Poslovni broj: Us I-3590/2024-9
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja SUVLASNIKA STAMBENO - POSLOVNE ZGRADE U [adresa], koje zastupa Gradsko stambeno komunalno gospodarstvo u Zagrebu, Savska cesta 1, OIB: 03744272526, a koje zastupa opunomoćenik Danijel Hanik, odvjetnik u Zagrebu, Trg hrvatskih velikana 4, protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, radi novčane pomoći za konstrukcijsku obnovu potresom oštećene zgrade, 26. ožujka 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Uprave za graditeljstvo i obnovu, KLASA: UP/I-000-06/23-14/521, URBROJ: 531-06-3-24-19, od 8. srpnja 2024.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem odbijen je zahtjev tužitelja za odobrenje novčane pomoći za konstrukcijsku obnovu u potresu oštećene obiteljske kuće na adresi u [adresa], izgrađene na katastarskoj čestici broj [katastarska čestica], katastarske općine [katastarska općina], uz obrazloženje tuženika kako je u postupku koji je prethodi osporenom rješenju utvrđeno da se u zgradi za čiju obnovu se pomoć traži, pretežito obavlja djelatnost u području zdravstva, jer je većinski suvlasnik te zgrade Hrvatska komora dentalne medicine, čiji su osnivači Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatski liječnički zbor.
2. Osporavajući naprijed navedeni stav tužitelj ukazuje kako se osporeno rješenje temelji na članku 4. stavku 1. točki s. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom, na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije, ali je mišljenja kako iz te odredbe proizlazi kako se sve zdravstvene komore pa tada i Hrvatska komora dentalne medicine, ne mogu svrstati pod istu, jer zdravstvene komore ne obavljaju djelatnost zdravstva, niti pružaju skrb i zdravstvenu uslugu pacijentima. Ističe da se čak ni osobnosti koje su navedene kao osnivači Hrvatske komora dentalne medicine ne bave zdravstvenom djelatnošću te da Hrvatski liječnički zbor, kao dobrovoljna udruga doktora medicine i nema nikakve javne ovlasti. Pozivajući se na članka 239. Zakona o zdravstvenoj zaštiti navodi da su komore, pa tada i Hrvatska komora dentalne medicine, strukovne organizacije radnika sa statusom pravne osobe, dok je statutom Hrvatske komore dentalne medicine propisano da je komora samostalna i neovisna staleška i stručno poslovna organizacija doktora dentalne medicine, dentalnih tehničara, dentalnih asistenata i dentalnih higijeničara, na području Republike Hrvatske, osnovana s ciljem da štiti prava i interese svojih članova te brine o ugledu i unapređenju njihove struke. Ističe i kako postoji razlika između pravne osobe s javnim ovlastima, a što on evidentno jeste i pravnih osoba koje obavljaju javnu službu. Ukazujući na tu razliku navodi da javna služba djelatnost koja je prijeko potrebna za zadovoljavanje općih društvenih potreba, iz kojeg razloga ima poseban društveni tretman te time zaključuje, a što smatra da proizlazi i iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti, kako je osnovna razlika između pravne osobe s javnim ovlastima i one koja obavlja javnu službu, u njihovim osnovnim funkcijama, budući je kod prvih osobnosti smisao obavljanje nekog oblika javne vlasti, dok je smisao potonjih pružanje javnih usluga. Iz ovog konačno navodi kako se djelatnost Hrvatske komora dentalne medicine ne može izjednačiti s javnom službom te da tada ni zgrada za čiju obnovu se pomoć traži nije zgrada javne namjene u području zdravstva. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporeno rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog spora.
