Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Varaždin, Međimurska 26D

Poslovni broj: Kž-728/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Varaždinu, u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Kolenko, predsjednice vijeća te Igora Pavlica i Rajka Kipkea, kao članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničarke Sanje Hajdarović, u kaznenom predmetu protiv optuženog OL, zbog kaznenih djela iz čl. 139. st. 2. u vezi s čl. 139. st. 4. Kaznenog zakona ("Narodne novine" broj: 125/11. i 144/12., dalje: KZ/11) i dr., odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: K-60/2022-67 od 11. lipnja 2024., na javnoj sjednici održanoj 26. ožujka 2025., u prisutnosti optuženika OL i zamjenice braniteljice Dore Pintarić Planinc, odvjetnice u Varaždinu,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba optuženika OL kao neosnovana te se potvrđuje presuda suda prvoga stupnja.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Rijeci presudom poslovni broj: K-60/2022-67 od 11. lipnja 2024. je proglasio krivim optuženog OL zbog jednog kaznenog djela protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11 u svezi s čl. 139. st. 4. KZ/11, te ga je na temelju čl. 139. st. 2. KZ/11 osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, s time što mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda te je određeno da se kazna zatvora na koju je osuđen neće izvršiti ukoliko u roku od 2 (dvije) godine od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. t. 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/12 – odluka Ustavnog suda 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22 i 36/24, dalje u tekstu ZKP/08) optuženik OL je dužan nadoknaditi troškove kaznenog postupka i to paušalni iznos od 300,00 (tristo) eura, u roku od petnaest (15) dana od pravomoćnosti presude, dok je na temelju čl. 145. st. 2. t. 8. ZKP/08 dužan platiti nužne izdatke oštećenice FL te nagradu i nužne izdatke njezina punomoćnika, visina kojih troškova će se odmjeriti posebnim rješenjem.

1.2. Istom presudom je na temelju čl. 452. st. 1. t. 2. ZKP/08 protiv optuženika OL odbijena optužba da bi počinio jedno kazneno djelo protiv osobne slobode, prijetnjom iz čl. 139. st. 2. KZ/11.

1.3. Na temelju čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. t. 1. do 5. ZKP/08 te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada branitelja, koji se mogu izdvojiti iz ukupnih troškova u odnosu na ošećenika JL, padaju na teret proračunskih sredstava.

2. Protiv te presude žalbu je u odnosu na osuđujući dio podnio optuženik OL po braniteljici Miroslavi Turnšek, odvjetnici, zbog bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede materijalnog prava te odluke o kazni, s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u pobijanom dijelu na način da se optuženik oslobodi optužbe, a podredno da se presuda u pobijanom dijelu ukine i predmet uputi prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U smislu čl. 474. st. 1. ZKP/08 spis je dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Varaždinu na obvezno razgledavanje, nakon čega je isti podneskom broj: KŽ-DO-840/2024-3 od 18. listopada 2024. vraćen ovom drugostupanjskom sudu.

5. U skladu s odredbom čl. 475. st. 1. ZKP/08 sjednica vijeća drugostupanjskog suda održana je u nazočnosti optuženog OL i zamjenice braniteljice Dore Pintarić Planinc, odvjetnice, dok je na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08-24 sjednica održana u odsutnosti uredno obaviještenog državnog odvjetnika.

6. Žalba nije osnovana.

7. Prije svega, optuženik nije u pravu kada se žali zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, čije ostvarenje u bitnome nalazi u nerazumljivosti izreke pobijane presude, time što se u istoj kao mjesto počinjenja djela navodi mjesto "Vatančić", koje ne postoji na otoku Krku.

7.1. Uz to, žalitelj smatra da je izreka pobijane presude i u proturječju s njezinim obrazloženjem, budući da se u izreci kao mjesto počinjenja djela navodi stan EL, dok iz obrazloženja proizlazi da se inkriminirani događaj odigrao na cesti ili na parkiralištu kuće u kojoj se isti odigrao prilikom njegovog odlaska s vozilom, s time da se sam kritični događaj u izreci opisuje kao jedna jedinstvena vremenska cjelina, za razliku od obrazloženja u kojem prvostupanjski sud razlučuje prvi i drugi dio događaja.

