženici MG, OIB [osobni identifikacijski broj], drugotuženici DG, OIB: [osobni identifikacijski broj] i trećetuženiku HG, OIB: [osobni identifikacijski broj] naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 900,00 EUR (slovima: devetsto eura), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela tužbu protiv tuženika radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice nje i sada pok. ZG.

1.1. Tužiteljica navodi da je tužbu, uređenu na ročištu održanim 17. veljače 2025., podnijela nakon što ju je sud pravomoćnim rješenjem broj: O-1312/2023-7 od 13. lipnja 2024 uputio da protiv tuženika pokrene parnicu radi dokazivanja (utvrđenja) postojanja izvanbračne zajednice između tužiteljice i sada pok. ZG, te u skladu s navedenim podnosi tužbu radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice tužiteljice i sada pok. ZG koja je trajala od 1999. pa sve do njegove smrti.

1.2. Tužiteljica ističe da je s pok. ZG bila u životnoj zajednici sve od 1999., a koja životna zajednica je okončana upravo smrću pok. ZG **.**.2023. Za vrijeme trajanja te zajednice je rođeno troje zajedničke maloljetne djece i to mlt. ĐG (OIB [osobni identifikacijski broj]), RG (OIB [osobni identifikacijski broj]) i IG (OIB [osobni identifikacijski broj]).

1.3. Tužiteljica ističe da je cijelo vrijeme kao i sada neudana, dok je pok. ZG formalno bio u braku s prvotuženicom MG, ali od 1999. s njom nije više živio, udaljili su se od stola i postelje te nisu živjeli kao muž i žena dok je sada pok. ZG cijelo vrijeme nakon 1999. pa do svoje smrti živio s tužiteljicom te koja zajednica suštinski i faktično predstavlja život upravo muža i žene.

1.4. Nadalje, tužiteljica se poziva na ustavno načelo razmjernosti ustanovljeno odredbom čl. 16. st. 2. Ustava Republike Hrvatske u vezi s odredbom čl. 62. istog propisa pa se tako poziva na pravno shvaćanje izraženo u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske posl. br. U-I-673/1996 od 21. travnja 1999. u kojem je, između ostalog, naznačeno da je ustav predviđa mogućnost ograničavanja sloboda i prava čovjeka i građanina. No, svako ograničenje, čak i kad je prijeko potrebno i utemeljeno u Ustavu, iznimno je stanje, jer odstupa od općih pravila o ustavnim slobodama i pravima. Također se poziva i na sadržaj odredbe čl. 16. t. 3. Opće deklaracije o ljudskim pravima prema kojoj odredbi je obitelj definirana kao prirodna i osnovna društvena jedinica i ima pravo na zaštitu društva i države. S tim u vezi tužiteljica smatra da se tumačenje zakonske odredbe Obiteljskog zakona koja govori o „neoženjenom muškarcu“ ne može tumačiti kao prepreka za priznanje statusa izvanbračne supruge tužiteljici u ovome postupku već bi eventualno tumačenje prethodno navedenog dijela odredbe čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona kao prepreke za priznanje statusa izvanbračne supruge tužiteljici bi predstavljalo ekscesivni formalizam u odlučivanju a što dovodi do povrede odredbe čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske u vezi s odredbom čl. 3. i čl. 14. st. 1. i st. 2. istog odnosno dovodi po povrede Ustavom Republike Hrvatske i Konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Rim, 04. studenoga 1950. god. – NN – međunarodni ugovori 18/97, 6/99, 8/99, 14/02, 13/03, 9/05,1/06, 3/06, 2/10 i 1/17) i protokol 1 uz konvenciju, Pariz, 20. ožujka 1952. god. – NN – međunarodni ugovori 18/97, 6/99 i 8/99 – dalje Konvencija) zajamčenih prava na pravično suđenje, vladavinu prava, argument zdravog razuma i jamstvom nediskriminacije tj. zabrane diskriminacije.

1.5. Tužiteljica napominje da su ona i sada pok. ZG zajedno s svojom djecom zajedno i dugogodišnje živjeli upravo na adresi u [adresa].

1.6. Slijedom navedenoga, tužiteljica predlaže donošenje presude kojom će se utvrditi da je živjela sa sada pok. ZG u izvanbračnoj zajednici počev od 1999. pa sve do 14. prosinca 2023. kao i da se naloži tuženicima solidarno naknaditi tužiteljici prouzročeni parnični trošak ovoga postupka uvećan za zatezne kamate obračunate na odnosni iznos od dana donošenja prvostupanjske presude kao dana dospijeća pa sve do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženici osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

2.1. U odgovoru na tužbu tuženici u bitnome ističu prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći pritom da nisu obuhvaćeni svi nasljednici misleći pritom na maloljetnu zajedničku djecu tužiteljice i sada pok. ZG te prigovor dvostruke litispendencije jer je tužiteljica pokrenula i izvanparnični postupak radi utvrđivanja izvanbračne zajednice u svrhu ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu. U skladu s navedenim predlažu odbaciti tužbu kao neurednu.

2.2. Nadalje, ističu da nije točno da je pokojni ZG samo formalno bio u braku s prvotuženicom MG već ističu da je on često boravio u kući u [adresa] i to na način da je živio sa tuženicima, dolazio spavati i zajedno bi ručali i sve ostalo što se podrazumijeva u zajedničkom životu. Također, ne samo da je pokojni ZG boravio u kući u [adresa], nego su ondje s njim dolazila i boravila i djeca IG, RG i ĐG.

2.3. Tuženici ističu da način života, kako je to opisano u tužbi u suprotnosti je ne samo sa odredbama Obiteljskog zakona jer se u konkretnom slučaju ne može utvrditi postojanje izvanbračne zajednice jer se ne radi o neoženjenom muškarcu, nego je suprotno i odredbama Kaznenog zakona iz kojeg proizlazi kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – dvobračnost. Naime, brak između pokojnog ZG i prvotuženice MG prestao je smrću, a ne razvodom, stoga smatraju da sukladno zakonu u konkretnom slučaju nije moguće utvrditi postojanja izvanbračne zajednice između pokojnog i tužiteljice, i to iz razloga što bi se na taj način utvrdilo postojanje dva braka i to formalnog braka i izvanbračne zajednice koja je sukladno propisima istovjetna bračnoj zajednici.

2.4. Tuženici osporavaju tvrdnje iz tužbe kako su se pokojni ZG i prvotuženica MG udaljili od stola i od postelje nisu točne jer je pokojni dosta vremena provodio u kući u [adresa] i to na način da je ondje spavao, izvodio radove u dvorištu i kući, a kada bi danima boravio u kući u [adresa], prvotuženica MG bi kuhala za sve, odnosno za pokojnog, svoju djecu i njegovu djecu. Dakle, u konkretnom slučaju nije se radilo samo o formalnom postojanju braka kako se to nastoji prikazati u tužbi.

2.5. S obzirom na sve navedeno, tuženici smatraju kako jedna osoba, konkretno pokojni ZG ne može istodobno biti u dvije različite životne zajednice, u braku s jednom osobom i u izvanbračnoj zajednici s drugom osobom jer se u tom slučaju radi o bigamiji. Stoga, nisu ispunjene pretpostavke za priznanjem tužiteljici statusa izvanbračnog druga, a time niti statusa zakonskog nasljednika.

2.6. Slijedom svega navedenog, tuženici po svojim punomoćnicima predlažu da sud odbaci tužbu kao neurednu, podredno da odbije tužbu i tužbeni zahtjev te obveže tužiteljicu na naknadu troškova parničnog postupka tuženicima.

