REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-11681/2007-82

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Davorki Ćurko Nasić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari 1. tužiteljice MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Vanji Jurić, odvjetnica u Zagrebu, protiv tuženika Brodarski institut d.o.o. u likvidaciji, OIB: 34114418260, iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 20, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva u Zagrebu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., radi utvrđenja prava vlasništva i trpljenja te protutužbi tuženika Brodarski institut d.o.o. u likvidaciji, OIB: 34114418260, iz Zagreba, Avenija Većeslava Holjevca 20, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva u Zagrebu Olujić, Pezić & Partneri d.o.o., protiv 1. tužiteljice MĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa]. tužiteljice OĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koje zastupa punomoćnica Vanji Jurić, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva i izdavanja tabularne isprave, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 11. ožujka 2025. u nazočnosti punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, dana 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I Utvrđuje se da je 1. tužiteljica MĆ suvlasnica 609/2402 dijela nekretnine zk.č.br. 644/1 k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], kuća dio, br. 10 i 12 površine 24 m2, kuća i dvorište površine 2354 m2, spremište površine 24 m2, ukupne površine 2402 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, te se nalaže tuženiku Brodarskom institutu d.o.o. u likvidaciji trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima izvrši uknjižba prava suvlasništva predmetne nekretnine u navedenom omjeru u korist 1. tužiteljice, u roku od 15 dana.

II Utvrđuje se da je 2. tužiteljica OĆ suvlasnica 553/2402 dijela nekretnine zk.č.br. 644/1 k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], kuća dio, br. 10 i 12 površine 24 m2, kuća i dvorište površine 2354 m2, spremište površine 24 m2, ukupne površine 2402 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, te se nalaže tuženiku Brodarskom institutu d.o.o. u likvidaciji trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima izvrši uknjižba prava suvlasništva predmetne nekretnine u navedenom omjeru u korist 1. tužiteljice, u roku od 15 dana.

III

Odbija se dio zahtjeva 1. tužiteljice da se naloži tuženiku priznati da je ona stekla suvlasništvo nekretnine opisane pod točkom I izreke u omjeru od 609/2402 dijela.

IV Odbija se dio zahtjeva 2. tužiteljice da se naloži tuženiku priznati da je ona stekla suvlasništvo nekretnine opisane pod točkom II izreke u omjeru od 553/2402 dijela.

V

Nalaže se tuženiku Brodarski institut d.o.o. u likvidaciji naknaditi 1. tužiteljici MĆ i 2. tužiteljici OĆ troškove parničnog postupka u iznosu od 12.951,16 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 26. ožujka 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

VI

Odbija se tužba i protutužba tuženika kojom je zatražio da sud utvrdi da su 1. i 2. tužiteljice suvlasnice nekretnine upisane u zemljišne knjige Općinskog suda u Novom Zagrebu, Zemljišnoknjižni odjel, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], zk.č.br. 644/1, [adresa], kuća dio, br. 10 i 12 površine 24 m2, kuća i dvorište površine 2354 m2, spremište površine 24 m2, ukupne površine 2402 m2, svaka u 383/2402 dijela, što je tuženik, kao suvlasnik 1420/2402 dijela iste, dužan priznati te trpjeti da se temeljem ove presude u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima izvrši uknjižba prava vlasništava u korist tužiteljica, te kojom je zatražio da mu 1. i 2. tužiteljice naknade parnični trošak.

Obrazloženje

1. 1. tužiteljica je podnijela tužbu u kojoj je navedeno da je tuženik upisan kao vlasnik zk.č.br 644, četiri kuće i dvorište, površine 10433 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koje je stekao temeljem izjave o usklađenju statuta tuženika i Odluke Vlade Republike Hrvatske o davanju suglasnosti na izjavu o usklađenju, s tim da je prednik tuženika bila Republika Hrvatska. Na predmetnom zemljištu je izgrađeno osam kuća, kojima pripadaju odgovarajuće okućnice, koje su u naravi omeđene i svaka od njih predstavlja jedinstvenu nekretninu sa zasebnim priključcima i kućnim brojem, te je u tužbi navedeno da je 1. tužiteljica vlasnica kuće označe s kućnim brojem 14, koju je stekla temeljem darovnog ugovora sklopljenog 18. siječnja 2007. sa svojim ocem LĆ, koji je istu stekao temeljem Ugovora o kupoprodaji od 10. listopada 1997. sklopljenog s prednikom tuženika, te je tom prilikom kupio i pripadajući dio zemljišta, odnosno u naravi zemljište omeđeno ogradom. 1. tužiteljica je navela i da njena nekretnina predstavlja u naravi samostalnu cjelinu te da ima pravni interes za formiranje zemljišnoknjižne čestice koja odgovara 1034/10433 dijela nekretnine zk.č.br. 644, slijedom čega je predložila da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je u tom omjeru ona vlasnica, zapravo suvalsnica nekretnine i naložiti tuženiku da joj to prizna i izda tabularnu ispravu podobnu za zemljišnoknjižni prijenos vlasništva, uz naknadu parničnog troška. Tijekom postupka tužiteljica je istaknula i dosjelost kao pravnu osnovu za stjecanje prava vlasništva.

2. Tuženik je u odgovoru na tužbu 1. tužiteljice priznao da je tužiteljica vlasništvo stana u [adresa], stekla temeljem darovnog ugovora s LĆ, koji je od prodavatelja MORH-a, temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postaje stanarsko pravo, stekao isti, te je u čl. 1. toč. 4. tog Ugovora navedeno da kupac postaje suvlasnikom i odgovarajućeg dijela zemljišta, u omjeru i po cijeni koja će se naknadno utvrditi temeljem zakona. Pozvao se i na odredbu čl. 4. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, prema kojem pravo vlasništva na stan kupac stječe upisom u zemljišne knjige nakon što se provede postupak u kojem će se prema posebnom propisu utvrditi oblik i veličina građevne čestice nužne za redovnu uporabu zgrade, ako taj postupak već nije proveden, te tuženik navodi da se oblik i veličina građevne čestice nužne za redovnu uporabu gradu utvrđuje u upravnom postupku izdavanja lokacijske dozvole i utvrđivanja uvjeta gradnje. Navodi i da je tuženik 2005. pokrenuo postupak utvrđivanja zemljišta za redovnu uporabu građevine i određivanje nove građevinske čestice, koja treba obuhvatiti i zemljište nužno za redovnu uporabu građevine, pa smatra da je preduvjet za utvrđivanje oblika i veličine građevne čestice utvrđivanje zemljišta nužnog za redovnu uporabu zgradu, odnosno donošenje rješenje od strane nadležnog upravnog tijela u upravnom postupku. Istaknuo je i da su stanari stanova mogli kupiti samo zemljište koje je nužno za redovnu uporabu, te da se to ne utvrđuje u sudskom postupku, kao i da je u tijeku donošenje rješenja o tomu po prijedlogu tuženika, slijedom čega je predložio odbaciti tužbu, jer rješavanje predmetno pravne stvari ne ide u sudsku nadležnost. Opreza radi osporio je tužbeni zahtjev u cijelosti, navodeći da tužiteljica nije kupila 1034 dijela kč. br. [katastarska čestica], nego samo nužni dio zemljišta oko temelja građevine, koje je potrebno za održavanje zgrade, te je navedena kč. br. [katastarska čestica]. bila u vlasništvu Republike Hrvatske. Slijedom navedenog predložio je odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan. Tijekom postupka tuženik je osporio da bi 1. tužiteljica dosjelošću mogla sjeći vlasništvo nekretnine, jer se u rok za stjecanje vlasništva nekretnina koje su na dan 8. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu ne računa vrijeme posjedovanja koje je proteklo prije toga roka.