7.2. Također, proturječnost izreke pobijane presude i njezinog obrazloženja optuženik nalazi i u tome da se u izreci tereti da je izgovorio riječi: "nemoj da vas više vidim ovdje, jer ću vas ubiti, zaklati", što bi ukazivalo na množinu, dok se u obrazloženju izlaže navod žrtve EL prema kojem se obratio samo njoj.

7.3. Što se tiče ostalih žalbenih navoda, koje žalitelj podvodi pod žalbenu osnovu bitne povrede odredaba kaznenog postupka, ovaj žalbeni sud primjećuje da se radi o žalbenim tvrdnjama kojima se ustvari napada pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud temelji svoju odluku, tako da je u tom dijelu sadržajno riječ o žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a o kojoj žalbenoj osnovi će više riječi biti u daljnjem tekstu.

8. Suprotno žalitelju, imajući na umu da iz obrane optuženog SL i iskaza žrtava EL te svjedoka JL proizlazi kao nesporno da je sukob između njih, a koji je neposredno prethodio inkriminiranoj prijetnji, započeo na terasi stana u prizemlju kuće na otoku Krku, koja je u suvlasništvu optuženika i njegovog brata, s time da jedan stan koristi on sa svojom obitelji a drugi stan njegov brat sa izvanbračnom suprugom – žrtvom EL, tada po ocjeni ovog žalbenog suda to što se u izreci pobijane presude očito omaškom u pisanju pogrešno navodi mjesto Vatančić (naime, iz drugih dokaza u spisu proizlazi da se radi o mjestu Vantančići), kao i činjenica da opisu djela nije precizno navedena lokacija na kojoj je izrečena inkriminirana prijetnja (navodi se samo da je istu izrekao nakon što je žrtvi EL i njezinom ocu u fizičkom sukobu nanio ozljede) nije takvog značaja da se pobijana presuda ne bi mogla ispitati, a što je sukladno odredbi iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 temeljni uvjet za ostvarenje citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka.

8.1. Isto tako, žalitelj nije u pravu kada ostvarenje citirane bitne povrede odredaba kaznenog postupka u vidu proturječnosti izreke pobijane presuda s njezinim obrazloženjem nalazi u tome da se kritični događaj činjenično opisuje kao jedna jedinstvena vremenska cjelina, za razliku od obrazloženja u kojem prvostupanjski sud razlučuje prvi i drugi dio događaja. Naime, u činjeničnom opisu predmetnog kaznenog djela se jasno navodi da je samoj inkriminiranoj prijetnji neposredno prethodio fizički sukob u kojem je optuženik žrtvama nanio ozljede, tako da prvostupanjski sud time što je u obrazloženju pobijane presude razlučio prvi dio zbivanja koje se opisuje u činjeničnom opisu djela (fizički sukob) u odnosu na drugi dio (inkriminirana prijetnja), evidentno nije zapao u proturječje u odnosu na izreku same pobijane odluke.

8.2. Naposljetku, optuženik nije u pravu niti kada proturječje između izreke pobijane presude nalazi u tome da se u izreci tereti da je izgovorio riječi: "nemoj da vas više vidim ovdje, jer ću vas ubiti, zaklati", što bi ukazivalo na množinu, dok se u obrazloženju izlaže navod žrtve EL prema kojem se obratio samo njoj.

8.3. Naime, žalitelj očito ispušta iz vida ostali dio njezinog iskaza koji prvostupanjski sud također izlaže u obrazloženju pobijane odluke, a u kojem ista navodi da je optuženik inkriminirane riječi izgovorio u množini, ali da je sigurna da je prijetnja bila izrečena samo njoj, tako da niti u tom pravcu ne postoji proturječnost obrazloženja pobijane presude s njezinom izrekom.

9. Ostvarenje žalbene osnove pogrešne primjene materijalnog prava (pravilno povrede kaznenog zakona) optuženik suštinski nalazi kao posljedicu pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, a do čega je došlo zbog neprimjene dokaznog standarda "in dubio pro reo", u kakvom slučaju se, međutim, ne radi o toj žalbenoj osnovi, koja postoji samo u situaciji kada se žalitelj u svemu slaže s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog suda, ali smatra da je na ista pogrešno primijenjen kazneni zakon, već je riječ o žalbenim tvrdnjama koje se podvode pod žalbenu osnovu pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, a kojoj će više riječi biti u daljnjem tekstu.

