REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-333/2025-49

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja IT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Maru Mihočeviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mihočević & Bajs d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ, Zagreb, Bijenička cesta 54, OIB: 69715301002, uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave zaključene dana 14. ožujka 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja UT, odvjetničkog vježbenika, punomoćnika tuženika LT, Su-23/25 i GT, zamjenice OGDO dana 26. ožujka 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ isplatiti tužitelju IT iznos od 999,63 EUR zajedno sa zateznom kamatom koja do 31.7.2015. teče po stopi koja se određuje za svako polugodište u visini eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana drugog polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za pet postotnih poena, od 1.8.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, izuzev zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak,i to na:

- iznos od 9,69 EUR počevši od 16.4.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.5.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.6.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.7.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.8.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.9.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.10.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.11.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.12.2014. pa do isplate,

- iznos od 101,71 EUR počevši od 16.1.2015. pa do isplate,

- iznos od 74,55 EUR počevši od 16.2.2015. pa do isplate,

sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku INSTITUT RUĐER BOŠKOVIĆ naknaditi tužitelju IT parnični trošak u iznosu od 2.250,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana 26.3.2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka tvrdi da je kod tuženika zaposlen temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme od 2.4.1996. Kolektivnim ugovorom za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine 101/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 46/08, 142/10; dalje: KU) koji se prema čl.2. primjenjuje i na parnične stranke u čl.48. određeno da radnicima koji rade u posebnim uvjetima rada pripada dodatak na plaću u visini od 5 do 15% proračunske bruto osnovice, dok je čl.52. određeno da će se na svakoj ustanovi konkretno utvrditi poslovi odnosno radna mjesta s posebnim uvjetima rada i poslovi s izvorima opasnosti te vrijeme odnosno uvjeti izloženosti opasnosti, time da je u čl.52.st.2. navedeno da će to utvrđenje učiniti zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu te sindikalni povjerenik. Popis poslova odnosno radnih mjesta s posebnim uvjetima rada i poslova odnosno radnih mjesta s izvorima opasnosti te popis radnika koji rade na tim poslovima, poslodavac će dostaviti Ministarstvu znanosti u roku od 15 dana nakon određivanja tih poslova. Sukladno čl.52.st.4. Kolektivnog ugovora utvrđena je obveza da se jednom godišnje reažuriraju navedeni podaci te popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada. Dalje navodi da je dana 22.10.2010. sklopljen novi Kolektivni ugovor za znanost i visoko obrazovanje (Narodne novine 142/10) koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem KU (Narodne novine 102/02, 81/03, 203/03, 28/06, 11/08, 46/08). Ispunjavajući obvezu iz čl.80. Kolektivnog ugovora tuženik je Ministarstvu znanosti i tehnologije dostavio od strane ovlaštenih osoba sačinjen popis za 2008., a kasnije i za 2013., zaposlenika koji rade na radnim mjestima za 2013. s izvorima opasnosti te njihov postotak izloženosti izvoru opasnosti u iznosu više od 50% od ukupnog radnog vremena. U skladu s čl.51. st.2. KU, zaposlenik koji povremeno radi s izvorima opasnosti, odnosno koji više od 50% radnog vremena provede na radu s izvorima opasnosti, ima pravo na pripadajući dodatak na plaću u visini 15% dodatka koji pripada zaposlenicima koji izravno rade na tim izvorima opasnosti. Dana 27. prosinca 2013. Vlada Republike Hrvatske je Odlukom ("Narodne novine", broj: 159/13.) jednostrano otkazala navedeni KU sa otkaznim rokom od 3 mjeseca, te je isti prestao vrijediti s danom 27.3.2014. Međutim, navedeni otkaz KU nije zakonit i dopušten i ne proizvodi pravne učinke. Radi navedenog, KU je sukladno čl.4. st.1. na snazi do isteka roka od 4 godine - 22.10.2014. odnosno sukladno čl.199. st.1. ZR još tri mjeseca od isteka toga roka odnosno do dana 22.1.2015. Tuženik je stoga dužan tužitelju platiti dodatke na plaću za posebne uvjete rada do dana 22.1.2015.

2. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 11.2.2025. tužitelj potražuje od tuženika isplatu iznosa od 999,63 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, uz naknadu parničnog troška s kamatama od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, budući tužitelj potražuje isplatu nakon prestanka važenja KU. Vlada Republike Hrvatske je dana 27.12.2013. donijela Odluku o otkazivanju KU, te je granski KU prestao važiti dana 27. ožujka 2014. Njegovo važenje predstavlja prethodno pitanje o čemu je donesena odluka u predmetu Pr-8589/14, pa tuženik predlaže prekid postupka do pravomoćnog okončanja toga postupka. Tuženik se protivi primjeni Popisa za 2013. jer se isti ne primjenjuje za 2014. i kasnija razdoblja. Uz to, navodi da je tužitelju isplaćen dodataka za mjesec ožujak 2014. prema obračunu na listu 78 spisa.

Predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.

4. Umješač u podnesku od 4.9.2018. navodi da se pridružuje navodima tuženika, te da tužitelju ne pripada kamata na iznose bruto plaće, pa predlaže odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan, uz naknadu parničnog troška.

5. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. ožujka 1996., Popis zaposlenika za 2013., presudu Pr-12961/13, sudsku praksu, obračun plaće za ožujak 2014., presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-700/18 od 4.12.2018., saslušan je tužitelj, izvršen je uvid u odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 2670/2019 od 25. svibnja 2021., presudu ovoga suda Pr-16194/2021 od 23.4.2024., presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R-568/2024 od 15.10.2024.

6. Rješenjem od 2. listopada 2018. sud je prihvatio sudjelovanje Republike Hrvatske kao umješača na strani tuženika, na temelju čl.206. st.1. ZPP-a, obzirom je ocijenio da ista ima pravni interes za sudjelovanje u parnici.

7. Rješenjem od 7.11.2018. određen je prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka koji se vodi pod brojem Pr-8589/14, te je isto rješenje postalo pravomoćno dana 27.11.2018. Naime, uvidom u predmet Pr-8589/14 utvrđeno je da je 29.1.2018. donesena presuda kojom je utvrđeno da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanja od 22.10.2010. (NN 142/10) nezakonita i nedopuštena, te da ne proizvodi nikakve pravne učinke, te da je KU za znanost i visoko obrazovanje (NN 142/2010) bio na snazi do 22.10.2014.

8. Rješenjem od 3.10.2019. određen je nastavak postupka prekinutog rješenjem od 7.11.2018., budući je utvrđeno da je postupak Pr-8589/2014 pravomoćno okončan, donošenjem presude od 29.1.2018. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu Gž R-700/18-6 od 4.12.2018.

9. Uvidom u Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 27. ožujka 1996. utvrđeno je da je tužitelj s tuženikom zasnovao radni odnos na radnom mjestu tehničar 3. vrste zvanja. Uvidom u Popis zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima iz 2013. (list 9-22 spisa) utvrđeno je da je radno mjesto tužitelja viša uvršteno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, s utvrđenim dodatkom na plaću od 15%.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je kod tuženika zaposlen 1985. godine, a od 1996. godine radi kao tehnički suradnik. Zaposlen je na Odsjeku zaštite na radu, cijelo vrijeme od tada pa sve do danas radi istu vrstu poslova. Ništa se nije mijenjalo u pogledu poslova koje obavlja. U poslovima koje obavlja izložen je izvorima opasnosti, na način da rukuje s radioaktivnim otpadom, skladišti taj radioaktivni otpad, prenosi ga te rukuje njime, i tako radi od 1996. pa sve do danas istu vrstu poslova. Prema njegovoj procjeni izložen je izvorima opasnosti više od 50 % radnog vremena. U pogledu uvjeta rada može reći da nije bilo nekakvih promjena od dana sastavljanja popisa 2013., a u odnosu na utuženo razdoblje. Na poseban upit da li koristi kakva posebna zaštitna sredstva u radu naveo je kako nema apsolutne zaštite od radioaktivnih otpada kojima rukuje, koristi jednokratno radno odijelo i rukavice.