3. U tijeku dokaznog postupka, radi razjašnjenja spornih i odlučnih činjenica te pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja, sud je izveo dokaz uvidom u rješenje Općinskog suda u Virovitici posl.br. O-1312/2023-7 od 13. lipnja 2024. (list 6-10 spisa), smrtni list za ZG izdan od Matičnog ureda Virovitica 18. prosinca 2023. (list 11 spisa), zapisnik javnog bilježnika Brigite Anđal-Mlinarić iz Pitomače posl.br. O- 1312/2023-15, UPP-OS Virovitica -9/2024-15 od 7. svibnja 2024. (list 12-14 spisa), rodni list za ĐG izdan od Matičnog ureda Virovitica 11. siječnja 2024. (list 15 spisa), rodni list za IG izdan od Matičnog ureda Virovitica 11. siječnja 2024. (list 16 spisa), rodni list za RG izdan od Matičnog ureda Virovitica 11. siječnja 2024. (list 17 spisa), brzojavi upućeni tužiteljici povodom smrti pok. ZG (list 18-19 spisa), Rješenje Virovitičko-podravske županije, Flora Vtc d.o.o. Klasa: UP/I-363-06/23-01/262, Urbroj: 2189/01-22-23-1 od 22. prosinca 2023. s računom (list 20-21 i 23 spisa), račun izdan od Lire, pogrebnog centra od 16. prosinca 2023. (list 22 spisa), fotografije dostavljene od strane tužiteljice (list 37-38 spisa), izvadak iz matice rođenih za tužiteljicu izdan od Matičnog ureda Virovitica od 20. veljače 2025. (list 48-49 spisa), izvadak iz matice rođenih za prvotuženicu MG izdan od Matičnog ureda Virovitica od 20. veljače 2025. (list 30-31 spisa), izvadak iz matice rođenih za ZG izdan od Matičnog ureda Virovitica od 20. veljače 2025. (list 52-53 spisa), izvadak iz matice vjenčanih za ZG i MG, djevojački M izdan od Matičnog ureda Virovitica od 20. veljače 2025. (list 54-55 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Bjelovaru posl.br. R1 Ob-294/2024, odnosno u svu dokumentaciju koja prileži spisu.

3.1. U svrhu utvrđivanja spornih činjenica saslušane su stranke na ročištu održanim kod ovoga suda 12. ožujka 2025.

3.2. Sud nije izveo dokaz saslušanja svjedoka predloženih od strane stranaka niti je izvodio daljnje dokaze s obzirom na to da tijekom postupka među strankama nije bilo sporno da je sada pok. ZG bio u braku u predmetnom razdoblju s prvotuženicom MG, te imajući u vidu odredbu čl. 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) kojom je propisano pod kojim uvjetima se može zahtijevati utvrđenje izvanbračne zajednice.

4. Provedeni dokazi ocjenjeni su svaki zasebno i svi zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u smislu odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/2023), a u vezi s člankom 346. Obiteljskog zakona („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023),, sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužiteljice neosnovan.

5. Među strankama nije sporno da je sada pok. ZG bio u braku s ovdje prvotuženicom MG, a za vrijeme kojeg braka je rođeno dvoje djece i to ovdje drugaprotustranka DG i trećaprotustranka JG, te koji brak je prestao njegovom smrću.

5.1. Među strankama nije sporno da je sada pok. ZG bio u emocionalnoj vezi s tužiteljicom za vrijeme koje je rođeno troje maloljetne djece.

5.2. Među strankama je sporno je li tužiteljica živjela u izvanbračnoj zajednici s pok. ZG te može li se ona kao takva priznati imajući u vidu da je bio u isto vrijeme u braku s prvotuženicom MG te je sporno je li taj brak bio samo formalan i je li navedena činjenica od utjecaja na utvrđenje postojanja izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. ZG. S tim u vezi, sporno je je li tužiteljica u takvim okolnostima mogla živjeti u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. ZG u razdoblju od 1999. pa do 14. prosinca 2023. te je li postojala zajednica koja po svim elementima nalikuje bračnoj zajednici i ispunjava zakonske pretpostavke.

6. Prije svega, a imajući u vidu prigovor tuženika o postojanju dvostruke litispendencije, sud je utvrdio da je navedeni prigovor u cijelosti neosnovan.

6.1. Naime, imajući u vidu rješenje iz točke 8. ovog obrazloženja rješenja proizlazi da je tužiteljica sudskim rješenjem upućena na pokretanje ovog postupka iz ostavinskog postupka jer joj je osporen status nasljednice, dok je imajući u vidu točku 10. ovog obrazloženja rješenja utvrđeno da je postupak pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu. Dakle, u različitim postupcima iz različitih osnova.

6.2. Naime, upravo donošenju ostavinskog rješenja prethodi utvrđivanje tko je nasljednik pokojnog ZG te utvrđivanje odnosa pok. UG ZG i nasljednika upravo utvrđuje kao prethodno pitanje za potrebe tog postupka radi utvrđivanja tko su njegovi nasljednici, pa to rješenje ima učinak u ostavinskom postupku. No, postane sporno je li prije smrti ostavitelja postojala izvanbračna zajednica ostavitelja i njegova izvanbračnog druga, tada će ostavinski sud prekinuti postupak i uputiti u parnicu nasljednika za kojeg smatra da je njegovo pravo manje izgledno. S obzirom na to da je među strankama sporno je li prije smrti ostavitelja postojala izvanbračna zajednica ostavitelja i tužiteljice, a o kojoj činjenici ovisi pravo na nasljedstvo tužiteljice to je osnovano sud u ostavinskom postupku, primjenom odredbe članka 222. stavka 1. i stavka 2. točke 1. Zakona o nasljeđivanju, prekinuo ostavinski postupak te tužiteljicu uputio na parnicu primjenom odredbe članka 225. stavak 1. Zakona o nasljeđivanju, cijeneći njeno pravo manje vjerojatnim.

6.3. Status izvanbračne zajednice čije utvrđenje je tužiteljica pokrenula radi ostvarivanja prava na obiteljsku mirovinu pok. ZG, pokrenula je primjenom odredbe članka 22. stavak 3. Zakona o mirovinskom osiguranju, te se navedeno utvrđuje u posebnom izvanparničnom sudskom postupku, u kojem nadležni sud odlučuje o postojanju izvanbračne zajednice, odnosno eventualna prava koja pripadaju u odnosu na osobu koja je umrla. (O tome i u Odluci Županijskog suda u Bjelovaru, posl.br. Gž Ob 12/2024-2 od 12. ožujka 2024.)

6.3. S obzirom na navedeno, ukazuje se tuženicima da bi se radilo o dvostrukoj litispendenciji da mora postojati identitet stranaka, identitet tužbenog zahtjeva, kao i identitet činjenične osnove tužbe. Iz gore navedenoga razvidno je da ne postoji identitet zahtjeva niti činjenične osnove, te da je tužiteljica pokrenula dva postupka u skladu s različitim zakonskim osnovama na što je bila ovlaštena.

6.4. Pri tome se ističe da Obiteljskim zakonom nisu propisani posebni postupci kojima bi se utvrđivalo postojanje izvanbračne zajednice. Glede zasebnog rješavanja sporne činjenice postojanja izvanbračne zajednice valja istaći da ne postoji poseban propis koji bi sudu nalagao da o postojanju, u konkretnom slučaju izvanbračne zajednice tužiteljice i pok. ostavitelja, treba voditi posebnu parnicu, jer da se radi o statusnom sporu.

6.5. Dodatno se ukazuje da Obiteljski zakon osim pretpostavki za postojanje izvanbračne zajednice kao i njezinih učinaka (čl.3. Obiteljskog zakona) ne propisuje nikakve posebne postupke za utvrđenje postojanja odnosno nepostojanja izvanbračne zajednice. Na to u konkretnom slučaju upućuje i sadržaj odredbe čl. 8. st. 2 Zakona o nasljeđivanju, a koji propisuje pretpostavke koje trebaju biti ispunjene za postojanje izvanbračne zajednice. To je životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, te pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

7. Nadalje, imajući u vidu prigovore tuženika o nedostatku pasivne legitimacije i da nisu obuhvaćeni svi nasljednici i to zajednička djeca tužiteljice i sada pok. ZG, ističe se da je rješenje iz točke 8. ovog obrazloženja presude sud donio nakon što je povodom spora o činjenicama je li postojala izvanbračna zajednica između ostavitelja i tužiteljice, javni bilježnik dostavio spis sudu radi donošenja rješenja o upućivanju tužiteljice na pokretanje izvanparničnog postupka radi utvrđivanja statusa izvanbračnog druga koji postupak je ona i pokrenula pravilno u ovome postupku. Naime, povodom spornih činjenica u ostavinskom postupku status izvanbračnog druga ostavitelja nije moguće utvrditi u izvanparničnom postupku, već to treba utvrđivati u parnici. Navedeno je i u skladu sa stavom istaknutim u pravnom shvaćanju sa sastanka predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 15. lipnja 2018. posl.br. Su IV-148/2018 te je prilikom donošenja presude, sud uzeo u obzir i činjenicu da je temeljem odredbi čl. 433. i 438. Obiteljskog zakona pokrenut ovopredmetni postupak s obzirom na to da je postojao spor između stranaka o činjenicama o kojima ovisi odluka.