10. Optuženik nije u pravu niti kada se žali zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

10.1. Ostvarenje te žalbene osnove žalitelj suštinski nalazi u tome da je prvostupanjski sud iskaze žrtve FL i svjedoka JL pogrešno ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama, dok je s druge strane njegovu obranu, premda ju podupiru drugi dokazi izvedeni tijekom rasprave, neosnovano ocijenio kao konstrukciju s ciljem izbjegavanja njegove kaznene odgovorenosti za terećeno kazneno djelo.

10.2. Argumentirajući takve tvrdnje, žalitelj prije svega upire da se prvostupanjski sud, iako se u optužbi teretio samo za kazneno djelo prijetnje, u većem dijelu obrazloženja bavio analizom dokaza vezanih za tjelesno ozljeđivanje sudionika predmetnog događaja, da bi naposljetku samo iz te činjenice zaključio, i to pogrešno, da njegova obrana iz razloga što u njegovoj liječničkoj dokumentaciji nisu evidentirane ozljede glave, nije vjerodostojna, te ga osudio za počinjenje kaznenog djela prijetnje, s time da u spisu prileži i presuda Prekršajnog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, od 22. listopada 2018. kojom je odbijena optužba koja je podnesena protiv njega, te FL i njezinog oca ZL a u kojem postupku su utvrđivane iste okolnosti koje je prvostupanjski sud u ovom predmetu utvrdio drugačije nego u citiranoj pravomoćnoj presudi.

10. 3. U vezi s takvim žalbenim tvrdnjama, na ovom mjestu odmah valja primijetiti da je iz obrazloženja pobijane presude razvidno da se prvostupanjski sud analizom dokaza vezanih za fizički sukob i tjelesno ozljeđivanje sudionika predmetnog događaja, a koji sukob je prethodio inkriminiranoj prijetnji, bavio s ciljem utvrđivanja tzv. pomoćnih činjenica, odnosno činjenica važnih za ocjenu vjerodostojnosti i istinitosti s jedne strane obrane optuženika, a s druge strane iskaza žrtve OL i svjedoka JL kao i iskaza ostalih svjedoka ispitanih tijekom ovog postupka glede odlučnih činjenica u ovom predmetu.

10.2. Što se pak tiče citirane presude Prekršajnog suda u Rijeci, Stalna služba u Krku, za koju žalitelj tvrdi da su u istoj već pravomoćno utvrđene okolnosti koje se odnose na fizički sukob koji je prethodio inkriminiranoj prijetnji (za koju se optuženik nije teretio u prekršajnom postupku), ovaj žalbeni sud primjećuje da se u tom predmetu radilo o optužbi zbog prekršaja iz čl. 4. st. 1. toč. 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, s time da je optužba odbijena zbog nastupa zastare prekršajnog progona, tako da se žalbene tvrdnje prema kojima je kazneni sud navedene okolnosti utvrdio drugačije nego što su one utvrđene u citiranom pravomoćno okončanom prekršajnom postupku ukazuju kao promašene. Uz to valja uputiti i na odredbu iz čl. 18. st. 2. ZKP/08 u kojoj je propisano da ako je o prethodnom pitanju već donio odluku sud u kojem drugom postupku ili drugo državno tijelo, takva odluka ne veže kazneni sud što se tiče ocjene je li počinjeno određeno kazneno djelo.

10.3. Nadalje, optuženik u žalbi upire na različitosti u iskazima žrtve FL, koja je prvotno navodila da ih je tukao metalnom šipkom, da ga je sa suzavcem pošpricala u stanu, te da im je prijetio na izlasku iz stana, da bi kasnije govorila o limu, te cijeli događaj fizičkog sukoba smjestila na terasu stana gdje ga je pošpricala sa suzavcem, navodeći pritom da joj prijetio na cesti pola sata kasnije kada je autom odlazio na hitnu pomoć, s time da je u potonjem djelu njezin iskaz i nelogičan budući da on kritične zgode zbog zaslijepljenosti nije mogao voziti. Uz to upire da je nejasno kako je nalaz FL datiran s danom 17. srpnja 2014. kada je sama u svom iskazu navela da je kod liječnika išla drugi dan.