3. U svom odgovoru tuženik navodi kako se nekretnina za čiju obnovu se pomoć traži može smatrati zgradom javne namjene, a što jasno proizlazi iz članka 4. i članka 70. Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom, na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije. Ukazuje kako se uvidom u mrežne stranice Vlade Republike Hrvatske može utvrditi da je Hrvatska komora dentalne medicine, kao većinski vlasnik predmetne zgrade, navedeno kao tijelo javne vlasti s upisanom djelatnošću zdravstva i osnivačem Republikom Hrvatskom. Dodaje i kako je zdravstvena djelatnost Hrvatske komore dentalne medicine propisana nizom članaka iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti pa tako dodaje da Hrvatska komora dentalne medicine sudjeluje u donošenju plana zdravstvene zaštite, sudjeluje u savjetu za zdravlje, kao i u donošenju mjera zdravstvene zaštite te da osim toga upravo Hrvatska komora dentalne medicine provodi stručni nadzor nad radom dijela zdravstvenih ustanova, a što je, osim iz Zakona o zdravstvenoj zaštiti, propisano i Zakonom o dentalnoj medicini, ali i samim Statutom Hrvatske komora dentalne medicine, u kojem je navedeno da su poslovi Hrvatske komora dentalne medicine pružanje zaštite građanima u ostvarenju prava dentalne zaštite, određenje najnižih cijena tih usluga, ali i planiranje zdravstvene politike regije koju zastupa. Stoga konačno zaključuje da iako Hrvatska komora dentalne medicine ne pruža izravne zdravstvene usluge pacijentima, njena djelatnost je propisana Zakonom o zdravstvenoj zaštiti, Zakonom o dentalnoj medicini i Statutom Hrvatske komora dentalne medicine, a koji reguliraju upravo djelatnost tužitelja. Predlaže da se tužba odbije, iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.
4. Sud je 19. ožujka 2025. održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti opunomoćenika tužitelja i u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, čime je strankama, u skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj 36/24.), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.
6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. Zakona o upravnim sporovima, utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
7. Spisu tuženika prileži Zahtjev tužitelja za novčanu pomoć za konstrukcijsku obnovu isplatom prije obnove, od 30. ožujka 2023., a sukladno kojem zahtjevu proizlazi da je on podnesen radi obnove višestambene stambeno-poslovne ili poslovne zgrade te da je po priloženom popisu površina Hrvatska komora dentalne medicine većinski suvlasnik.
8. Sukladno spisu tuženika Sud nalazi kako je zahtjev tužitelja prvotno bio odbačen rješenjem Ministarstva prostornog uređenja, Graditeljstva i državne imovine, Uprave za graditeljstvo i procjene vrijednosti nekretnina, KLASA: UP/I-000-06/23- 14/521, URBROJ: 531-04-4-2-2/2-23-4, od 5. svibnja 2023., uz obrazloženje tuženika kako takav zahtjev nije dopušten, jer je podnesen za zgradu javne namjene, a za koju takav zahtjev ne može biti podnesen.
9. Presudom ovog suda, Poslovni broj: UsI-2476/2023, od 23. svibnja 2024., poništeno je naprijed navedeno rješenje, uz obvezujući nalog tuženiku da isti donese meritornu odluku u smislu ispunjava li tužitelj uvjete za pomoć za konstrukcijsku obnovu. Slijedom takve presude tuženik je odbio tužbeni zahtjev uz sadržajno isto obrazloženje.
10. Člankom 4. stavkom 1. točkom s Zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, Zagrebačke županije, Sisačko-moslavačke županije i Karlovačke županije (Narodne novine, broj 21/23. - u daljnjem tekstu Zakon propisano je da pojedini pojmovi u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje: zgrada javne namjene je zgrada namijenjena pretežitim dijelom obavljanju djelatnosti u području odgoja, obrazovanja, prosvjete, znanosti, kulture, sporta, zdravstva i socijalne skrbi, radu tijela državne uprave i drugih državnih tijela, tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravnih osoba čiji je osnivač Republika Hrvatska i jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te rezidencijalni objekti u vlasništvu Republike Hrvatske i zgrade vjerskih zajednica namijenjene obavljanju vjerskih obreda kojima prisustvuje više ljudi.
11. Člankom 70. stavkom 1. Zakona određeno je da se obnova i opremanje odnosno uklanjanje zgrade javne namjene provodi na temelju odluke vlasnika i/ili osnivača odnosno pravne osobe ili tijela kojemu je zgrada dana na upravljanje.
12. Člankom 70. stavkom 2. Zakona propisano je da odluku iz stavka 1. ovoga članka provodi i financira vlasnik zgrade javne namjene sam i/ili osnivač odnosno pravna osoba ili tijelo kojemu je zgrada dana na upravljanje, putem ovlaštenog arhitekta, ovlaštenog inženjera građevinske struke odnosno izvođača, ili pravna osoba odnosno tijelo kojemu je zgrada dana na upravljanje na isti način, ako to odluči vlasnik zgrade.