3. Rješenjem ovog suda poslovni broj P-11681/2007-11 od 11. studenoga 2008. ovaj sud se oglasio nenadležnim, ukinuo provedene radnje u postupku i odbacio tužbu protiv 1. tužiteljice, međutim isto rješenje je Županijski sud u Zagrebu, rješenjem poslovni broj Gž-565/09-2 od 9. veljače 2010. ukinuo, te je iz obrazloženja istog razvidno da je stajalište prvostupanjskog suda bilo nepravilno iz razloga što se radi o tužbenom zahtjevu radi utvrđenja vlasništva i izdavanja tabularne isprave, a ne tužbenom zahtjevu za parcelaciju, pa je ovaj sud nadležan za postupanje po istom.

4. Tuženik je podnio i protutužbu protiv 1. tužiteljice u kojoj navodi da je njen prednik stekao vlasništva stana broj 14, ukupne površine 97,58 m2 i to temeljem Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo, te da je time mogao steći samo suvlasništvo zemljišta koje je nužno za redovnu uporabu tog stana, a tuženik smatra da je to površina od 360 m2, jer je ukupna površina građevne čestice za stanove broj 14 i 16 720 m2, budući da između tih stanova nije izvedena tzv. diletacija, pa nije moguće osnovati građevnu česticu za svaki pojedini stan, nego za oba stana. Slijedom navedenog predložio je da sud utvrdi da je 1. tužiteljica suvlasnica u 360/10433 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kao četiri kuće i dvorište, a koju u naravi predstavlja stan broj 14 i zemljište nužno za uporabu kuće/stana, dok je tuženik suvlasnik u 10073/10433 dijela te čestice te kojom će se naložiti tuženiku da dopusti 1. tužiteljici upis njenog prava suvlasništva u zemljišne knjige, a 1. tužiteljici predaja u posjed tuženiku dijela iste čestice u površini od 674 m2.

5. U odgovoru na protutužbu 1. tužiteljica je osporila istu, navodeći da njena nekretnina predstavlja kuću te da se na predmetnom zemljištu nalaza i pomoćni objekt izgrađen u vrijeme gradnje kuće, te da je predniku 1. tužiteljice prodana kuća s pripadajućim zemljištem koje je ograđeno na terenu, pa tuženik nije mogao steći vlasništvo onoga što je otuđio njegov prednik.

6. S ovim postupkom spojen je postupak koji je tuženik pokrenuo protiv 2. tužiteljice i koji je vođen pod poslovnim brojem P-827/16, a u kojoj tužbi je tuženik naveo da 2. tužiteljica ima stan površine 52,52 m2 te da površina zemljišta nužnog za uporabu tog stana, koji ima kućni broj 14 i nalazi se na istoj čestici kao i stan 1. tužiteljice, iznosi 360 m2, dok ona drži u posjedu više zemlje tj. 755 m2, koja je u vlasništvu tuženika, i koji mu odbija predati u posjed, pa je predložio da sud utvrdi da je 2. tužiteljica suvlasnica u 360/10433 dijela kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], upisane u zk. ul. br. [broj ZK uloška], kao četiri kuće i dvorište, a koju u naravi predstavlja stan broj 16 i zemljište za nužnu uporabu kuće/stana, dok je tuženik suvlasnik u 10073/10433 dijela te čestice te kojom će se naložiti tuženiku da dopusti 2. tužiteljici upis njenog prava suvlasništva u zemljišne knjige, a 2. tužiteljici predaju u posjed tuženiku dijela iste čestice u površini od 755 m2.

7. U odgovoru na tužbu tuženika 2. tužiteljica je osporila u cijelosti navode tužbe tuženika ističući kako je njen prednik kupoprodajnim ugovorom kupio i drvarnicu koja se nalazi izvan kuće, malo izdvojena, pa bi prema tužbenom zahtjevu tuženika ista trebala biti u njegovom vlasništvu, a što je u suprotnosti s kupoprodajnim ugovorom.

8. Podneskom od 28. travnja 2021. 2. tužiteljica je podnijela u kojoj je ustvrdila da je ona vlasnica, zapravo suvalsnica 1034/10433 dijela nekretnine zk.č.br. 644., slijedom čega je predložila da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je u tom omjeru ona suvlasnica nekretnine i naložiti tuženiku da joj to prizna i izda tabularnu ispravu podobnu za zemljišno-knjižni prijenos vlasništva, kao i da isti trpi da se novoformirana čestica upiše u novi zemljišno-knjižni uložak.

9. Konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podnesaka od 22. srpnja 2022. i 6. prosinca 2023. 1. i 2. tužiteljice su, usklađujući tužbene zahtjeve s utvrđenjima vještaka glede površine zemljišta koje je potrebno za uporabu objekta te navodeći da predmetnu nekretninu u toj površini neometano koriste niz godina, zatražile da sud utvrdi da je 1. tužiteljica suvlasnica u 609/2402 dijela nekretnine zk.č.br. 644/1 k. o. [katastarska općina], ukupne površine 2402 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], u naravi [adresa], kuća dio 10 i 12, površine 24 m2, kuća i dvorište površine 2354 m2 i spremište površine 24 m2, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se navedeno pravo suvlasništava u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima upiše u korist 1. tužiteljice, dok je 2. tužiteljica zatražila da sud utvrdi da je 2. tužiteljica suvlasnica u 553/2402 dijela iste nekretnine, što je tuženik dužan priznati i trpjeti da se navedeno pravo suvlasništava u zemljišnim knjigama i drugim javnim očevidnicima upiše u korist 2. tužiteljice, te su zatražile da im tuženik naknadi parnični trošak sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

10. Konačno postavljenim protutužbenim zahtjevom tuženik je predložio da sud utvrdi da su 1. i 2. tužiteljica suvlasnice iste nekretnine, svaka u omjeru 383/2402 dijela, te da je tuženik to dužan priznati to i trpjeti upis prava suvlasništva 1. i 2. tužiteljica u zemljišnim knjigama u njihovu korist, a zatražio je i naknadu parničnog troška od 1. i 2. tužiteljica sa zateznim kamatama tekućim od donošenja presude do isplate.