10.4. Također, u žalbi ukazuje da je svjedok JL u svom iskazu dao dvije različite verzije navodne prijetnje, od kojih niti jedna nije suglasna s iskazom same žrtve s time da je u odnosu na žrtvu FL različito iskazivao i glede okolnosti je su li balkonska vrata prilikom njegovog dolaska bila otvorena ili zatvorena, te glede pitanja je li se prilikom odlaska na hitnu zaustavljao sa svojim vozilom.

10.5. Vezano pak za ozljede koje su konstatirane u medicinskom dokumentu koji se odnosi na njegov pregled neposredno nakon inkriminiranog događaja, optuženik tvrdi da ga je liječnik pregledao kratko i vrlo površno i da stoga kod njega nije uočio i evidentirao sve ozljede koje je zadobio kritične zgode, s time da prvostupanjski sud vezano za pitanje ozljeda koje je zadobio kritične zgode uopće nije uzeo u obzir naknadnu medicinsku dokumentaciju koja prileži u spisu na listovima 74-80.

10.6. Imajući uz sve to u vidu da njegovu obranu u svemu potvrđuju svjedoci ŽL i AL, koji imaju neposrednih saznanja o inkriminaciji, te da djelatnici policije koji su ubrzo došli na mjesto događaja nisu evidentirali šipku odnosno lim s kojim je žrtvama prema njihovim iskazima nanio ozljede, drži da je prvostupanjski sud pogrešno postupio kada je žrtve i svjedoka JL ocijenio kao vjerodostojne i isitnite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, dok je s druge strane njegovu obranu kao i iskaze navedenih svjedoka neosnovano ocijenio kao konstrukciju s ciljem izbjegavanja kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo.

11. Suprotno takvim žalbenim tvrdnjama, prvostupanjski sud je po ocjeni ovog žalbenog suda na temelju sveobuhvatne, kritičke i savjesne analize svih dokaza izvedenih na raspravi, i to kako samih za sebe tako i u međusobnoj povezanosti, pravilno postupio kada je upravo iskaze žrtve FL i svjedoka JL ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, dok je s druge strane obranu optuženika kao i iskaze svjedoka ŽL i AL s pravom ocijenio kao konstrukcije s ciljem izbjegavanja njegove kaznene odgovornosti žalitelja za predmetno kazneno djelo.

11.1. Tako, prvostupanjski sud pravilno uočava da iskaze žrtve FL i svjedoka JL, za razliku od obrane optuženika i iskaza svjedoka ŽL i AL, podupiru i drugi izvedeni dokazi, posebice rezultati provedenog sudsko medicinskog vještačenja.

11.2. Naime, optuženik kao i svjedoci ŽL i AL koji su podupirali njegovu obranu su tijek zbivanja koje se činjenično opisuje u izreci pobijane presude, posebice fizičkog sukoba koji je prethodio inkriminiranoj prijetnji opisivali potpuno drugačije od žrtve FL i svjedoka JL.

11.3. Konkretno, optuženik je tvrdio da ga je žrtva FL kritične zgode prva napala na način da je izvadila ruku ispod pazuha te ga sa sprejem pošpricala po očima, za koje vrijeme ga je njezina otac JL udario po glavi nekim tupo tvrdim predmetom. Potom ga je FL uhvatila za kosu i šakom udarala u glavu, dok je otac govorio da mu digne glavu i koljenom ga udario u zube s time da je bilo više udaraca. Pokušao se obraniti držeći ruke ispred sebe kada je između njih uletjela njegova supruga te ih razdvojila i pomogla mu odvesti ga na njihovu stranu kuće, gdje je otišao u kupaonicu jer mu je iz nosa i nosnice curila krv.

11.4. S druge strane, žrtva EL i svjedok JL su u svojim iskazima u bitnome suglasno tvrdili da je optuženik po dolasku na terasu žrtvi najprije rekao: „što ti sebi umišljaš“ da bi ju potom desnom šakom udario u glavu, a potom oboje počeo udarati komadom lima kako je stigao, pri čemu je OL udario i po ruci koju je malo rasparao, s time da je žrtva u jednom trenutku uspjela izvaditi suzavac s kojim je optuženika pošpricala po očima, kada je na terasu došla njegova supruga i rekla da prestanu, nakon čega su se udaljili.