7.1. Također je i odredbama Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“, broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019), propisano da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim te da se izvanbračnom zajednicom u smislu ovoga Zakona smatra životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme, a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka, sud je donio ovopredmetnu presudu.

7.2. Među strankama su naime sporne činjenice od kojih ovisi pravo tužiteljice na nasljedstvo u smislu odnosa nasljednika i ostavitelja odnosno je li između njih postojala relevantna izvanbračna zajednica, ali se zapravo radi o deklaratornoj tužbi i prethodnom pitanju pa treba utvrditi postojanje prava ili pravnog odnosa, a ne činjenica (članci 222. stavak 2. točka 1. Zakona o nasljeđivanju i 187. stavci 1. i 2. Zakona o parničnom postupku).

7.3. U skladu s navedenim, sud je nastavio postupati prema podnesenoj tužbi, a neovisno o tome što u istoj nisu naznačena zajednička maloljetna djeca tužiteljice i sada pok. ZG koji u ostavinskom postupku nisu osporili tužiteljici status izvanbračne supruge pok. ZG već samo tuženici. Osim toga, uvidom u rješenje opisano u točki 8. ovog obrazloženja proizlazi da tuženici nisu smatrali navedeno od utjecaja na vođenje ovog postupka s obzirom na to da nisu izjavili žalbu na navedeno rješenje koje je postalo pravomoćno, slijedom čega proizlazi da nije sporna ni aktivna ni pasivna legitimacija u ovom postupku već da je prigovor istaknut paušalno te kao takav i neosnovan u cijelosti.

8. Uvidom u rješenje Općinskog suda u Virovitici posl.br. O-1312/2023-7 od 13. lipnja 2024. (list 6-10 spisa) utvrđeno je da je prekinut ostavinski postupak iza umrlog ZG te da je tužiteljica upućena da u roku od 30 dana pokrene parnicu protiv tuženika radi utvrđenja postojanja izvanbračne zajednice između ostavitelja i tužiteljice, a prekid će trajati do pravomoćnog okončanja parničnog postupka. Istovremeno je upozorena na posljedice nepokretanja postupka, odnosno da će se ostavinska rasprava završiti neovisno o navedenom postupku.

8.1. Navedeno rješenje je postalo pravomoćno 11. srpnja 2024. (list 9 spisa).

9. Uvidom u smrtni list za ZG izdan od Matičnog ureda Virovitica 18. prosinca 2023. (list 11 spisa), utvrđeno je da je umro **.**.2023. (list 11 spisa), te da je u trenutku smrti bio u braku sa prvotuženicom MG.

10. Uvidom u rodne listove za ĐG izdan od Matičnog ureda Virovitica 11. siječnja 2024. (list 15 spisa), za IG izdan od Matičnog ureda Virovitica 11. siječnja 2024. (list 16 spisa), za RG izdan od Matičnog ureda Virovitica 11. siječnja 2024. (list 17 spisa), utvrđeno je da su im upisani kao roditelji sada pok. ZG i ovdje tužiteljica.

11. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za tužiteljicu izdan od Matičnog ureda Virovitica od 20. veljače 2025. (list 48-49 spisa), utvrđeno je da nije udana odnosno da nije sklapala brak.

12. Uvidom u izvadak iz matice rođenih za prvotuženicu MG izdan od Matičnog ureda Virovitica od 20. veljače 2025. (list 30-31 spisa), izvadak iz matice rođenih za ZG izdan od Matičnog ureda Virovitica od 20. veljače 2025. (list 52-53 spisa), izvadak iz matice vjenčanih za ZG i MG, djevojački M izdan od Matičnog ureda Virovitica od 20. veljače 2025. (list 54-55 spisa), utvrđeno je da su sada pok. ZG i prvotuženica MG sklopili brak 14. kolovoza 1993. u [adresa], a koji brak je prestao smrću ZG **.**.2023.

12.1. Pri tome se ističe da je izvadak iz matice vjenčanih javna isprava i predmnjeva se da je sadržaj te isprave istinit

13. Iz iskaza tužiteljica proizlazi da je upoznala Gorana Mioljevića 1999. u kafiću u kojem je radila u [adresa], a u koji je on zalazio redovito. U početku je to bilo druženje kada bi došao na piće, to se pretvorilo u prijateljstvo i njih dvoje zajedno su počeli hodati 2000. On je odmah u početku rekao da je oženjen, ali da nema nikakav odnos sa suprugom. Naveo je da ima dvoje djece koji žive kod njegovih roditelja te da i on živi tamo sa suprugom. Po njegovoj priči, iako je živio sa suprugom, on nije bio s njom u bračnom odnosu. Svi su znali za nju i njega kada su počeli hodati 2000. Rekao joj je da je obavijestio suprugu, a nju je osobno upoznala 24. veljače 2025. na sudu. Njezini roditelji su znali da je on oženjen, ona je u to vrijeme živjela s njima. Sada pokojni ZG se s ocem posvađao zbog toga. Tuženike JG i DG je upoznala tek deset godina kasnije kada su već bili odrasli.

13.1. Nadalje, tužiteljica ističe da je s ZG počela živjeti zajedno 2012. Tome je prethodilo to da je on otišao u Italiju podići kredit, ali je bio opljačkan, pa je potom podigao švicarac i kupili su nekretninu na kojoj je početno bio izgrađen objekt koji je bio svinjac, a na tome su napravili nekretninu i u njoj salon vjenčanica koji je ona vodila. Dodaje i da je ZG znao odlaziti u [adresa] vidjeti djecu. Nije prespavljivao tamo. On i ona su zajedno brinuli o svemu, od zajedničkog novca su pomagali i u [adresa] njegovu djecu. Zna da je jednom bila i prisutna kada je vozio DG iz bolnice, prvo je nju ostavio s djetetom doma, a onda kćer. Nije odlazila u [adresa] već je to sve radio ZG.

13.2. Ističe da se nije vjenčala s ZG jer je on bio u braku, a ona nije inzistirala na tom razvodu jer nije tražila njegovu imovinu, te dodaje da su financijski bili dosta loše zbog kredita. U to vrijeme je i MG radila sezonski i odlazila u Njemačku pa je nije ni bilo doma, a ZG se onda i razbolio pa su se dogovorili kada otplate švicarac da će on tražiti razvod braka. On kad je prvi put završio u bolnici MG je otišla raditi sezonu na more. Tad ju je obavijestio da se želi razvesti. Ne zna je li se ona protivila tome jer nisu o njima previše razgovarali. Nije inzistirala na razvodu braka jer je njima bilo bitno da su skupa i tek je po dolasku na sud saznala da izvanbračna zajednica može biti između neoženjenog muškarca i neudane žene.

13.3. Tužiteljica navodi da su ona i ZG roditelji troje maloljetne djece i to ĐG rođene **.**.2009., zatim RG rođene **.**.2015. i ĐG rođenog **.**.2017. ZG je pokušao upoznati djecu sa svojom polubraćom, odlazio je u [adresa], ali to nije uspijevalo. Ona je s UG uvijek vodila brigu da sve što oni rade da bude i za njegovu djecu. Ističe da je ZG odlazio u [adresa] jednom mjesečno, ali nije prespavao, te kada su tražili da se nešto popravi. Znala ga je i MG nazvati, ali se nije htio javiti i slala mu je poruke. Njega je smetalo jer su ga u [adresa] ismijavali, pogotovo njegova kćer kojoj je ona našla posao i kupila joj auto.

13.4. Nadalje, navodi da je ovaj postupak pokrenula zbog djece, jer je živjela s UG 24 godine i nije joj jasno da zakon može biti jači od stvarnih činjenica. Njoj za sve što treba oko djece traže potvrdu da je izvanbračna supruga, a to ne može dokazati. Njezina djeca imaju samo nju, a Goranova djeca su imala njih, svoju mamu i njegove roditelje. Ona je u životu imala samo UG i djecu.

13.5. Tužiteljica ističe da je ona bila tu večer s ZG prije nego je otišao na posao i da su nju prvu zvali da je on umro na poslu. Ona je organizirala cijeli sprovod, sve je platila sama, a pokopan je u [adresa] na groblju. Drugi ljudi su joj rekli da na sprovodu nisu bili MG i JG, niti Goranova majka, dok je ona osobno vidjela DG.