11. Sud je iskazu tužitelja poklonio vjeru jer je ista iskazivala uvjerljivo i sukladno materijalnim dokazima u spisu.

12. Na temelju provedenog dokaznog postupka utvrđeno je da je tužitelj u utuženom razdoblju. kod tuženika bio zaposlena na radnom mjestu tehničkog suradnika. Radno mjesto tehničkog suradnika je prema Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima iz 2013. bilo utvrđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima, sa utvrđenim dodatkom na plaću od 15%. Tuženik nakon Popisa iz 2013. nije sastavio novi popis za daljnje razdoblje, smatrajući kako takva obveza za tuženika nije postojala, obzirom na činjenicu da je Vlada RH donijela Odluku o otkazivanju KU dana 27.12.2013. Stoga, novi popis nikada nije niti stupio na snagu.

13. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatom dodatka na plaću za posebne uvjete rada, dakle individualnog prava iz radnog odnosa koje se, sukladno odredbi čl.5. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09., 61/11. i 73/13., dalje u tekstu: ZR-a), odnosno čl. 7. ZR/14 može ostvarivati samo prema poslodavcu. Poslodavac je, s druge strane, a kako to proizlazi iz odredbe čl. 2. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama ("Narodne novine", broj: 74/94.), dužan pridržavati se odredbi kolektivnih ugovora koje je, na temelju ovlaštenja iz čl. 21. Zakona o plaćama službenika i namještenika u javnim službama, zaključila Vlada Republike Hrvatske.

14. Ugovorom o radu uređena su prava i obveze iz radnog odnosa između tužitelja kao radnika i tuženika kao poslodavca, iz čega proizlazi da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku. Činjenica da li su za predmetnu isplatu tuženiku osigurana proračunska sredstva ne utječe na individualno pravo koje tužitelj ima prema tuženiku kao poslodavcu temeljem sklopljenog Ugovora o radu i temeljem KU- a kojeg se tuženik dužan pridržavati. Tako je tuženik, kao poslodavac, isključivo u obvezi isplatiti sporno potraživanje, a eventualni nedostatak sredstava stvar je tuženika i nadležnog ministarstva koje je u obvezi osigurati sredstva u skladu s potrebama korisnika. Osim navedenog, isplata spornog dodatka na plaću nije suprotna Zakonu o izvršavanju državnog proračuna, jer isti za svaku pojedinu godinu spornog razdoblja ne propisuje zabranu isplate dodatka na plaću. Stoga neosnovano tuženik smatra da nema obvezu isplate utuženog dodatka na plaću, odnosno da je njegova obveza prema tužitelju prestala.