11.5. Prvostupanjski sud pravilno uočava da takav iskaze žrtve i svjedoka JL iz kojeg proizlazi da je kritične zgode optuženik njih prvi fizički napao dok su se oni samo branili od njegovih fizičkih ataka, za razliku od obrane optuženika koji tvrdi suprotno, u svim bitnim momentima podupiru rezultati provedenog sudsko medicinskog vještačenja, kao i podaci o ozljedama koje su sudionici tog fizičkog sukoba pritom zadobili.

11.6. S druge strane navedeni dokazi na uvjerljiv način opovrgavaju obranu optuženika u kojoj je tvrdio da su žrtva i svjedok njega fizički napali konkretno na način dok se on samo branio od takvih njihovih ataka,

11.7. Tako iz medicinske dokumentacije za žrtvu FL proizlazi da je kritične zgode zadobila tjelesnu ozljedu u vidu porezotine i endema lijeve šake, dok iz nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka proizlazi da se kao sredstvo podobno za nanošenje takve ozljede ukazuje i komad lima, s time da s obzirom na njezinu lokalizaciju takva ozljeda može predstavljati i tzv. obrambenu ozljedu.

11.8. Isto tako i odnosu na ozljedu koja je konstatirana kod JL u vidu otvorene rane prsta, sudsko medicinski vještak dopušta mogućnost da je ista nastala djelovanjem komada lima, te da s obzirom na njezinu lokalizaciju može predstavljati tzv. obrambenu ozljedu.

11.9. Navedeni dokazi i po ocijeni ovog žalbenog suda na jasan, uvjerljiv i egzaktan način podupiru iskaze žrtve i svjedoka JL u kojima su na bitno suglasan način opisivali tijek i dinamiku fizičkog sukoba koji je prethodio inkriminiranoj prijetnji, kao i mehanizam nastanka ozljeda koje su kod njih utvrđene, kao i ozljede koja je konstatirana kod žalitelja, tvrdeći pritom da je optuženik njih prvi fizički napao dok su se oni samo branili od takvih njegovih ataka.

11.10. S druge strane ti dokazi, posebice oni koji govore o tome da kod optuženika prema relevantnoj medicinskoj dokumentaciji osim ozljede na očima za koju sudsko medicinski vještak navodi da se radi o kemijskoj ozljedi nastalom djelovanjem spreja suzavca (u svezi čega valja primijetiti da žrtva EL ne poriče da je braneći se od fizičkih ataka optuženika istog pošpricala sprejem suzavcem u predjelu očiju), nisu utvrđene nikakve druge ozljede, kako u području glave tako niti na drugim dijelovima tijela, a kakve ozljede se životno i logikom stvari zasigurno i nesumnjivo očekuju kada bi njegova obrana u kojoj je tvrdio da ga je žrtva FL kritične zgode prva napala na način da je izvadila ruku ispod pazuha te ga sa sprejem pošpricala po očima, za koje vrijeme ga je njezin otac JL udario po glavi nekim tupo tvrdim predmetom, da bi ga FL potom uhvatila za kosu i šakom udarala u glavu, dok je je otac govorio da mu digne glavu i koljenom ga udario u zube s time da je bilo više udaraca od kojih se branio držeći ruke ispred sebe, doista bila istinita.

11.11. Pritom ovaj žalbeni sud dodatno uočava da bi iz obrane optuženika proizlazilo da se radilo o višestrukim snažnim udarcima u područje glave (a na što posebice ukazuje njegova obrana u kojoj je tvrdio da mu je uslijed zadobivenih udaraca iz nosnica curila krv). Također, ovaj žalbeni sud uočava da je optuženik u svojoj obrani tvrdio da se od takvih udaraca branio na način da je držao ruke ispred sebe, međutim, kod njega kako u području glave, osim ozljede na očima za koju sudsko medicinski vještak navodi da se radi o kemijskoj ozljedi nastalom djelovanjem spreja suzavca na rukama, tako niti u području ruku nisu utvrđene nikakve ozljede, za razliku od žrtve FL i njezinog oca kod kojih su na rukama konstatirane ozljede koje se prema sudsko medicinskom vještaku s obzirom na njihovu lokalizaciju mogu okarakterizirati kao tzv. obrambene ozljede.

