Posl.br. Pr-271/2022-29

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu Majdi Felker, u pravnoj stvari tužitelja FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Nikola Fanuko, odvjetnik iz Rijeke, protiv tuženika Sveučilište u Rijeci - Tehnički Fakultet, Rijeka, Vukovarska 58, OIB: 46319717480, zastupanog po punomoćniku Luki Vukasoviću, odvjetnik u Rijeci, radi isplate razlike plaće, nakon glavne i javne rasprave zaključene 10. veljače 2025. u nazočnosti tužitelja osobno, zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, temeljem objave od 26. ožujka 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1.Nalaže se tuženiku Sveučilište u Rijeci – Tehnički fakultet, Vukovarska 58, 51000 Rijeka, OIB: 46319717480, da tužitelju HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati bruto iznos od 21.517,41 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 1.500,06 EUR od dana 16. prosinca 2020. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.488,51 EUR od dana 16. siječnja 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.239,75 EUR od dana 16. veljače 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.239,75 EUR od dana 16. ožujka 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.239,75 EUR od dana 16. travnja 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.239,75 EUR od dana 16. svibnja 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.239,75 EUR od dana 16. lipnja 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.239,75 EUR od dana 16. srpnja 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.231,17 EUR od dana 16. kolovoza 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.231,17 EUR od dana 16. rujna 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.231,17 EUR od dana 16. listopada 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.231,17 EUR od dana 16. studenog 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.237,92 EUR od dana 16. prosinca 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.237,92 EUR od dana 16. siječnja 2022. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.229,94 EUR od dana 16. veljače 2022. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.229,94 EUR od dana 16. ožujka 2022. godine, sve do isplate,

-na iznos od 1.229,94 EUR od dana 16. travnja 2022. godine, sve do isplate, a koje teku od 16. prosinca 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89%, od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75%, od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61%, od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49%, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50%, od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00%, od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50%, a od 01. srpnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena

2.Nalaže se tuženiku Sveučilište u Rijeci – Tehnički fakultet, Vukovarska 58, 51000 Rijeka, OIB: 46319717480, da tužitelju HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati neto iznos od 597,24 EUR, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

-na iznos od 199,08 EUR od dana 16. prosinca 2020. godine, sve do isplate,

-na iznos od 199,08 EUR od dana 16. srpnja 2021. godine, sve do isplate,

-na iznos od 199,08 EUR od dana 16. prosinca 2021. godine, sve do isplate,

a koje teku od 16. prosinca 2020. godine do 31. prosinca 2020. godine po kamatnoj stopi od 5,89%, od 01. siječnja 2021. godine do 30. lipnja 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,75%, od 01. srpnja 2021. godine do 31. prosinca 2021. godine po kamatnoj stopi od 5,61%, od 01. siječnja 2022. godine do 30. lipnja 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,49%, od 01. srpnja 2022. godine do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi od 5,31%, od 01. siječnja 2023. godine do 30. lipnja 2023. godine po kamatnoj stopi od 5,50%, od 01. srpnja 2023. godine do 31. prosinca 2023. godine po kamatnoj stopi od 7,00%, od 01. siječnja 2024. godine do 30. lipnja 2024. godine po kamatnoj stopi od 7,50%, a od 01. srpnja 2024. godine do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena.

3.Nalaže se tuženiku Sveučilište u Rijeci – Tehnički fakultet, Vukovarska 58, 51000 Rijeka, OIB: 46319717480, da tužitelju HD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi prouzročene troškove postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenje ove tužbe, po stopi u skladu sa člankom 29. stavkom 2. Zakona o obveznim odnosima koja se određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe. "