11. Tijekom postupka izvedeni su dokazi uvidom u izvatke iz zemljišne knjige, izjavu, rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Tt-95/28552-2 od 24. veljače 1997., izvadak iz sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu, Ugovor o kupoprodaji stana od 10. listopada 1997., Darovni ugovor od 18. siječnja 2007., izvatke iz knjige položenih ugovora, prijedlog parcelacije, dopis od 8. kolovoza 2005., dopis od 2. srpnja 2007., izvod iz katastarskog plana, dopis od 12. srpnja 2007., uvjerenje Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 4. studenoga 2010., Ugovor o kupoprodaji stana od 21. listopada 1997., izračun cijene stana jednokratnom uplatom, rješenje Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Us- 5199/2010-6 od 4. prosinca 2013., djelomično rješenje Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Z-7114/2017-1 od 13. lipnja 2017., rješenje Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine od 19. listopada 2022., projektnu dokumentaciju, rješenje Sekretarijata za građevinarstvo, komunalne i stambene poslove Grada Zagreba od 4. listopada 1979., uvidom u bodovni list, uvidom u građevnu dozvolu od 14. srpnja 1954., presudu Visokog upravnog suda Republike Hrvatske broj Usž-1573/2024 od 10. srpnja 2024., uvidom u nalaz i mišljenje geodetskog vještaka Vladivoja Relića, dipl. ing. i vještaka za graditeljstvo Ivana Škarice, dipl. ing. iz postupka ovog suda poslovni broj P-5359/2011, izveden je dokaz očevidom na mjestu spora te vještačenjem po vještacima Željku Periću, ing. geod. iz društva Geo grupa d.o.o. iz Zagreba i vještaku Mladenu Ožiću, dipl. ing. arh. iz društva Virtual d.o.o. iz Zagreba, koji vještaci su i saslušani, te su dali dopunu nalaza i mišljenja, saslušani su i svjedoci ĆĆ, GĆ, ZĆ, AĆ, SĆ i VĆ, a saslušane su i 1. i 2. tužiteljice.

12. Ocjenjujući u postupku sve izvedene dokaze sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan kao pod točkom I i II izreke, a protutužbeni neosnovan.

13. Među strankama nije sporno da su 1. i 2. tužiteljice upisane u knjizi položenih ugovora i to 1. tužiteljica kao vlasnica stana u prizemlju koji se sastoji od tri sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja, hodnika i lođe u površini od 97,58 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest. br. 644/1, a 2. tužiteljica kao vlasnica stana u prizemlju koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika u površini od 52,52 čm, koji se nalazi u stambenoj zgradi [adresa], sagrađenoj na čest. br. 644/1, a nije sporno niti da je tuženik upisan kao vlasnik čest. br. 644/1, opisane kao kuća i dvorište [adresa], površine 2402 čm, koja čestica je nastala tijekom ovog postupka, temeljem prijavnog lista br. 1 s kopijom katastarskog plana RN-3701/2016 od nekad jedinstvene kč. br. [katastarska čestica]-četiri kuće i dvorište, površine 10433 čm, a uz koju su formirane još dvije čestice 644/7 i 644/8, a sve navedeno proizlazi i iz izvadaka iz knjige položenih ugovora te izvadaka iz zemljišne knjige, kao i djelomičnog rješenja Općinskog suda u Novom Zagrebu, poslovni broj Z-7114/2017-1 od 13. lipnja 2017., te iz izvatka iz zemljišne knjige od 24. rujna 2020., iz kojeg proizlazi da je ista nekretnina (čest. br. 644/1) opisana kao kuća dio, br. 10 i 12, površine 24 m2, kuća i dvorište površine 2354 m2 i spremište površine 24 m2 (ukupna površina 2402 m2), a nije sporno da je predmet spora u naravi dvojni prizemni objekt s dvorištem s kućnim brojevima 14 i 16, što i proizlazi iz uvjerenja Gradskog ureda za katastar i geodetske poslove od 4. studenog 2020., kao i da se u istom nalaze stanovi 1. i 2. tužiteljica (1. tužiteljice stan broj 14, a 2. tužiteljice stan broj 16).

14. Nije sporno niti da je 1. tužiteljica svoju nekretninu stekla Darovnim ugovorom od 18. siječnja 2007. sklopljenog s LĆ, kao darovateljem, a nije sporno niti da je isti prethodno stekao vlasništvo predmetnog stana, s odgovarajućim dijelom zemljišta, koji se treba utvrditi naknadno, sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade, temeljem ugovora koji je sklopljen s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane, sukladno Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo (Narodne novine broj: 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 44/94, 58/95, 103/95 i 11/96, dalje: Zakon o prodaji), kako to i proizlazi iz sadržaja Darovnog ugovora od 18. siječnja 2007. i Ugovora o kupoprodaji stana od 10. listopada 1997. Nije sporno niti da je 2. tužiteljica svoju nekretninu stekla kupnjom od DĆ i to temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 8. prosinca 2009., kako to i proizlazi iz sadržaja izvatka iz knjige položenih ugovora (ugovor nije priložen spisu), dok je DĆ isti stekla temeljem Ugovora o kupoprodaji stana od 21. listopada 1997. sklopljenog s Republikom Hrvatskom, Ministarstvom obrane, sukladno Zakonu o prodaji, što i proizlazi iz sadržaja tog Ugovora, prema kojem je kupljen stan koji se nalazi u Zagrebu, Freudeova 16, površine 52,52 m2, koji se sastoji od dvije sobe, kuhinje, izbe, kupaonice, nužnika, predsoblja i hodnika, i odgovarajući dio zemljišta sukladno načelu uspostave jedinstva nekretnine i posebnih dijelova zgrade.

15. Sporno je u kojem omjeru su tužiteljice postale suvlasnice zemljišta na kojem su izgrađeni stanovi koji se nalaze u prizemnom dvojnom objektu, odnosno sada kč. br. [katastarska čestica], a sukladno čl. 23. st. 1. Zakona o prodaji, prema kojoj odredbi kupac stječe pravo vlasništva na stan upisom u zemljišne knjige, nakon što se provede postupak u kojem će se prema posebnom propisu utvrditi oblik i veličina građevne čestice nužne za redovnu uporabu zgrade, a s obzirom da nesporno isto nije utvrđeno u postupku koji je inicirao tuženik radi utvrđivanja građevinskih čestica za postojeće stambene zgrade, između ostalog i one koje su u vlasništvu tužiteljica (iz rješenja Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Us-5199/2010-6 od 4. prosinca 2013., proizlazi da je istim poništeno rješenje Ministarstva zaštite okoliša, prostornog uređenja i graditeljstva od 22. ožujka 2010. kojim su odbijene žalbe tužitelja iz tog postupka, između ostalih i 1. tužiteljice, protiv prvostupanjskog rješenja kojim je utvrđena građevinska čestica). S obzirom da tužiteljice traže utvrđenje prava vlasništva na toj čestici u određenom omjeru, sukladno čl. 114. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZVDSP), a ne formiranje građevinske čestice, o čemu se odlučuje u posebnom upravnom postupku, proizlazi da nema zapreke da se u ovom postupku o istom odluči.