15. Dana 22. listopada 2010. između Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa i Nezavisnog sindikata znanosti i visokog obrazovanja sklopljen je KU koji sadržajem u cijelosti odgovara ranijem Kolektivnom ugovoru za znanost i visoko obrazovanje ("Narodne novine", broj: 101/02., 81/03., 203/03., 28/06., i 93/08.) koji je izmijenjen i dopunjen Aneksom I ("Narodne novine", broj: 81/03.), Aneksom II ("Narodne novine", broj: 203/03.), Dodatkom III ("Narodne novine", broj: 28/06.), Dodatkom IV ("Narodne novine", broj: 11/08.) i Ispravkom Dodatka IV. ("Narodne novine", broj: 46/08.). Odredbom čl. 2. KU-a određeno je da se isti, između ostalog, primjenjuje i na tuženika, odnosno konkretno na parnične stranke. Prema čl.54. KU-a zaposlenicima za koje se temeljem Procjene opasnosti iz čl.58. st.1. i popisa radnih mjesta iz čl.58. st. 3. utvrdi da rade u posebnim uvjetima rada izloženi izvorima opasnosti i štenim utjecajima rada pripada dodatak na plaću u visini 7%-15% osnovice za izračun plaće u javnim službama. Odredbom čl.57. KU-a određena je visina dodatka na plaću s obzirom na stupanj vremenske izloženosti izvorima opasnosti. Prema odredbi čl.57. st.1. KU-a zaposlenici imaju pravo na dodatak od 15% ako stalno i redovito rade s izvorima opasnosti, odnosno ako su stalno i redovito izloženi izvorima opasnosti, pri čemu se podrazumijeva da više od 50% radnog vremena provedu na radu s izvorima opasnosti, odnosno izloženi izvorima opasnosti. Sukladno odredbi čl.58. st.1. KU-a na svakoj ustanovi će se u skladu s odredbama Zakona o zaštiti na radu izraditi Procjena opasnosti. Na temelju Procjene opasnosti iz st. 1. na svakoj ustanovi će se izraditi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, koji obvezno mora sadržavati vrijeme izloženosti opasnostima (čl. 58. st 3. KU-a). Popis iz st.3. učinit će zajednički poslodavac ili ovlaštenik poslodavca za zaštitu na radu i sindikalni povjerenik, te je poslodavac popis obvezan dostaviti ministarstvu u roku od 15 dana od izrade zajedno s dokazom da je na ustanovi izrađena procjena opasnosti. Jednom godišnje sačinit će se reažuriranje podataka iz popisa (čl. 58. st. 4. i 5. KU-a ). Nije u pravu tuženik kada tvrdi da nije odgovoran što novi popis nije donesen. Naime, tuženik je kraj obveze predviđene odredbom čl. 58. st. 1. KU-a, sukladno odredbama čl.58. st.3., 4. i 5. KU-a bio i u obvezi sa sindikalnim povjerenikom zajednički sačiniti popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, isti popis dostaviti ministarstvu i jednom godišnje reažurirati podatke iz popisa, a što je u konkretnom slučaju propustio učiniti. Predmetno postupanje tuženika ne može ići na štetu radnika koji su navedeni na Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima iz 2013. sastavljenom u skladu s odredbama KU-a, već se isti popis ima primjenjivati sve dok tuženik ne ispuni svoju zakonsku obvezu i ne izradi novi popis radnih mjesta i zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada. Da je tuženik bio u obvezi izraditi novi popis radnih mjesta s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima rada, te popis zaposlenika koji rade na tim poslovima, proizlazi i iz odredbe čl. 90. st. 6. KU-a prema kojoj rok za izradu popisa iznosi 30 dana od izrade procjene opasnosti. Budući da je tuženik nesporno sastavio Popis zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima iz 2013., za zaključiti je da je navedeni popis donesen sukladno KU.

16. Presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž R-700/18-6 od 4. prosinca 2018. (list 90-91 spisa) potvrđena je presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-8589/14-47 od 29. siječnja 2018. kojom je utvrđeno da je Odluka Vlade Republike Hrvatske o otkazivanju KU-a nezakonita i nedopuštena i da je KU bio na snazi do 22. listopada 2014.