II. Nalaže se tužitelju Vedranu Karloviću, [adresa], 51000 Rijeka, OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Sveučilište u Rijeci – Tehnički fakultet, Vukovarska 58, 51000 Rijeka, OIB: 46319717480, naknadi prouzročene troškove postupka u iznosu od 4.625,00 eura zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 26. ožujka 2025., pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Tužitelj u tužbi navodi da je dana 31. ožujka 2022. s tuženikom sklopio ugovor o radu na neodređeno vrijeme na radnom mjestu položaja I. vrste, voditelj ostalih ustrojstvenih jedinica. Državni inspektorat donio je 01. ožujka 2021. rješenje KLASA: UP/I-116-02/21-01/11, URBROJ: 443-02-02-10-21-11, kojim se usvaja zahtjev HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se utvrđuje da je sklapanjem ugovora o radu između ustanove Sveučilište u Rijeci-Tehnički fakultet, Vukovarska 58, Rijeka, i KD, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], dana 30. listopada 2020. za radno mjesto Voditelj Tehničke službe, podnositelju zahtjeva HD uskraćeno pravo prednosti pri zapošljavanju u ustanovi Sveučilište u Rijeci-Tehnički fakultet. Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, donio je dana 10. veljače 2022. rješenje KLASA: UP/II-116-02/21-01/31, URBROJ: 443-01-17-02- 22-9, kojim potvrđuje točku 1. rješenja Državnog inspektorata KLASA: UP/I-116-02/21-01/11, URBROJ: 443-02-02- 10-21-11, od 01. ožujka 2021. godine, a kojim je usvojen zahtjev podnositelja zahtjeva HD. Postupajući po rješenju Državnog inspektorata, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, od dana 10. veljače 2022. godine, KLASA: UP/II-116-02/21-01/31, URBROJ: 443-01-17-02-22-9, tuženik je 18. ožujka 2022. tužitelju dostavio upitnik za zasnivanje radnog odnosa. Nakon toga, tužitelj i tuženik sklopili su ugovor dana 31. ožujka 2022. Međutim, tužitelj sukladno članku 1089. Zakona o obveznim odnosima ima pravo na izmaklu korist s obzirom da je tuženik s tužiteljem 30. listopada 2020. trebao sklopiti ugovor o radu, umjesto s gospodinom KD. Nezakonitim postupanjem tuženika, tužitelju je nastala šteta te mu pripada izmakla korist u vidu prosječnih mjesečnih primanja, odnosno plaća i drugih primanja koje bi ostvarivao za svoj rad, u periodu od 01. studenog 2020. do 31. ožujka 2022. Tužitelj je izračunao da bi mu plaća u navedenom razdoblju iznosila 211.930,67 kn zajedno sa ostalim pravima koja proizlaze iz radnog odnosa. Dakle, iznos od 211.930,67 kn predstavlja izmaklu korist koju tužitelj potražuje od tuženika, odnosno predstavlja iznos koji bi tužitelj ostvario u spornom periodu radom kod tuženika. Od tog iznosa, tuženik duguje tužitelju neto iznos od 8.500,00 kn na ime neoporezivog dijela, odnosno božićnica, uskršnjica, regresa i nagrade, dok iznos od 203.430,67 kn tuženik duguje tužitelju na ime naknade bruta iznosa plaće.