16. Kako je u čl. 9. st. 1. ZVDSP propisano načelo jedinstva zgrade i zemljišta na kojem je izgrađeno, to je za utvrđenje omjera suvlasništva 1. i 2. tužiteljica na spornoj čestici bilo potrebno, sukladno čl. 23.. st. 1. Zakona o prodaji, utvrditi zemljište koje je potrebno za redovnu uporabu njihovih stambenih cjelina. Pri tome je među strankama sporno je su li tužiteljice stekle u vlasništvo spremišta koja se nesporno nalaze izdvojeno u odnosu na stambeni objekt. Ovo s obzirom na tvrdnje tuženika da ista nisu navedena u kupoprodajnim ugovorima temeljem kojih su stanovi otkupljeni, odnosno predstavljaju li ista pripadak (pertinenciju) stanova koje su kupile tužiteljice, pa jesu li kupnjom stanova one stekle pravo vlasništva i na tim spremištima kao njihovim pripatcima, a sukladno čl. 5. st. 2. i 3. ZVDSP.

17. Iz iskaza svjedoka AĆ proizlazi da je bio pedeset godina djelatnik tuženika te je i sada u mirovini povremeno od strane tuženika angažiran preko ugovora o djelu, a radio je na održavanju i investicijama. Za sporne nekretnine zna da su ta spremišta bila dio projekta, međutim, trebala su biti po projektu uz samu zgradu, odnosno stambeni objekt, dok ova dislocirana spremišta prema projektu nisu tako trebala biti izgrađena, a uz sam projekt je ostala nadstrešnica, odnosno konstrukcija s krovom na mjestu gdje je trebalo biti spremište. Misli da su stanari tih objekata mogli otkupiti samo ono što je bilo u ugovoru, jer su na korištenje dobili samo stanove, koje su i otkupili. Upitan o tome, iskazao je kako misli da su sami vlasnici izgradili te sporne šupe, odnosno obitelji tužiteljica, s tim da ne zna kada su ih izgradili, a ta spremišta su oni vidjeli kada su procjenjivali zemljišta, što je bilo prije sedam godina. Dodao je i kako je u ugovoru navedena i ta nadstrešnica koja je trebala biti spremište, s tim da je po projektu to trebalo biti spremište zatvorenog tipa, a on ne zna zašto nije napravljeno po projektu, jer nema saznanja o izmjenama projekta. Iskazao je i da su ta projektirana spremišta služila kao drvarnica i kao ulaz u objekt, a nije mogao objasniti zašto su ostale stambene jedinice imale spremište koje je bilo zatvorenog tipa, dok ove dvije koje su predmet spora imaju samo nadstrešnicu te misli da mora biti da su drugim ugovorima bila navedena spremišta, jer su ona bila po projektu izgrađena. Dodao je i da su u drugim ugovorima navedeni i ostali zajednički dijelovi, kao što su podrum i tavan, pa tako i u ovom konkretnom ugovoru. Ustrajao je u tome da misli kako su prednici tužiteljica otkupili objekt s nadstrešnicom, a nisu mogli otkupiti ovo spremište koje je bilo izvan objekta, jer za isto nije bilo dozvole.

18. Svjedok ZĆ je iskazao da mu je poznat način korištenja predmetnih spremišta, djelomice iz priča, a djelomice i neposredno, jer se 1990. oženio s 1. tužiteljicom i od tada tamo živi, pa tako zna da je tuženik, prema projektu iz 1954., tijekom 1955. izgradio četiri objekta s po dvije stambene jedinice koje su naslonjene jedna na drugu, te su za tri od ta četiri objekta i to za svaku stambenu jedinicu, bila izgrađena i spremišta koja su uz sami objekt, a koja spremišta su imala gospodarsku namjenu, odnosno prvenstveno su služila kao drvarnice, s obzirom da je bilo predviđeno grijanje na drva za te objekte, te su jedino za ovaj objekt u kojem se nalaze stanovi 1. i 2. tužiteljica ta spremišta izgrađena odvojeno od objekta, ali su ona ista površinom i načinom gradnje te su i istim materijalima izgrađena kao i ona za preostala tri objekta i kao takvi su predani u posjed korisnicima stanova koji su tada imali stanarsko pravo. Razlog zašto su u konkretnom slučaju ta spremišta odvojena od samih objekata je u terenu koje je bilo potrebno nasipati, jer su bile rupe od prethodnog korištenja zemljišta u smislu šljunčare, pa je bilo jednostavnije odmaknuti ih od objekta. Dodao je i da je 1976. na bodovnoj listi za komunalnu naknadu navedeno da se stanarine plaćaju i za te pomoćne objekte, odnosno spremišta koja su dio spornih stambenih jedinica. Poznato mu je da su prednici 1. tužiteljice to spremište koristili kao drvarnicu i kao spremište za stvari, a prednici 2. tužiteljice u svrhu kokošinjca. Poznato mu je i da je tuženik predao sporne objekte prije 30-tak godina na upravljanje MORH-u te da su u MORH-u pripremali ugovore na tipskim obrascima za otkup stanova, tako da ti obrasci nisu uvažavali specifičnost ovako dislociranog spremišta, a u istima je navedeno da kupci otkupljuju razmjeran suvlasnički udio u zajedničkim dijelovima nekretnine. Dodao je i da je misli kako je sporno spremište navedeno u Darovnom ugovoru iz 2007. kojim je 1. tužiteljica stekla svoju nekretninu, odnosno priznao je da nije navedeno u istom, jer je nekretnina opisana na sličan način kao u ugovoru o otkupu stanu, a i ugovoru kojim je 2. tužiteljica kupila svoj stan, ali je dodao i da su oba spremišta bila u nesmetanom posjedu od strane korisnika stambenih jedinica cijelo vrijeme, pa tako i 2015. kada je od strane tuženika podignuta tužba radi smetanja posjeda, odnosno pretpostavlja da se radilo o takvom sporu, čiji ishod mu nije poznat. Upitan o tome, iskazao je da su oba ta sporna spremišta izgrađena po izvođaču koji je bio angažiran od strane tuženika 1955. te da je u ovim ostalim objektima to spremište izgrađeno u nastavku strehe tj. uz samu kuću, s tim da se ne naslanja na kuću, već je povezano strehom s kućom te ispod strehe može stati još i vozilo. Umjesto da se nalaze desno i lijevo od objekta, sporna spremišta se nalaze sa stražnje strane objekta jedno uz drugo. Dodao je i da je otac 1. tužiteljice dobio na korištenje nekretninu odmah 1955., tj. čim je izgrađena, kao i da se u tim tipskim ugovorima o otkupu sklopljenima s MORH-om ne spominju tavan, podrum, nadstrešnica, već se samo opisuje stambena jedinica, a svi su stanari tih objekata potpisali identične ugovore o otkupu. Otac 1. tužiteljice je koristio to spremište od samog početka tj. 1955., a isto tako i prednik 2. tužiteljice, a i njegova supruga koristi predmetnu nekretninu od svog rođenja tj. 1957., s tim da on ta saznanja crpi iz obiteljskih priča i od susjeda koji su tamo živjeli od početka.