13.6. Tužiteljica ističe da je ZG navodio da s prvotuženicom MG ima brak samo na papiru, a on je imao jednog unuka kojeg je vidio u nepunih godinu dana svega jednom. Također ističe da je on imao zdravstvenih problema, bio je šećeraš, to je dobio sa psihičke strane, imao je moždani, srčani, bakteriju na srcu, a u jednoj od medicinskih dokumentacija piše da ga je na hitni prijem dovela izvanbračna supruga. Brinula se o njemu kad bi mu pozlilo. Na sahrani je njoj uručena zastava. Za vrijeme zajedničkog života ZG nije imao drugih žena.

13.7. U odnosu na prvutuženicu MG ističe da je ZG bio s njom u kontaktu, po potrebi ju je vozio kad bi dolazila iz Njemačke ili kad bi išla u trgovinu. To je bilo na početku kad su djeca bila manja. Zna i da kad je našla Nikolini posao, ZG i ona su joj kupili auto i poklonili i od tog trenutka je ZG prestao voziti MG. To je bilo u vrijeme korone 2020. Njezina kćerka ĐG je znala provesti vrijeme u [adresa] više dana jer je ZG to inzistirao. Ona tamo nije bila. Druga djeca nisu dolazila. Također dodaje da je MG znala šivati za salon vjenčanica par haljinica i jastučića dok oni nisu kupili šivaću mašinu.

13.8. Iskaz tužiteljice je sud prihvatio u dijelu u kojem je opisivala svoju emocionalnu vezu s pok. ZG, te u dijelu u kojem je sama navodila da je bila upoznata da je on u braku sa prvotuženicom MG, a što i proizlazi iz iskaza tuženika, kao i priložene dokumentacije. Međutim, tužiteljica navodi da je on bio u formalnom braku sa MG dok s druge strane opisuje da je on redovito odlazio u [adresa], pomagao im te da je čak i MG vozio kada bi odlazila za Njemačku ili dolazila iz Njemačke kao i da je ona radila za salon vjenčanica koji je otvorio ZG i u kojem je radila tužiteljica, a što zapravo ukazuje da nisu točni navodi da je to bio samo formalan brak te da je ona unatoč tome svemu bila i dalje s ZG koji je bio do smrti u braku sa MG. Također, navodi da je u izvanbračnoj zajednici sa sada pok. ZG od 1999., dok u iskazu ističe da su tada se tek upoznali i godinu kasnije prohodali, a da žive zajedno tek od 2012.

14. Iz iskaza prvotuženice MG proizlazi da su bili u braku od 1993. To se 2000. počelo pričati da on nju vara i otvoreno ga je to pitala pa joj je on potvrdio to. U to vrijeme se i svađao sa svojim roditeljima baš zbog toga što ju je varao. U to vrijeme su svi zajedno živjeli kod njegovih roditelja. Otišao je na stan i tamo bio dva-tri mjeseca i tražio nju da dođe s djecom tamo živjeti. On je u to vrijeme imao ugovor o doživotnom sa svojom bakom koja je umrla **.**.2000., te je on naslijedio kuću od bake. Predložila mu je da to urede jer je veći prostor i da tamo dođe u živjeti s djecom. On je to prihvatio i oni su skupa uređivali tu kuću gdje su se preselili. On je isto došao živjeti u tu kuću i dalje bi bio isto u toj kući. On je odlazio od kuće samo kad bi išao na posao, a i kada bi išao otvarati salon vjenčanica koji je kupio 2002. Tamo je radila tužiteljica. On nju nije upoznao nikad s tužiteljicom. Saznala da on ima djecu s tužiteljicom kad se rodilo prvo dijete.

14.1. On nikad od nje nije tražio razvod niti je ona tražila razvod. Prihvatila je da ima djecu s drugom, samo je tražila da se njeno ime ne spominje u njenoj prisutnosti. Sahranu je organizirala tužiteljica, ona nije uspjela jer je bila u Njemačkoj kao i JG te im treba 18 sati da dođu u Hrvatsku.

14.2. Prvotuženica MG navodi da je ZG znao dovesti ĐG do nje na čuvanje. On je svaki dan bio kod nje kod kuće, odlazio bi samo pokupiti dijete ĐG, otvorio bi salon i vratio se kući. Bio je bolestan, prvi put kad je završio u bolnici to je bilo oko 2014., odlazila je tamo i djeca, a sve kasnije je bila u Njemačkoj.

14.3. U odnosu na tužiteljicu, ističe da je moguće da je ZG bio kod tužiteljice dok je bila u Njemačkoj, no to ne može znati, ali zna dok je bila tu da je on dolazio kući. Vezu ZG i tužiteljice bi opisala tako da je ona bila njegova ljubavnica i drugačije ju nije ni zamišljala. Što se tiče Goranovog liječenja ne sjeća se detalja.

14.4. Prvotuženica MG navodi da je pomagala ZG u salonu vjenčanica, šivala je za taj salon i znala je tada za tužiteljicu. Pristala je i da on renovira jednu prostoriju uz salon za tužiteljicu i maloljetnu ĐG. Kupnja i renoviranje te kuće bilo je od kredita i od kuće koju su kupili od njenog ujaka i prvotno ju namijenili renovirati, ali onda su ju prodali kada se našao kupac. Kredit je podignut 2006., to je bio kredit u švicarcima. Njegova sestra je bila jamac. Kuća je prodana iste te godine. Ističe i da je ZG imao sve njezine kartice i on je dizao novce za sve što mu je trebalo s njezinih kartica. Za taj kredit je rađena konverzija i to su ona i ZG išli zajedno obavljati.

14.5. Nadalje, navodi da su ona i ZG zajednički financirali sve u vezi djece i kuće u [adresa]. Znala je da ZG ima troje djece, kad se rodilo to dvoje djece ona je počela raditi sezone i moguće da je on tada bio u gradu u njegovoj kući u kojoj je salon vjenčanica. U to vrijeme JG je bio sam u kući pokraj koje se nalazi i bakina kuća, ZG je dolazio kad je trebalo i vodio ga je u školu i ako mu je što trebalo. Ona je radila do 2014. kod Goranovih roditelja, a 2015. s kćerkom je otišla raditi sezonu na Krku, a 2017. je otišla u Njemačku. Na mjestu gdje je bio i salon vjenčanica, ZG je imao radionicu u kojoj je printao majice, šalice i ostalo, a ona je dala novce za taj printer. Na toj adresi je bila i prijavljena s djecom od 2006. do 2016. To je ZG tražio. Kada je dolazila od sezona i iz [adresa] ZG je dolazio kući te su bili intimni.

14.6. Prvotuženica MG navodi da su ona i ZG imali planove da stave fasadu na kuću te da provedu centralno u prostoriju gdje su bile činčile jer si je on planirao preseliti radionu tamo. To je bilo u studenom prije njegove smrti. Redovito su se čuli porukama i pozivima dok je ona bila u Njemačkoj i zvao ju je dok je radio noćne. Znalo je biti situacija da bi ona poslala UG poruku, a on bi ju gledao u čudu jer nije dobio poruku zbog čega je postojala sumnja da je tužiteljica brisala poruku. On ju je vozio kada bi dolazila iz Njemačke. 2019/2020. je našla prijevoz koji ju je iz Njemačke vozio do Kutine i tu ju je ZG dočekao i vozio do kuće i onda opet nazad kada bi trebala ići za Njemačku. Oko D i oko djece sve su zajedno plaćali. On joj nije plaćao uzdržavanje za djecu jer su živjeli zajedno. ZG je bio u normalnim odnosima s njihovom djecom te je vidio svog unuka i u studenom prije smrti su bili zajedno kod DG i zajedno išli u babinje.

14.7. Iz iskaza prvotuženice MG proizlazi da je bila u braku sa sada pok. ZG te da je znala za tužiteljicu i njezin odnos sa sada pok. ZG. Potvrđuje da je on s tužiteljicom imao troje djece, ali i da su oni dolazili s ZG i kod nje u [adresa]. Potvrđuje i da je šivala za salon vjenčanica, dok navodi da joj nije poznato gdje je bio ZG kad je ona bila u Njemačkoj i navodi da je moguće da je bio tada gdje mu se i nalazi salon vjenčanica odnosno tužiteljica. U tom dijelu je sud uzeo u obzir iskaz, a iz kojeg proizlazi nedvojbena činjenica da je sada pok. ZG bio i s tužiteljicom i s njom, unatoč tome što je bio u braku s prvotuženicom MG. Nadalje, opisuje i da je tužiteljica organizirala sprovod na koji ona nije mogla doći zbog udaljenosti i kratkoće vremena dok s druge strane nije u potpunosti upoznata sa zdravstvenim stanjem ZG.