2.Tužitelj se podneskom od 5. studenoga 2024. je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka te specificirao tužbeni zahtjev kojim potražuje iznose kako je navedeno u točci I. izreke presude.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da se osporavaju tužba i tužbeni zahtjev, kako osnov tako i visina, u cijelosti kao neosnovani. Nije sporno da je tužitelj sa tuženikom po prvi puta dana 31. ožujka 2022. zaključio ugovor o radu na neodređeno vrijeme. Tužitelj prije toga dana nije nikada bio u radnom odnosu kod tuženika. Nije sporno da je Državni inspektorat, Rijeka, donio dana 01.ožujka 2021. rješenje klase UP/I-116-02/21-01/11 kojim je usvojio zahtjev tužitelja i utvrdio da mu je uskraćeno pravo prednosti pri zapošljavanju te utvrdio u točki 2. da ovo izvršno rješenje predstavlja opravdan razlog za otkaz ugovora o radu iz točke 1. rješenja (u daljnjem tekstu: Prvostupanjsko rješenje). Nije sporno da je Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, dana 10.veljače 2022. donio rješenje Klasa UP/II-116- 02/21-01/31 (u daljnjem tekstu: Drugostupanjsko rješenje), kojim je poništio točku 2. Prvostupanjskog rješenja, dok je točku 1. Prvostupanjskog rješenja ostavio na snazi. Nije sporno niti da je tuženik postupio po Drugostupanjskom rješenju Državnog inspektorata i tužitelju dostavio upitnik za zasnivanje radnog odnosa. Sve druge navode tužitelja, tuženik osporava u cijelosti kao neosnovane i netočne. Nakon što je primio Drugostupanjsko rješenje, tuženik je bez odlaganja postupio prema istom te sukladno propisanoj proceduri zaposlio tužitelja. Tuženik je tijekom cijelog postupka postupao u okviru danih mu ovlaštenja, što uključuje i konzumaciju prava na izjavljivanje žalbe protiv Prvostupanjskog rješenja. Da je tuženik imao razloga podnijeti žalbu protiv Prvostupanjskog rješenja ukazuje činjenica da je isto djelomično i poništeno. Međutim, tuženik je bez odlaganja postupio prema Prvostupanjskom i Drugostupanjsko rješenju kada su isti stekli svojstvo izvršnosti odnosno pravomoćnosti. Slijedom navedenog, tuženik posebno osporava navod iz tužbe da je tuženik sa tužiteljem trebao sklopiti ugovor o radu dana 30. listopada 2020. Ovo iz razloga što su pravomoćnost odnosno izvršnost Prvostupanjskog odnosno Drugostupanjskog rješenja nastupili tek 18. ožujka 2022. Naime, i protiv rješenja o zasnivanju radnog odnosa moguće je izjaviti žalbu te se zasnivanje radnog odnosa odlaže do nastupa pravomoćnosti/izvršnosti rješenja. Ovdje se skreće pažnja kako je protiv rješenja Državnog inspektorata žalba podnesena ne samo od tuženika već i od treće osobe te je ista bila djelomično i osnovana. Isto tako opće je poznata činjenica da se u postupcima natječaja za zasnivanje radnih odnosa vrlo često izjavljuju žalbe te se radni odnosi zaključuju tek po pravomoćnosti i izvršnosti rješenja kojima se odlučivalo o osobi sa kojom će se zaključiti radni odnos. Postupak natječaja za zasnivanje radnog odnosa traje određeno vrijeme i svi sudionici imaju mogućnosti koristiti pravne lijekove, što se dogodilo i u slučaju tužitelja radi čega istome nisu povrijeđena nikakva materijalna prava jer je sa istim konačno i zaključen radni odnos te od trenutka zaključenja radnoga odnosa tužitelj prima plaću odnosno tuženik je izvršio sve svoje obveze sukladno Drugostupanjskom rješenju i zakonskim obvezama što proizlazi iz zapisnika o kontroli izvršenja Državnog inspektorata od dana 23.05.2022. Tužitelj pogrešno drži kada smatra da mu pripada pravo na izmaklu korist ili naknadu plaće za vrijeme trajanja postupaka procedure izbora osobe sa kojom će se zaključiti radni odnos. Tužitelj nije bio u radnom odnosu koji je primjerice prestao pa je isti ponovno vraćen na posao da bi imao pravo na naknadu plaće/izmaklu korist nego se tužitelj po prvi puta tek zaposlio radi čega nema pravo na neku plaću/naknadu plaće prije tog razdoblja. Tužitelj ne može osnovano tvrditi da bi započeo s radom kad i KD, jer su se u natječajnom postupku i drugi kandidati pozivali na pravo prvenstva, a što se vidi i iz Drugostupanjskog rješenja Državnog inspektorata (navodi drugožalitelja KD), podcrtano na str. 3. rješenja. Tek podredno, a ukoliko sud doista utvrdi da tužitelj ima pravo na izmaklu korist, tada od iste treba odbiti primanja koja je tužitelj ostvario za vrijeme razdoblja za koje traži naknadu plaće/izmakle koristi. Obzirom na navedeno, tuženik predlaže pribaviti podatke o primanjima tužitelja za vrijeme razdoblja od 01.studenog 2020.godine do 31.ožujka 2022.g. Nadalje i podredno, sve i da je tužitelj bio zaposlen u periodu za koji potražuje izmaklu korist, to ne znači da bi mu pripadalo pravo na ukupni neto iznos od 8.500,00 kuna na ime neoporezivog dijela. Iznosi koje tužitelj specificira po mjesecima ne predstavljaju svi materijalna prava zaposlenika utvrđena Temeljnim kolektivnom ugovorom za službenike i namještenike u javnim službama (od 01. 05. 2022.: NN 56/2022, a do tog dana: NN 128/2017), već je riječ o nagradi poslodavca za koju tužitelj ne može tvrditi da bi istu uistinu i primio. Ukoliko tužitelj smatra da mu pripada svaki pojedini iznos koji je utužio u točki 2.tužbenog zahtjeva tada treba i dokazati da bi isti taj iznos dobio odnosno da bi bio nagrađen Osporava se i visina potraživanja tužitelja preciziranog u točki 1. tužbenog zahtjeva u cijelosti obzirom da nije jasno kako je tužitelj do iste došao. Slijedom naprijed navedenog, tuženik predlaže naslovnom sudu tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja prije svega odbiti kao neosnovane u cijelosti.