19. Svjedokinja VĆ je iskazala da 1. tužiteljicu poznaje od 1973. jer su prijateljice od srednje škole te ju posjećuje u Freudeovoj ulici, tako joj je poznato da je u dvorištu stambenog objekta pomoćni objekt koji je oduvijek bio sastavni dio kuće, odnosno korišten kao spremište za vrtni namještaj i slične stvari, a poznato joj je i da sve kuće u toj ulici imaju pomoćne objekte te da jedino konkretni pomoćni objekt nije priljubljen uz zgradu. Koliko se sjeća, otac tužiteljice je pričao da je to nešto vezano za tijek gradnje tj. zbog terena u tom dijelu.

20. Svjedokinja GĆ je iskazala da je nekada živjela u [adresa] na broju 12, a poslije na broju 2, u istovrsnoj kući u nizu te se tamo doselila kada je imala pola godine točnije u listopadu 1955. i od kada pamti tužitelji su u posjedu tog pomoćnog objekta koji se nalazi u dvorištu, s tim da su ostali objekti imali drvarnicu uz samu kuću povezanu sa strehom, dok je ova konkretna bila dislocirana u dvorištu. Oni su u njoj držali drva, bicikle, ping-pong stol i slično, a dodala je i da je njihov tadašnji objekt na br. 12, kao i onaj na br. 2 imao drvarnicu povezanu sa strehom.

21. Svjedok ĆĆ je iskazao da živi u neboderu u Sigetu koji se nalazi u blizini sporne nekretnine i to od 1971., dok je njegova supruga živjela u susjednom objektu, a i 1. tužiteljicu poznaje od djetinjstva jer su im očevi radili u Brodarskom institutu, pa su se tako od tada još svi oni družili. Upitan za pomoćni objekt u dvorištu njihovog stambenog objekta, iskazao je da su oni uvijek bili u posjedu tog objekta i koristili ga za odlaganje, tj. držali su u njemu drva, ping-pong stol i slično.

22. Svjedok SĆ je iskazao da mu je svjedokinja GĆ sestra te da je i on od rođenja živio u kući u [adresa] na br. 12, a kasnije su se preselili na kč. br. [katastarska čestica]. Tako pamti od djetinjstva, jer su trčali po svim tim dvorištima, da je u dvorištu tužiteljice postojao pomoćni objekt koji su posjedovali vlasnici stambenog objekta, te su svi objekti u toj ulici približnih gabarita i imali su pomoćni objekt koji je vezan sa stambenim, koji je služio za drva i ugljen, a jedino su predmetni pomoćni objekti dislocirani u dvorištu, ali su istih gabarita, te su od početka korišteni na isti način, odnosno susjed DĆ, koji je bio na kućnom broju 16, za drva i ugljen i slično, a kod tužiteljice je bio ping-pong stol koji su vadili po potrebi kada su se tamo igrali.

23. 1. tužiteljica je iskazala da od rođenja živi u [adresa] i od kada pamti postoji šupa u dvorištu i u njoj su se držala drva, a ista se koristila i kao spremište za alat, kosilicu, ping-pong stol i slične stvari. Inače šupa je bila projektirana tako da ima jedan veći, a jedan manji dio te je mogla biti i kao kokošinjac, te je susjed DĆ, od kojeg je njezina kći, odnosno 2. tužiteljica kupila stambeni objekt s pripadajućim pomoćnim objektom, koristio taj dio za držanje kokoši i sjeća se da su kokoši hodale po dvorištu. Zna da je taj pomoćni objekt bio dio projekta koji je radi arhitekt M, koji je radio i projekt za zgradu Brodarskog instituta, a predmetni stambeni objekti su bili projektirani za inženjere, odnosno vodeće osobe Brodarskog instituta. Dodala je i da su objekti bili nekad u vlasništvu Brodarskog instituta, koji je postao vojni institut, pa su i tako i ti objekti pripali MORH-u i oni nisu mogli odmah otkupiti stanove kada su se otkupljivali civilni stanovi, već kasnije kada su se otkupljivali vojni stanovi. Radilo se o tipskom ugovoru o otkupu, a s obzirom da se većina vojnih stanova nalazila u zgradama, u tim ugovorima je bilo riječi o zajedničkim prostorijama, ali nije uvažena specifičnost konkretne nekretnine, već su u ugovoru o otkupu opisane općenito zajedničke prostorije, a ne navodi se primjerice tavan niti podrum, iako su prilikom otkupa oni i te prostorije otkupili te su i svi ostali stanari na adresi u [adresa] sklapali takve tipske ugovore. Tada je bilo društveno vlasništvo, te je njezin otac bio stanar i nije istraživao stanje u katastru glede tog pomoćnog objekta, a nije ga mogao niti upisati na sebe jer nije bio vlasnik zemljišta. Ostali objekti u ulici imaju pomoćni objekt uz sam stambeni i to povezan sa strehom, jedino je kod njih dislociran, s time da je po gabaritima isti kao i svi ostali. Dodala je i da su prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka šahtovi za kanalizaciju i vodu ostali izvan zemljišta predviđenog u toj varijanti za redovnu uporabu stambenog objekta, dok su u ranijem nalazu i mišljenju uključeni, odnosno za njen stan je šaht za kanalizaciju uključen u to zemljište, dok šaht za vodu nije, a kod 2. tužiteljice su oba šahta ostala izvan tog zemljišta, s tim da se radi se o vodovodnim šahtovima koji su predviđeni za dvorište i koji su instalacijama spojeni na kućne instalacije. Dodala je i da je teren na kojem su objekti izgrađeni bio uzrok što su drvarnice odvojene od objekta, jer se trebalo kopati vrlo duboke temelje, pa se odustalo od toga da se drvarnice radi na tom istom dijelu, već su ih malo odvojili.