11.12. Vezano za žalbene tvrdnje kojima optuženik sugerira da ga je liječnik neposredno nakon inkriminiranog zbivanja pregledao vrlo kratko i površno te da stoga kod njega nije uočio i evidentirao sve ozljede koje je zadobio kritične zgode, ovaj žalbeni sud uočava da žalitelj takve žalbene navode, osim puke tvrdnje, ničim ne dokazuje, s time da ovaj žalbeni sud ne nalazi okolnosti koje bi upućivale na razumnu sumnju da liječnik prilikom pregleda nije sa adekvatnom pažnjom i na temelju pravila struke utvrdio i konstatirao sve ozljede koje je uočio kod optuženika.

11.13. Isto tako, žalitelj nije u pravu kada u žalbi sugerira da se činjenično stanje glede ozljeda koje je zadobio kritične zgode ukazuje kao pogrešno i iz razloga što prvostupanjski sud nije uzeo u obzir medicinsku dokumentaciju koja se odnosi na liječničke preglede koje je obavio kasnije.

11.14. Prije svega riječ je o dokumentaciji koja se odnosi na liječničke preglede koje je optuženik obavio naknadno, dok se medicinski dokument na temelju kojeg prvostupanjski sud utvrđuje ozljede koje je optuženik zadobio inkriminirane zgode odnosio na pregled koji je obavljen neposredno nakon samog kritičnog događaja. Nadalje, ovaj žalbeni sud dodatno uočava da se niti u toj dodatnoj dokumentaciji kod optuženika ne navode druge ozljede koje bi životno i logikom stvari bilo za očekivati kada bi njegov opis fizičkog sukoba sa žrtvom FL i njezinim ocem doista bio istinit. Uz to ovaj žalbeni sud primjećuje da je optuženik kako prilikom prvog liječničkog pregleda od 17. srpnja 2024. tako i prilikom pregleda koji je obavio idući dan govorio samo o tome da ga je snaha pošpricala sprejem u oči (što je konstatirano u anamnezi), te da je tek prilikom pregleda obavljenog 24. srpnja 2014. (dakle, po proteku od tjedan dana od inkriminiranog događaja) naveo da je bio fizički napadnut od njemu nepoznatih osoba, na način da je zadobio udarce u glavu.

11.15. Stoga žalba optuženika nije osnovana niti u tom pravcu.

11.16. Slijedom svega navedenog, prvostupanjski sud je, a suprotno žalitelju, pravilno postupio kada je njegovu obranu u cjelini, pa tako i u dijelu gdje poriče da bi kritične zgode izrekao inkriminiranu prijetnju, kao i iskaze svjedoka ŽL i AL, koji podupiru takvu njegovu obranu, ocijenio kao nevjerodostojne i neistinite, odnosno kao konstrukcije s ciljem izbjegavanja njegove kaznene odgovornosti za terećeno kazneno djelo, dok je s druge strane iskaze žrtve FL i njezinog oca JL s pravom ocijenio kao vjerodostojne i istinite izvore saznanja o odlučnim i drugim važnim činjenicama u ovom predmetu, pa tako i u djelu gdje su tvrdili da je žalitelj kritične zgode žrtvi FL izrekao prijetnju smrću.

11.17. Imajući na umu sve prethodno navedeno, različitosti u iskazivanju žrtve i svjedoka JL na koje u žalbi upire optuženik, nisu takvog značaja da dovode u razumnu sumnju ocjenu prvostupanjskog suda o vjerodostojnosti i istinitosti njihovog iskazivanja glede odlučnih i drugih važnih činjenica u ovom predmetu.