13. Sukladno opisanom stanju i podvodeći isto pod naprijed navedene odredbe ovaj Sud je u obvezi odgovoriti na pitanje da li se predmetna građevina, a koja je nesporno većinsko suvlasništvo Hrvatske komore dentalne medicine, treba smatrati zgradom čija je namjena u pretežitom dijelu obavljanje djelatnosti u području zdravstva i socijalne skrbi.
14. Prvotno i sukladno upisu u Sudski registar provedenom po rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni brojem Tt-15/10054-3 od 5. svibnja 2015., proizlazi kako su tužiteljevi osnivači Stomatološki fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Petrinjska 34 i Hrvatski liječnički zbor u Zagrebu, Šubićeva 9, iz kojeg razloga Sud zaključuje kako osnivač tužitelja nije Republika Hrvatska, odnosno jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.
15. Stoga se odlučnim ukazuje da li je većinski suvlasnik zgrade obavlja djelatnost u području zdravstva.
16. Stav tužitelja je da je obavljanje zdravstvene djelatnosti javna služba te da tužitelj nije osobnost koja javnu službu obavlja. Suprotno ovom stav tuženika je da je djelovanje tužitelja regulirano Zakonom o zdravstvenoj zaštiti te da takvo djelovanje egzistira upravo u području zdravstva.
17. Razmatrajući naprijed suprotstavljene stavove, ovaj Sud polazi od činjenice da zakonodavac u definiranju zgrada javne namjene, istu definirao općenitije na način da takvo određenje nije ograničio na pružanje zdravstvenih usluga, već je ciljani termin definirao obuhvaćajući obavljanje djelatnosti u području zdravstva.
18. Iz ovog slijedi da se obavljanje djelatnosti u području zdravstva ne ograničava isključivo na pružanje zdravstvenih usluga, već i na one radnje koje se u smislu obavljanja djelatnosti zdravstva ukazuju kao njegov dio i koje može pružiti isključivo tužitelj. U ovom smislu Sud nalazi kako je namjera zakonodavca propisati različitu obnovu nekretnina u kojima se obavlja djelatnost u nekom javnom interesu, a upravo radi različite dinamike i načina financiranja od onih zgrada u kojima se takva djelatnost ne obavlja.
19. S tim u vezi Sud ukazuje kako je osnivanje tužitelja utemeljeno u Zakonu o dentalnoj medicini (Narodne novine, broj 121/03., 120/09., 117/08. i 46/21.), a koji Zakon u članku 1. jasno propisuje da se Zakonom uređuju ustrojstvo te uvjeti za obavljanje stomatološke djelatnosti kao službe koja osigurava pružanje stomatološke pomoći osobama u ostvarivanju i zaštiti oralnog zdravlja.
20. Upravo je tužitelj nositelj niza javnih ovlasti (obvezna registracija, izdavanje dozvola za rad, nadzor, suradnja s Ministarstvom zdravstva) u „području zdravstva“ te stvarna djelatnost tužitelja, bez djelovanja upravo u tom području, ne bi uopće postojala, odnosno ne bi imala nikakvog smisla. Isto tako Sud nalazi i kako bez djelovanja tužitelja pružanje zdravstvene usluge u području dentalne medicine uopće i ne bi bilo moguće, iz kojeg razloga zauzima stav da tužitelj obavlja djelatnost u području zdravstva. Stoga uvažavajući okolnost da većinski suvlasnik zgrade svoju djelatnost obavlja u području zdravstva, a koja djelatnost je javni interes, Sud osporeno rješenje ocjenjuje zakonitim.
21. Budući ni ostali prigovori sadržani u tužbi ne dovode do drugačije odluke, Sud smatra kako osporenim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja.
22. Stoga je temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odlučeno kao u izreci ove presude.
Zagreb, 26. ožujka 2025.
Sudac:
Vlaho Bassegli Gozze
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.
DNA:
1. Odvjetnik Danijel Hanik, Zagreb, Trg hrvatskih velikana 4,
2. Ministarstvo graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Zagreb, Ulica Republike Austrije 20,
3. U spis