24. 2. tužiteljica je iskazala da ne može govoriti o tome kako je nekada bilo, jer se još nije bila ni rodila, ali otkad pamti njeni su koristili tu drvarnicu na broju 14 za stvari. Roditelji su joj 2009. otkupili od ranijeg vlasnika susjedni stan na broju 16, koji ima dislocirani pomoćni objekt, kao i onaj na kč. br. [katastarska čestica], a ostale zgrade u nizu imaju pomoćni objekt uz glavni objekt. Zna da je raniji vlasnik sada njezine nekretnine koristio taj pomoćni objekt, a i ona ga koristi otkad ga je kupila na isti način. Upitana o tome, iskazala je kako da misli da je u ugovoru o kupoprodaji za taj objekt na broju 16 spomenuta i drvarnica.

25. Iz nalaza i mišljenja vještaka geodetske struke Željka Perića, ing. proizlazi da, nakon snimljenog stvarnog stanja prilikom očevida, sjeverni dio predmetne čestice ne koriste tužiteljice i na tom dijelu se nalaze dio susjedne kuće broj 10 i 12 s dijelom dvorišta te isti ima površinu 541 m2, s tim da se radi o čestici koja je evidentirana u Uredu za katastra, u posjedovnom listu broj 5806 k. o. [katastarska općina], kao kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] s kućom broj 14 i 16, dijelom kuće broj 10 i 12, sa spremištem i dvorištem ukupne površine 2402 m2, a ista odgovara zemljišnoknjižnoj čestici oznake kč. br. [katastarska čestica], s površinom od 2402 m2, upisanoj u zk. ul. br. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]. Vještak je naveo i da je posjed 1. tužiteljice ograđen i prikazan na skici mjesta spora označen slovom "B" te isti ima površinu 1047 m2, a na istom se nalazi dio kuće koja ima broj 14, cijelo spremište i dvorište, dok je posjed 2. tužiteljice ograđen i prikazan na istoj skici slovom "A" te ima površinu 814 m2, a na njemu se nalazi dio kuće s brojem 16 i dvorište, s tim da se radi o stambenoj kući s brojem 14 i 16 te spremištu koje se zajednički koristi. Vještak je utvrdio ukupnu površinu posjeda koje koriste 1. i 2. tužiteljice, odnosno da ista iznosi 1861 m2, a istu je označio u skici brojevima od jedan do trinaest.

26. Iz nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke Mladena Ožića, dipl. ing. proizlazi da je pri izradi skice zemljišta nužnog za redovnu uporabu postojećih objekata koji su u posjedu tužiteljica, uzeo u obzir odredbe Prostornog plana Grada Zagreba o veličini izgrađenosti građevine čestice, širini građevne čestice, udaljenosti objekata od granice parcele, vatrogasne propise o širini vatrogasnih pristupa, mogućnost funkcionalnog korištenja objekata parcele, te prostorno logičan i funkcionalan objekt parcele te uvažavajući i da je potrebno osigurati udaljenost od 3,0 metara od ruba ucrtanih objekata u katastar do nove granice parcele. Sukladno svemu tome izradio je skicu zemljišta potrebnog za redovnu uporabu objekata i to nakon provedenog očevida na mjestu spora i uvida u dokumentaciju koja prileži spisu, kojom je utvrdio površinu i izgled zemljišta potrebnog za redovnu uporabu stambenih objekata na adresi [adresa] u [adresa], sagrađenih na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], s tim da je naveo kako je potrebno da na temelju toga vještak geodetske struke izradi točni prikaz i izmjeru zemljišta potrebnog za redovnu uporabu predmetnih objekata te na temelju toga izračuna idealne udjele pojedine od tužiteljica u zemljišta.

27. Nakon provedenog građevinskog vještačenja, vještak geodetske struke je dopunio svoj nalaz izrađujući novu skicu mjesta spora s ucrtanom granicom parcele nužne za uporabu predmetnih objekata, a u skladu s utvrđenjima vještaka građevinske struke, te utvrdio da površina zemljišta potrebnog za redovnu uporabu iznosi 1162 m2, od čega 1. tužiteljica u odnosu na cijelu tu površinu ima idealni dio od 609/1162, a 2. tužiteljica idealni dio 553/1162, te je u toj skici i točkama odredio taj dio i to tokama 14-15-6-17-11-18.

28. Na primjedbe tuženika vještak Ožić se očitovao navodeći da vezano za pomoćni objekt može iskazati da nema kompetencije utvrđivati vlasništvo tog objekta te njegov nalaz u tom smislu ni ne prejudicira takvu činjenicu, s obzirom da mu je zadatak bio utvrditi dio parcele potreban za redovnu upotrebu sagrađenih objekata, slijedom čega je uzeo u obzir sve sagrađene objekte na parceli. Ukoliko sporni pomoćni objekti ne pripadaju objektima u vlasništvu tužiteljica, u tom smislu se može napraviti i dodatni nalaz koji bi korigirao zapadnu stranicu građevinske parcele.

29. Na primjedbe tuženika vještak Perić se očitovao navodeći da ustraje u cijelosti kod svojih utvrđenja iz nalaza i mišljenja te kod dopune istog te je, kao i vještak Ožić, naveo da u slučaju ako je potrebno utvrditi granice zemljišta bez da se uzme u obzir postojanje pomoćnih objekata, moguće je u tom smislu sačiniti dodatni nalaz.

30. Na prijedlog tuženika vještaci su izradili dopunske nalaze i mišljenja u kojima je vještak Ožić utvrdio zemljište potrebno za redovnu uporabu stambenih objekata koji se nalaze u Zagrebu, Freudeova 14 i 16, bez da se uzmu u obzir pomoćni objekti koji se nalaze u dvorištu, te je, uvažavajući sve parametre kao i u osnovnom nalazu, izradio skicu granica između zemljišta potrebnog za redovnu uporabu stambenog objekta te utvrdio granicu između tog zemljišta i ostalog dijela predmetne parcele na zapadnoj strani, koja bi u tom slučaju prolazila sredinom između ucrtanog stambenog objekta te postojećeg pomoćnog dvorišnog objekta, a vještak geodetske struke je potom dopunio svoj dio nalaza i mišljenja izrađujući skicu mjesta spora sukladno parametrima danim od strane vještaka građevinske struke, te je u toj varijanti zemljište potrebno za redovnu uporabu označio točkama 14-15-6-16-17-14 te je utvrdio i površinu tog zemljišta koja iznosi 766 m2.

31. Na primjedbe tužiteljica u odnosu na dopunski nalaz i mišljenje vještaka, vještaci su se očitovali i to vještak Ožić navodeći da je napravio dopunski nalaz i mišljenje u skladu s dopunskim zadatkom vještaka te je pregledao nacrte koje je tužiteljica dostavila i naveo kako je na njima prikazan pomoćni objekt u dvorištu koji je dislociran od stambenog objekta, ali zbog nekvalitetne kopije, nije se mogao izjasniti odnosi li se nacrt na tu česticu, a dodao je i da je uvidom u stanje od 15. veljače 1968. utvrdio da pomoćni objekt postoji, što je naveo u svom nalazu i mišljenju.