4.Dakle, predmet ovog postupka jest zahtjev tužitelja sukladno članku 1089. Zakon o obveznim odnosima ( dalje ZOO ) da mu tuženik isplati na ime izmakle koristi u vidu prosječnih mjesečnih primanja odnosno plaća i drugih primanja koje bi ostvario da je radio u periodu od 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2022. jer smatra da je tuženik sa tužiteljem trebao sklopiti Ugovor o radu 30. listopada 2020., a ne 31. ožujka 2022.

5.Nije sporno da je tužitelj sa tuženikom sklopio ugovor o radu dana 31. ožujka 2022. Također nije sporno niti da je Državni inspektorat 1. ožujka 2021. donio rješenje KLASA: UP/I-116-02/21-01/11, URBROJ: 443-02-02-10-21-11, kojim se usvaja zahtjev HD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se utvrđuje da je sklapanjem ugovora o radu između ustanove Sveučilište u Rijeci-Tehnički fakultet, Vukovarska 58, Rijeka, i KD, OIB: [osobni identifikacijski broj] [adresa], dana 30. listopada 2020. godine za radno mjesto Voditelj Tehničke službe, podnositelju zahtjeva HD uskraćeno pravo prednosti pri zapošljavanju u ustanovi Sveučilište u Rijeci-Tehnički fakultet, te da je Državni inspektorat, Središnji ured, Sektor za drugostupanjski upravni postupak, donio je dana 10. veljače 2022. rješenje KLASA: UP/II-116-02/21-01/31, URBROJ: 443-01-17-02- 22-9, kojim potvrđuje točku 1. rješenja Državnog inspektorata KLASA: UP/I-116-02/21-01/11, URBROJ: 443-02-02-10-21-11, od 01. ožujka 2021., a kojim je usvojen zahtjev podnositelja zahtjeva HD.

6.Sporno je da li tužitelju sukladno čl. 1089. ZOO-a pripada pravo na izmaknu korist u vidu prosječnih mjesečnih primanja, odnosno plaća i drugih primanja koje bi ostvario za svoj rad u periodu pod 1. studenog 2020. do 31. ožujka 2022. kao i visina istih.

7.Sud je proveo dokaz čitanjem Odluke o plaći od 29. ožujka 2023. (list 5), platna lista tužitelja (list 6), dostava upitnika za zasnivanje radnog odnosa od 18. ožujka 2022. (list 7), Rješenje Državnog inspektorata od 10. veljače 2022. (list 9-21, 49-61), Ugovor o radu na neodređeno od 31. ožujka 2022. (list 22-23), rješenje Državnog inspektorata od 1. ožujka 2021.( list 24-35), zapisnik o kontroli izvršenja rješenja od 23. svibnja 2022. (list 43-47), Sporazum o prestanku ugovora o radu na neodređeno od 28. rujna 2021. (list 67, 369), sudska praksa (list 75-83), preslika spisa Državnog inspektorata Klasa: UP/I-116-02/21-01/11 (list 85-367), saslušan je kao stranka tužitelj HD (list 372), izvršen je uvid u dopis HZMO (list 376), te je provedeno vještačenje po vještaku financijske struke Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb - vještakinja Petra Blašković (list 384-392).

8.Tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti je neosnovan.

9.Odredbom članka 1045. ZOO-a propisano je da:

1) Tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

(2) Predmnijeva se obična nepažnja.