15. Iz iskaza drugotuženice DG proizlazi da je odnos njezinih roditelja i to sada pok. ZG i prvotuženice MG bio normalan, živjeli su svi skupa, uvijek su bili zajedno, svugdje zajedno išli, sve je izgledalo normalno i nisu se svađali. On je vodio brigu o školi, išao na roditeljske sastanke. Što se tiče tužiteljice o njoj se u kući nije pričalo. Po mjestu su bile priče da njezin otac ima ljubavnicu i to se i u školi pričalo. Ona je tužiteljicu upoznala kad je krenula u srednju školu. Upoznao ju je tata kad je došla u salon vjenčanica, ali prije je znala za nju. ĐG je upoznala odmah kad se rodila. RG kad se rodila isto je otišla posjetiti tužiteljicu, a IG je išao s njom iz bolnice i točno je da je tada bila prisutna i tužiteljica u autu jer je i ona tada bila u bolnici i tata ih je vozio.

15.1. Živjela je sa svojim roditeljima do 2016. i onda se odselila dvije kuće dalje. Nakon toga su suprug i ona kupili kuću na sredini sela. Svaki dan je posjećivala roditelje dok je mama bila tu, a kad mame nije bilo onda je tata dolazio kod nje. Brat je bio doma s tatom i bakom.

15.2. Za tužiteljicu ističe da ju je doživljavala kao ljubavnicu. Nije ju smetao taj odnos, ali smatra da toga nije trebalo ni biti i smetale su je priče po selu. Sve te godine nije imala nikakav odnos s tužiteljicom. Ne zamjera ništa tužiteljici. Ne smatra normalnim ovakav život kakav je tata imao, ali oni su se na to odlučili. Kad kaže da je tata živio s dvije žene misli na to da je imao odnos s dvije žene.

15.3. Nadalje, opisuje da je njezin otac bio na babinju s mamom kad se ona porodila i onda krajem prvog mjeseca jer su djeca bila bolesna, tada je krajem prvog mjeseca došao sa ĐG i mamom, zatim za Uskrs s RG i ĐG, potom preko ljeta i u studenom opet s mamom.

15.4. Što se tiče sprovoda, navodi da ju je obavijestila tužiteljičina sestra da je tata umro, a njezin šogor da je on sve organizirao oko sprovoda. Navodi da je tužiteljica sve napravila bez njihova znanja kao i spomenik. U odnosu na očevu majku ističe da je ona jako loše i ne zna za sebe pa nije ni mogla doći na sprovod.

15.5. Iz iskaza drugotuženice DG proizlazi da je njezin otac bio s njezinom majkom i ovdje tužiteljicom, te da je brinuo o svojoj djeci. Navodi da je s ocem bila u dobrim odnosima te da je njezin otac živio s njezinom majkom, a da na sprovod je jedino ona mogla doći, dok za organizaciju ističe da je tužiteljica sama preuzela sve na sebe.

16. Iz iskaza JG proizlazi da su njegovi roditelji, ZG i prvotuženica MG bili u braku te da njemu i sestri nikad ništa nije nedostajalo, a roditelji se nisu svađali. Ne zna točno kad je saznao za tužiteljicu, zna da je ĐG već počela dolaziti kod njih kući. On je prihvatio ĐG, jer je otac stalno dolazio i mama je brinula o ĐG, praktički ju je odgojila kao svoju. Otac je dovodio i Gloriju i ĐG kod njih, ali to je već bilo kasnije kad su majka i sestra već bile na sezonama.

16.1. Navodi da su se roditelji čuli dok je majka bila u Njemačkoj, on je bio prisutan, ne sjeća se točno razgovora. Zna da u njegovoj prisutnosti nisu pričali o razvodu braka niti je majka to spominjala. Ne smatra da je očev život bio normalan, ali majka i on su tako odlučili. Tako su živjeli pa pretpostavlja da su tako i odlučili. On već tri godine nije u Hrvatskoj i nije vidio braću.

16.2. Za očev sprovod navodi da on i majka nisu mogli doći na sprovod jer su morali dugo putovati, a sprovod je bio već idući dan i to je tužiteljica organizirala. Nakon toga nije dolazio u Hrvatsku, a majka je došla. Nakon tatine smrti nije uopće bio u Hrvatskoj. S ocem je imao dobar odnos, a nije dolazio zbog posla, dok navodi da je sprovod već bio proveden.

16.3. Iz iskaza drugotuženika JG nije bilo moguće utvrditi odnos roditelja i njegova oca s tužiteljicom jer je pretežito iskazivao da je bio upoznat da je njegov otac bio s njegovom majkom i ovdje tužiteljicom, te da je brinuo o svojoj djeci no nije znao detalje. U odnosu na sprovod nije razvidno u kakvom je odnosu bio s ocem s obzirom na to da je naveo da zbog posla nije dolazio u Hrvatsku, kao i da ima na raspolaganju jedino autobus i vlak iz Njemačke do Hrvatske, dok druga prijevozna sredstva ne navodi, ali u ovome trenutku isto nije od utjecaja s obzirom na to da među strankama nije sporno da je pok. ZG bio u braku s prvotuženicom MG i istodobno s tužiteljicom, zbog čega je u konkretnom slučaju važna primjena materijalnog prava.

17. S obzirom na to da je za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari prije svega odlučujuća primjena materijalnog prava te time i odlučivanje o pravnom pitanju može li se tužiteljici priznati pravo postojanja izvanbračne zajednice ako je njezin izvanbračni drug u braku s drugom osobom, sud je uzeo u obzir sve propise koji su bili na snazi za vrijeme za koje se predlaže utvrđenje izvanbračne zajednice.

18. Tužiteljica predlaže donošenje odluke kojom će se utvrditi da je bila u izvanbračnoj zajednici s pok. ZG u razdoblju od 1999. do njegove smrti, 14. prosinca 2023. Prema tome pitanje je li tužiteljica eventualno stekla pravni položaj izvanbračnog druga je trebalo prosuđivati prema u to vrijeme važećem Obiteljskom zakonu („Narodne novine“, broj 162/1998, 116/2003), Obiteljskom zakonu („Narodne novine“, broj 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015, 103/2015) i („Narodne novine“ broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023).

19. Odredbom čl. 3. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 162/1998, 116/2003), propisano je da se odredbe Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju se na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca.

19.1. Odredbom čl. 3. Obiteljskog zakona 116/2003, 17/2004, 136/2004, 107/2007, 57/2011, 61/2011, 25/2013, 75/2014, 5/2015, 103/2015) propisano je da se odredbe Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca, koja traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete.

19.2. Odredbom čl. 11. st. 1. Obiteljskog zakona ("Narodne novine", broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) propisano je da se odredbe Zakona o učincima izvanbračne zajednice primjenjuju na životnu zajednicu neudane žene i neoženjenoga muškarca koja traje najmanje tri godine, a kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili ako je nastavljena sklapanjem braka, dok je na temelju odredbe stavka 2. istoga članka propisano da izvanbračna zajednica koja ispunjava pretpostavke iz stavka 1. istoga članka stvara osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica te se na nju na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o osobnim i imovinskim odnosima bračnih drugova, odnosno odredbe drugih zakona kojima se uređuju odnosi u poreznim stvarima, osobni, imovinski i drugi odnosi bračnih drugova.

19.3. Odredbom čl. 3. stavka 1. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023) određeno je što se smatra izvanbračnom zajednicom i gdje je za status izvanbračne zajednice predviđeno trajanje od minimum tri godine ili kraće ako je u toj zajednici rođeno zajedničko dijete.

19.4. Dakle, iz citiranih zakonskih odredbi proizlazi koje su pretpostavke koje mora ispunjavati zajednica muškarca i žene da bi se smatrala izvanbračnom zajednicom.