11.18. Žalitelj je doduše u pravu kada u žalbi primjećuje da o sadržaju prijetećih riječi žrtva FL i njezin otac JL ne iskazuju u svemu suglasno, međutim, imajući u vidu rezultate dokaznog postupka koji govore o tome da se optuženik najprije verbalno, a potom i fizički, prvenstveno sukobio sa FL te da se prilikom izricanja prijetećih riječi neposredno obratio upravo njoj (naime, žrtva je u svom iskazu navela kako je sigurna da je prijetnja bila izrečena samo njoj, dok je njezin otac slučajno bio pored nje), a što po stavu ovog žalbenog suda životno i logikom stvari upućuje na razuman zaključak da je žrtva FL [adresa] točnije čula i akceptirala sadržaj prijetećih riječi koje joj je žalitelj izgovorio kritične zgode, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je glede sadržaja inkriminirane prijetnje kao vjerodostojan i istinit prihvatio iskaz žrtve, nalazeći tako dokazanim činjenične tvrdnje iz optužnice da joj se optuženik kritične zgode obratio riječima: "nemoj da vas više vidim ovdje jer ću vas ubiti, zaklati".

11.19. Vezano za žalbene tvrdnje kojima optuženik upire da se u izreci tereti da je izgovorio riječi: "nemoj da vas više vidim ovdje, jer ću vas ubiti, zaklati", što bi ukazivalo na množinu, dok se u obrazloženju izlaže navod žrtve EL prema kojem se obratio samo njoj, prethodno je već navedeno kako žalitelj očito ispušta iz vida ostali dio njezinog iskaza u kojem navodi da je optuženik inkriminirane riječi izgovorio u množini, ali da je sigurna da je prijetnja bila izrečena samo njoj, u svezi čega valja dodatno primijetiti da je pitanje je su li se prijeteće riječi odnosile i na njezinog oca JL postalo irelevantno, budući da je optužba protiv optuženika za kazneno djelo prijetnje u odnosu na JL pobijanom presudom odbijena.

11.20. Naposljetku, optuženik nije u pravu niti kada u žalbi osporava pravilnost činjeničnih utvrđenja na kojima prvostupanjski sud gradi svoj zaključak o postojanju subjektivnog elementa predmetnog kaznenog djela.

11.21. Naime, imajući na umu ranije izloženi sadržaj inkriminirane prijetnje, a s druge strane osobna svojstva optuženika (riječ je o osobi rođenoj 1963. sa završenom srednjom školom te ocem dvoje djece), jasno je da je žalitelj bio svjestan da se radi o takvim riječima koje su objektivno bile podobne kod žrtve izazvati osjećaj straha i uznemirenosti te da je to upravo i htio, na koji način je djelo počinio sa izravnom namjerom prvog stupnja.

11.22. Slijedom svega navedenog žalba optuženika zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja nije prihvaćena, kao niti njegova žalba u kojoj sugerira da sve što je opisao u žalbi ukazuje da mu je povrijeđeno pravo na pravično suđenje zajamčeno odredbom iz čl. 6. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, čime očito upire na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 2. ZKP/08.

12. Naposljetku, a suprotno žalbenim navodima (u svezi čega valja primijetiti da optuženik u žalbi ne konkretizira niti posebno obrazlaže žalbu zbog odluke o kaznenoj sankciji), prvostupanjski sud je na temelju ispravnog utvrđenja i vrednovanja svih relevantnih okolnosti važnih za izbor vrste i mjere kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, posebice olakotnih u vidu njegove dosadašnje neosuđivanosti te značajnog proteka vremena od inkriminiranog događaja u kojem prema podacima iz spisa nije činio nova kaznena djela, pravilno postupio kada ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od 5 (pet) mjeseci, pritom s pravom smatrajući da se u ovom slučaju opravdano može očekivati da optuženik i bez izvršenja izrečene kazne zatvora ubuduće neće činiti kaznena djela, a slijedom čega je pravilno postupio kada mu je izrekao uvjetnu osudu prema kojoj se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko u roku od dvije godine ne počini novo kazneno djelo, kakvu kaznenu sankciju i ovaj žalbeni sud nalazi primjerenoj stupnju krivnje s kojim je optuženik počinio djelo, te svim utvrđenim okolnostima relevantnim za odluku o vrsti i mjeri kaznene sankcije i proces njezine individualizacije, te podobnom za ostvarenje svih vidova zakonom propisane svrhe izricanja kaznenih sankcija, i to kako u smislu specijalne tako i generalne prevencije.

13. Kako žalba optuženika nije osnovana, a budući da ovo vijeće nije utvrdilo da bi sud prvog stupnja ostvario neku od povreda iz čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci ove presude.

U Varaždinu 26. ožujka 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Kolenko