(3) Za štetu od stvari ili djelatnosti od kojih potječe povećana opasnost štete za okolinu odgovara se bez obzira na krivnju.

(4) Za štetu bez obzira na krivnju odgovara se i u drugim slučajevima predviđenim zakonom.

10.Odredbom članka 1089. ZOO-a propisano je da:

1) Oštećenik ima pravo kako na naknadu obične štete, tako i na naknadu izmakle koristi.

(2) Visina naknade štete određuje se prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, osim slučaja kad zakon određuje što drugo.

(3) Pri ocjeni visine izmakle koristi uzima se u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem.

(4) Kad je stvar uništena ili oštećena kaznenim djelom učinjenim namjerno, sud može odrediti visinu naknade prema vrijednosti koju je stvar imala za oštećenika.

11.Odredbom članka 1090. ZOO-a propisano je da će sud, uzimajući u obzir i okolnosti koje su nastupile poslije prouzročenja štete, dosuditi naknadu u iznosu koji je potreban da se oštećenikova materijalna situacija dovede u ono stanje u kojem bi se nalazila da nije bilo štetne radnje ili propuštanja.

12.Člankom 7. st. 1 Zakona o parničnom postupku, propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

13.Odredbom članka 219. Zakona o parničnom postupku, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

14.Člankom 221. Zakona o parničnom postupku, propisano je da će sud, ako na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključiti će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

15.Ocjenom provedenih dokaza i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu odredbe članka 8. ZPP-a sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev neosnovan.

16.Ne temelju nespornih činjenica i provedenih dokaza utvrđeno je da je tuženik postupio protivno izričitoj odredbi članka 101. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz kojeg razloga je od strane Državnog inspektorata donesena pravomoćna i ovršna odluka od 10. veljače 2022. kojom je preinačeno djelom rješenje, a djelom potvrđeno rješenje od 1. ožujak 2021. u kojem je usvojen zahtjev tužitelja HD da je sklapanjem Ugovora o radu sa KD tužitelju uskraćeno pravo prednosti pri zapošljavanju kod tuženika, a što predstavlja opravdani razlog za otkaz navedenog Ugovora o radu.

17.Dakle u ovom slučaju nesporno tuženik nije postupio sukladno članku 101. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz domovinskog rata ( dalje: Zakon o hrvatskim braniteljima) ali u smislu spomenute zakonske odredbe nije postojala obveza tuženika da sklopi Ugovor o radu sa tužiteljem jer time što je ugovor o radu sklopljen sa KD pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela utvrđen bez pravnog učinka nije automatski značilo i to da na njegovo radno mjesto treba zaposliti tužitelja. Tuženik je samostalno odlučio sa tužiteljem sklopiti ugovor o radu za navedeno radno mjesto, iz čega ne proizlazi da bi tužitelj bio zaposlen na navedeno radno mjesto i u trenutku zapošljavanja KD. Naime, na natječaj na kojem je zaposlen KD javio se i tužitelj koji očito kako je utvrdio Državni inspektorat imao prednost kod zapošljavanja u smislu odredbe članka 101.st.1., a kako je tuženik istog eliminirao već u samom početku isti nije ušao niti u uži krug za razgovor, a u koji su ušli 6 kandidata, a između ostalog i onaj koji je primljen KD.

18.Stav je suda međutim da time što je tužitelj uspio osporiti odluku o izboru kandidata KD ne znači da mu posljedično tome pripada i pravo na plaće u razdoblju od zaključenja ugovora sa KD pa do zaključenja novog ugovora za navedeno radno mjesto sa tužiteljem jer nije izvjesno da bi tuženik upravo sa tužiteljem u tom trenutku zasnovao radni odnos za poslove za koji je natječaj i objavljen, uzevši pri tom u obzir da mu takvo pravo nije priznato izričitim zakonskim odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima te da je u postupku užeg izbora sudjelovalo još 6 kandidata koji su udovoljavali općim uvjetima natječaja.