20. Tome u prilog se dodaje, a imajući u vidu pravna shvaćanja tužiteljice, da ranijim Zakonom o braku i porodičnim odnosima ("Narodne novine" broj 11/78, 45/89 i 59/90) nije bilo određeno koje pretpostavke mora ispunjavati zajednica muškarca i žene da bi se smatrala izvanbračnom zajednicom. Međutim, u primjeni odredbe čl. 12. st. 1. Zakona o stambenim odnosima („Narodne novine“, broj 51/1985, 42/1986, 37/1988, 47/1989, 12/1990, 22/1990, 51/1990, 22/1992, 58/1993, 70/1993, 91/1996, 99/1996, 99/1996, 91/1996) postojala je opće prihvaćena sudska praksa, da za priznavanje prava korištenja stana i stjecanja svojstva stanara nakon smrti nositelja stanarskog prava od strane osobe koja je s pokojnim stanarom trajno živjela u izvanbračnoj zajednici, ako se takva zajednica može izjednačiti s bračnom zajednicom, ne utječe činjenica da je izvanbračni drug u braku s drugom osobom. To znači da je u primjeni Zakona o stambenim odnosima bilo moguće utvrditi postojanje izvanbračne zajednice jednake bračnoj i pored toga što nije raniji brak razveden i izvanbračnom drugu priznat status stanara (Zaključak sjednice sudaca Upravnog suda Hrvatske od 20. veljače 1986. godine).

20.1. Također se dodaje da o pravnom pitanju može li istodobno s bračnom zajednicom egzistirati i proizvoditi učinke bračne zajednice i izvanbračna zajednica, te u odnosu na koji moment se utvrđuje postojanje izvanbračne zajednice u stjecanju zajedničke imovine, a odnosi se na vrijeme primjene Zakona o braku i porodičnim odnosima („Narodne novine“, broj: 11/78, 27/78 i 45/89), dao je i shvaćanje Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Rev-x 207/13-2 od 23. travnja 2014.

20.2. U navedenoj odluci, između ostalog se spominju i odluke toga suda Rev-648/87 od 14. svibnja 1987. i Rev-1498/1991 od 10. listopada 1991. u kojima su zauzeta pravna stajališta kada se određena zajednica života između muškarca i žene može smatrati izvanbračnom zajednicom, ali samo u odnosu na dužinu trajanja takve zajednice, a ne i u odnosu na to da li je izvanbračna zajednica u vrijeme važenja Zakona o braku i porodičnim odnosima mogla egzistirati i za vrijeme bračne zajednice.

21. Međutim, izmjenama Obiteljskog zakona, a koje se primjenjuju na predmetno razdoblje te u pogledu pravne interpretacije pojma izvanbračne zajednice koja proizvodi pravne učinke, mjerodavne su i opće odredbe Obiteljskog zakona kojima je definirana izvanbračna zajednica kao zajednicu neudane žene i neoženjenog muškarca zakonodavac je naglasio pretpostavku slobode od bračnog statusa, odnosno da niti jedan od partnera u vrijeme izvanbračne zajednice nije u već postojećem (pa makar i samo formalnom) braku. S tim u svezi za napomenuti je da su prema važećoj sudskoj praksi sudovi dosljedni u ne priznavanju pravnih učinaka zajednicama čiji partneri žive istodobno i u braku odnosno osobama koje su u braku i istodobno u jednoj ili više izvanbračnih zajednica.

21.1. Iz zakonske odredbe čl. 11. Obiteljskog zakona proizlaze četiri pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice: 1. postojanje životne zajednice, 2. da su partneri muškarac i žena, 3. da su partneri slobodni od bračnog statusa, odnosno nisu u braku, i 4. da zajednica traje najmanje tri godine, osim u slučaju rođenja zajedničkog djeteta ili sklapanja braka između partnera. Da bi izvanbračna zajednica proizvodila pravne učinke moraju kumulativno biti ispunjene sve ove pretpostavke.

22. Nadalje, odredbom čl. 8. st. 2. Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", broj 48/2003, 163/2003, 35/2005, 127/2013, 33/2015, 14/2019) propisano je da na temelju zakona ostavitelja nasljeđuje i njegov izvanbračni drug koji je u pravu nasljeđivanja izjednačen s bračnim. Izvanbračnom zajednicom u smislu Zakona smatra se životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškarca koja je trajala dulje vrijeme a prestala ostaviteljevom smrću, pod uvjetom da su bile ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka.

22.1. Člankom 9. Zakona o nasljeđivanju propisano je da ostavitelja nasljeđuju prije svih njegova djeca i njegov bračni drug.

22.2. Iz navedenoga proizlazi da zakonsko pravo nasljeđivanja između bračnih drugova prestaje razvodom i poništenjem braka, dok izvanbračni drug gubi pravo na nasljedstvo ako je njegova zajednica života s ostaviteljem bila trajno prestala.

23. Imajući u vidu odredbu Zakona nasljeđivanju i Obiteljskog zakona, definicija izvanbračne zajednice iz Obiteljskog zakona preciznija je zakonska odredba i definicija u odnosu na definiciju iz Zakona o nasljeđivanju, pa prema načelu lex posterior derogat legi priopri, ta je definicija općeprihvaćena u praksi kod određivanja smatra li se neka zajednica izvanbračnom. U svakom slučaju da bi neka izvanbračna zajednica imala potrebnu kvalitetu u smislu Zakona o nasljeđivanju u smislu odredbi čl. 8. i 9. Zakona o nasljeđivanju, mora se raditi o određenom trajanju (tri godine ili pod određenim uvjetom i kraće), ali svakako o zajednici u smislu emotivne i ekonomske zajednice. Tek se napominje, da sama činjenice da drugovi izvanbračne zajednice (i) žive odvojeno (ne na zajedničkoj adresi) nije od odlučnog značenja, kao što je i stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci br. Rev-1121/07 od 22. studenoga 2007., ali u situaciji kada žive na zajedničkoj adresi kao u konkretnom slučaju svakako upućuje dodatno na namjeru ostvarenja izvanbračne zajednice u svim segmentima takve zajednice.

24. U konkretnom slučaju tužiteljica svoje pravo na podnošenje tužbe temelji na činjenici da je sada pok. ZG bio u tek formalnom braku s ovdje prvotuženicom MG, a da je on zapravo s njom živio cijelo vrijeme neprekinuto do njegove smrti.

24.1. Jedan od konstitutivnih elemenata obiteljskopravne definicije i priznavanja pravnih učinaka izvanbračne zajednice jest da je riječ o životnoj zajednici neudane žene i neoženjenoga muškarca. Okolnost da je makar jedan od članova faktične životne zajednice žene i muškarca istodobno u braku isključuje mogućnost da se takva zajednica smatra izvanbračnom zajednicom, a njeni članovi izvanbračnim drugovima.

24.2. Imajući u vidu pravne učinke izvanbračne zajednice, mogućnost da jedan od njenih članova istodobno bude u braku u biti bi značilo ozakonjenje bigamije, što bi bilo očito protivno javnom poretku Republike Hrvatske, pa u tom smislu ne može biti interpretiran niti jedan propis obuhvaćen tim poretkom. Spomenuti konstitutivni element normativne definicije izvanbračne zajednice mora se, dakle, uzeti u obzir i kod tumačenja pojmova izvanbračne zajednice i izvanbračnih drugova po posebnim propisima, te nema pravnog uporišta za zaključak da se izvanbračnim drugom može smatrati član životne zajednice čiji je drugi član istodobno u braku.

25. Tužiteljica u tužbi i iskazu potvrđuje da je pok. ZG bio u braku u predmetnom razdoblju, no navodi da je taj brak bio samo formalan i faktično "rastavljen od postelje i stola" jer da on s prvotuženicom MG nije živio od 1999.

25.1. Prvotuženica MG kao i ostali tuženici u svojem odgovoru na tužbu i iskazima navode da je pok. ZG živio s prvotuženicom MG te dijelio financije, posjećivao obitelj i time osporava navode tužiteljice da je taj brak bio samo formalan.

25.2. Međutim, da bi se moglo uopće utvrđivati postojanje izvanbračne zajednice je važno ispunjenje prve pretpostavke koja upućuje da za vrijeme trajanja braka nije moguće utvrđivati i istodobno postojanje izvanbračne zajednice osobe koja je u braku, kako to očito pogrješno drži tužiteljica. Činjenica postojanja "formalne" bračne zajednice isključuje istodobno postojanje izvanbračne zajednice. (O tome u odluci Županijskog suda u Splitu posl.br. Gž Ob-184/2024-3 od 23. svibnja 2024.).