17. Pravna pravila sadržana u kolektivnom ugovoru primjenjuju se neposredno i obvezno na sve osobe na koje se primjenjuje kolektivni ugovor (čl.255. st.2. ZR-a i čl.192. st.2. ZR/14). Sukladno čl.199. st.1. ZR/14 nakon isteka roka na koji je sklopljen kolektivni ugovor u njemu sadržana pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa i dalje se primjenjuju kao dio prethodno sklopljenih ugovora o radu do sklapanja novog kolektivnog ugovora, u razdoblju od tri mjeseca do isteka roka na koji je bio sklopljen kolektivni ugovor, odnosno tri mjeseca od isteka otkaznog roka. Slijedom citiranih odredbi ZR-a, odredbe KU-a koje se odnose na posebne uvjete rada i dodatke na plaću za posebne uvjete rada primjenjuju se i na utuženo razdoblje. S obzirom da je prema Popisu zaposlenika koji rade na radnim mjestima s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima iz 2013. radno mjesto tužitelja utvrđeno kao radno mjesto s posebnim uvjetima rada, izvorima opasnosti i štetnim utjecajima s pravom na dodatak na plaću od 15%, da je tužitelj na navedenom radnom mjestu kod tuženika radio i u utuženom razdoblju, da tuženik sukladno odredbi čl.58. st.3., 4. i 5. KU-a nije revidirao predmetni popis, stav je suda da tužitelju u utuženom razdoblju pripada dodatak na plaću u iznosu od 15% proračunske bruto osnovice za izračun plaće u javnim službama.

18. Osnovica za izračun plaće u javnim službama prema Odluci o visini osnovice za izračun plaća korisnika državnog proračuna ("Narodne novine", broj: 40/09.) od 1. travnja 2009. iznosi 5.108,84 kuna, pa tužitelju za razdoblje. do 31. prosinca 2014. pripada dodatak na plaću u bruto iznosu od 766,32 kuna mjesečno (15% od 5.108,84 kuna). Siječanj 2015. imao je ukupno 31 dan, od kojih je 20 radnih dana koje je trebalo umanjiti za 6 radnih dana (jer je KU vrijedio do 22. siječnja 2015.), pa stoga tužitelju za navedeni mjesec pripada iznos od 561,88 kuna. Za mjesec ožujak 2014. tuženik je prigovorio da je tužitelju isplatio utuženi dodatak prema obračunskoj listi na listu 78 spisa (693,94 kuna), a što je tužitelj učinio nespornim (list 94 spisa), te u skladu s navedenim i umanjio, odnosno precizirao tužbeni zahtjev, pa mu je stoga za navedeni mjesec dosuđena zatražena razlika. Valja navesti kako radnik ima pravo na dodatak na plaću i za vrijeme korištenja godišnjeg odmora. To stoga što je dodatak na plaću sastavni dio plaće kao materijalnog prava iz radnog odnosa. Kako prema odredbi čl. 60. st. 1. ZR-a za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad), radnik ostvaruje i pravo na naknadu dodatka na plaću, koji mu pripada osnovom predmetnog popisa.

19. Iako je sud u ovo predmetu dana 23. prosinca 2019. donio presudu kojom je usvojen zahtjev tužitelja, te iako je ista postala pravomoćna i ovršna dana 2.1.2020., tuženik je podnio prijedlog za ponavljanje postupka, obzirom na odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske Rev-2670/2019 kojom su ukinute presuda Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-700/2018 i presuda ovoga suda broj Pr-8589/2014, te je predmet vraćen na ponovno suđenje. a kojem se prijedlogu za ponavljanje tužitelj nije protivio.

20. Stoga je rješenjem od 29. studenoga 2024. dopušteno ponavljanje postupka, te je ukinuta presuda ovoga suda donesena u ovom postupku pod brojem Pr- 3034/2019 od 23. prosinca 2019.

21. Pritom je tužitelj predložio prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka pod brojem Pr-16194/2021 (ranije broj: Pr-8589/2014), ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekidom postupka, čemu se tuženik i umješač nisu protivili.

22. Stoga je rješenjem od 2. prosinca 2024. određen prekid postupka do pravomoćnog okončanja postupka pod brojem Pr-16194/2021 (ranije broj: Pr- 8589/2014), ili kad sud ustanovi da više ne postoje razlozi za prekidom postupka, te je isto postalo pravomoćno dana 27.12.2024.

23. Rješenjem od 29. siječnja 2025. određen je, po prijedlogu tužitelja, nastavak postupka, obzirom je dana 23. travnja 2024. donesena presuda u predmetu Pr- 16194/2021 (ranije broj: Pr-8589/2014), a koja je presuda potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. Rješenje o nastavku postupka postalo je pravomoćno dana 13.2.2025.