19.Tužitelj ničim ne dokazuje da postoji uzročna veza između eventualne štete koju trpi i radnje tuženika jer nije dokazano da bi tuženik između 6 tj. 7 kandidata zajedno sa tužiteljem i da je isti ušao u uži krug zasnovao radni odnos upravo s njim. Činjenica što je tuženik sa tužiteljem nakon donošenja odluke inspektorata zaključio ugovor o radu, a što je bilo cca 2 godine nakon raspisanog natječaja ne ukazuje na to da bi takvu odluku tuženik donio i u trenutku provođenja razgovora sa kandidatima jer navedena povreda koju je tuženik počinio i zbog kojeg je doneseno rješenje Državnog inspektorata ima za posljedicu samo to da je tužitelj sa uspjehom osporio navedenu odluku tuženika o izboru drugog kandidata, a ne i njegovo pravo na radno mjesto na kojem je taj drugi kandidat bio zaposlen temeljem navedenog natječaja.

20.Stav je suda da je na tužitelju bio teret dokaza da dokaže da je izvjesno da bi prema redovnom tijeku stvari da ga tuženik nije već prije razgovora eliminirao iz natječaja upravo on bio zaposlen na predmetnom radnom mjestu jer je bio najbolji kandidat, ili jedini hrvatski branitelj što tužitelj iako je bio zastupan po kvalificiranom punomoćniku tijekom cijelog postupka nije niti pokušao dokazati. Naime, isti nije predložio dostavu cjelokupne natječajne dokumentacije iz koje bi bilo razvidno da li su i ostalih 6 kandidata bili hrvatski branitelji i da li su imali možda bolje natječajne uvjete nego tužitelj. Kako sud temeljem priloženih dokaza nije mogao sa sigurnošću utvrditi da li bi da nije došlo do predmetne povrede čl. 101. čl. 1. Zakona o hrvatski braniteljima tužitelj od svih izabranih kandidata zasnovao radni odnos sa tuženikom primijenio je pravilo o teretu dokazivanja, a budući je teret dokazivanja za isto bio na tužitelju te odbio tužitelja sa tuženim zahtjevom u cijelosti, jer iz priloženih dokaza ne proizlazi da bi tuženik već 30. listopada 2020. trebao sklopiti ugovor o radu sa tužiteljem, a ne sa nekom drugom osobom umjesto KD.

21.Slijedom navedenog, valjalo je odbiti u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja za naknadu izmakle koristi uvidu plaća i drugih davanja iz kojeg razloga sud nije posebno obrazlagao nalaz i mišljenje vještaka.

22.Slijedom navedenog odlučeno je kao u točci I. izreke presude.

23. Odluka o trošku temelji se na odredbi iz čl. 154. st. 1. u vezi s čl. 155. ZPP- a, pa je tužitelj, koji je izgubio parnicu, dužan tuženiku nadoknaditi sve troškove koji su bili potrebni za vođenje parnice prema vrijednosti predmeta spora i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa). Sud je priznao tužitelju zatražene troškove koji se odnose na troškove zastupanja po punomoćniku odvjetniku i to za sastav odgovora na tužbu iznos od 500,00 eura, sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife i za sastav podneska od 25.11.2022. i 19.11.2024. u iznosu od 2x500,00 eura sukladno tbr. 8.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, neobrazloženi podnesci od 19.11.2024. u iznosu od 1x200,00 eura sukladno tbr. 8.t.3. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife, te za zastupanje na ročištu održanom 12.12.2022.,20.2.2024.,4.6.2024.,10.2.2025. u iznosu od 4x500,00 eura, sukladno tbr. 9.t.1. Tarife, u vezi s tbr. 50. Tarife. Dakle, za zastupanje po punomoćniku odvjetniku je na ime troškova postupka koje joj je dužan nadoknaditi tužitelj priznato ukupno 3.700,00 eura uvećano za PDV od 25% sukladno tbr. 42. Tarife, sveukupno 4.625,00 eura.

23.1.Odluka o kamatnoj stopi temelji se na odredbi članka 3. ZID ZOO-a (NN 78/15). Odluka o pravu na kamatu na parnični trošak temelji se na odredbi članka 30. stavak 3. Ovršnog zakona (NN 112/12, 25/13 i 93/14).

23.2.Stoga je odlučeno kao u točci II. izreke presude.

U Rijeci, 26. ožujka 2025.

S U D A C :

Majda Felker

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi pisano u 3 primjerka putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

Po pravomoćnosti: Ministarstvo financija, Porezna uprava