32. Nadalje, vještak Perić se očitovao navodeći da ustraje u cijelosti kod svog utvrđenja, a koji se temelji na građevinskom dijelu nalaza, te je u dopuni nalaza naznačio točke na skici mjesta spora (14-15-6-16-17-14) kojima bi se formirala, sukladno utvrđenjima građevinskog vještaka, nova površina od 766 m2.

33. Vještaci su u usmenom obrazloženju dopunskog nalaza suglasno naveli da je zapadna granica nekretnine koja obuhvaća stambeni objekt povučena po sredini između pomoćnog objekta i stambenog objekta i to je kod zatečenog stanja prihvatljivo, a to je u varijanti u kojoj pomoćni objekt ne bi bio dio stambenog objekta. Nesporno je da je on postojao, kako su naveli vještaci, i da je on legalan bez obzira na nacrte.

34. Nalaze i mišljenje vještaka te njihove dopune sud je prihvatio kao nepristrane i obrazložene te sukladne zadatke osnovnog i dopunskog vještačenja, a vještaci su usmeno obrazložili svoje nalaze i pri tome ustrajali kod svojih utvrđenja i razjasnili sve nejasnoće te obrazloženo otklonili primjedbe stranaka, a sukladno prijedlogu tuženika izradili i drugu varijantu nalaza prema kojoj pomoćni objekt u dvorištu ne ulazi u izračun zemljišta za redovnu uporabu nekretnine te nakon toga stranke nisu imale primjedbi na utvrđenja vještaka, te su navele da je pravno pitanje koju će varijantu sud prihvatiti kao mjerodavnu. Za dodati je da sud nije posebice ocjenjivao nalaz i mišljenje vještaka geodetske struke Vladivoja Relića, dipl. ing. i vještaka građevinske struke Ivana Škarice, dipl. ing, jer su isti sačinjeni za potrebe drugog postupka te se stranke nisu suglasile da se koriste u ovom ppostupku.

35. Iskaze tužiteljica i svjedoka sud je prihvatio kao logične i uvjerljive te međusobno suglasne, izuzev iskaza svjedok AĆ u dijelu navoda da su sami stanari objekta tužiteljica izgradili spremišta u dvorištu, jer je u tome dijelu neuvjerljiv i nelogičan te u suprotnosti s iskazima tužiteljica i ostalih svjedoka. Naime, i sam svjedok priznaje da su za sporne stanove bila projektirana i spremišta, kao i za ostala tri od četiri stambena objekta, te priznaje i da, za razliku od drugih objekta koji imaju spremišta uz sam objekt, tj. povezana nadstrešnicom, predmetni stanovi nemaju takva istovjetna spremišta već samo nadstrešnicu, pa je logično da ih u tom slučaju nisu izgradili sami stanari, već da se iz nekog razloga prilikom gradnje odstupilo od projekta, moguće zbog konfiguracije tla, kako bi to proizlazilo iz ostalih iskaza, te da su tada izgrađena spremišta dislocirana u dvorištu, koja su od početka predana u posjed stanarima sporih stambenih jedinica, kao i ostala spremišta koja su izrađena sukladno projektu. Za dodati je da tuženik tijekom postupka niti nije pokušao dokazati okolnost koja proizlazi iz ostalih iskaza, tj. da se ne bi radilo o spremištima koja bi bila istovjetna površinom, načinom gradnje i materijalima kao i spremišta koja se nalaze uz preostala tri objekta, pa je i iz toga razloga iskaz ovog svjedoka u tome dijelu neuvjerljiv, a za dodati je i da je svjedok, kojega tuženik još uvijek angažira za svoje potrebe, očito iz tog razloga pristran.

36. Dakle, u postupku je utvrđeno da su spremišta, koja se nalaze dislocirano od stambenog objekta (iako su prema građevnoj dozvoli trebala biti uz objekt, kao i kod preostalih triju kuća), koji predstavlja prizemni dvojni objekt s dvije stambene jedinice koje se nalaze u Zagrebu, Freudeova 14 i 16, izgrađena istodobno kada i stambene jedinice i to kao pripatci istih s namjenom drvarnica, te su kao takvi predani u posjed prvim stanarima zajedno sa stambenim jedinicama, koji su od onda, odnosno njihovi sljednici u neprekinutom posjedu istih, što proizlazi i iz činjenice koja je utvrđena očevidom, odnosno da se isti nalaze u sklopu ograđenih dvorišta za oba stana, kao i okolnosti da su u bodovnoj listi za potrebe određivanja komunalne naknade ista bodovana kao spremišta izvan zgrade, kako bi to proizlazilo iz rješenja Sekretarijata za građevinarstvo komunalne i stambene poslove grada Zagreba od 4. listopada 1979. Nadalje je utvrđeno da su stanari navedenih stambenih jedinica otkupili iste ugovorima o otkupu stana sklopljenima sukladno Zakonu o prodaji i to tijekom listopada 1997. te tada stekli vlasništvo istih upisom u knjigu položenih ugovora, a utvrđeno je i da se radilo o tipskim ugovorima, jer to proizlazi iz njihovog istovjetnog sadržaja, iz kojeg je razvidno da se radilo o uobičajenom ugovoru za otkup stanova koji su se nalazili u stambenim zgradama, a koji nisu uvažavali činjenicu da se sporni stanovi nalaze u dvojnom prizemnom objektu s pripadajućim pomoćnim objektima. Naime, u istima je opisan samo stan i navedeno da je predmet otkupa pored istog i općenito, a ne konkretan, odgovarajući suvlasnički dio zgrade i zemljišta. S obzirom da, sukladno čl. 5. ZVDSP, onaj tko ima pravo vlasništva na nekoj stvari ima ga i na svim njenim pripadnostima, a u postupku je utvrđeno da su sporna spremišta, u smislu čl. 5. st. 3. ZVDSP, pripatci otkupljenih stambenih jedinica, što je zaključak i Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, kako bi to proizlazilo iz obrazloženja njihovog rješenja od 19. listopada 2022., kao i obrazloženja Visokog upravnog suda u presudi posl.br. Usž-1573/2024-3 od 10. srpnja 2024. donesenoj u postupku u kojem je tuženik zatražio poništenje navedenog rješenja. Iz navedenog proizlazi da su navedenim ugovorima o otkupima te upisom u knjigu položenih ugovora, neovisno što isti nisu izrijekom u njima spomenuti, stanari stekli vlasništvo istih spremišta, pa samim time i zemljišta potrebnog za redovnu uporabu otkupljenih stanova sa spornim spremištima, a sve i da nije tako, stanari koji su ih otkupli, a potom i tužiteljice kao njihove sljednice, su se nalazili od sklapanja ugovora o otkupu do podnošenja tužbe u ovom predmetu u samostalnom, zakonitom, istinitom i poštenom posjedu spremišta, jer nisu imali razloga posumnjati da im ne pripada pravo vlasništva nad istima kao pripatcima otkupljene nekretnine, pa su i temeljem dosjelosti, s obzirom na posjed u tom razdoblju koji je dulji od deset godina, koliko je potrebno za stjecanje nekretnine redovnom dosjelošću, stekli vlasništvo istih, pa onda i pripadajućeg zemljišta, sukladno čl. 159. st. 2. ZVDSP, slijedom čega su tužiteljice osnovano zatražile da sud utvrdi da su suvlasnice predmetne čestice u utvrđenom omjeru i to 1. tužiteljica od 609/2402, a 2. tužiteljica u 553/2402 dijela iste, kako je to vještačenjem utvrđeno kao omjer u koji je uključeno zemljište potrebno za redovnu uporabu stambenih jedinica tužiteljica s pripatcima, kao i da se naloži tuženiku trpljenje upisa navedenog prava suvlasništva tužiteljica u zemljišne knjige i druge javne očevidnike, temeljem čl. 366. i čl. 370. ZVDSP. Ovo s obzirom da su tužiteljice već upisane u knjigu položenih ugovora kao vlasnice posebnih dijelova. Za dodati je i da okolnost da je tuženik tijekom postupka određeni suvlasnički udio na predmetnoj čestici otuđio u korist društava Siro-nek d.o.o. (982/2402 dijela, kako to proizlazi zemljišnoknjižnog izvatka) i Castrum nekretnine d.o.o. (213/2402 dijela), koji su se usprotivili subjektivnoj preinaci tužbe u tom smislu, pa ista nije dopuštena pravomoćnim rješenjem suda posl.br. P-11681/07-77 od 23. kolovoza 2024., nije od značaja, jer to nije zapreka da se spor dovrši među predmetnim strankama, sukladno čl. 195. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a za dodati je da u odnosu se isti ne mogu pozivati u načelo povjerenja u zemljišne knjige iz čl. 122. st. 4. ZVDSP, s obzirom na zabilježbu spora u zemljišnim knjigama i okolnost da im nije moglo ostati nepoznato da su na predmetnoj čestici izgrađeni objekti koji su u vlasništvu osoba koje nisu istovjetne s prodavateljem, pa da posljedično dio te čestice mora biti u suvlasništvu vlasnika tih objekata, s obzirom na načelo jedinstva zemljišta i zgrade. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod točkom I i II izreke, dok je odbijen zahtjev tužiteljica da se tuženiku naloži da im prizna suvlasništvo u utuženom omjeru na predmetnoj čestici, jer za to nema uporišta u odredbama ZVDSP. Za dodati je i da će se građevna čestica, sukladno utvrđenom suvlasničkom omjeru, formirati u upravnom postupku sukladno čl. 43.a st. 1. Zakona o prodaji.