24. Uvidom u presudu ovoga suda od dana 23. travnja 2024. broj Pr-16194/2021 (ranije broj: Pr-8589/2014), utvrđeno je da je istom utvrđeno da je Odluka Vlade republike Hrvatske o otkazivanju Kolektivnog ugovora za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. objavljena 30.12.2013. u Narodnim novinama broj 159/2013 nezakonita i nedopuštena, te je utvrđeno da je KU bio na snazi do 22. listopada 2024.

25. Uvidom u presudu Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-568/2024 od 15. listopada 2024. utvrđeno je da je istom potvrđena prvostupanjska presuda ovoga suda od dana 23. travnja 2024. broj Pr-16194/202.

26. Iz navedenog slijedi da je predmetna odluka Vlade RH o otkazivanju KU za znanost i visoko obrazovanje od 22.10.2010. bila nezakonita i nedopuštena, pa je stoga i u ponovljenom postupku, a iz razloga koji su prethodno obrazloženi, tužbeni zahtjev tužitelja ocijenjen osnovanim u cijelosti, kao u izreci presude.

27. Slijedom navedenog, obzirom matematički izračun potraživanja iz podneska od 11.2.2025. među strankama nije sporan (list 167 spisa), tužitelju je ukupno dosuđen bruto iznos od 999,63 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svaki pojedinačni mjesečni iznos pobliže navedenim u izreci presude tekućim od 16-og u mjesecu za protekli mjesec pa do isplate, obzirom se radi o plaći koja se isplaćuje najkasnije 15-tog u mjesecu za protekli mjesec, a sve sukladno odredbi čl.84. st.3. ZR-a, čl.183. st.1. i čl.29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05. i 41/08. dalje u tekstu: ZOO-a). Odluka o visini stope temelji se na čl.29. st.2. ZOO-a.

28. Tužitelju ne pripadaju zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenim bruto iznosima. Dosuđeni bruto iznos sastoji se od neto iznosa, te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a u smislu odredbe članka 15. stavak 3. Zakona o porezu na dohodak (NN 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 144/12, 43/13, 120/13, 125/13, 148/13, 83/14 i 143/14), i članka 17. stavak 3. Pravilnika o porezu na dohodak (NN 95/05, 96/06, 68/07, 146/08, 20/09, 146/09, 123/10, 137/11, 61/12, 79/13, 160/13 i 157/14) zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi, ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Iz navedenog proizlazi da bruto iznosi koji su u konkretnom slučaju dosuđeni, te koji se isplaćuju po sudskoj presudi sve do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak nisu u potpunosti dospjeli na naplatu, odnosno u tom slučaju porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju na naplatu tek s isplatom same plaće (Gž R-624/14 od 16.4.2015., Gž R-376/15 od 2.6.2015., Gž R-440/15 od 24.2.2015., Gž R-508/14 od 14.4.2015.).

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl.154. st.1. i čl.155. Zakona o parničnom postupku, te su tužitelju priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje:OT). Tako su tužitelju priznati troškovi sastava tužbe - 75 bodova (Tbr.7.1. OT), podnesaka od 6.9.2018., 28.9.2018., 7.11.2018., 2.10.2019., 13.12.2021., 7.1.2025., 10.2.2025. - svaki po 75 bodova (Tbr.8.1. OT), ročište za objavu 23.12.2019. - 37,5 bodova, pristupa na ročišta 2.12.2019., 29.11.2024., 14.3.2025.- svako po 75 bodova (Tbr.9.1. OT), ročišta za objavu - 37,5 bodova (Tbr.9.3. OT), odnosno ukupno 900 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.800,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 2.250,00 eura, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (čl.30. st.3. Ovršnog zakona).

30. Stoga je odlučeno kao u izreci presude.

U Zagrebu 26. ožujka 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

Dna:

1. pun tužitelja

2. tuženiku

3. umješaču