25.3. U takvom stanju stvari, dakle, i prema shvaćanju ovog suda, tužiteljica ne može s uspjehom od tuženika zahtijevati utvrđenje izvanbračne zajednice sa sada pok. ZG. Posebice u okolnostima kada nije sporno kako je pok. ZG bio u braku u predmetnom razdoblju, samim time nije moguće utvrđivati i postojanje izvanbračne zajednice u kojoj bi bio u tom istom razdoblju. ( O tome i u odluci Županijskog suda u Splitu, posl.br. Gž Ob-119/2016-2 od 6. lipnja 2018.).

26. Iz tako utvrđenog stanja, vidljivo je da je izvanbračni drug izjednačen u nasljednom pravu s bračnim drugom pod uvjetom da su ispunjene sve zakonske pretpostavke za postojanje izvanbračne zajednice. U skladu s time, izvanbračni drug, jednako kao i bračni, smatra se zakonskim nasljednikom u prvom i drugom nasljednom redu.

26.1. Pravo nasljeđivanja zajamčeno je Ustavom Republike Hrvatske, a uređuje se Zakonom o nasljeđivanju. Pravo nasljeđivanja stječe se u trenutku smrti ostavitelja, što znači da umrlu fizičku osobu (ostavitelja) nasljeđuje onaj koji je njezinom smrću stekao nasljedno pravo (nasljednik). Nasljedno pravo može biti na temelju oporuke ili na temelju zakona.

26.2. U slučaju da ostavitelj nije ostavio oporuku tada ga, na temelju zakona, nasljeđuju njegovi zakonski nasljednici i to po nasljednim redovima. Ovdje vrijedi načelo da nasljednici bližeg nasljednog reda isključuju iz nasljedstva osobe daljnjeg nasljednog reda. Zakonski nasljednici ostavitelja su njegovi potomci, posvojčad i njihovi potomci, bračni i izvanbračni drug, životni partner , neformalni životni partner, roditelji ostavitelja, posvojitelji, braća i sestre ostavitelja i njihovi potomci, djedovi i bake i njihovi potomci te njegovi ostali predci.

26.3. Izvanbračna životna zajednica neudane žene i neoženjenog muškaraca (ako traje najmanje tri godine ili kraće ako je u njoj rođeno zajedničko dijete ili nastavljena sklapanjem braka) stvara osobne i imovinske učinke kao i bračna zajednica

26.4. Tužiteljica nije dokazala tijekom ovog postupka da je sada pok. ZG bio neoženjen muškarac.

27. U odnosu na primjenu odredbi Opće deklaracije o ljudskim pravima, zatim ustavnih prava o ograničenjima slobode i prava čovjeka, te pozivanje na ekscesni formalizam kao prepreku za priznavanje tužiteljici prava na priznanje statusa izvanbračne supruge pok. ZG, ističe da su i navedeni prigovori u cijelosti neosnovani kao i da istoj ovom odlukom nisu povrijeđena prava s aspekta zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda.

28. Naime, prema odredbi čl. 62. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“, broj 56/1990, 135/1997, 113/2000, 28/2001, 76/2010, 5/2014) propisano je da se brak i pravni odnosi u braku, izvanbračnoj zajednici i obitelji uređuju zakonom.

28.1. Čl. 5. Ustava Republike Hrvatske je propisano da u Republici Hrvatskoj zakoni moraju biti u suglasnosti s Ustavom, a ostali propisi i s Ustavom i sa zakonom. Svatko je dužan držati se Ustava i prava i poštivati pravni poredak Republike Hrvatske.

28.2. Prema odredbama europskog prava, jasno proizlazi da u zemljama Europske unije koje priznaju izvanbračne zajednice, stranke mogu imati prava i obveze povezane s vlasništvom, nasljedstvom i davanjima za uzdržavanje nakon rastave.

29. Zaštita obiteljskih zajednica može se pronaći u dvije odredbe Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima iz 1966. (dalje u tekstu: Pakt). Prva je ona iz njegovoga čl. 17, prema kojoj se „nitko ne smije izvrgnuti samovoljnom ili nezakonitom miješanju u njegov privatni život, obitelj, dom ili dopisivanje“, a druga je ona iz čl. 23, kojom se pruža šira zaštita obitelji kao „prirodne i temeljne jedinice društva“ koja „ima pravo da je društvo i država štite“. Navedeni članci u velikoj se mjeri temelje na člancima 12. i 16. Opće deklaracije o ljudskim pravima iz 1948.

29.1. Čl. 23. Pakta odnosi se na općenitu zaštitu obitelji kao institucije privatnog prava, dok je čl. 17. Pakta ograničen na zaštitu privatnosti pojedinih članova obitelji u kontekstu obiteljskog života. Smatra se međutim da je značenje samog pojma obitelji isto u obje odredbe. U navedenim odredbama nigdje se izričito ne spominju izvanbračne obiteljske zajednice.

29.2. Nejasnoća teksta Pakta u pogledu izvanbračnih zajednica ipak je otklonjena od strane Odbora za ljudska prava, provedbenog tijela Međunarodnog pakta o građanskim i političkim pravima u njegovim relevantnim Općim komentarima kojima je uz čl. 17 Pakta Odbor za ljudska prava zaključio da pojam „obitelj“ treba široko tumačiti kako bi uključio sve osobe koje čine obitelj kako se ona shvaća u društvu određene države stranke Pakta (st. 5). Odlučujući kriteriji za postojanje obitelji su, osim krvne veze i zakonskih oblika uspostavljanja veze poput braka i posvajanja, zajednički život, ekonomske veze i drugi oblici intenzivnih, redovnih odnosa. Odbor za ljudska prava prema tome smatra da je čl. 23 Pakta otvoren za zaštitu obitelji i u širem smislu značenja toga pojma, uključujući i izvanbračne zajednice, ali pri tome konačnu riječ ipak daje nacionalnim pravima.

29.3. Iako izvanbračne zajednice ulaze pod definiciju obitelji iz čl. 17 i 23 Pakta, to ne znači nužno da su osobe u bračnim i osobe u izvanbračnim zajednicama izjednačene u svojim pravima ako se razlike temelje na objektivnim i razumnim kriterijima.

29.4. Europska konvencija o ljudskim pravima iz 1950. također sadrži odredbu prema kojoj se osnivanje obitelji dovodi u usku vezu sa sklapanjem braka (čl.12 Konvencije). Prema čl. 12 navedene Konvencije „muškarci i žene u dobi za sklapanje braka imaju pravo stupiti u brak i osnovati obitelj, u skladu s domaćim zakonima koji uređuju ostvarenje tog prava“. No Europska konvencija o ljudskim pravima uz navedenu sadrži i vrlo široko formuliranu odredbu o pravu na zaštitu obiteljskog života iz čl. 8. Prema čl. 8, stavku 1 Konvencije „svatko ima pravo na poštovanje svoga privatnog i obiteljskog života“. Prema tome, budući da svatko ima pravo na poštovanje svog obiteljskog života, čl. 8 odnosi se na obitelji u širem smislu od onoga iz čl. 12, obuhvaćajući i bračne i izvanbračne zajednice, s ili bez djece. Jedini uvjet je da su takve zajednice usko povezane i trajne. Prema stavku 2, čl. 8 Europske konvencije i izvanbračna je zajednica stoga zaštićena od miješanja javne vlasti u ostvarivanju prava na poštivanje svoga obiteljskog života „osim u skladu sa zakonom i ako je u demokratskom društvu nužno radi interesa državne sigurnosti, javnog reda i mira, ili gospodarske dobrobiti zemlje, te radi sprječavanja nereda ili zločina, radi zaštite zdravlja ili morala ili radi zaštite prava i sloboda drugih“. Osim ove negativne obveze za državu, člankom 8 nameće se i pozitivna obveza zaštite obiteljske zajednice, uključujući i izvanbračnu, njezinih članova, posebice djece.

30. Imajući u vidu interes tužiteljice za utvrđivanjem izvanbračne zajednice, a to je da bude u ostavinskom postupku utvrđena kao izvanbračna supruga, te zakonske odredbe koje priječe postojanje bigamije, sud je zaključio da tužiteljici nisu povrijeđena prava zajamčena čl. 8 Konvencije o zaštiti njezina obiteljskog života.