37. Glede tužbenog, odnosno protutužbenog zahtjeva tuženika, za istaknuti je da tuženik nije ovlašten tražiti da sud utvrdi da su tužiteljice suvlasnice nekretnine na kojoj je tuženik upisan kao suvlasnik u manjem omjeru od onog koji tužiteljice traže, kao i da sud samom tuženiku naloži trpljenje upisa istog u zemljišnim knjigama, jer to mogu tražiti samo osobe koje tvrde da je u njihovu korist došlo do stjecanja (su)vlasništva, a ne i treće osobe, pa niti onaj u čiju korist je upisano suvlasništvo u zemljišnim knjigama koje je predmet spora, slijedom čega je isti u cijelosti odbijen kao neosnovan.

38. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP, a isti je odmjeren primjenom čl. 155. ZPP i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine br. 138/23, dalje: Tarifa).

39. Tužiteljicama, zastupanima po punomoćnici odvjetnici, priznat je trošak sastava tužbe po Tbr. 7. toč. 1. (250 bodova), trošak sastava prijedloga za izdavanje privremene mjere (o kojem nije odlučeno, jer je u međuvremenu došlo do otuđenja suvlasničkog udjela na predmetnoj čestici) po Tbr. 8. toč. 1. (250 bodova), trošak sastava odgovora na protutužbu po Tbr. 8. toč. 1. (250 bodova), trošak sastava četiri obrazložena podneska po Trb. 8. toč. 1. i to podnesaka od 26. rujna 2008., 30. prosinca 2011., 28. travnja 2021. i 21. srpnja 2022. (4x250 bodova), trošak sastava podnesaka od 6. prosinca 2023. i 17. veljače 2024. po Tbr. 8. toč. 3. (2x100 bodova), trošak sastava podneska od 1. veljače 2008. po Tbr. 8. toč. 4. (50 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 21. siječnja 2019., 30. rujna 2020., 6. svibnja 2021., 17. prosinca 2021. 23. prosinca 2023., 15. travnja 2024., 5. prosinca 2024. i 11. ožujka 2025., sve po Tbr. 9. toč. 1. (8x250 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 11. siječnja 2008. po Tbr. 9. toč. 2. (125 bodova), trošak zastupanja na ročištima od 25. ožujka 2019., 13. lipnja 2019. i 15. lipnja 2020., sve po Tbr. 9. toč. 5. (3x50 bodova), trošak zastupanja na očevidu po Tbr. 9. toč. 7. (250 bodova), trošak sastava žalbe od 8. prosinca 2008. po Tbr. 10. toč. 4. (125 bodova), nagrade po Tbr. 40. za radnje poduzete od 13. rujna 2020. (590,00 EUR), kao i trošak PDV u iznosu 2.347,50 EUR, a priznat im je i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 497,41 EUR, pristupa vještaka na ročište u iznosu od 66,36 EUR, te trošak očevida u iznosu od 24,89 EUR. Nije im priznat trošak zastupanja na ročištima od 11. ožujka 2016 i 23. studenoga 2018., jer u ovom predmetu nisu održana ročišta toga dana, kao ni sastavaka podnesaka od 16. kolovoza 2017., 9. listopada 2018., 1. listopada 2019. i 30. rujna 2020., jer spisu ne prileže podnesci tužiteljica toga dana, a nije im priznat niti daljnji trošak vještačenja u iznosu od 514,31 EUR, jer tužiteljice u ovom postupku nisu imale taj trošak, niti im je uplata istog naložena.

40. Slijedom navedenog, dosuđen im je naknada parničnog troška u ukupnom iznosu od 12.951,16 EUR i to sa zateznim kamatama, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP tekućim od dana donošenja presude do isplate.

41. Odluka o visini kamatne stope temelji se na čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22 i 155/23).

U Zagrebu, 26. ožujka 2025.

Sutkinja:

Davorka Ćurko Nasić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

Dna:

- pun. tužitelja

- pun. tuženika