31. Naime, imajući u vidu citirane odredbe iz točke 29. ovog obrazloženja presude, jasno je da obiteljsko pravo i obiteljski odnosi nisu u nadležnosti Europske unije, nego isključivo pripadaju u nadležnost država članica. Praksa Odbora za ljudska prava i Europskog suda za ljudska prava, kao i praksa Suda Europske unije, teži postizanju jednakog tumačenja i primjene prava, bez diskriminacije na obiteljskom statusu, više ne dvoji oko postojanja obiteljskog života među osobama u izvanbračnoj zajednici, neovisno o tome jesu li formalizirale svoju zajednicu registracijom pred nadležnim tijelom.

31.1. Međutim, osnovni problem kada je u pitanju pravna zaštita neformalnih izvanbračnih zajednica, bilo da se radi o nacionalnoj, europskopravnoj ili međunarodnopravnoj razini, je utvrditi koje točno pretpostavke izvanbračni suživot treba ispunjavati da bi među partnerima stvarao obiteljski status i kako ispunjavanje tih pretpostavki nedvojbeno dokazivati u pravnom prometu.

32. Sama odredba čl. 8. st. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima propisuje da se javna vlast se ne miješa u vršenje prava na poštovanje privatnog i porodičnog života, osim ako je takvo miješanje predviđeno zakonom i ako je to neophodna mjera u demokratskom društvu u interesu nacionalne sigurnosti, javne sigurnosti, ekonomske dobrobiti zemlje, sprječavanja nereda ili sprječavanja zločina, zaštite zdravlja i morala ili zaštite prava i sloboda drugih.

33. Iz tako provedenog postupka, proizlazi da kod tužiteljice nije nastupila diskriminacija s obzirom na to da je u predmetno razdoblje koje tužiteljica ističe kao vrijeme trajanja izvanbračne zajednice bila na snazi primjena Obiteljskog zakona koji jasno navodi da izvanbračna zajednica je između neženjenog muškarca i neudane žene te je ista s navedenim morala biti upoznata jer nepoznavanje prava škodi (ignorantia iuris nocet) te se zbog toga ne može pozivati na povredu jednakosti i diskriminacije. Posebice jer je upravo zakonodavac propisivanjem jasne odredbe nastojao spriječiti postojanje ozakonjenja bigamije te bi navedeno, kako je već istaknuto, bilo očito protivno javnom poretku Republike Hrvatske, pa u tom smislu ne može biti interpretiran niti jedan propis obuhvaćen tim poretkom s čime je suglasna i odredba čl. 8. st. 2. Europske konvencije o ljudskim pravima.

34. Osim svih navedenih utvrđenih činjenica, proizlazi i da tužiteljica i pok. ZG nisu počeli živjeti skupa 1999. kako to navodi tužiteljica u tužbi jer i sama ističe u svojem iskazu da su započeli živjeti zajedno tek 2012.

35. Slijedom navedenog, ovaj sud smatra da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 8.st. 2. u vezi s čl. 9. Zakona o nasljeđivanju odnosno da je postojala izvanbračna zajednica između neudane žene i neoženjenog muškarca, a koja je trajala dulje vrijeme i prestala je smrću pok. ZG i pritom nisu ispunjene pretpostavke koje se traže za valjanost braka prema odredbama Obiteljskog zakona (čl. 3.).

36. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u točki I. izreke presude.

37. S obzirom na to da tužiteljica nije uspjela u ovom postupku, dužna je naknaditi tuženicima troškove postupka koji su im nastali u ovome postupku.

38. Odluka o parničnim troškovima donesena je u smislu čl. 151., 154. st. 1. i 155. Zakona o parničnom postupku, a sve u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa), pri čemu je sud u obzir uzeo vrijednost predmeta spora, tijek i konačne rezultate postupka.

39. Tužiteljica, zastupana po punomoćniku, potraživala je troškove postupka u ukupnom iznosu od 1.000,00 EUR (slovima: tisuću eura) od čega za sastav tužbe iznos od 250,00 EUR (slovima: dvjestopedeset eura), obrazloženi podnesak u iznosu od 250,00 EUR (slovima: dvjestopedeset eura) i za pristup dva održana ročišta u ukupnom iznosu od 500,00 EUR (slovima: petsto eura).

40. Tuženici, zastupani po punomoćniku, naveli su da traže parnične troškove u ukupnom iznosu od 1.375,00 EUR (slovima: tisućutristosedamdesetpet eura), a koji se odnose na sastav odgovora na tužbu od 9. rujna 2024. u iznosu od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura), sastav obrazloženog podneska od 8. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura), zastupanje na ročištu održanim 17. veljače 2025. u iznosu od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura), sastav podneska od 11. ožujka 2025. u iznosu od 50,00 EUR (slovima: pedeset eura), zastupanje na raspravi održanoj 12. ožujka 2025. u iznosu od 200,00 EUR (slovima: dvjesto eura), sve uvećano za zastupanje više osoba u iznosu od 170,00 EUR (slovima: stosedamdeset eura), uvećano za pripadajući porez na dodanu vrijednost od 255,00 EUR (slovima: dvjestopedesetpet eura). Tuženici potražuju i trošak sudske pristojbe na odgovor na tužbu u iznosu od 100,00 EUR (slovima: sto eura).

41. Zahtjev tužiteljice za naknadom troškova je neosnovan, a zahtjev tuženika je djelomično osnovan.

42. Sud je priznao tuženicima trošak koji je nastao zastupanjem po punomoćniku prema dostavljenom troškovniku od 12. ožujka 2025. (list 73 spisa) u skladu s važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023, dalje u tekstu: Tarifa) i čl. 155. Zakona o parničnom postupku, a prema ukupnoj vrijednosti predmeta spora. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku odvjetniku, i to: sastav odgovora na tužbu 120 bodova (Tbr. 8. t.1. u vezi s Tbr. 40. Tarife), zastupanje na ročištima održanima kod ovoga suda 17. veljače 2025. i 12. ožujka 2025., svaki u iznosu od 120 bodova (Tbr. 9. t. 1. u vezi s Tbr. 40. Tarife), a što uz vrijednost jednog boda od 2,00 EUR (slovima: dva eura) prema Tarifi (Tbr. 54. Tarife), iznosi sveukupno 720,00 EUR (slovima: sedamstodvadeset eura), uvećano za porez na dodanu vrijednost (Tbr. 46 Tarife) sveukupno iznosi 900,00 EUR (slovima: devetsto eura). Navedeno odlučujući u granicama postavljenog zahtjeva.

43. Slijedom navedenoga, tuženicima je ukupno priznat trošak u iznosu od 900,00 EUR (slovima: devetsto eura).

44. Sud nije priznao tuženicima trošak sastava podneska od 8. siječnja 2025. s obzirom na to da nije bio od utjecaja na donošenje odluke te u istome ističu prigovore za koje je ocjenjeno da su u potpunosti neosnovani kako je to i opisano u točkama 6. i 7. ovog obrazloženja presude. Također nije priznao niti trošak sastava podneska od 11. ožujka 2025. koji se odnosi na prepisku punomoćnika stranaka o odgodi ročišta koja također nije bila od utjecaja na donošenje odluke.

44.1. Sud nije priznao tuženicima niti zahtjev za naknadom troška sudske pristojbe za odgovor na tužbu s obzirom na to da iz spisa ne proizlazi da su navedenu pristojbu platili, a posebice imajući u vidu da se sudska pristojba plaća po okončanju postupka i ovisno o uspjehu u sporu, a tužiteljica sa zahtjevom nije uspjela u predmetnom parničnom postupku. Slijedom čega tuženici niti nisu u obvezi plaćanja navedene pristojbe.

45. Na dosuđeni trošak, tuženici nisu zatražili pripadajuću zateznu kamatu, pa o tome sud nije donosio odluku (odlučujući u granicama istaknutog zahtjeva na ime zatezne kamate) u skladu s odredbom čl. 151. st. 3. Zakona o parničnom postupku.

46. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki II. izreke ove presude.

U Bjelovaru, 26. ožujka 2025.

Sudac

Neda Šola

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u roku od 15 dana, od dana dostave ove presude, u tri istovjetna primjerka.

Smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje, a stranka je uredno obaviještena o ročištu. Stranci koja je pristupila ročištu radi uručenja presude rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a uredno je obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana kada je ročište održano.

Stranci koja nije pristupila ročištu radi uručenja presude, a nije uredno obaviještena o ročištu, rok za žalbu teče od dana dostave prijepisa presude.

Dostaviti:

1. Tužiteljici po punomoćniku

2. Tuženicima po punomoćnicima

3. Spis